:
i

šato da prikažu Hrvate u ružnom «vjetlu. O to-
mu nalazimo u 231 broju ,Hlasa Naroda“ ovu za-
nimljivu i poučnu bilješku iz hrvatskih  praških
krugova: ,Narodni Listy“ u svojoj slavenskoj gor-
ljivosti nastoje svaki čas pokazati svoje poznato
strančarstvo u sporu srpsko-hrvatskom. Do sada
su se ograničivali samo na tendecijozne vijesti, cr-
pljene uvijek iz zagrebačkog ,Srbobrana“, a sada
se čak ne sustežu ni od falsifikata. Pod naslovom:
»Što Hrvati ne smiju raditi“, Narodni  Listy“
pčituju“ neki članak ,Magyar Hirlapa“ i tu nala-
lazimo jedan takav ,citat“: ,Hryati i Srbi bore se
već više od sto godina za ulogu vodstva u južnom
slavenstvu. Uzajamna nenavist je kod njih strašna
i pomirenje je nemoguće. Taj boj će tako dugo
trajati, dok jedan ne pobijedi a drugi ne padne.
Da će pobijediti Hrvati, svak, \ko posna] jugosla-
venske prilike, može smjelo tvrditi, jer će im u,tom
boju pomagati Beč i Pešta, Nijemac i Magjar, u
tom je pogledu Nijemac Magjaru pouzdan i do-
brodošli saveznik.“ Posljednji su 'retci tog ,cita-
ta“ falsifikat, jer originalni tekst glasi: ,A da će
Hrvati u tom boju pobijediti, može 'smjelo tvrditi
svak, ko pozna južnoslavenske prilike. Jer Hrvat
stoji kulturno i osobno visoko nad Srbinom.“ Ta-
ko cituje taj članak i zagrebački ,Srbobran“, list
u srpsko-hrvatskom sporu u prvom redu intereso-
van. A ,Nar. Listy“, koji cituju madžarski list
preko treće ruke, počinjaju falsifikat kao slaven-
ski list i indirektno interesovan, jedino u tu svr-
hu, da po svom običaju Česima prikažu Hrvate
kao saveznike Magjara i Nijemaca. Razboritim li-
stovima ,Narodni Listy“ davaju primjer, što ne
smiju da rade, hoće li da ostanu organom samo-
stalnim, slavenskim i poštenim“, dovršuje naš do-
pisnik svoju tužbu. — Ovomu dopisu — nastav-
lja ,Hlas Naroda“ — ne trebamo mnogo nado-
davati. _ U interesu bi češkog naroda bilo, da se
»Narodni Listy“ jednom odreču svog strančarstva,
koje je već nekoliko puća dalo povoda tužbama
hrvatskih listova. — Hoće li ,Narodni Listy“ po-
slušati ovaj savjet, ne znamo, već se bojimo da će
ipak ostati sve na staromu. Prošlih dana taj je
list bio donio članak o hrvatskom zavodu u Ri-
mu pod naslovom ,Papa i Hrvati“. U tom je član-
ku izmegju ostaloga rečeno, da u pobjedi hrvat-
skog episkopata ne može ni najslobodoumniji čo-
vjek vidjeti pobjedu. latiaskog klerikalizma, već
naprotiv prve uspjehe Slavenstva. Kad se je i srp-
skim listovima prohtjelo, da protestuju proti za-
vodu, ,Narodni Listy“ nazvaše to neopravdanim,
ali opet rekoše da se nije čuditi pravoslavnim
Srbima“, što se boje, jer da je katolicizam nepri-
jatelj pravoslavju. — Zastupnik Kramarž izjavio
je, da poznati njegov razgovor s dopisnikom ,Mo-
ti EZDESIGN ETSI NPR
dosti pogine. Uzrok tomu jest, što svakomu us-
trajnomu biću hoće se sage svakojakih uvjeta,
da može uspijevati, gdje oni fale biće propada; to
je ono, što Darwin nazivlje ,borbom za bitak“.
Svako ustrajno biće nailazi na putu k životu mno-

protivnika, s kojim mu se je boriti. U toj bor-

za bitak nepogiblju svi, nego obično samo ve-
ćina, a ostali ostaju u životu ostaju u životu o-
ni, koji se odlikuju kakvim tjelesnim ili duševnim
svojstvom, koje jim olakoćuje namicanje životnih
potreba, ili pobjedu u borbi za bitak, Ovo svoj-
stvo. ovaj njegov posebni biljeg, il je stečen od
njega samoga, ili naslijegjen od  pregja.  Takova
svojstva i u prvom i drugom slučaju nijesu  po-
- stojana, nego vrlo promjenljiva; tome je uzrok
*  izsvanjskt svijet, koii nejednako djeluje na pojedi-
mo ustrojno biće. Čovjek želeći oplemeniti pitomu
živinu i bilje, ili pako rasploditi kakovu novu pas-
minu, u bljava baš ove dvije fizološke funk-

cije : pesa pe avijetvasi vi h. Istim
putem udara izvogi
vrsti i rodova slo ae organičke s.

