inilosrdne braće. Kažem truplo, jer je nesretnica će se više vraćati u polemiku glede te stvari. stodobno je u vlastitom listu pisao o svojem kać tanetom baš prostrijelila srce, te u par časaka | Glede druge tačke rasprava seje odgodila za po- ispustila dušu. Megjutim Berislavićeva ulica vrvila je svjeti- nom; i tada, kao što obično u takovim zgodama biva, počelo se naklapati svega i svašta o toj stvari. Od usta do usta raznosio se je megju ra- doznalom svjetinom glas, da se je nesretnica ubi- la radi nesretne ljubavi sa dr. Tresićem. Ali bilo je tu i ljudi stanovite klike, koji nijesu mogli propustiti tu prigodu, a da ne iskale svoju žuč i osvetu na dr. Tresića. I eto gdje počeše kolati razne tendeciozne glasine. Tazo se je govorilo, da je neki dečko bio na uglu iste ulice, kad je čuo zapomaganje i hitac, te u isto vrijeme opazio ka- ko u protivnom pravcu bježi muškarac u bijelom šeširu i naočalima; dok opeta, da je neko drugi vidio, da ju je jedan muškarac držao, te opalivši revolver utekao u isti stan, pred kojim se je o- na ubila. I tako je eto pala sumnja, da se tu ne radi o samoubojstvu već o umorstvu, a uboji- ca je svakako morao biti dr. Tresić. Svakako to su bila pusta, naklapanja, od stanovite klike po- dlo izmišljena; jer niti se je našao taj dečko, ni- ti ta druga osoba, koji da su tobože to vidili. Ali valjalo je nešto izmisliti, da se Tresića osumnjiči, da ga se pred općinstvom ocrni i omrazi. Pošto je dakle pala ta sumnja, valjalo je po- tražiti dr. Tresića; znati kamo je utekao; gdje se je sakrio. Suradnik ,Hrv. prava“ g. Peršić oba- šavši odmah lokale, kamo je dr. Tresić na večer običavao zalaziti, nagje ga u ,Dalmatinskom po- drumu“, gdje se karta i veselo zabavlja u druš- tvu svojih prijatelja. Peršić zamoli gostioničara, da mu pozove dr. Tresića. Kad je ovaj izišao: uZaboravite“ — reče mu — ,na ono što je me- gju nama bilo ; kolege smo. Pred Vašim se je stanom ubila gospodična Srkulj.“ Tresić je htio da sebe obrani i izlanuo je u onoj zbunjenosti i nesmotrenosti nešto, što nije smio; što je došlo kao moćno oružje u ruke njegovih protivnika ; što ga je dovelo pred sud i u zatvor. Dr. Tresić ode odmah na eksposituru, gdje je bio pritvoren do 2 sata u noći, dok su pozvani svjedoci naime doka- zali njegov alibi. Uza sve to prekosutra je dan, 17 t. mj. bila velika istraga, te preslušavanje svjedoka na magistratu, pak je opet u 1 sat po- slija podne dr. Tresić bio pritvoren u istražni za- tvor. Ali pošto nije bilo razloga, da ga se preda državnom odvjetništvu poslije 24 sata bje opet pušten na slobodu. Dne 19. dr. Tresića odvedoše ponovno u tamnice kot. suda, usljed tužbe, koju je proti njemu podigao dr. Frank, kao zastupnik brata Slave Srkulj, radi prekršaja uvrede poštenja i zavedenja pod obećanjem ženidbe. Rasprava dr- žala se je u subotu 20., te je glede prve tačke dr. Tresić dao izjavu, u kojoj žali, što je ono pred g. Peršićem o pokojnici rekao, te obećaje, da će njenu uspomenu uvijek svetom držati i ne- njolsku, a imao je mnogo sljedbenika, kao p. pr. Salmerona, Novarro Zamorano, F. del Castro i E- mila Castelara. U Rusiji filozofija nije se mogla udomiti, to- me se opiraše okrutni autokratizam sa strane vla- davine, koji je nastojao ugušiti svaki pa i najma- nji polet slo! misli. Ako su cvali neki talen- ti, ti se zadovoljiše samim književnim radom kao n. p. Lomonosov, Puškin, Lermontov, Turgenjev, Gogolj, Dostojewski, o ali ni na ovom po- lju ne uživaše prave slobode, sibirsko progoastvo i njima prijetijaše. Med filozofim možda su do- nekog spomena: Stankiewica, Hegelov pri- ; Sekoski, i materijali pozitivista ; kk i skeptik ihilizma sastoji tnom indivi- kam jed tr raka ma pri e I "Nihilama bijaku Here e panteista, o feijeine Nihilizma ; Bakunin Opis, urednici londonskog lista: Kolokol. Broj od dama Borim: W porod Naba Hromada, Zemlja. Volja — Aleksander Mihajlov, Zdanowicz, Osinski bije: x slavenski narodi dostojni mene, isuzam Poljake; ali ioni očnom povedodo se za njemačkom školom ; se odlikuju: Trentowiski, auktor napisanih polj- : nedjeljak 