ka, ako ćemo ih tako zvati, bila bi 14 od stare
a 22 od nove stranke, ali kako rekosmo ta razli-
ka već nepostoji netom su podržači in pri-
mus  dotepanci generali stare stranke  ostra-
njeni bili.  Političkih stranaka u  vrgorskoj
krajini nema nego jedna i to hrvatska. Kra-
jina je eminentno takova i prva je bila, koja
se je istakla u narodnom preporodu, a borba ko-
ja se je u ovo zadnje vrijeme podržavala bila je
jedino radi administrativnog pitanja i baš radi lo-
še nprave. U krajini ima dosta korova zapušteno-
sti i truleža, što je posijala dvadesetgodišnja upra-
va zulumčara, ali se nadamo da novoizabrani vi-
jećnici upregnut će sve svoje sile i dobru volju
za to istrijebiti, kao i svemu ostalome, mislimo,
pokazat će se svijesni svoje zadaće te im je jed-
nodušnošću narod cijele krajine pouzdanjem  po-

vjerio. — Nova era, novi život započimlje u Vr-
gorskoj krajini te želimo bilo sretno i beričetno!
a &

 

Širom domovine.

Veleučenom Gospodinu
Prof. S. Brusini
Zagreb

Naš Vas je zagrebački dopisnik bio okrivio
u dopisu svom od 9/5 o. g. stvarim:, koje Vam,
dopuštamo, nijesu mogle niti smjele biti  indife-
rentne. Isti je dopisnik kasnije sam izjavio, da o-
no, čim Vas je obijedio, a što sada nećemo  po-
navljati, nije istina.

Vama je g. nrofesore bilo slobodno zadovo-
ljiti ili nezadovoljiti se tom izjavom, te tražiti od
nas, da sasvim povučemo, što je bilo napisano, a
to bi smo mi bili rado i učinili, jer je i onako
ona stavka o Vama bila jedino s nepažnje štam-
pana, ali Vam nije bilo slobodno tražiti to od nas
listovima pisanim u tonu i načivu, na koji će Vam
samim biti doskora žao, da ste ga štapom ovje-
kovječili. Sami ste pripozpali, da Vaš& pisma ni-
jesmo mogli štampati tim što ste ih uv isto doba
kad i nama poslali ji listu ,Dubrovniku*. Kako
Vas je lijepo taj list obranio i je li b lo za Vas
bolje od nas skladnim načinom tražiti, da ispra-
vimo, što smo nehotice učinili, ostavlj:mo publi-
ci da riješi, koja će ujedno znati prosuditi i Vaš
žarki hrvatski patriotizam, te Vas je potaknuo,
da se poslužite srpskim listom protiv nas.

Za nas je ovim afera svršena i više odgova-
rati nećemo. Uredništvo.

»Dubrovniku“ vak odgovaramo: Nama će
tiskovni zakoni valida biti jedniko poznati kao
onomu odvjetniku Srbinu, koji je svjetovao prof.
Brusinu, da nas ne tuži, jer tužba ne bi uspjela.
Urednik dakle ,Dubrovnika“ mogao se je potru-
diti tomu prvaku srpske stranke, da mu on ra-
zjasni stvar, kad sam ne zna, prije nego izvali
bedastoću, da smo mi od straha štampali izjavu
svojeg zagrebačkog dopisnika. Nije, nije nas strsh
na to ponukao gosp. Fabrise, jer se nijesmo če-
sa imali bojati, nego pošteno nastojanje, da sami
ispravimo pogrješku.

Upekla je zmija. Pišu nam iz Stona: Na
7 t. mj. u 10 sati pred podne igrajuć se pod je-
dnim dubom s drugom djecom Kate kći Pera Ro-
ka-Bijele iz Zatoaa ugleda gnjezdo na grani; sko-
či pritegne granu i dobiti se gnjezda, misleći bit
će ptići, kad nesreća htjede, u gnjezdu baš ljuti-
ca zmija, ter upekue jadnu malu u desnu ruku
izmegju palca i kažiprsta; nakon nekoliko minuta
od velika bljuvanja prinemoglo se dijete ter više
mrtvo nego živo bi donešeno kući, Uzalud sva
muka biiednijeh roditelja jadna mala nemogla do-
čekati niti sutrašnjeg dana, jer već u sam cik zo-
re izdahnu. Bilo joj stopro 5 godina.

