inilosrdne braće. Kažem truplo, jer je nesretnica će se više vraćati u polemiku glede te stvari.  stodobno je u vlastitom listu pisao o svojem kać
tanetom baš prostrijelila srce, te u par časaka | Glede druge tačke rasprava seje odgodila za po-

ispustila dušu.

Megjutim Berislavićeva ulica vrvila je svjeti-
nom; i tada, kao što obično u takovim zgodama
biva, počelo se naklapati svega i svašta o toj
stvari. Od usta do usta raznosio se je megju ra-
doznalom svjetinom glas, da se je nesretnica ubi-
la radi nesretne ljubavi sa dr. Tresićem. Ali bilo
je tu i ljudi stanovite klike, koji nijesu mogli
propustiti tu prigodu, a da ne iskale svoju žuč i
osvetu na dr. Tresića. I eto gdje počeše kolati
razne tendeciozne glasine. Tazo se je govorilo, da
je neki dečko bio na uglu iste ulice, kad je čuo
zapomaganje i hitac, te u isto vrijeme opazio ka-
ko u protivnom pravcu bježi muškarac u bijelom
šeširu i naočalima; dok opeta, da je neko drugi
vidio, da ju je jedan muškarac držao, te opalivši
revolver utekao u isti stan, pred kojim se je o-
na ubila. I tako je eto pala sumnja, da se tu
ne radi o samoubojstvu već o umorstvu, a uboji-
ca je svakako morao biti dr. Tresić. Svakako to
su bila pusta, naklapanja, od stanovite klike po-
dlo izmišljena; jer niti se je našao taj dečko, ni-
ti ta druga osoba, koji da su tobože to vidili. Ali
valjalo je nešto izmisliti, da se Tresića osumnjiči,
da ga se pred općinstvom ocrni i omrazi.

Pošto je dakle pala ta sumnja, valjalo je po-
tražiti dr. Tresića; znati kamo je utekao; gdje se
je sakrio. Suradnik ,Hrv. prava“ g. Peršić oba-
šavši odmah lokale, kamo je dr. Tresić na večer
običavao zalaziti, nagje ga u ,Dalmatinskom po-
drumu“, gdje se karta i veselo zabavlja u druš-
tvu svojih prijatelja. Peršić zamoli gostioničara,
da mu pozove dr. Tresića. Kad je ovaj izišao:
uZaboravite“ — reče mu — ,na ono što je me-
gju nama bilo ; kolege smo. Pred Vašim se je
stanom ubila gospodična Srkulj.“ Tresić je htio
da sebe obrani i izlanuo je u onoj zbunjenosti i
nesmotrenosti nešto, što nije smio; što je došlo
kao moćno oružje u ruke njegovih protivnika ; što
ga je dovelo pred sud i u zatvor. Dr. Tresić ode
odmah na eksposituru, gdje je bio pritvoren do 2
sata u noći, dok su pozvani svjedoci naime doka-
zali njegov alibi. Uza sve to prekosutra je dan,
17 t. mj. bila velika istraga, te preslušavanje
svjedoka na magistratu, pak je opet u 1 sat po-
slija podne dr. Tresić bio pritvoren u istražni za-
tvor. Ali pošto nije bilo razloga, da ga se preda
državnom odvjetništvu poslije 24 sata bje opet
pušten na slobodu. Dne 19. dr. Tresića odvedoše
ponovno u tamnice kot. suda, usljed tužbe, koju
je proti njemu podigao dr. Frank, kao zastupnik
brata Slave Srkulj, radi prekršaja uvrede poštenja
i zavedenja pod obećanjem ženidbe. Rasprava dr-
žala se je u subotu 20., te je glede prve tačke
dr. Tresić dao izjavu, u kojoj žali, što je ono
pred g. Peršićem o pokojnici rekao, te obećaje,
da će njenu uspomenu uvijek svetom držati i ne-

njolsku, a imao je mnogo sljedbenika, kao p. pr.
Salmerona, Novarro Zamorano, F. del Castro i E-
mila Castelara.

