žavod za odgoj mladih hrvatskih svećenika. Lav XIII. primi osnovu i lanjske godine raspusti ka- pituo. Papinu odluku priopćio je hrvatskim bisku- pima kardino Vanutelli ovim pismom : Prejasnoj i visokocijenjenoj gospodi nadbiskupima i bis- kupima zadarske, zagrebačke i vrhbosanske pokrajine. — U audijenci, koju je potpisani kardino imao dne 16 marta o. g. sa sv. Ocem, blagoizvolio je papa Lav XIII. odredi- ti, da se davno namišljena odluka što prije izvede, da se naime gostinjac sv. Jeronima u Rimu promijeai u crkve- mi kolegij, & njegov predstojnik i pitomci imat će iste dužnosti, koje ih je do sad imao kapituo. Da se to što prije izvede, Njegova Svetoat želi, da se pošlje u Rim svećenik, slavenskog roda, kog će izabrati biskupi crkve- nih pokrajina Zadra, Zagreba i Vrhbosne, Taj će duhov- nik stanovati u gostinjcu i uzdržavat će ga zavod. Dužnost će mu biti, da — imajuć pred očima svrhu zavoda i u neposrednoj odvisnosti od kardinala protektora — sasta- vi pravila za zavod i pospiješi ustanovu istoga. Potpisani kardino smatrao je potrebnim, da ovo dojavi spomenutim biskupima, eda savjesno sve izvrše, za što moli Boga, da im udijeli sreću i prosvijetljenje. — Rim 19 Marta 1900.— S. kardinal Vanutelli, protektor i apoštolski vizitator za- voda sv. Jeronima. Hrvatski biskupi izabraše Dra. Pazmana, pro- fesora zagrebačkog sveučilišta, koji je sa kardi- nalom Vanutelli sastavio pravila za zavod. Lav XIII. ovih je dana kako spomenasmo potvrdio pravila, ukinuo gostinjac i kapituo i osnovao je- ronimski zavod za hrvatski narod. Svi posjedi i prava kapitula prelaze na novi zavod, koji odvisi samo od sv. Stolice. Zavodom će upravljati tri svećenika, po jedan iz nadbiskupija zadarske, za- grebačke i vrhbosanske. Jedan od njih bit će glav- ni zavnatelj, koji će ujedno bit odlikovan rimskom prelaturom. U zavod će se primati mladi sveće- nici, po jedan iz svake biskupije u Banovini, Bo- snoj i Dalmaciji, iz biskupija krčke i tršćanske i iz nadbiskupije barske. Ukupno dvadeset ih. Ovakove zavode ima u Rimu gotovo svaki narod, pa eto imamo ga i mi. I to je tro u oku onim nekim ,Dalmatincim“, o kojim smo govorili u uvodu. Megju njima su i neki članovi ukinutog kapitula, koji su takogjer ustali proti oiluci Pa- pe, ne zazirući što tim podkapaju crkvenu slobo- du. Lijepa družba ! Stranke. VIL. Svak je kod nas tko više, tko manje uvjeren, da narod danomice propada, pak u mjesto, da kod nas svaki svojim alatom teše i blanja rad za hr- vatsku slobodu; da zamre i zadnja nota u disa- kordu našega političkoga vrludanja, mi usuprot je- dan na drugoga upiremo, kao na glavnoga krivca narodnih zala. Ovakova borba, ovakov rad, ovakovo nasto- jauje oko narodnoga boljitka podsjeća me na onu priču o dva Ličanina, koji su, vrativši se iz Itali- je, sjedeći kraj vatre, zapodjenuli prepirku o to- me, koji od njih dvojice bolje zna talijanski. Jed- uszsDpm=m=m=m=m=m=nmm=m=m=mmmm se podsli očajnoj filozofiji, da u opće nema sreće. Leopardi je bio takav duh, koji je zapao u tmine ove očajne filozofije; a u Evropi nalazimo a isti mah i po drugim zemljama, da ponajveći umovi mišljahu više ili manje onako kao i ,Leopardi. By- ron, Platen, Lenau, Heine, A. de Musset, Puškin, Lermontov, Miczkiewicz, Schopenhauer pokazuju, da Leopardi nije bio osamljen tumač — svjetske boli. — U to je doba svjetska bol upravo sje- dila na prijestolju poezije. (Usp. Slike ske knji. i, Matica h .) Bezvjerje nije bilo prirodno njegovom duhu, ni njegove nauke. Leopardi već za književnom po ključivo posvetio na uštrb vjere i filozofije. Sen- sizam je tada — kao filozofski sistem — vladao u južaoj Evropi, a nauka Locke-a i Condillaca bijaše zahvatila maha kod inteligencije talijanskog nomtu od njih, koji se je bio malo bliže prima- kao k vatri, odjedared se zapali skut od kabani- ce, našto ga onaj drugi upozori, rekavši mu tali- janski; ,ej digo! ti brusa il tabaro !