zušLAČ som TRE AR Br. 36. U DUBROVNIKU 7. Septembra 1901. Godina XL URVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem wu Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ g kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na Izlazi svake subote. Dubrovniku, gdje su utužljivi, f godinu 10 krun&, na po godine 5 krun&, — za inozemstvo 10 Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku, kruni i emma polo. NO oz o hr više o SO po pe Mei pp o ne vrati list, mu pretplata mine, smatra se da je y pisi šalju se ištvu. opisi se ne & ne. predbrojen i za došasto ie i | Pojedini broj 20 para frankirana pisma ne primaju se. Dubrovnik, 6 Septembra 1901. sti do toga, da se manu zadirkivanja i da nas os- vlasti. Nu svemu tome radu stoji dulcis in fundo. : tave u miru sa svojim , jedino spasavajućim pra- Episkopu Milašu na duši je da posrbi sve Hrva- voslavljem“. Mješte da zavide Hrvatima katolici- te, te tako od Srba i njih sastavi jedan jedincati ma, što su od Pape dobili kolegij za uzgoj sve- | narod, srpski narod, i to po putu pravoslavlja. On ćenika Hrvata, bolje bi bilo, da i oni nastoje po- | piše ovako: Narodno jedinstvo moći će se posti- stići što slično, pa bilo i od knjaza: piscima oko | gnuti samo tada, kad se Hrvati odreknu romanis+ »Srp. Glasa“ i onako treba malo više vaspitanja! | ma (čitaj katoličke crkve) i kad stupe u krilo pra- mmrOEmmmE mE MET I MOMIENN RE Iz Dalmacije. U pripomoć ovome apostolu pravoslavlja sto- List , Allgemeine Zeitung“, koji izlazi u Mo- , je dva lista u Dalmaciji: Srpski Glas u Zadru & nakovu, iznosi kako Rusija, po pravoslavlju, kani | Dubrovnik u Dubrovniku. Prvi direktno i bez ob- doći na vladanje cijelog Balkana. Naravno je, da | zira podupire nazore episkopa Milaša, a drugi li- za taki njezin plan njoj dolaze u susret pravo- | cumjerno i bizantinski, nastojeći, kako da otugji slavni crkovni dostojanstvenici. Ovi svojim upli- | katolike od svoga svećenstva, biideć neprestano vom, pismima, knjigami najprvo bide mržnju, a | mržnju proti istomu, i šireć religijozni indiferen- mržajom borbu proti katoličanstvu, koji unatoč | t zam. Za stalno držimo da će Hrvati sve ove gad- svakovrsnoj protivnosti, žive i cvati u slavenskim , ne spletke Milaša i družine odbiti. prezirno. državama na Balkanu; te se siluju da omrče ka- s tolicizam pred cijelim slavenstvom, kao neprijate- Stisnimo redove. lja narodnog ujedinjenja. Ova spletka nalazi od- Primamo od odlična rodoljuba i sasvim rado uvršću- ziva i kod nas u Dalmaciji. Ove godine u Novom | jemo željom, da bude od koristi. Sadu štampana bi knjiga pod naslovom Pravoslav- Maleni smo narod, pa da se dijelimo u to- na Dalmacija. Rad je zadarskoga pravoslavnoga | like stranke i strančice, to je ne samo pogub- Episkopa Nikodima Milaša. Opširno mi se ne će- ' po nego i smiješno i nerazborito. Zamjenitih nd- mo bavit sa ovim radom, reći ćemo samo, da E- padaja, podvala i pogrda cijenimo da je već do- piskop Milaš sa njime nije imao drugi smjer, ne- | gta, ovako se zbilja dalje ne može, skrajnje je- go kako da probudi sasma jaču mržnju proti ka-:| već vrijeme da ozbiljno pogledamo na se, razabe- tolicizmu u Dalmaciji, na uhar pravoslavlja, nadom | remo se, osvijestimo se. Budemo li i dalje gonit eda li bi katolike u svoj tor preveo, On je u svo- ovako, ne dao Bog, ali nam se može dogodit da joj knjizi izveo sve, što se mrzećijega moglo reći | nam se, što no riječ, ,išteti krv“, a dogodili se i izvesti proti katoličkoj crkvi. Dosta je pročitat to, onda propadosmo, propadosmo bez nade | prve riječi uvoda njegova rada, da se sjetiš om- Dobra i zla bilo je uvijek na svijetu i bit će čas, na što cijeli rad cilja. Ovako Episkop piše: | ga uvijek dok teče vijeka, pa kako je ludo tražit Valjda nema na svijetu semlje u kojoj je intole- | da na svijetu bude sve dobro i izvrsno, tako je rancija napram pravoslavne vjere tako velika kao | isto ludo i tamašno zahtjevat da svak bude do- w Dalmaciji. Može li se promisliti gore drzovi- | bar, pošten, iskren, pržrtvovan, rodoljuban. U dva tosti do ove? Mi cijenimo, da prekoračuje onu na- | tabora dijelili su se uvijek i dijele se ljudi: jedni padača svetojeronimskog zavoda; jer je očito sva- | vojuju i bore