U Rusiji filozofija nije se mogla udomiti, to-
me se opiraše okrutni autokratizam sa strane vla-
davine, koji je nastojao ugušiti svaki pa i najma-
nji polet slo! misli. Ako su cvali neki talen-
ti, ti se zadovoljiše samim književnim radom kao
n. p. Lomonosov, Puškin, Lermontov, Turgenjev,
Gogolj, Dostojewski, o ali ni na ovom po-
lju ne uživaše prave slobode, sibirsko progoastvo
i njima prijetijaše. Med filozofim možda su do-

nekog spomena: Stankiewica, Hegelov pri-

; Sekoski, i materijali
pozitivista ; kk i skeptik

 

ihilizma sastoji tnom indivi-
kam jed tr raka ma pri
e I "Nihilama bijaku Here e
panteista, o
feijeine Nihilizma ; Bakunin Opis, urednici
londonskog lista: Kolokol. Broj od dama
Borim: W porod Naba Hromada, Zemlja. Volja
— Aleksander Mihajlov, Zdanowicz, Osinski bije:
x slavenski narodi dostojni
mene, isuzam Poljake; ali ioni očnom povedodo
se za njemačkom školom ; se odlikuju:
Trentowiski, auktor napisanih polj-

:

nedjeljak 22. Proti Tresiću se nije moglo ništa
dokazati, te su isti svjedoci bili njemu u prilog,
pak sam od istih njegovih protivnika čuo, da će
biti pušten na slobodu. Ipak danas v podne pro-
glašena osuda glasila je na dva mjeseca strogog
zatvora i na platež parbenih troškova. Govorio sam
o toj stvari s jednim pravnikom: on se zgraža
nad takovim postupkom. Nevjerojatno je zbilja,
da se šta takova može dogoditi u Zagrebu, pro-
svijetljenom gradu, da se naime osudi čovjek, a
da nema proti njemu dokaza. Non fa rima, ma
pur & vero. No o tome drugi put. Toliko o dogo-
gjaju; a sada da promotrimo prašinu, koju je taj
dogagjaj uzvitlao.

Već sam napomenuo, kako je još one iste
večeri, kad je samoubojstvo bilo počinjeno, stano-
vita klika počela širiti razne neosnovane glasine,
kako bi bar ua Tresića pala sumnja, da je on u-
bojica. To je bio početak one infamne potjere mo-
ralnih hijena, kako ih veoma dobro ,Novi list“
naziva, proti moralnom  krivcu ove katastrofe.
Tu potjeru nastavili su ,Agramer Zeitung“ i ,Hr-
vatsko pravo“ u svojim stupcima. Na , Agrameri-
cu* se neću ni osvrtati; t& pusti babetinu neka
brblja, jer i takog njenog kržljavog glasa ne mo-
že niko da podnese, a još manje njene bedaste
pameti. Ali za to osvrnuti ću se na pisaniju ,Hr.
prava“. Neću braniti nipošto dr. Tresića. On je
kriv u toliko, što nije već u početku tu stvar za-
gušio, te što je dozvolio, da ga oma do toga do-
vede: ,Ili me uzmi ili ću se ubiti“. Ali ako us-
poredimo njegovu krivnju sa njezinom, te ih o-
bjektivno prosudimo, doći ćemo do zaključka, da
je njena mnogo veća. ,Hrv. pravo“ propovijeda
moral, dok ga istodobno najdublje vrijegja. Da ;
kažem, da ,Hrv. pravo“ u ovom baš času vrije-
gja moral, jer držeći se Machiavelli-eva načela :
all fine giustifica i mezzi“ ne žaca se od ničega,
da uništi svog protivnika, te ga na najnedostojni-
ji način napada, kad ovaj nije u stanju, da se bra-
ni. To je nemoral, a uz to i kukavičluk. Ali se i-
pak nadam, da će se još koja dobra i poštena
duša naći, da u tom stanju stvari podigne svoj
glas; da prosvjeduje proti tako zlobnom proga-
njanju čovjeka, koji je ipak dosta doprinio na ol-
tar domovini napustivši svoju karijeru s izgledom
u sjajnu budućnost, da se posveti hrvatskoj ideji,
koji je na književnom polju toliko uradio, ali ko-
jega sudbina toliko progoni. ,Hrv. pravo“ propo-
vijeda moral. Ali nije njemu baš do toga. Evo do
čega je njemu, samo nam kaže: ,Dr. Tresić-Pa-
vičić bio je njekoliko mjesecih na čelu organa do-
movinaške frakcije i u tom svojstvu pokazao se
je dostojnim nasljednikom.... Sva snaga njego-
va rada bijaše u klevetničkih i surovih napadajih
na čistu stranku prava. Sve opačine, sve zloće
pripisivao je taj čovjek čistoj stranci prava, a i-
aaiČmR == = ==m—==—====—=—=—=—=—====RRmRm=—===EzEBIRr
trudi Hegela pobiti, ali ipak nije se trsio njegove
idealistične metode, Poput Hegela i Trentovski
cijelu spekulativnu filozofiju svagja na logiku, ko-
ju dijeli u analitičnu, dialektičau i sintetičnu.
Mješte principa — ideae entis — postavlja za
vrhovno načelo filozofije — sum — iz kojeg iz-
vagja cijeli svoj sistem, —  Libelt se odlikuje u
svojim djelima — o Panteismu u filosofiji — 0
Filosofiji i kritici — i o Estetici. Za fandamen-
talni priucip postavlja — simagino — na kom te-
melji cijelu filozofiju. U estetici imade upravo
divnih konsideracija. — Kremer se trudi, kako bi

