: i šato da prikažu Hrvate u ružnom «vjetlu. O to- mu nalazimo u 231 broju ,Hlasa Naroda“ ovu za- nimljivu i poučnu bilješku iz hrvatskih praških krugova: ,Narodni Listy“ u svojoj slavenskoj gor- ljivosti nastoje svaki čas pokazati svoje poznato strančarstvo u sporu srpsko-hrvatskom. Do sada su se ograničivali samo na tendecijozne vijesti, cr- pljene uvijek iz zagrebačkog ,Srbobrana“, a sada se čak ne sustežu ni od falsifikata. Pod naslovom: »Što Hrvati ne smiju raditi“, Narodni Listy“ pčituju“ neki članak ,Magyar Hirlapa“ i tu nala- lazimo jedan takav ,citat“: ,Hryati i Srbi bore se već više od sto godina za ulogu vodstva u južnom slavenstvu. Uzajamna nenavist je kod njih strašna i pomirenje je nemoguće. Taj boj će tako dugo trajati, dok jedan ne pobijedi a drugi ne padne. Da će pobijediti Hrvati, svak, \ko posna] jugosla- venske prilike, može smjelo tvrditi, jer će im u,tom boju pomagati Beč i Pešta, Nijemac i Magjar, u tom je pogledu Nijemac Magjaru pouzdan i do- brodošli saveznik.“ Posljednji su 'retci tog ,cita- ta“ falsifikat, jer originalni tekst glasi: ,A da će Hrvati u tom boju pobijediti, može 'smjelo tvrditi svak, ko pozna južnoslavenske prilike. Jer Hrvat stoji kulturno i osobno visoko nad Srbinom.“ Ta- ko cituje taj članak i zagrebački ,Srbobran“, list u srpsko-hrvatskom sporu u prvom redu intereso- van. A ,Nar. Listy“, koji cituju madžarski list preko treće ruke, počinjaju falsifikat kao slaven- ski list i indirektno interesovan, jedino u tu svr- hu, da po svom običaju Česima prikažu Hrvate kao saveznike Magjara i Nijemaca. Razboritim li- stovima ,Narodni Listy“ davaju primjer, što ne smiju da rade, hoće li da ostanu organom samo- stalnim, slavenskim i poštenim“, dovršuje naš do- pisnik svoju tužbu. — Ovomu dopisu — nastav- lja ,Hlas Naroda“ — ne trebamo mnogo nado- davati. _ U interesu bi češkog naroda bilo, da se »Narodni Listy“ jednom odreču svog strančarstva, koje je već nekoliko puća dalo povoda tužbama hrvatskih listova. — Hoće li ,Narodni Listy“ po- slušati ovaj savjet, ne znamo, već se bojimo da će ipak ostati sve na staromu. Prošlih dana taj je list bio donio članak o hrvatskom zavodu u Ri- mu pod naslovom ,Papa i Hrvati“. U tom je član- ku izmegju ostaloga rečeno, da u pobjedi hrvat- skog episkopata ne može ni najslobodoumniji čo- vjek vidjeti pobjedu. latiaskog klerikalizma, već naprotiv prve uspjehe Slavenstva. Kad se je i srp- skim listovima prohtjelo, da protestuju proti za- vodu, ,Narodni Listy“ nazvaše to neopravdanim, ali opet rekoše da se nije čuditi pravoslavnim Srbima“, što se boje, jer da je katolicizam nepri- jatelj pravoslavju. — Zastupnik Kramarž izjavio je, da poznati njegov razgovor s dopisnikom ,Mo- ti EZDESIGN ETSI NPR dosti pogine. Uzrok tomu jest, što svakomu us- trajnomu biću hoće se sage svakojakih uvjeta, da može uspijevati, gdje oni fale biće propada; to je ono, što Darwin nazivlje ,borbom za bitak“. Svako ustrajno biće nailazi na putu k životu mno- protivnika, s kojim mu se je boriti. U toj bor- za bitak nepogiblju svi, nego obično samo ve- ćina, a ostali ostaju u životu ostaju u životu o- ni, koji se odlikuju kakvim tjelesnim ili duševnim svojstvom, koje jim olakoćuje namicanje životnih potreba, ili pobjedu u borbi za bitak, Ovo svoj- stvo. ovaj njegov posebni biljeg, il je stečen od njega samoga, ili naslijegjen od pregja. Takova svojstva i u prvom i drugom slučaju nijesu po- - stojana, nego vrlo promjenljiva; tome je uzrok * izsvanjskt svijet, koii nejednako djeluje na pojedi- mo ustrojno biće. Čovjek želeći oplemeniti pitomu živinu i bilje, ili pako rasploditi kakovu