22. Proti Tresiću se nije moglo ništa dokazati, te su isti svjedoci bili njemu u prilog, pak sam od istih njegovih protivnika čuo, da će biti pušten na slobodu. Ipak danas v podne pro- glašena osuda glasila je na dva mjeseca strogog zatvora i na platež parbenih troškova. Govorio sam o toj stvari s jednim pravnikom: on se zgraža nad takovim postupkom. Nevjerojatno je zbilja, da se šta takova može dogoditi u Zagrebu, pro- svijetljenom gradu, da se naime osudi čovjek, a da nema proti njemu dokaza. Non fa rima, ma pur & vero. No o tome drugi put. Toliko o dogo- gjaju; a sada da promotrimo prašinu, koju je taj dogagjaj uzvitlao. Već sam napomenuo, kako je još one iste večeri, kad je samoubojstvo bilo počinjeno, stano- vita klika počela širiti razne neosnovane glasine, kako bi bar ua Tresića pala sumnja, da je on u- bojica. To je bio početak one infamne potjere mo- ralnih hijena, kako ih veoma dobro ,Novi list“ naziva, proti moralnom krivcu ove katastrofe. Tu potjeru nastavili su ,Agramer Zeitung“ i ,Hr- vatsko pravo“ u svojim stupcima. Na , Agrameri- cu* se neću ni osvrtati; t& pusti babetinu neka brblja, jer i takog njenog kržljavog glasa ne mo- že niko da podnese, a još manje njene bedaste pameti. Ali za to osvrnuti ću se na pisaniju ,Hr. prava“. Neću braniti nipošto dr. Tresića. On je kriv u toliko, što nije već u početku tu stvar za- gušio, te što je dozvolio, da ga oma do toga do- vede: ,Ili me uzmi ili ću se ubiti“. Ali ako us- poredimo njegovu krivnju sa njezinom, te ih o- bjektivno prosudimo, doći ćemo do zaključka, da je njena mnogo veća. ,Hrv. pravo“ propovijeda moral, dok ga istodobno najdublje vrijegja. Da ; kažem, da ,Hrv. pravo“ u ovom baš času vrije- gja moral, jer držeći se Machiavelli-eva načela : all fine giustifica i mezzi“ ne žaca se od ničega, da uništi svog protivnika, te ga na najnedostojni- ji način napada, kad ovaj nije u stanju, da se bra- ni. To je nemoral, a uz to i kukavičluk. Ali se i- pak nadam, da će se još koja dobra i poštena duša naći, da u tom stanju stvari podigne svoj glas; da prosvjeduje proti tako zlobnom proga- njanju čovjeka, koji je ipak dosta doprinio na ol- tar domovini napustivši svoju karijeru s izgledom u sjajnu budućnost, da se posveti hrvatskoj ideji, koji je na književnom polju toliko uradio, ali ko- jega sudbina toliko progoni. ,Hrv. pravo“ propo- vijeda moral. Ali nije njemu baš do toga. Evo do čega je njemu, samo nam kaže: ,Dr. Tresić-Pa- vičić bio je njekoliko mjesecih na čelu organa do- movinaške frakcije i u tom svojstvu pokazao se je dostojnim nasljednikom.... Sva snaga njego- va rada bijaše u klevetničkih i surovih napadajih na čistu stranku prava. Sve opačine, sve zloće pripisivao je taj čovjek čistoj stranci prava, a i- aaiČmR == = ==m—==—====—=—=—=—=—====RRmRm=—===EzEBIRr trudi Hegela pobiti, ali ipak nije se trsio njegove idealistične metode, Poput Hegela i Trentovski cijelu spekulativnu filozofiju svagja na logiku, ko- ju dijeli u analitičnu, dialektičau i sintetičnu. Mješte principa — ideae entis — postavlja za vrhovno načelo filozofije — sum — iz kojeg iz- vagja cijeli svoj sistem, — Libelt se odlikuje u svojim djelima — o Panteismu u filosofiji — 0 Filosofiji i kritici — i o Estetici. Za fandamen- talni priucip postavlja — simagino — na kom te- melji cijelu filozofiju. U estetici imade upravo divnih konsideracija. — Kremer se trudi, kako bi elov sislem doveo u sklad sa kršćanskom filo- om. Prisvojivši njegove principe, ipak u bitno- sti od njeg se udaljuje ; te dok Treatowski i Li- belt uzvisujuć fantaziju, ljudski um ponizuju, Kre- mer ljudskom umu daje mjesto, koje mu doliku- je; i dok Hegel svoju nauku temelji na neodvis- nom razumu, a apsolutna ideja sastavlja vrhovnu istinu, Kremer posljeduju istinu i vrhovnu ideju — apsolutnom osobom, ili ti Bogom — sni. Goluchowski je zastupnik Oatologizma, za se povedoše: Hoene-Wronski; Eleonora Ziem: 3 C. L. Krolikowski. Josip Supinski pristaša je zitivisma, a u svojoj universalaoj sociologij drži se Darwina i Spencera; slijede istom stazom : Kru- pinski; Julijan