elov sislem doveo u sklad sa kršćanskom filo-

om. Prisvojivši njegove principe, ipak u bitno-
sti od njeg se udaljuje ; te dok Treatowski i Li-
belt uzvisujuć fantaziju, ljudski um ponizuju, Kre-
mer ljudskom umu daje mjesto, koje mu doliku-
je; i dok Hegel svoju nauku temelji na neodvis-
nom razumu, a apsolutna ideja sastavlja vrhovnu
istinu, Kremer posljeduju istinu i vrhovnu ideju
— apsolutnom osobom, ili ti Bogom — sni.
Goluchowski je zastupnik Oatologizma, za
se povedoše: Hoene-Wronski; Eleonora Ziem: 3
C. L. Krolikowski. Josip Supinski pristaša je
zitivisma, a u svojoj universalaoj sociologij drži
se Darwina i Spencera; slijede istom stazom : Kru-
pinski; Julijan Ochorowicz; Potocki i neki drugi
Nastojaše združiti tendenciju
i pozitivnu : ve, profesor filozofije
na universi u Varšavi i Wit. Rubcayoski, profesor
na Krakovskoj Akademiji.

Neka štioc ne misli, da ja mislim ovdje po-
tanko raslagati o svim ovim ljudima. Na ovom
mjestu bilo bi beskorisno, Ali ipak, svaki onaj,

alem kamen čistom značaju. Tim pisanjem nano-
sio je nama nebrojene uvrede. Lagao je i kleve-
tao proti nama i uvršćivao je u svoj list jeku svo-
jih i svoga predšastnika kleveta, huškao je narod
proti nama, razjarivao ga je i u njemu širio po-
dle glasove o nama. On se je hvastao, da će či-
tavu pokrajinu zadojiti bjesnilom proti nama, da
ona ogorčena dogje ovamo, te nas kamenuje...“
Eto toga političkog čovjeka Tresića oni su se bo-
jali, jer su ga poznavali kao otvorenu knjigu dok
je bio u njihovoj stranci i cijenili ga kao energi-
čna i talentirana čovjeka. A sada, kad je taj čo-
vjek prošao u njima neprijateljski tabor, bojali su
ga se, pak su ga morali kako bilo bilo uništiti.
Ne brane oni moral, to je njima deveta briga ;
oni hoće, da pod krinkom morala unište onoga,

koji ih je dobro poznavao..........
*

U četvrtak 1. o. m. primili smo iz Zagreba
ovaj brzojav :

Sinoć u 6 ura Dr. Tresić bi pušten na slobo-
du. Obragloženje rješidbe najsjajniji dokaz nevinosti.