novu pas- minu, u bljava baš ove dvije fizološke funk- cije : pesa pe avijetvasi vi h. Istim putem udara izvogi vrsti i rodova slo ae organičke s. koji izabire REED AE u mah ona živina i biljka, koja iR B skovskoga Kurjera“ nije posve tačan. te ispravlja ono, što je dopisnik napisao o pravu izbora mi- tropolita i biskupa i o školskom pitanju. Dr. Kra- marž izjavljuje, da nije imao biti više vladin, ne- go li je bosanska vlada, te da nije (mogao govoriti da se naprosto ukinu izborna prava crkvenih op- ćina. Nastojao je uvijek da dogje do zdravog kom- promisu izmegju bosanskih Srba i vlade, ali da moderna država mora sebi pridržati pravo nadzo- ra nad privatnim i crkvenim školam. — Presuda, koja je kod dobrog dijela češke inteligencije uko- rijenjena, o tobožnjem srpstvu Bosne i Hercego- vine, danomice sve više (pada. U smotri , Vlast“ g. Zahradnik štampao je članak: ,Nekoliko sla- vofilskih poglavlja iz povjesti srebrno-bosanskih franjevaca“. Pisac otvoreno zastupa hrvatsku mi- sao i premoć u Bosni. U ,Hlasu Naroda“ napisao je g. Treštik lijep članak o potpornim fondovima težačkim u Bosni i Hercegovini, kog ćemo ;nasto- jati da u narednom broju priopćimo. To be or, not to be! Biti ili ne biti. Mi se ne smijemo nadalje opsjenjivati: današ- njom stranačkom borbom niti bistrimo razum, ni- ti otvaramo pamet, niti razvijamo um, niti ople- menjujemo srce. ,Biti ili ne biti“ — sjetni Ham- letov uzdah; neprikidna misao, koja mu je mozak pila; odjek, koji je žalobno odjekivao u svim nje- govim žilama, te ga činio bulazniti — istovjetuje se sa psihologičnim momentom, koji preživljuje- mo. Tužno je priznati, ali je tvrda i prava istina, da se sva naša slavna povijest može preglaviti u samo jedinu frazu; ,bilo je to jednom“. I u isti- nu, bilo je jednom sveto oduševljenje naših ota- ca, koji su nepobjedivi vojevali protiv zakletih ne- prijatelja njihove slobode; bila je jednom sveta vatra rodoljublja, nježno sačuvana u njedrima na- ših djedinskih vestalica, koja se je kap po kap prelijevala u srce njihovih sinova, koji, ponositi narodnom neodvišnošću, branili su, boreći se pe- dalj po pedalj, rodnu grud svojih otaca, padajući | oslabljeni, ali ne svladzni posmjehom pobjede na , ustima, živim bljeskom nade u gorućim zjenicama ; znajući, da_su ispunili najveću megju dužnostima; znajući, da će samilosno srce dati dostojno uto- čište njihovu pepel gnijezdo otaca biti slobodno i spašeno. Kud je mioulo oholno oduševljenje, ova slav- | na epopea, koja je vječitom lovorikom okružila mokro čelo naših otaca? Kud je pošla, vajmeh! četa, čisto vrelo narodne svijesti, koja je izbijala iz sviju srdaca, gorila u svim žilama, plamsala u vatrenim očima naših otaca? Moramo žalosno od- govoriti; bilo je to jednom, ali su krila vremena nad tim prošla ne ostavljajući niti tragova one lo- poslu brže napreduje nego priroda, kojoj se hoće puno više vremena, dok izvede kakovu novu vrst ; jer čovjek može ukloniti, sve što mu smeta, ter učiniti, da se baš samo ona individua rasplog)uju, koja on želi; u prirodi se pak je individua različitih svojstava; s toga se onda porod opet rado povraća k prvašnjim svojstvima. Prirodno rasplogjivanje je e puno poleganije od umjetnoga. Za to je uspjeh onoga prvoga stal- niji; jer što se dulje prenosi kakvo svojstvo s jed - noga koljena na drugo bez promiene, to stalnije, konstantnije poteći. niti udara lasno natrag. Vidjeli smo, da svaka pojedina životinja i biljka ima svoje posebno svojstvo, kojim se razlikuje od ostalih; a u borbi za bitak nadvladaju samo oni pojedioci, koji svojim svojstvom druge natkriljuju. Vidjeli smo