Br. 88.

U DUBROVNIKU 21. Septembra 1901.

Godina XI.

 

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu s g za Dubrovnik sa donašanjem u

kuću, za Austro-Uga:
godinu 10 krun&, na
kruna i poštarski troškovi.

, Bosnu i Hercegovinu 8

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10

Izlazi svake subote.

|
Pojedini broj 20 para.

Pretplata i oglasi p
Dubrovniku, gdje
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost.
Oglasi koji se više
Dopisi šalju se
frankirana pisma ne primaju se.

u se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u
su utužljivi,

ta tiskaju po bi i uz razmjeran popust.
redništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

 

Dubrovnik, 20 Septembra 1901.

U. demonstracijama spljetskim, o kojima se ,

je mnogo ovih dana po Dalmaciji govorilo, ne vi-
dimo samo odmazdu, koju su zadarski talijanašići
uprav zbog svoje bahatosti i nadutosti i zaslužili.
Dobro je i ona došla, da pouči zadarske gospare,
kako im nije sve dopušteno te da im se može vra-
titi šilo za ognjilo, nu ta odmazda znači nešto

još više, znači da u Hrvata, uprkos svim  preva- |

renim nadama nije nimalo jenjala ljubav za svo-
jom narodnosti i da ih ova može uza svu  stra-
načku pocjepkanost združiti u sjajnu manifestaci-
ju hrvatske svijesti i afermaciju narodnog zvačaja
ovih zemalja. Moramo zbog toga upravo biti za-
hvalni našim protivnicima, što su zaglušnom vi-
kom i bezobzirnim radom oko svetojeronimskog za-
voda od vjerske stvari učinili varodno pitanje, jer
su nam eto dali prilike, da upoznamo sami sebe.

Od neko smo doba bili naime svrnuli sa pra-
ve staze, koja bi nas zanago bila dovela boljoj
budućnosti, pitajuć narod raspravama i prepira-
njem o hrvatskom državnom pravu. Mi njemu ne
smijemo ni nećemo umanjiti znamenitosti, dapače

treba da svi tražimo, da ne bude pusta riječ. Nu ,

jedno je težiti na postignuće tuga, & drugo iza-
brati načio, kako se može postići. Naše je uvje-
renje, da je oduševljenje za hrvatskim pravicama
samo posljedica ljubavi prama svojoj narodnosti,
koja ne može dopustiti, da nam drugi u kući za-
povijedaju. S toga baš i treba, da tu upremo te
da na narodnom pravu temeljimo svoj rad, jer je

jedino to nepresušivo vrelo, otkle možemo crpsti
uvijek snage i ustrajnost u borbi.

Pravo je pojam, koji mogu samo odabranici
imati, zanos je za njim posljedica političkog od-
goja, a mi smo u tomu zaostali prilično za dru-
gim narodima. S toga nije ni dobro da jedino u

ime hrvatskog prava stupamo pred narod, jer
nas može i ne razumjeti. Govorimo mu radije o

narodnosti, koja je u pogibli, to će svatko ra-
zumjeti i svak će se za to žrtvovati.

20748

Evolucija misli u XIX.om vijeku.
VII.

Evo u kratko Haeckelove nauke, o kojoj kra-
gro veli Vogt i ako darwinista : , Haeckel zna sve.
Njemu je sve jasno. Od monere do čovjeka, sve
su etape po indukciji označene. Ništa ne fali, Ali
na žalost, ovo genealoško stablo tako savršeno,
sadržaje ipak jednu malu pogrješku, sličou onoj
Rolandova konja: realoost mu potpuno feli, kao
život paladinovom konju“.

Izmegiu svih moderoih filozofa u Eaglesko,,
St. Mill jest onaj, koji najbolje predstavlja  na-
rodni značaj svojih sugragdjana. On nije samo bio
slavan u svojoj domovini, on je suviše uplivisao i
na mnoge umove u inozemstvu, osobito u Fran-
ceskoj i Njemačkoj. Nije stvorio posebni filozvf-
ski sistem poput Comtea i Spencera, već je ra-
spravljao o raznim filozofskim pitanjima u .
hologiji, socijologiji, logici i movala. St, Mill u
maogom sliči Littrć-u; nova ništa ne stvara, kod
sa kritika i analiza, Posjeduje svestranu
nao ; ali mu kao i Littrć-u, fali intuicija,
karakteristika pravog filozofa, U svojim sofisti-
čnim teodencijam, potajeća te na Huma; po tom
ga i prozvaše ,usavršenim Humom“. (Cf. Com-
pa La phi je de David Hume, p. 503).