koji izabire
REED AE
u

mah ona živina i biljka, koja

iR
B

skovskoga Kurjera“ nije posve tačan. te ispravlja
ono, što je dopisnik napisao o pravu izbora mi-
tropolita i biskupa i o školskom pitanju. Dr. Kra-
marž izjavljuje, da nije imao biti više vladin, ne-
go li je bosanska vlada, te da nije (mogao govoriti
da se naprosto ukinu izborna prava crkvenih op-
ćina. Nastojao je uvijek da dogje do zdravog kom-
promisu izmegju bosanskih Srba i vlade, ali da
moderna država mora sebi pridržati pravo nadzo-
ra nad privatnim i crkvenim školam. — Presuda,
koja je kod dobrog dijela češke inteligencije uko-
rijenjena, o tobožnjem srpstvu Bosne i Hercego-
vine, danomice sve više (pada. U smotri , Vlast“
g. Zahradnik štampao je članak: ,Nekoliko sla-
vofilskih poglavlja iz povjesti srebrno-bosanskih
franjevaca“. Pisac otvoreno zastupa hrvatsku mi-
sao i premoć u Bosni. U ,Hlasu Naroda“ napisao
je g. Treštik lijep članak o potpornim fondovima
težačkim u Bosni i Hercegovini, kog ćemo ;nasto-
jati da u narednom broju priopćimo.

To be or, not to be!
Biti ili ne biti.

Mi se ne smijemo nadalje opsjenjivati: današ-
njom stranačkom borbom niti bistrimo razum, ni-
ti otvaramo pamet, niti razvijamo um, niti ople-
menjujemo srce. ,Biti ili ne biti“ — sjetni Ham-
letov uzdah; neprikidna misao, koja mu je mozak
pila; odjek, koji je žalobno odjekivao u svim nje-
govim žilama, te ga činio bulazniti — istovjetuje
se sa psihologičnim momentom, koji  preživljuje-
mo. Tužno je priznati, ali je tvrda i prava istina,
da se sva naša slavna povijest može preglaviti u
samo jedinu frazu; ,bilo je to jednom“. I u isti-
nu, bilo je jednom sveto oduševljenje naših ota-
ca, koji su nepobjedivi vojevali protiv zakletih ne-
prijatelja njihove slobode; bila je jednom sveta
vatra rodoljublja, nježno sačuvana u njedrima na-
ših djedinskih vestalica, koja se je kap po kap
prelijevala u srce njihovih sinova, koji, ponositi
narodnom neodvišnošću, branili su, boreći se pe-

 

dalj po pedalj, rodnu grud svojih otaca, padajući |
oslabljeni, ali ne svladzni posmjehom pobjede na ,

ustima, živim bljeskom nade u gorućim zjenicama ;
znajući, da_su ispunili najveću megju dužnostima;
znajući, da će samilosno srce dati dostojno uto-

čište njihovu pepel
gnijezdo otaca biti slobodno i spašeno.

Kud je mioulo oholno oduševljenje, ova slav- |

na epopea, koja je vječitom lovorikom okružila
mokro čelo naših otaca? Kud je pošla, vajmeh!
četa, čisto vrelo narodne svijesti, koja je izbijala
iz sviju srdaca, gorila u svim žilama, plamsala u

vatrenim očima naših otaca? Moramo žalosno od-

govoriti; bilo je to jednom, ali su krila vremena
nad tim prošla ne ostavljajući niti tragova one lo-

 

poslu brže napreduje nego priroda, kojoj se hoće
puno više vremena, dok izvede kakovu novu vrst ;
jer čovjek može ukloniti, sve što mu smeta, ter
učiniti, da se baš samo ona individua rasplog)uju,
koja on želi; u prirodi se pak
je individua različitih svojstava; s toga se onda
porod opet rado povraća k prvašnjim svojstvima.
Prirodno rasplogjivanje je e puno poleganije
od umjetnoga. Za to je uspjeh onoga prvoga stal-
niji; jer što se dulje prenosi kakvo svojstvo s jed -
noga koljena na drugo bez promiene, to stalnije,
konstantnije poteći. niti udara lasno natrag.
Vidjeli smo, da svaka pojedina životinja i biljka
ima svoje posebno svojstvo, kojim se razlikuje od
ostalih; a u borbi za bitak nadvladaju samo oni
pojedioci, koji svojim svojstvom druge natkriljuju.
Vidjeli smo takogjer, da takove osebine prelaze
s roditelja na pe: Od poroda opet će oni bi-
ti napredniji, u kojim se je kakovo novo po njih
povoljno svojstvo zametnulo, uslijed kojega se je
vjetima života. Ako

g
ihlii

[i
g
i
i:

z:
i
u
ši

u, a još više, da će djedinsko :

o vrlo često križa- /

nukal!....