Pišu nam iz Korčule 17 t. mj.: Na 29
t. t j. na dan sv. Todora. pokrovitelja ovog gra-
da, držat će se čuvena starinska slikovita junač-
ka igra , Moreška“. Naša okretna mladež na vri-
jeme se pripravlja, a da se tuga dana istakne bo-
lje no igda nrije. Govorkalo se u nas, da i ,dw-
brovački Zadrugari“ i ,sp jetski Sokolaši“ kane
ljetos pripraviti izlet do Korčule. Neznamo koli-
ko je istine u tim glasovima, ali su nam tako u-
godni da volimo vjerovat u istinitost. — Dan sv.
Todora bio bi najsretnije izabran da se dubrovač-
ki Hrvati sastanu sa spljetskima, a u goste kor-
čulanskim Hrvatima. Moreška je tako zanimna i-
gra, da bi u drugi? ama domamila gledaoce
i iz daljih va nego li su Spljet i Dubrovnik.
Tko nije nikad vidio , Moreška“, neće žaliti ako
se potrudi do Korčule da ju jednom vidi. ,,Mo-
reška“ će se ove godine igrat po novoj mužici da-
rovanoj od sumješćanina gecerala  Giunio,
a to će mnogo doprinjet njezinom ljepšem ispad-
ku Dobro nam došli svi gosti iz bliza iz daleka !

Mođoćašća u Lourdes nema. Predsjedni-
štvo odbora za hodočašće u Lourdes javlja svoj

p. u. gospodi, koja se je prijavila za istu, da za-

jedničkog hodoćašća ove godine nikako neće biti
i to s razloga, što se nije mogao ishoditi posebni
vlak i što većina gg., koja se je bila upisala, ni-
je voljna putovati redovitim vlakom u L i ll. raz,
napose, a opet napose u III. raz. kako je to bilo
predložilo društvo Coock i kako je to onomadne
javljeno. P. n. gospodi, koja su već novce posla-
la, vratit će se isti poštanskom paputnicom.
U Zagrebu dne 10 Jula 1901.
Cvjetko Rubetić, presjednik.

Pišu nam iz krajine Drniške, dne 10 t.
mj.: Visoko namjesništvo odazvalo se živoj želji
ove krajine, a osobito prostrane župe Mirilović-Za-
gora i dopuštalo da se u istume selu u napredak
obdržaje svakogodišoji pazar i to dne 25 Jula, u
dan sv. Jakova. Veoma je to zgodna stvar i ko-
risna po ove krajeve, jer osim što u ovoj kr:jini
nema pazara u oduljem rezmaku vremena uz to
je Mirilović prigodna tačka naše kršne Zagor,
gdje se miže sliti narod sa svih straua3. Vode i-
ma u obilju, hladovine lijepe, kolni put, ko što i
željeznica do Unešića, a uz to je naš bl:g ćudni
i prijateljski Zagorac u svojoi mnrostodušnosti bio
uvijek pri ruci gostima, a kako ne bi i u ovim
prigodama pazara. Na znanje budi ovo trgovcima,
a osobito mesarima, ko što i blaga bratska mol-
ba župnicima, da upute svoj narod, gdje će moći
prodati svoje blago i svoje trude.

Dalmatinski sabor. 12.a sjednica dne 5
0. m. Prihvatio se je predlog zem. odbora, da
se svotom od K. 19;150, koju je poklonila udo-
vica pok. nadzornika Peričića, ustanovi po jedna
stipendija za učenike preparandija i srednjih ško-
la. — Prešlo se je na duevni red preko molbe
općine skradinske, da se udare nameti na uvoz
grožeja. — Za tim se prešlo na predlog Lubina,
da se izabere odbor od sedmorice, koji će izvje-
stiti kroz 48 sati, da li u vrgorskoj aferi ima
moralne krivnje na strani vlade, zem. odbora i
nekih zastupmika. D.r Lubin obrazložeći predlog
optužuje vladu i odbor, što ne poduzeše odrije-
šitih mjera proti vrgorskcj općini, premda im je
bilo poznato nesretno stanje, kako se je to do-
kazalo u procesu pred splietskom norotomwm. Za
izbor Mrkušića se je potrošilo 6000 for., ali mi-
sli, da taj zastupnik nije ništa u to ulazio. Dru-
gi zastupnik (Vuković) lično je kompromitovan.
(Čita poznato njegovo pismo i brzojav). —  Vu-
ković brani se, da nije znao za nikakove nerede
i pripravan je dati izabranom odboru sva razjaš-
pjenja. — Mrkušić priznaje da je usljed vrgorske
afere njegov položaj težak. Nije poznavao prilike,
a tomu se nije čuditi, kad ih ne poznavahu ni
vlada ni zemaljski odbor. God. 1895 bilo mu je
doviknuto s pravaške strane, da je ušao u sabor
kroz prozor a ne kroz vrata. Onda je mislio, da
je ovaj prigovor neopravdan, jer nije znao za na-
čin, kojim je bio izabran. Ali poslije vrgorskog
procesa uvidio je, da je prigovor istinit, te, ako
je ušao kroz prozor u sabor, istupit će vedra
čela kroz vrata. Polaže s toga mandat i okrenuv-
ši se prama Vukoviću viče mu: A sada c. k. dvor-
ski savjetniče, viteže vučidolski, Vi ste na biljezi,
a obraz je po srijedi. (Izlazi iz sabornice praćen
odobravanjem i pljeskanjem pravaša i galeriji ) —
D.r Trumbić navagja neke užasne fakte iz Vr-
gorskog procesa. Prigovara vladi, koja je znala
za sve to, a ipak nije raspustila općinu, jer je
htjela u izborima utući stranku prava. Navagja
teške činjenice, koje su izbile na površinu u Vr-
gorskoj raspravi proti Vukoviću, a glavnu krivnju
svaljuje na vladu, koja je znala za sve prljavšti-
ne. — Vuković tuži se da ga je Trumbić stra-
stveno napao i tvrdi da je on posve nevin. —
Vladin povjerenik Nardelli kuša da opravda vladu
i svu krivnju svaljuje na zemaljski odbor, —
Trumbić odbija prigovor Vukovićev, da njega i
njegove drugove vodi strast i dokazuje da je Vu-
ković bio pokretač svih mezakonitosti počinjenih
u vrgorskim i makarskim izborima. Pobija uepo-
bitnim faktima Nardelli-a, i dokazuje svu krivnju
vlade, tako da se ovaj nije usudio više mu odgo-
voriti. — Biankini oštro osugjuje vladino postu-
panje za izbora 1895. Pozivlje Vukovića da po-
loži mandat, jer bi se tim cijelo pitanje riješilo.
— Zatim jednoglasno bijahu izabrani u odbor:
Čingrija, Klaić, Šupuk, Zaffron, Trumbić, Lubin
i Kulišić.