Godine 1824. Mill je započeo svoju karijeru
kao pisac, Ne e u Westminster Review
razuo literarno študije. G>d. 1834. postao je di-

rektorom London Review. God. 1844. objelodanio

 

Zavod Sv. Jerolima u Rimu.

povjestnički vrutak pomute, a u mutežu da zave-
du malodušnike i praktične bezvjerce, pokušat će-
mo zgoljnu istinu iznijeti, e bi poštenjakovići do-
prli do prave istine. Vrhu tog pitanja toliko se
| je prašine u pokrajini podiglo, pravi prestavnici
tako su muževno skočili na noge, da zahvaloo
i podižemo duh naš Onomu, koji svijetom ravna,
| pastirim i vrhovnom glavom crkve jednodušno i
zahvalno primi odluku Onoga velikana, koji se ne
može u svojim odlukama naći prevaren. Ali isto-
| dobno taki je obilati snijeg zatrpao sve stupce
| našijeh novina, da s dana na dan osviću u bije-
' lom ruhu, slova su pod pečatom, a mi ne može:
' mo da pratimo muževnu borbu nadarenog našeg

naroda za svoja prava. Uhvamo razgalit će, i on- ,

da ćemo i o toj borbi možda progovoriti, za sa-
da da izbjegnemo državnijem kliještima, bavit će-

/ mo se povjesničkim dijelom tog pitanja.

| Svako naše dijete u pučkim učionama, zna

za maloga Srećka, koji je vanrednom vrlinom do-

pro do Petrove Stolice i nazvao se Siksto V.

' Evo što o njemu piše povjesničar i životo-
pisac njegov Aleksander de Hiibner: (ku. IL. str.
168) ,Ustanovi se da njegova obitelj, porijetlom

' iz Dalmacije, oko polovice prošloga vijeka pregje

| u Italiju, da skupa sa mnogim drugim obiteljima
ukloni se nasrtaju Turaka, koji osvojiv Carigrad,
svijem mahom preko Arbanije i Bosne naripivahu
na Dalmaciju. Za popovanja još Pavla IL i Siksta
IV., na obalam od Jakina do Otranta male lagje

| pristupahu prenatrpane bjeguncima; a od tijeh

" mnogi došavši bez ičesa na svijetu, zapali bi u
ljutoj nevolji, i bijeda bi ih utukla. Ali mnogi dru-

: gi sretniji nagjoše radnje sebi i tamo se nasta.

niše, tako da i u Rimu izmegju Corsa i Ripetta,

, u ono doba u Lavovoj ulici utemeljiše slavjansku

skromnu naseobinu. Drugi dio bjegunaca zasjede
GEBENSENSPEEESSSEzLjmmpdNDpEsznNumpy

, je Essays on some unsettled questions of politi-
, cal economy; God. 1865. An ezamination of sir

Hamilton" s philosophy and of the principal phi-

losophical questions discussed in his toritings; i-
! ste godine: August Comte and the pasitivism;

god. 1869., Utilitarism ; nakon smrti, po njegovoj
| naredbi, Essays on religion. — U politici pova-

gja se za naukom Augusta Comte-a. Prizuaje po-
, trebu duhovne vlasti, neodvisne od one civilne.
i Prezire svaku tiraniju društva nad iodividuom; od-
baca despotičnu konstituciju, koju u svojim teo-
rijama Comte društvu bijaše prixnao, U dopisiva-
nju sa Comte-om i u svom djelu , The subjection
| of women (1869 ) zagovara jednaka društvena pra-
| va čovjeka i žene; bori se za njezinu emancipa-