takogjer, da takove osebine prelaze s roditelja na pe: Od poroda opet će oni bi- ti napredniji, u kojim se je kakovo novo po njih povoljno svojstvo zametnulo, uslijed kojega se je vjetima života. Ako g ihlii [i g i i: z: i u ši u, a još više, da će djedinsko : o vrlo često križa- / nukal!.... Bila je jednom čvrsta i obilata cvatnja knji- ževnih proizvoda, kad je naša omladina, prignuta »nad vječnim straaicama“, tražila ponovno očima užgatim bljeskom genija, srcem prepunim svetim oduševljenjem domovine, one istine, koje su mo- rale, kao novo sunce, rasvijetliti njihove umove, usplamsati njihova srca prama čistim i plemeni- tim idealima, k onom uzvišenom vrhuncu ljadsko- ga znanja, koje uzvisuje i sokoli duh, sipajući ži- vo svjetlo nad sav narod, koji se ponosi da ima- de toliko sinova, toliko dostojnih boraca prosvje- te i napretka! 1 t4 plemenita četa istraživala je veliku po- vjest otaca udahnjujući život stvoriteljnim dahom; oblijetajući orlovim letom po neizmjernom obzor- ju naše prastarodrevne slave; — istraživala je use- krisiteljnu iskru genija, prelijevajući ju svom du- ševnom snagom u ona uzvišena djela, koja su još i dan danas jedini stupovi, što uzdržavaju tempal jur rušeći se naše slave. I ondašnja omladina ćutila je u sred srca, da i Hrvatska imade sveto pravo sajediniti svoj glas k prostranomu suglasju prosvjetnih naroda; da je i Hrvatska osjećala nagon novih ideja, koje su ko lale, kao plodovita mezga, kroz žile prosvijetlje- | ne Evrope, ponovno užgajući svjetiljke prije uga- šene, zapjevajući velebnu himnu, koja je, kao a- | vorike na blijedovnu čelu i u praznim srcima ti- pokalitična trublja, budila uspavane narodne svi- jesti, povraćajući svijetu njegov najuzvišeniji i- deal: slobodu majku prosvjetnoga napretka. I još je jedno svjetlo živo svjetlilo na naše- mu obzorju; i još se je podizao poštovani i oz- biljni lik staroga hrvatskog Katona, koji je, kao starodrevan pjesnik, bdio na pragu narodnoga templa, užigajući svjetiljku jur na po ugašenu one . drevne slobode, koja je bila karakteristika hrvat- skoga naroda, i na vatri koje toliko se je stoljeća on ogrijavao pouzdan u se i u budućnost. Nego onaj heroj pade pod udarcima kobi, a poslije njega pojavi se suton, tužni i sjetni suton. uprav kao što je pisao Viktor Hugo u zaključku svoga velebnoga pjesmotvora u prozi ,Les Mise- rables“ smjerajući na smrt Jean-Veljana: ,dolazi | kao noć, kad ,najveći ministar prirode“ okreće se | k zapadu“. I odviše je na žalost momenat, koji preživlju- jemo, tužan, tužan u najširjemu smislu riječi: lu- tamo u noći bez sjevernice, opčarani sad od jed- ne sad od druge svjetlice, koja se kao zvijezda kreta; dubokim osjećanjem klonuća duhom i o- — čajnosti; oslabljenom vjerom; nesložni, bez cilja, poput lutajućih strašila u noći vremena, udarajući - sad od jednu sad od drugu grebenu; davajući se - savršenijih otražaka životinjstva i bilja iskapamo. Iz ovih zakona izveo je Darwin kolorar, da svi sada živući organizmi vuku lozu od dva tri, & možda baš samo od jednoga roda. ( Usp. op. ' cit), — Evo dakle Darwinove u suštini, koja i ako broji mnogo sljedbenika kod znanstve- j nog kraga, broji takogjer i mnogo protivnika kod istoga. Godine 1877. na skupštini u Wiesbadenu, RR prirodoznanac Virchow, ispitujuć dokaze I inove teorije, svoj govor savršuje: ,S koje se god strane zahvatilo pi o postanku čovje- čjega roda, svagdje se nepristupuo. Ja sam govorio kao prijstelj a ne kao protivnik kako sam u svako vrijeme besmrt- 3 ' , transformizma, : teljski pozdraviti i pače ž- i O dova ni dokazi , do , i o bal Darwinova hipoteza o itana ER