se za istinu i pravicu i &pravni su komu, a možda najbolje piscu klevetniku, da su | žrtvovat se za opće dobro; drugi vole laš i pe- pravoslavni u Dalmaciji pravi miljenici nadležne | pravdu, i zadnji razlog svega njihova rada i op- Prohtjelo se petorici šestorici arlekina učini- ti prosti zločin a talijanska ga štampa proglasila najuzvišenijim patriotskim djelom. Što se tim po- st glo? Ništa drugo, nego da je stvar prosto cr- kveue paravi postala političkom aferom, iz koje se sada volens nolens treba da Italija izvuče. Ja- dne li te zemlje, pustih li njezinih državnika! Ni- je joj dosta bilo oklapanja sa svim, što se može dogoditi zemlji loših finanaca, gdje grad preži na grad a pleme na pleme, nego treba da joj i jedan Tito Alačević nametne sada pitanje sv. Jeronim- skoga zavoda i da je dovede u konflikt ne s na- ma Hrvatima, koji smo prvi interesirani, nego sa čitavim katoličkim svijetom. Jer ovdje se više-ne radi o tomu, je li papa imao pravo to uraditi ili ne, nego o tomu, da li su oni zakoni, kojim je država htjela zaštititi njega kao glavu crkve, do- statni ili nijesu, da mu zajamče onu slobodu, ko- ju treba da ima. Nu ostavimo ta i slična pitanja. Nas skoro više interesira nego sama stvar, što su svi naši dušmani na okupu proti nama, da ih vide i oni lakovjernici izmegju nas, koji misle, da nas drugi pomažu za to, što bi nas imali pomagati. Poči- njući od jadne ,Neue Freie Presse“, koja je de- set dana mučala, da napokon zine jednu bedasto- ća, pa do ,Srpskog Glasa“, koji viče kako bjeso- mučnik, svi su tu. Eto vam Nijemaca, Talijanaca, Madtžara za to, što im je Hrvatska i njezin napre- dak trn u oku za političke aspiracije, eto Srba e- to dapače i Rusa, jer su identifikovali vjeru sa narodnosti, pa se boje prevlasti katoličanstva, kao da bi od toga naše slavenstvo trpjelo. Nu mi toga napretka katoličanstva na štetu pra- voslavlja ne vidimo nigdje, to je fantom nikao u patražnjačkim glavama srpskih i ruskih popova, a da ga vidimo, ne bi bio dostatan uzrok, da se s togu proti nama oni srede kao na kakvog din- dušmanina. Sam bi ih dapače razum morao dove- Ovo e ovdi naša štiva zalištu pred dobrim dijelom publ o čemu aae748 Fuori cavrel ih! . .. evviva! ueiitća sušbuis ee Ce pri po Na iuriš ! ' Semo adesso noi padron !“ redstavio na njemačkom jeziku. je bilo ; pi tio va ki da ,posjed“ sankcionaju, m grka oem, Sai Re pletiva ve a pozdravljaju su Sva na. Ovom prilikom nala« To grka ra I kampjune E. zim za 3. Di progovorim od ovom A SE EVI KSO sito Butine“, niti.» ptičje s i U va u ir Togda. Rim papali, Tako go om lu sla : ajičevnika dovoljno E: Da ga svega oderu, Jerbo zbilja dosta 'e veće skog efekta, da iscrpi sensacijonalan kazališni ko- Hripila je hrabra kita Prekomorske ove smeće mad, u čemu je i preveć uspio, tako, da publika p skih furiši Valja nekud da pukne | gubi iz očiju majstorski razvoj romanskoga suje- i tog Jona pg AM A kad ta, a zamjenjuje ga senzacijom kazališnih prizora, je njeki vodi, upne i jane pa ile s vač ka u, . o 8e kod zas, sob, rodi Bit će prava klausola / udaljiti od svoga sso02, ako je bolio da. po. : Šeremeta. svoju svrhu: kazališni u Evo dakle na 8 kanonikom Naša zi a tiši 0 JESEN: komad : Paribus cum paribus | P MiG emma oo I ko Marmont slavni Beč, 1. Septembra 1901, sa uz druge kršćane i uzorna kršćanska Svetog Vlaha stiog pradavni Neumrli Sienkiewiczev roman ,Quo vadis“ bio | Mercis. Ni dana bijesna rulja rimske Su dva slova pokopa, je — kako je poznato — preragjen sa kasalište uhvati i nju i starca; ali jo Tako ovi sensa fede e proriknočhej bunlišnog pioet_Wiloma Barme- cus Superbus, mladi i ponositi na po- stante a jema do u svoje vrijeme poslao | gled sačaran nješnošću i ke u It luskavo pismo o taj radai. Sinoć smo imali | se samo oslobucja tom bi Pa zid oro gita. 4 o oedelnjam jubilarnom kasa- , svaki način hoće da ih spase od svake buduće Blezidn. — jebemu mu sen neai rei oim im a NE Kreuses*, Komad je preveden od nekog Bohr iz Rima | da uklodi nedulga od Dori se ka manna-Riegena (premda je on od neke ko- smrti. Oni, naravski, vole u“ e A ja tvrdi, da je ona prava prevoditeljica, Mi eve etpči. 16 EE 0 SR pukim plsglutqgom,, a, to posije predatavo u kar | voć probnano, jer NO