“ Na ovo o- naj drugi, ne razumjevši šta mu drug kaže, pro- sto odgovori: ,si, si!“ A onaj će opet: ,ej digo! ti brusa il tabaro!“ — ,Ma si, si!“ odvrati pogo- relac. — Kad onaj prvi zaviknu: ,ta Bog te ne ubio, eto -ti gori kabanica.“ Ovaj drugi skoči, te uze koriti druga: ,O puška te ubila, pa što mi prije nijesi kaza ?“ U mjesto da težimo za iluzornim i vrluda- njem, želimo u svakoj javnoj stvari prije svega bistre pojmove i zdravo shvaćanje, a klonimo. se svake nejasnoće, pomutnje pojmova i obsjenjiva- nja. Svagdje tražimo čine i po njima sudimo jav- no djelovanje, te učimo i hrvatsko općinstvo, da u javnim stvarima pazi na svačije čine, a riječi da ne uzima svagda kao gotovu stvar: neka uvi- jek ragje pričeka, dok na riječi i obećanja ne pro- slijede čini, a tada nek odsijeće, kako je pravo. Ne upuštajmo se u nekakove maštanije, koje nas samo mogu raspadati, poput pogubne crvoto- čine izjedati; koje naše redove stvaraju sve to regje, a oni protivnički bivaju sve to gušći. Ako uslijedimo današnjim radom, mi ćemo samo jed- no jedito postići: da hrvatskomu narodu ništa ne izvojštimo, nego da narod smutimo; da ga zapanji- mo praznim riječima i da nakon neispunjenih o- betanja i nastupivšega razočaranja izazovemo u narodu stanje letargije, u kojoj će odporna suaga narodna spasti na minimum; u kojoj će biti pu- sto groblje ljubavi i snošljivosti; u kojoj će se bra- niti surova mržoja; u kojoj će se takmiti kleveta s klevetom; u kojoj će se kočiti laž do laži, kri- votvorenje do krivotvorenja, potvora do potvore, ocrmjivanje do ocrnjivanja — a sve na štetu hr- vatske stvari. Laboremus geslo onoga starog mudrog rim- skoga cara, neka postade i hrvatsko geslo. Hrva- ti, koji se naslagjuju u gazenju samih sebe, neka rade, neka rade bez vike, neka ćute, da si stvore budućnost sinovim i zemlji radom, koji istodobno unapregjuje obrt i trgovinu. Ova današnja politi- ka, helas notre misčre/ kao što je to govorio Al- fred de Musset, ne ogrijava Hrvate: to treba o- petovati. u to treba vjerovati, o tomu se treba o- svjedočiti. Ili zar današnja politika ogrijava Hrvate? Dvojim, dok se mi svegjer gubimo u pusto- mu, beskorisnomu cjepidlačenju i u bistrenju poj- mova. Navesti ću 0 tomu najnoviji dogagjaj. U Hrvatskoj“ tiskao je Dr. A. Radić slije- deće : ,Sam je utemeljitelj ,stranke prava“ u ko- bnom jadnom i vedrom času izjavio, da »Stranke prava“ — nema, da su to ime izmislili neprijate- lji hrvatskoga naroda — a on i njegovi sumišlje- nici: to su samo prijatelji hrvatskoga naroda, ko- svrnuvši pogled k mrtvačkom ovom polju, morao bi uskliknuti: ,Na ovoj kruglji, mnogo pravednih sijena uzdisalo je i plakalo: sada vječnim mukom sve je prekriveno.“ Ne, crv bi Svevišnjem upra- vio: Ti me nijesi smio samoj boli stvoriti, ti me ne smiješ sada uništiti.“ (Jean-Paul Richter, La Vallće de Campan). Pesimizam — kako shodno kaže Šrepel — nije čedo modernoga vijeka, Ass mu se klice jav- ljaju u najdavoijoj starini io ijanskoj i vedra poe- zija grčka nije bez njega, Shakespeare ga je pun. No u ovih raznih pjesnika pesimizam nije stalno svojstvo, nego samo na mahove potamajuje njiho- vo obzorje. Istom u ovom našem stoljeću postao je pesimizam potpuna filozofija nekih umova. Leo- pardi je drvi od pjesnika sva poeziju posvetio sa- mo pesimizmu. Schopenhauer veli, da nije niko ovaj predmet o ništetnosti svijeta i života ta- ko temeljito i potpuno iscrpao kao Leopardi. Dok neki drugi pesimistični pjesnici bježe u carstvo prirode, da slakšaju svoje boli, Leopardiju je i neprijateljsko i besćutno biće, koje se po- ne mari za naše boli, zra