13.a sjednica, 6 0. m.  Biankini je upitao
zemaljski odbor, hoće li se zauzeti, da pri usta-
novljenju kartela parobrodarskih društava budu
obaljene prevozne cijene u Dalmaciji; nadalje u-
pitao je presjednika zemaljskog odbora, hoće li
potaknuti vladu, da odgovori na upit gledo po-
hagjanja hrvatskog sveučilišta, — Čingrija k0
p nik i izvjestitelj odbora, izjavio je, da u-
slijed nekih razmirica, koje su sinoć nastale u
odboru izabranu, da raspita «rgorsku raspravu,
istupiše iz njega D.r Lubin i D,r Trumbić, pa
& toga odbor nije u stanju, da nastavi svoj rad.
Iz rasprave koja se je zatim razvila izmegju Lu-
bina, Trumbića i Supuka, proisteklo je, da j
Supuk htio u zapisniku da se nekoje Vukovićeve
riječi zamijene njegovim. Sabor većinom glasova
nije primio odreku dvojice članova. Čingrija je

 

zatražio, da se odregjeni rok produlji još za 24
sata, jer se je ovim incidentom izgubilo dosta
vremena. To je bilo primljeno. Primljen je tako-
gjer zaključak upravno gospodarstvenog odbora,
da se zakonska osnova o pnadgledanju općioskih
blagajna povrati zemaljskom odboru, neka ju iz-
wese pred novi sabor. U raspravi o izvještaju po-
sebnog odbora o radu odbora zemaljskoga, izvje-
stiteli Milić preporuči uz ostalo gradnju željez-
nice Zadar-Knin, znamenite s političkog i eko-
nomskog pogleda; ustanovljenje trgovačko-obrt-
ničke škole u Spljetu i predloži da se glasuje po-
vjerenje zemaliskom odboru. — Salvi reče da ne
će glasovati povjerenje zemaljskom odboru, uz
drugo i stoga, što odbor ne će da bude nad stran-
kama i što zapušta dužao nadgledanje općina. —
Klaić iznese resoluciju da se uvede hrvatski je-
zik u državne urede i navede dokaze, da nije i-
stinita tvrdnja Salvijeva da se u Dalmaciji u kul-
turi nazaduje. — Nastavila se rasprava u većer.
Biankini bjelodano dokaziva, da se u Dalmaciji
ne može govoriti o nazatku, već o napretku inte-
lektualnom, dotaknuo se vinske klauzole, filokse-
re, nemilosnog utjeravanja poreza, poljodjelskih
škola, željeznice Kvin-Novi, domaćih parobrodar-
skih društava, ribarštine, obrta i naših općina.
Iza govora Vukotićeva, bilo je glasovano odobre-
nje rada zemaliskog odbora. Za tim je bilo prim-
ljeno više zaglavaka, izmegju kojih jednoglasno
Biankinijev. da se ponovi želja vladi N. V, neka
učini sve, što je moguće, da Dalmacija čim prije
dobije najpotrebitiju željezničku svezu, prugu Kuin-
Novi; a većinom glasova Klaićev, da se ponovi
želja vladi N. V, neka se uvede hrvatski jezik
kao unutarnji i službeni jezik u sve c. k. civilne,
upravne i sudbene urede u Dalmaciji.

