pobliže označen, ali kako se u njoj spominje kra-
ljica Marija Terezija kao još na životu, to slije-
di, da je spomenica sastavljena prije dana njezi-
ne smrti, to jest prije 22 novembra 1780. Ovaj
važni historički spomenik obijelodanio je g. Dr.
Ferdo Šišić u originalu u posljednjem broju za-
grebačkog ,Vienca“. Josipova spomenica u pre-
vodu glasi :
»Uredba, koja se uvela u Hrvatsku, mora sva-
kako doći na raspravu pred sabor, da se poprime
potrebite mjere. Mora se brižljivo istražiti vlasti-
ti ustav ove zemlje. Malo je pisaca imalo pravi
pojam o ovoj zemlji; nazivlju Hrvatskom ono što
je Slavonija, pripisuju Bosni ono što je Hrvatska,
. zovu Dalmacijom ono što neprijeporno sačinjava
jedan dio Hrvatske. Pravi je pojav slijedeći: zem-
lja, koja leži izmegju Drave i Dunava do Zemuna
8 jedne strane, izmegju Kupe i Save s druge stra-
ne od vajkada zvala se je Slavonijom, sadržavala
je sedam velikih županija, koje su bile snižene
na šest, jer je iz njih formirao se varaždinski ge-
neralat i slavonska granica, koje zajedno čine pet
regimenata. Hrvatska se prostirala izmegju Save
i Kupe do Jadranskog mora, izmegju Kranjske i
rijeke Vrbasa i imala je dvanaest županija. Veći
je dio ove zemlje pod turskim i mletačkim gos-
podstvom. Od onoga, što je nama preostalo, uči-
njena je banska i karlovačka granica, koje zaje-
dno broje šest regimenata, i nova severinska žu-
- panija (= danas riječko-modruška županija bez
primorja). Dalmaciju sačinjavahu samo četiri ma-
lene republike: Dubrovnik, Spljet, Tragurium (Tro-
gir), Jadra, sada Zadar i (uz obala) ležeći otoci.
Ove tri pokrajine jednom su zajedno sačinjava-
le kraljevinu, i kao takove one pristupiše Ugarskoj.
One zadržaše svoje posebne stališe i sabore, svo-
je posebne grbove i pečate i kralj je s njima nepo-
. Sredno vladao; one se podvrgoše jedino ugarskoj
zakonodavnoj moći, u jednu riječ one su bile sje-
. dinjenje, ne utjelovljene. Ovaj ustav potvrdili
su svi ugarski sabori, a takogjer i posvećena i-
. nauguralna diploma Njezina Veličanstva carice.
Ovaj je ustav bio uzrokom, kad je godine 1723
bio osnovan lokumtenencijalni savjet, da mu se
zemaljski stališi u Hrvatskoj ne podvrgoše, već
postigoše u istom saboru potvrdu njihovog pri-
jašnjeg ustava.
A nije, da provincija ne zaprema veliku zem-
lju, jer je vojništvo tako rasprostranjeno. I Ugar-
ska je imala svoju nesretnu dobu, kad je imala
jedva toliko zemlje. Ali ovo je uprav žrtva, ka-
kvu nijedaa druga zemlja nije učinila svomu vla-
daru; ovo sadašnje vojničko zemljište, koje je
pripadalo hrvatskim dijelom još živim familijama.
Baš uprav ova okolnost napunja narod nadom, a-
ko se osvoje izgubljeni dio Hrvatske, da će se
granica po zemaljskim zakonima preurediti i Hr-
NEDSEZEEEEEEEENEEE SEEN SEEN
crnogorskom, mnogo prije nego je Darwin svoju
nauku razvio, bijahu poznati poglaviti temelji Dar-
winizma. ,Dvanaest punih godina — veli profesor
St. Nedeljković u ,Javoru“ — prije nego sto Dar-
win izdade svoje čuveno djelo, izašlo je u srpskoj
književnosti jedno pjesničko djelo, puno pjesnič-
kog poleta i duha, ali isto tako puno i filozofskih
misli. Djelo to govori i srcu, alisto tako i umu, *
može se dakle potpuno mjeriti sa djelima drugih
tugjih pjesnika i filosofa. To je djelo Gorski vi-
jenac“ od vladike Petra Petrovića Njegoša, prvi
put štampano godine 1847. Ovo je djelo pozuato
1 njemu se s pravom pripisuje epuhala&a važaost
u našoj književnosti. . Filozvfska važuost njego-
va, na žalost, jako je zanemarena, ili bar mnogo
manje cijenjena nego što zaslužuje. Nemogu ni ja
ovdje tu stranu ovoga djela presugjivati; ali mo-
ram iznijeti nešto, što mi jako u oći pada. Izoi-
jet ću samo nekoliko stihova, što se po mom shva-
ćanju pribiižuju Darwinovoj teoriji maogo jače ne-
go ma koje djelo Goethovo. Stihovi ti opisuju
vatska cjelokupna postati, U tom slučaju moći će - smiješnim, ali u nas je Hrvata sve inako: svakim
Hrvatska opet dostojanstveno predstavljati sjedi-
njenu kraljevinu.