 

Talijanašima.
(Dopis).

Naši ljuti protivnici, dalmatinski autonomaši,
predbacuju nam i dovikuju sa svih strana o ne-
kakvomu tobožajemu intelektualnom nazatku, ot-
kada se otresosmo nametnute nam tugje talijan-
ske kulture. E, valaj, upravo kako vele oni....!?
A primis mora se taj njihov drzak i bezobrazan
izraz najodurnije odrinuti, jer oni nijesu ni naj-
manje pozvani, da o našim domaćim stvarima pre-
sugjuju, pa ni onda, kad bi sve i njihove tvrdnje
istini odgovarale. Svak je u svojoj kući gospodar,
pa bogme baš bi ovdje pristajala ona talijanska
rečenica: dottore mon chiamato ........ ;
drugo pako, neka jednom za uvijek upamte, da
je njihov sud, izrečen gnjevom i prezirom, sasvim
netačan i netemeljit, dapače ih jadnike i same va-
ra, jer je u nas još, i to žalibože, na pretek o-
nakovih ljudi, koji navršiše poput njih ondašnje
talijanske škole, i koje dakle resi talijanska nao-
brazba, te ipak pristaju i bore se za ono načelo,
koje jedino može podati mlagjemu naraštaju razvi-
tak narodne svijesti, bugjenje narodnoga duha, a
od ovoga tek težnju za slobodom i blagostanjem
ove pritisnute hrvatske grude, a to je načelo:
Brisanje svega, što još talijanštinom klica. Nado-
šao je čas, da svaki domorodac sebi spomene :
Nosce te ipsum. Kad bi svima bila pred očima
ova prva i najsvetija patriotična dužnost, nebi se
toliko mučilo i mrcvarilo ovu iznemoglu i izmo-
renu zemlju, nebi se toli nemilo i nedrago otva-
ralo starih, zaraslili rana i zadavalo novih, iz ko-
jih da curi nevina krv, vapijući pred Bogom i
ljadima tešku i groznu osvetu ovomu bijednomn

ali junačkoma hrvatskomu narodu. A kamo li ta-
ns=uvnNNmp—rm=—==—=mgpm=mmnammpmmmDTzpqdRS"
koji je "pa i malo pratio pozornim okom društvo
kroz ovaj period vremena, biti će namah opazio,
da neke ideje uplivisale su na društvo. Mislim na
pozitivau filozofiju Augusta Conte-a; novi moralai
svijet Ruberta Owena; utilitarizam Jeremije Ben-
tham-a; pesimizam ochopeahauer-a i Hartmanna ;
anarhizam Feuerbach-a i evolucionizam Herberta
Spencera. U kratko da vidimo.
Comte ne pristaje uz jednu generalnu filozo-
fiju, već uz toliko filozofija koliko znanosti; a sna-
ost, da bude tog imena dostojna, njezina akcija
smije preći okrug materijalnih sila i zakona,
vi
m

D
ne

-. ovim silami vladaju. Pozitivna filozofija ne
zah

rodo

Ba
se nit prvim nit posljednjim uzrocim. Ona
ata povjesnicu u koliko se ona bavi ljudskim
pteeitijoej u narode. Pozitivizam za-
bacuje svaku filozofiju, koja prelazi granice rela-
tivna i fonomenalna; med znanostima Comte ne
priznaje Psihologiju, i Teologiju. Prava
zaanost, veli on, mora biti eksperimentalna.
M psreukejh o o svom postanku,
vlja ga uktom  prostog slučaja.
BIEL ne zna
v

ni šta je, ni gdje ide. Odavle ko sloboda

< E TENK