14. sjednica, 9 0. m. — Vrgorska afera. —
Biankini je upitao vladu o otšteti našim ljudi-
ma, nepravedno izagnanim iz Transvaala, i 0 zap-
ljeni našeg lista. (Vidi na drugom mjestu). Prim-
ljen je presni predlog zemaljskog odbora, da se
dozvoli općini kotorskoj pobirati odredbinu na
mast i grožgje. — D.r Čingrija je pročitao iz-
vješće odbora petorice, koli predlaže, da sabor
zaključi: I. Da nakon pregledanih spisa i pruže-
nih razjašnjenja nema temelja tvrdnja, da opstoji
kakva odgovornost na teret organa, pozvanih na
nadziranje općina. II. Da se preko drvge tačke
predloga D.ra Lubina pregje na dnevni red. —
Katnić govori, da opravda postupanje zemaljskog
odbora. —  Lubin nije zadovoljan izvješćem od-
bora petorice. Navagja više činjenica, da dokaže,
kako se je postupalo u Vrgorcu. Nije moguće da-
kle ni zemaljski odbor ni vladu opravdati, jer su
oni znali za nerede. Predlaže s toga da se po-
kudi nemar zemaljskog odbora i vlade. Što se
tiče drugog dijela, ne slaže se s mnijenjem odbo-
ra, da sabor nije kompetentan u ovom poslu.
Mrkušićev korak potvrgjuje temeljitost njihova
predloga. On danas priznaje, da se upitno Vuko-
vićevo pismo može i opravdati, ali ostaje brzo-
javka, koja je dovoljna, da ga se osudi. Predlaže
8 toga zaključak: ,Sabor žali, da je z.stupnik
Vuković, služeći se svojim parlamentarnim položa-
jem, pokušao osujetiti djelo pravde u vrgorskom
poslu“. — Trumbić, u ime kluba, izjavljuje, da
smatra teško odgovornim i vladu i zemaljski od-
bor za očito grubo zanemarenje svojih dužnosti.
Iznosi čitav niz činjenica, koje opravdavaju nje-
govo mnijenje. Lako se je u saboru nadmudrivat,
ali treba čuti onaj nesretni narod, što je pretrpio.
Njemu _se pričinja blag Lubinov zaključak 1 pre-
dlaže ovaj: ,Sabor duboko žali i kudi nemar
vlade i zemaljskog odbora“. Što se tiče drugog
dijeia ne slaže se ni on s manijenjem odbora. Da
sabor nije nadležan, bio bi presjednik odbio ,&
limine“ drugi dio predloga. Vuković ne smije iz-
bjeći osudi sabora. Njegov list 16 srpnja 1899
dokazuje, da je on pribavio Luetiću i družini za-
jam na račun općine za izborne svrhe. Tim je
on podupirao upravitelje, koji su rasipali općin-
ski novac Brzojavka kaže osobito, kako je YVu-
ković nedozvoljeno se pačao u poslove pravde, eda
pomogne Luetiću i družini. S toga predlaže sli-
jedeći zaključak: ,Sabor izrazuje potpuno uego-
dovanje Aati vitezu Vukoviću, članu ovoga sabo-
ra i zastupniku na caJevinskom vijeću, zbog nje-
govog podupiranja upravitelja i činovnika vrgor-
ske općine, od kojih su meki nedavuo bili osu-
gjeni pred porotnim sudom u Splietu, i zbog ne-
dozvoljenog nastojanja, da se dotična kaznena
istraga obustavi“. — Borčić brani Vukovića i ze-
maljski odbor i strastveno napada D,ra Trumbića,
uzvisujući kavalirstvo Salvi-a, Predbaca pravaši-
ma da se grle s autonomašima. Pri koncu zago-
vara slogu hrvatskih stranaka i zajednički rad za
više ciljeve i budućnost naroda. — Trumbić mu
odvraća, dokazujući, da Borčić ne shvaća zastup-
ničke dužnosti ni u saboru ni u odboru. Čita Vu-
kovićevo pismo: Guteastein, 2 listopada 1899,
koje pobugjuje najveću senzaciju. Iz istoga proi-
zlazi, kako Vuković obećava. Luetiću, da će se
zauzeti, neka općinski izbori 1899 dobiju pečat
potvrde, da se je Vuković zauzimao kod miui-
starstva i kod prizivnog suda u jednoj kazuenoj

stvari Petra Jelavića, osugjena nedavno na 4 &