seze ema > ammem— > mm

mam em

= ŠER

 

Br. 8%.

 

U DUBROVNIKU 14. Septembra 1001.

 

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem w
M io Bosnu i Hercegovinu s poštom: na
na po godine 5 kruna, — sa snozemstvo 10

kuću, sa Austro-Ug
odinu 10 kruna,

run& i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

 

lata i oglasi upravi ,Crvene Hrvatske“

Izlazi svake subote. Dubro gdje su SE o : p
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 po retku.

Oglasi koji se više > tiskaju po pogodbi i uz popust.

Pojedini broj 20 para. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

pisma ne primaju se.

 

Dubrovnik, 13 Septembra 1901.

Lijepih li se stvari čuje i vidi u ovoj ,aw-
strijskoj“ Dalmaciji ! U Zadru izrodi i dogoni je-
dva dočekaše Jakinjane, da pred njima dokažu
svoju privrženost alla patria comune; u Šibeniku
Persicalli tjera iz suda g. Iljadicu, što je pjevao
kraljevku ; u Spljetu talijanaši uzdrže školu nov-
cem skupljenim po Italiji .... nu opet nigdje što
u Dubrovniku ! Tu je talijanski konsuo poslao svo-
je sinove, da mu dovedu par lera pred stan, te
tako sam sebi naručio demonstraciju i pouckao
mlagješinu, da viču ,Viva |' Italia“. Način, kako
su poslije Hrvati besprimjernom izazivu odgovorili,
pokazao je istina, što Dubrovnik misli i da  gra-
gjanstvo samo neće trpjeti slične preuzetnosti, pa
s koje strane dolazile, nu tim nije stvar svršena.
Mi otvoreno tražimo od zadarske vlade, da se isto
ne ponovi, a to imamo pravo tražiti, jer kad A-
ustrija upravlja s ovom hrvatskom zemljom, nje-
zina je dužnost pobrinuti se takogjer, a ona to,
kako kažu, uvijek čini, da prava naša kao Hr-
vata budu zaštićena, a da ne budemo s dana na
dan izvrgnuti napadajima i provokacijama, koje
nam, da iskreno rečemo, više dodijaše.

Gledajući ono trijestak ljudi, što se pred ta-
lijanskim konsulatom sastadoše, čovjek bi došao
do čudnih zaključaka, nu ostavimo ih za drugi
put, kad budemo ispitivali stanovište, na koje su
se stavili neki ,gospari“ prosugjujući ovakove do-
gogjaje. Jedno ipak ne možemo premučati : ta na-
zovi-demonstracija ne bi se mogla bila izvesti, da
je naši Srbi nijesu otvoreno pomagali. Izmegju
ono trijestak demonstranata bilo je pola Srba,
poslanih tamo, da nam pokažu, kako talijanski i
srpski pokret imadu iste ciljeve. A nije ih teško
ni pogoditi, kad se zna da smo im mi trn u oku
braneći svoju djedovinu.

Iz inada prama nama pomažu Srbi u svakoj
prigodi talijanske ortake, a da to slavenskom svi-
jetu pokriju, razbacuju se liberalstvom i slaven-

RIOTAR

Evolucija misli u XIX.om vijeku.
VI.

Poglaviti pristaša Darwinove nauke jest Er-
nest Hačckel, profesor zoologije u Jeni, punim
pravom nazvan njemačkim Darwinom. On je do-
tjeraniji od prvoga. Rogjen u Postdamu 1834.,
slušao je prejak Ivana Millera i Virchova, &
kasnije i ona  engleškog genija Charlesa Dar-
wina. U svojim djelima strastveno zagovara trans-
formizam do najzadajeg zaključka; on ga je na
neki način bolje sistematizirao i po njem nastojao
protumačiti bivstvovanje cijelog svijeta. Dao mu
je posebno ime — Monisam — jer nastoji svesti
sve k jedinstvu, ili, kako on veli, k jednostavnom
primitivnom atomu. Darwin isti

 

stvom. Kad im pak otvoreno kažemo, da lažu i da
im nije stalo do Slavenstva nego do srpstva, tada
viču na nas, da ih vladi austrijskoj tužimo. Na,
časna gospodo! Što ste se pred talijanskim kon-
sulatom prošle nedjelje našli skupa sa  Talijanci-
ma, mi vas ne tužimo austrijskoj vladi — kad bi
vas i tužili, vas, junake u majke ispod kotula, ne
bi od toga zaboljela glava, — mi vas tužimo Sla-
venstvu kao izdajice najvećih slavenskih ideala.
Vaše se je mišljenje i ovom prilikom pokazalo u
pravom svijetlu, pa vam možemo samo čestitati !

 

Zavod Sv. Jeronima u Rimu.

Pučka skupština u Zagrebu.