Kad su eto ustali skribe i farizejci, da čisti /

| koji je naveo vas narod da saglasno sa svojim '

onkraj Jadranskog mora, ispremješa se s onim
narodom, poprimi jezik njegov, i tu se konačno
nastani. U broju zadnjih bijaše i Ivan pradjed
Srećkov“. O. Filip Gattori koji je Hiibnerovo dje-
lo preveo, nadostavlja u opaski: ,Kažu nam da
u Dalmaciji još postoji obitelj, koja se diči da je
od Srećkove porodice, i koja nosi prezime Kru-
| šević“, dočim grana koja pregje u Italiju preva-
gjajuć svoje domovno prezime nazva se Peretti“.
Ostavljamo za sad nabrajati velika i slavna djela
tog Pape, koji može stati o bok najslavnijim vla-
darima na Petrovoj Stolici, a prelazimo ravno na
gostinac Sv. Jerolima, kog je taj slavni Papa u»

temeljio. (Slijedi).
Osuda.
! Dne 14 0. m. pretor je proglasio osudu gle-
de tužbe rektoru Pazmana proti poznatim pro-
! valnicima. Glasi: 1. Tužba za smetanje posjeda i
povratu u prijašoje stanje, predložena od dra,
Pazmana proti Alacevichu i družini, otpala je ra-
di imeuovanja vladinog povjerenika. 2. Izavljuje,
= pošto je otpala molba za povratu u prijašnje sta-
nje, da su prestali i odštetni zahtjevi tužitelja.
3. Naregjuje se tužitelju, da zatraži preslušanje
- vladinog povjerenika Susce, kako bi se nastavila
tužba, te se u tu svrbu .uriče ročište na 21 0. m.
Svi ostali koraci i glede sudbenih troškova osta-
ju pridržani. Osuda stupa odmah u krepost bes
obzira na eventualni priziv.
Sudac je, kako se vidi, pripozaao smetanje
posjeda, a ipak na neku ruku opravdava taj pro-
tuzakoniti čin.
Priznaje postavljenje vladinog povjerenika,
čim sam sebe pobija, jer ako se je u istinu zbilo
| smetanje posjeda, tu nema vladin povjerenik ni-
' šta da uradi, već bi sud morao uspostaviti po-
| sjednika, dokle stvar ne bude definitivno riješena.

Ali najljepše je to, da se sudac poziva na ime-
novanje vladinog povjerenika, dočim je uprav pr-
va dužuost sudčeva bila, da rasudi je li imeno-

nom, kojim raspravlja o metodi is-
traživanja, prisvaja principe korifeja pozitivoe fi-
lozofije, kao o. p.: ,lois de trois etats*, — U pro-
blemima psihologije i logike, St Mill, slijedi sta«
zom ecgleske škole cmptričkog skepticisma i aso-
cijalne filosofiije Naše osvjedočenje o izvanjskom
| svijetu — veli on — nije intuitivno, ono je ste-
, čeno. Imedijata eksperijencija zahvata samo svi-

i jest (sadašnje utiske i uspomenu prijašnjih sea-
| zacija). Ovi utieci u nam se slažu, kada nam se
| pjihovi dotičai fenomeni besprekidno pretstavljaju.
, Iz udružbe takovih utisaka, poragja se naše

svjedečenje o izvanjskom svijetu. Svoju teoriju 0

! isvanjskoj spoznaji Mill aazivlje psi \
da ju odijeli vd iotrospektivne torij W. Hamil-
' tona. U ime svoje teorije o spoznaj a.

\

?

ju. U svom djelu , Principles of political  econo- ,
my“ St. Mill t Adama Smitha sistematično- | stodobno sansualistična i ona udruž 1 saba-
| praktičnom om razloši o političkoj ekono- , ca universalou spoznaju i apstrakcija u pravom
| miji; posluživši se u tu svrhu kolosaloim usp + , smislu Mi ne pomišljamo — veli on — jedan &-
hom, kog je polučila ekonomičao-socijalna nauka.  tribut neodvisao o drugim: on nam se vlja,
Po njemu, socijalno koje budućnost mora u koliko združen sa ostalim sačinja jednog
riješiti jest ovo: nastojati združiti najveću indivi- | posebnog objekta. Poput Spencera ne us
dualnu slobodu prometa sa jednakim pravom kod : objektivau eksistenciju atributa; atri + >

interesa svakog rada. Modernom društvu prigova-
ra egoizam kod današnjih institucija, Ovo djelo

engleskog filozvfa ze ka sjaja > a e s

mo kod svog

samoj Njemačkoj. U tome, što Psihologiju i Lo-
giku o posebne znanosti udaljuje se od
A to-a. Ne

| glede unutrnjeg opatnje. Oruinje su, g nije
temeljito ustanovio uvjete pra Caen

sasvim tim pristaša je positivne metode; a nači-

— nijesu drugo već posebni načini,
utiske u nam prouzrokovane po raznim isvanjskim
objektima. Fenomoni su jedini objekti naše misli.

| dostavlja, da u propoziciji