Bila je jednom čvrsta i obilata cvatnja knji-
ževnih proizvoda, kad je naša omladina, prignuta
»nad vječnim straaicama“, tražila ponovno očima
užgatim bljeskom genija, srcem prepunim svetim
oduševljenjem domovine, one istine, koje su mo-
rale, kao novo sunce, rasvijetliti njihove umove,
usplamsati njihova srca prama čistim i plemeni-
tim idealima, k onom uzvišenom vrhuncu ljadsko-
ga znanja, koje uzvisuje i sokoli duh, sipajući ži-
vo svjetlo nad sav narod, koji se ponosi da ima-
de toliko sinova, toliko dostojnih boraca prosvje-
te i napretka!

1 t4 plemenita četa istraživala je veliku po-
vjest otaca udahnjujući život stvoriteljnim dahom;
oblijetajući orlovim letom po neizmjernom obzor-
ju naše prastarodrevne slave; — istraživala je use-
krisiteljnu iskru genija, prelijevajući ju svom du-
ševnom snagom u ona uzvišena djela, koja su još
i dan danas jedini stupovi, što uzdržavaju tempal
jur rušeći se naše slave.

I ondašnja omladina ćutila je u sred srca, da
i Hrvatska imade sveto pravo sajediniti svoj glas
k prostranomu suglasju prosvjetnih naroda; da je
i Hrvatska osjećala nagon novih ideja, koje su ko
lale, kao plodovita mezga, kroz žile prosvijetlje-

| ne Evrope, ponovno užgajući svjetiljke prije uga-
šene, zapjevajući velebnu himnu, koja je, kao a-
|

vorike na blijedovnu čelu i u praznim srcima ti-

pokalitična trublja, budila uspavane narodne svi-
jesti, povraćajući svijetu njegov najuzvišeniji i-
deal: slobodu majku prosvjetnoga napretka.

I još je jedno svjetlo živo svjetlilo na naše-
mu obzorju; i još se je podizao poštovani i oz-
biljni lik staroga hrvatskog Katona, koji je, kao
starodrevan pjesnik, bdio na pragu narodnoga
templa, užigajući svjetiljku jur na po ugašenu one
. drevne slobode, koja je bila karakteristika hrvat-
skoga naroda, i na vatri koje toliko se je stoljeća
on ogrijavao pouzdan u se i u budućnost.

Nego onaj heroj pade pod udarcima kobi, a
poslije njega pojavi se suton, tužni i sjetni suton.
uprav kao što je pisao Viktor Hugo u zaključku
svoga velebnoga pjesmotvora u prozi ,Les Mise-
rables“ smjerajući na smrt Jean-Veljana: ,dolazi
| kao noć, kad ,najveći ministar prirode“ okreće se

| k zapadu“.

I odviše je na žalost momenat, koji preživlju-
jemo, tužan, tužan u najširjemu smislu riječi: lu-
tamo u noći bez sjevernice, opčarani sad od jed-
ne sad od druge svjetlice, koja se kao zvijezda
kreta; dubokim osjećanjem klonuća duhom i o-
— čajnosti; oslabljenom vjerom; nesložni, bez cilja,

poput lutajućih strašila u noći vremena, udarajući
- sad od jednu sad od drugu grebenu; davajući se

- savršenijih otražaka životinjstva i bilja iskapamo.
Iz ovih zakona izveo je Darwin kolorar, da
svi sada živući organizmi vuku lozu od dva tri, &
možda baš samo od jednoga roda. ( Usp. op.
' cit), — Evo dakle Darwinove u suštini,
koja i ako broji mnogo sljedbenika kod znanstve-
j nog kraga, broji takogjer i mnogo protivnika kod

istoga. Godine 1877. na skupštini u Wiesbadenu,
RR prirodoznanac Virchow, ispitujuć dokaze
I

 

inove teorije, svoj govor savršuje: ,S koje
se god strane zahvatilo pi o postanku čovje-
čjega roda, svagdje se nepristupuo.
Ja sam govorio kao prijstelj a ne kao protivnik
kako sam u svako vrijeme besmrt-

3
'

, transformizma,

: teljski pozdraviti i pače

ž- i O dova ni dokazi
, do ,

i o bal Darwinova hipoteza o

 

itana ER