U zadnje vrijeme bio je postao običaj prstom
upirati na nemarnost i drijemež u Zagrebu. Zbog
zastoja u narodnom životu i rascjepkanosti stra-
načke krivio se je Zagreb. Ali se je Zagreb os-
mog ovog mjeseca pred cijelim hrvatskim naro-
dom opoštenio i pokazao je, da on ima sve uvje-
te, da stoji na čelu hrvatskog pokreta. Tog dana
iščeznuše sve stranačke nesuglasice i prepirke i
cijeli je Zagreb bio kao jedna sama duša. Hrvat-
ska misao slaveći triumf dala je divan primjer,
kako, kad se radi za Hrvatstvo, dužnost je svih
rodoljnih Hrvata, da se nagju rame uz rame. Dao
Bog, neostalo samo na ovom primjeru !

Na poziv gragjanskog odbora skupilo se je u
nedjelju 8 0. m. pred ,Streljanom“ preko deset
hiljada Hrvata. Vlada grofa Khuen Hedervary bi-
la je zabranila držati skupštinu pod vedrim ne-
bom, s toga jedva je peti dio od sakupljenog na-
roda, mogao ući u veliku dvoranu ,Streljane“.
Ostali su stali na ulici i u vrtu , Streljane“. Skup-
štinu je otvorio i pozdravio zagrebački gragjanin
g. Antun Gnezda, koji je bio jednoglasno izabran
njezinim predsjednikom. Gosp. Gnezda zahvalio
se je na odlikovanju i preporučio govornicima, da
budu energični u sadržaju, a umjereni u riječi.
Svršio je usklikom : sve za Hrvatsku, za njezina

nnnnŽnillillliii = _  _ Jam
melji na istini i znanosti... Uz sjajni napredak

ljudskog uma na znanstvenom polju, budućnost će
zabilježiti još sjajniji triumf monistične filozofije
nad onom tmine i neznanstva“. (Cf. Schipfungs-
geschichte, p. 681).

Haeckel nije samo Darwinista, on je trans-
formista i monista u strogom smislu. Njegova nau-
ka pristaje uz teoriju descendencije i uz sve nje-

vnog

nere — (odatle SE

tem govealogije razvio. Sta
sam veli: ,Ein  formloses

klilmpchen, aus einer eiw i
verbindung bestehend“, (C/. Schipfungsgeschichte

prava i njezine svetinje.

Za tim je dr. Mazzura u trijeznom .i učenom
govoru ocrtao postanak gostinjca i kaptola sv. Je-
ronima. Dokazao je da je zavod bio osnovan da-
rovima Hrvata i da je od prvoga početka bio
svojina hrvatskoga naroda. Istaknuo je zasluge
biskupa Strossmayera i nadbiskupa Stadlera, da
se zavod preustroji u hrvatski kolegij, što se je i
učinilo privolom sv. Oca Pape Lava XIII. i N.V.
Kralja Frana Josipa I. Za tim je predložio tri re-
zolucije, koje je skupština jednoglasno prihvatila.
Govor Dr. Mazzure bio je na više mjesta bur-
no odobravan.

Drugi je govornik bio hrvatski književnik Eu-
gen Kumičić. On je govorio vatreno i poletno,
Žigosao je provalu u hrvatski zavod i spomenuo

je, kako se Talijanci drže one: ,osar tutto“, ne:

zazirati od ničega u borbi proti Hrvatima. Slavi
Dr. Pazmana, koji se je junački držao. Talijanske
novine slave provalu kao junačko djelo. Lako je
— reče — provaliti u otvorenu kuću, gdje su dva
tri svećenika, naoružana brevijarom, ali je nešto
drugo sukobiti se s hrvatskim sokolovima pred
viškim obalama ! Hrvatska se je misao probudila,
hrvatska je svijest planula. Borba radi našega i-
mena počela je u Rimu, a ta je borba triumf hr-
vatske misli. Završio je svoj oduševljeni; govor,
koji je bio nebrojeno puta prekidan burnim po-
vlagjivanjem, ovako: ,Mi se svi veselimo, što se
je onaj kolegij u Rimu pretvorio u kolegij za hr-
vatski narod. Pravo imamo, da se tomu veselimo
ali je naša sveta dužnost sa najzanosnijom odluč-
nošću uznastojati, da se svuda uspostavi gospod-
stvo hrvatskoga jezika u našoj otačbini. A gdje
da bude poštovano njegovo sveto pravo na isklja-
čivo gospodstvo, ako neće; u krasnoj prijestolnici
Hrvatske ? Svi hramovi, posvećeni znanosti i u-
mjetnosti, neka se okite hrvatskim imenom. Po-
dignuti su za hrvatski narod. Neka se dakle gli-
jedi plemeniti primjer sv, Oca Lava XIII. Hrvat-

vio.  Nedostiživa Haeckelova fantazija
E Evo kako on to tumači. Drake
vjek — tvrdi on —

uše; od preostalih pomoću grad
mv usavršio se je današnji čovjek“, (Cf.;Schopf-

sgeschichte p. 615). Haeckel t da
vo teorija. ilijnii uo mbo o