Ipak su već hrvatske županije utjelovljene,
Hrvatska više ne predstavlja jednu zemlju. Bo-
da je duhove
u narodu na to pripravio. Ako se za inartikulaci-
je ovih promijena podignu kakve uzbune, te će se
dogoditi, jer se prikazuje neprirodno i istoj U-
garskoj neprobitačno, da zemlja, koja uživa pra-
va kraljevine, odreče ih se svojevoljno za uvijek.
(Tu se misli na carev naum preostale hrvatske
županije pripojiti arstrijskim nasljednim zemlja-
ma, do čega dakako nije došlo). Moguće, da će
se stvar moći tako udesiti, da se prizna privre-
menost za interimalnost i da se zemaljske stališe
samo neće poduzimati daljoja
jazan novog otcijepljenja regbi,
osigura, da se ne
otcijepljenja, već takogjer, ako pobjedonosao au-
strijsko oružje osvoji ostale djelove Hrvatske do
Vrbasa i možebiti i Bosnu, da će se tada granice
proširiti do nekadašnjih mejaša i tako cjelokupna
Hrvatska povratiti u sva svoja prvašnja preimuć-
tva. Pošto Marija Terezija Ugarsku potpuno ucje-
lokupnjuje, ova misao nije da se odbaci. Vrijeme i
način mišljenja promijenjuje se. Do jedne je svi-
jetle skupštine, da u budućnosti za ovo providi
i pripravi“
Ovoj spomenici — svršit ćemo riječima Dr.
Šišića — pobližega tumačenja ne treba, jer danas
je svaki Hrvat lako može shvatiti u njezinom ci-
lju i sadržaju. Jedno ćemo ipak dodati: car Jo-
sip II. je godine 1780. svakako imao bistriji po-
jama o hrvatstvu, nego li su ga tada imali mnogi
i mnogi odličniji sinovi našega naroda. A ko zna,
možda bi se to moglo kazati kod pojedinaca još
i današnji dan.
Pokret proti tugjinštini.
Kako što nedavno javismo, naša je mladež od-
lučila, da u Dubrovniku i u cijeloj Dalmaciji po-
krene akciju proti tugjinštini. Ovim se činom hr-
vatska mladež Dalmacije pridružuje pokretu mla-
deži u Banoviui, izrazujući tako nutrnju solidar-
nost hrvatske omladine. Premda smo politički raz-
dijeljeni, ipak smo moralao jedni, prožeti istim
narodnim idejalima, za koje nam se je zajednički
boriti. Ako sva hrvatska omladina, a s njom bu-
duća generacija naroda, bude uvijek iskazala avo-
ju realnu jedinstvenost te bude uvijek radila
jednom mišlju, jednom voljom, onda mora i fyr-
malno odijeljenje napokon da padne, i zajednič-
kom djelu cijelog hrvatskog naroda neće biti
zapreka.
S ovih razloga nam je veseljem pozdraviti tu
objavu narodnosnog čuvstva u našeg podmlatka,
shvatajući njezinu znamenitost. Drugovdje možda
takav pokret ne bi imao smisla i pričinio bi se i
EEARtđ NEE ES psrsnpq>—susm==pmdgu=n==lthEfSN
usta. Ta je osoba iguman Stevan, slijepi stari ka-
lugjer, koji je po dalekim krajevima putovao i du-
go po svijetu gledao, a sad oslijepio starac sjedi
mirno i misli (,ue drijemauw, veće nešto mislim“),
i narod poučava,“ — Do istoga rezultata dospio
je i Pasarić u ,Viencu“ (1884. br, 5 i 6). Oa pi-
še: ,Ako i nije mladi vlavika prvučio sve naučne
i filozofske sisteme, to bijaše u njega zdravo i bi-
stro oko sokolovo, koje je kadkada i najzabitnije
tajne prirode i čovječjega zuačaja proziralo i od-
gonetaulo. Tako nalazimo u govoru igumana Ste-
fana u ,Gorskom Vijencu“ više stihova, o kojim
bi revni čitalac Darwinovih djela mogao \posum-
njati, nije li to pjesnički odjek prozaičke borbe
za bitak“, Nu ,Goraki Vijeaac“ izdan je na novo
ljeto 1847., a Darwinvvo temeljno djelo izagjetek
1859.: dakle nije moguće pomušijati, da je Nje-
gus crpao svoja duhovita opažanja iz Darw novih
spisa.“ — Čuveni njemački pjesnik Goethe pro-
> so. pe e E bilja,
i uć razlupanu ovčiju lubanju je te-
melj filozufskoj anatomiji. koa Nje-
uševo oko promatrajuć prirodu i ljude pasrelo
e vječnu borbu u svijetu.