Ochorowicz; Potocki i neki drugi Nastojaše združiti tendenciju i pozitivnu : ve, profesor filozofije na universi u Varšavi i Wit. Rubcayoski, profesor na Krakovskoj Akademiji. Neka štioc ne misli, da ja mislim ovdje po- tanko raslagati o svim ovim ljudima. Na ovom mjestu bilo bi beskorisno, Ali ipak, svaki onaj, alem kamen čistom značaju. Tim pisanjem nano- sio je nama nebrojene uvrede. Lagao je i kleve- tao proti nama i uvršćivao je u svoj list jeku svo- jih i svoga predšastnika kleveta, huškao je narod proti nama, razjarivao ga je i u njemu širio po- dle glasove o nama. On se je hvastao, da će či- tavu pokrajinu zadojiti bjesnilom proti nama, da ona ogorčena dogje ovamo, te nas kamenuje...“ Eto toga političkog čovjeka Tresića oni su se bo- jali, jer su ga poznavali kao otvorenu knjigu dok je bio u njihovoj stranci i cijenili ga kao energi- čna i talentirana čovjeka. A sada, kad je taj čo- vjek prošao u njima neprijateljski tabor, bojali su ga se, pak su ga morali kako bilo bilo uništiti. Ne brane oni moral, to je njima deveta briga ; oni hoće, da pod krinkom morala unište onoga, koji ih je dobro poznavao.......... * U četvrtak 1. o. m. primili smo iz Zagreba ovaj brzojav : Sinoć u 6 ura Dr. Tresić bi pušten na slobo- du. Obragloženje rješidbe najsjajniji dokaz nevinosti. Talijanašima. (Dopis). Naši ljuti protivnici, dalmatinski autonomaši, predbacuju nam i dovikuju sa svih strana o ne- kakvomu tobožajemu intelektualnom nazatku, ot- kada se otresosmo nametnute nam tugje talijan- ske kulture. E, valaj, upravo kako vele oni....!? A primis mora se taj njihov drzak i bezobrazan izraz najodurnije odrinuti, jer oni nijesu ni naj- manje pozvani, da o našim domaćim stvarima pre- sugjuju, pa ni onda, kad bi sve i njihove tvrdnje istini odgovarale. Svak je u svojoj kući gospodar, pa bogme baš bi ovdje pristajala ona talijanska rečenica: dottore mon chiamato ........ ; drugo pako, neka jednom za uvijek upamte, da je njihov sud, izrečen gnjevom i prezirom, sasvim netačan i netemeljit, dapače ih jadnike i same va- ra, jer je u nas još, i to žalibože, na pretek o- nakovih ljudi, koji navršiše poput njih ondašnje talijanske škole, i koje dakle resi talijanska nao- brazba, te ipak pristaju i bore se za ono načelo, koje jedino može podati mlagjemu naraštaju razvi- tak narodne svijesti, bugjenje narodnoga duha, a od ovoga tek težnju za slobodom i blagostanjem ove pritisnute hrvatske grude, a to je načelo: Brisanje svega, što još talijanštinom klica. Nado- šao je čas, da svaki domorodac sebi spomene : Nosce te ipsum. Kad bi svima bila pred očima ova prva i najsvetija patriotična dužnost, nebi se toliko mučilo i mrcvarilo ovu iznemoglu i izmo- renu zemlju, nebi se toli nemilo i nedrago otva- ralo starih, zaraslili rana i zadavalo novih, iz ko- jih da curi nevina krv, vapijući pred Bogom i ljadima tešku i groznu osvetu ovomu bijednomn ali junačkoma hrvatskomu narodu. A kamo li ta- ns=uvnNNmp—rm=—==—=mgpm=mmnammpmmmDTzpqdRS" koji je "pa i malo pratio pozornim okom društvo kroz ovaj period vremena, biti će namah opazio, da neke ideje uplivisale su na društvo. Mislim na pozitivau filozofiju Augusta Conte-a; novi moralai svijet Ruberta Owena; utilitarizam Jeremije Ben- tham-a; pesimizam ochopeahauer-a i Hartmanna ; anarhizam Feuerbach-a i evolucionizam Herberta Spencera. U kratko da vidimo. Comte ne pristaje uz jednu generalnu filozo- fiju, već uz toliko filozofija koliko znanosti; a sna- ost, da bude tog imena dostojna, njezina akcija smije preći okrug materijalnih sila i zakona, vi m D ne -. ovim silami vladaju. Pozitivna filozofija ne zah rodo Ba se nit prvim nit posljednjim uzrocim. Ona ata povjesnicu u koliko se ona bavi ljudskim pteeitijoej u narode. Pozitivizam za- bacuje svaku filozofiju, koja prelazi granice rela- tivna i fonomenalna; med znanostima Comte ne priznaje Psihologiju, i Teologiju. Prava zaanost, veli on, mora biti eksperimentalna. M psreukejh o o svom postanku, vlja ga uktom prostog slučaja. BIEL ne zna v ni šta je, ni gdje ide. Odavle ko sloboda < E TENK