re da ji se bore za njegovo pravo“ (“), Je li imao pravo toliko šta ustvrditi dr. 4. Radić? Ja mislim i tvrdim ječno, premda »Hrvat- sko Pravo“ piše: ,Slavni Ante Starčević uvijek je nazivao stranku, koju je utemeljio i kojoj bio prvak imenom: stranke prava“ (*), To svakako ne bi pobijalo, da dr. A. Starče- vić nije u jednom času izjavljivao, da stranke pra- va nema (?). Svakomu je pozoato, da je naš Stari pisao o federaciji južno-istočnih naroda u svojoj raspravi »Stranke u Hrvatskoj“, da na Balkanu nema mi- ra, jer se tugje vlasti ondje pletu. ,Kada znamo — nastavlja on — izvor onih spletakah, lahko nam je tražiti lek proti njima. Pervi i najsigurnii, možda jedini lek, bio bi taj, da svih osam naro- da načini jednu deržavu. Ime, oblik te deržave nespadaju na stvar“. (%). Dotične narode on na- braja u istomu članku, te kaže, da su to Rumu- nji, Magjari, Slovaci, Rusini, Grci, Bulgari, Ski- petari i Hrvati. (5) Evo kako je on za sreću svoga naroda na sve bio spreman. Može li se stoga osuditi pisanje d.ra A. Radića? Ne znam, jer bih morao da ni- ječno uztvrdim. Nego: je li se vrijedno u tomu gubiti, dok nam domovina propada; dok nam narod strada? Ne. Mješte beskorisnih, protuhrvatskih cjepidla- čenja, vrijeme bi bilo, da mi svi Hrvati, ma ko- Joj stranci pripadali, ustanemo na noge, da se na zemlji otaca naših obnovi, zajedničkom stran- kom, i vjera i ljubav, koja će nam izvojevati cje- lokupnost i samostalnost majke Hrvatske. U ovom odlučnom času mi se svi moramo naći na okupu. Našla se je Austrija nakon bitaka prvog i drugog carstva i nakon Sadove; našla se je Rusija nakon Sebastopola; našla se je Prusija nakon Jene, Eylaua, Friedland-a; našla se je Fran- cuska nakon Sedana, te se danas sve te države dovinuše do prve vlasti i ujihov je narod moćan. Čemu ih ne bi slijedili ? Mješte megjusobnoga gloženja nas čekaju op- ćine, da popravimo, što je u njim gnjilo; čekaju nas izbori, da kroz nje šaljemo u sabor prave za- govornike naroda; čeka nas Hrvatska — ta maj- ka naša čemerikom opojena, da ju tješimo ljuba- vlju, kojom nas je na svijet rodila. Zar da se nemamo zašto boriti? Zar da borbi našoj nije odregjen pravac? 1) »Hrvatska“ od 25 svibnja t. g. — 2) ,Hrvatsko Pra- vo“ br. 1664 tg. — 3) Ko je proučio spise D.ra A. Star- čevića, taj mi me će krivo dati, ako sam toliko ustvrdio. Navesti ću jedan takav slučaj. Do 1878 Stari je pre- zirao Slavene, u koliko, da se Hrvati imaju madati spasu od njih; dok se je god. 1878 svojom brošurom Na čemu smo“ (str. 20) odrekao svoga pravca, te očito oto da Hrvatima nema spasa nego od Slavena. Ti, o bi se rekla, politička bista slaži na diku našem u- čitelju, kao što ću dokazati u idućim člancima, jer su se t& nedosljednosti držali svi politički velikani, te po njoj samo ujedinili; podigli na glas svoju domovinu. — 4) »Djela“ str. 111 — 6) ,Id.“ str, 109. je Darwinova nauka uzdrmala stoljetne, tolikim znojem slijepljene sustave; i to ne samo na po- lju prirodoznanstva, nego i filozofije. Ko bi bio kadar, pa i samo nabrojiti sve ono, što se je na- pisalo u prilog i proti Darwinovoj teoriji. ,Otka- da postoji čovjek — veli Haeckel — nikada ni- jedna nova struja nije tako duboko dirala u za- mršene poznaje u opće; nijedna nije naišla na ta- ko žestok otpor, a nijedna e nije uz tako ko vrijeme svladala.“ Uzrok tome pojavu, što je Darwinov nauk ux tako kratko vrijeme, a uz ta- ko žestok otpor uspio, treba tražiti uzroka u tom, što su mu sve vanjske okolnosti osobito prijalo ; a velikim dijelom u značaju i naobrazbi istog wina. Jer u Charlesu Darwinu — kako Šulek — prikupilo se je veliko svojstava duha, koja se obično samo POSE: on je bio ne samo učen i prirodozaanac, nego i opsežan filosof. motrionosti Darwiaovoj pridružiće