nam se načinom nastoji oteti narodna individual-
nost, otimljući nam sve naše narodne svetinje, u-
gušujući tim narodaosnu svijest, Počinjući od ško-
la, gdje se maša djeca odnarogjuje, gdje im je
zabranjeno ispovijedati svoju narodnost, te ni svoj
materinski jezik ne smiju nazvati pravim imenom,
pa do svih javnih ureda, gdje se na nečuveni na-
čin — sankcijom vladinom — vrijegja naše na-
rodno ime i jezik te nam se nameće tugji, pa u
gradovima izazvani bezobzirnim ponašanjem pri-
došlica — svuda smo zgaženi, vrijegjani, nepra-
vedno zlostavljeni.
Nu što se tek ima kazati, gledajući, kako ne
samo tugjinac s nama nemilo postupa, već kada
i rogjeni sinovi našeg naroda preziru narodnost,
zanemarujući svoj materinski jezik a dičeći ge tu-
giim? ! To su žalosni uspjesi onih, koji s nama
kao s robljem postupaju, istina je; ali ne bi se
tako lako do toga došlo, da smo se mi malo jače
borili proti tome, znajući, koja propast prijeti na-
šoj narodnosti.
Tako se ne smije dalje, Sve moćnije, sve ja-
če čuje se vapaj povrijegjene narodne individual-
nosti, i tome se pravednom vapaju valja odazva-
ti. Valja da se svijesni borimo za maše narodno-
sno postojanje, valja s toga da svoje svetinje sa-
čuvamo, da ih obranimo od tugjinca, koji nam
ih otimlje.
Potrebit je dakle u našim zemljama pokret
proti tugjinštini. Dok n. p. u Njemačkoj postoji
takova uredba proti tugjim riječima (na njemač-
kom se carskom dvoru plaća globa za svaku pe-
njemačku riječ), premda nema pogibli da će Ni-
jemcima tugji jezik nauditi, kod mas tugjinstvo
sve većma poplavljuje naše zemlje i truje nam
narod, osobito inteligencija. U predjelima, koje
graniče Nijemcima radi ,Siiimark“, u Istri »Le-
ga“, u Dalmaciji imamo osim ,Lege“ konvikt
»Tommaseo“ pa mnoga druga društva, kojima je
javna ili tajna svrha zatiranje Hrvatstva.
Ako je u Dalmaciji potrebit takav pokret, o-
sobito radi talijančarenja po gradovima, nek niko
ne misli, da to za Dubrovnik nema toliko smisla.
Na žalost su prošla vremena, kad se je svaki
dubrovčanin dičio svojim narodnim jezikom, kad
je Dubrovnik dao hrvatskoj knjizi najdragocjenije
dragulje; prošla su vremena, kad je ono Igojat
Gjorgjić (u predgovoru svog , Saltijera slovinskog“)
preporučavao da se u znanstvenoj prozi upotrebi
narodni hrvatski jezik mjesto latinskoga. — Do-
nosio je politički položaj Dubrovčana, da su se
ulagivali tugjincu, pa su i sada nakloni tugjemu,
štujući ga preko mjere. Tako su se u Dubrovni-
ku, koji se je nekad borio proti »Lavu i Draku-
nu“, danas ugnijezdili tugjinci : Talijanci, radnici
i trgovci i Nijemci. Tako se može vidjet dobar
Ne pušta se da je zlo i
a žad i sit
Muž je branič žene i
Narod branič crkve i plemena.
& vjetrovima,
živina & živinom,
narodom,
More stenje silom nebesnom,
Koleblju se EO ooo,
Voina voluu užasno
AMORE.