tanje povjerenika bilo opravdano ili ne. U osudi,
koja sadrži 14 pisanih araka, opravdava se provala
g Aačevića i družine tobože patriotizmom | U jednu
riječ osuda je pravi unicum. Pa da nema pravo
talijanski ministar Giolitti, koji je javno rekao,
da on nema pouzdanja u talijanske sudove !

1 Popolo Romano, ugledni liberalni list,
koji se je u cijelom pitanju držao nepristrano,
kritizuje osudu i kaže, da se je moglo osuditi
bez toliko okolišanja. Opaža da je god. 1870 sv.
Jeronim bio zavod za mlade svećenike iz hrvat-
skih zemalja i imao je kapituo. God. 1871 pi-
tomci zavoda bili su inkorporirani germanskom
zavodu a imovina instituta prešla je privremeno
pod nadzor austrijskog poslaništva kod Vatikana,
dok god. 1874 nije opet bio otvoren zavod, kog
je kasnije Lav XIII radi zle uprave kapitula za-
tvorio. Prešavši u upravu ,Sacre Visite“ pod
predsjeništvom kardinala Vanutelli, zavod je ži-
votario, dok kapituo nije spao na dvojicu trojicu.
Konačno je sv. Otac odlučio, da se povrati na
prijašnje stanjezavoda, koje je trajalo od god.
1804 do 1864 na temelju bule Pio VI. (što sudac
nije spomenuo) te ga zadnjim brevetom racijo-
nalno uredio. — List dalje tvrdi, da Lav XIII
nije nikad ni sanjao, da počini pristranost na
štetu talijanaca, već je proširio korist na sve ka-
tolike, za koje je bio osnovan. Bula ne izvlašćuje
dobra; jer bi se drugačije bio pitao dopust gra-
gjanskih vlasti. Zaključuje : Dosta je otvoriti za-
kon ,delle guarentigie“, pa će se naći odgovor u
či. 13, koji glasi: U gradu Rimu i u šest subur-
banih sijela sjemeništa, akademije, zavodi i druge
uredbe katoličke, utemeljene za odgoj i izobraz-
bu crkovnjaka, i ma dalje će zavisiti jedino o
Sv. Stolici bez ikakva uplitanje školskih vlasti
kraljevine. Ne znamo da li će nova pretorova ra-
suda odlučiti i završiti, kao što bi bilo bolje, ovaj
dosadni i odvratni spor; ali dok ;papinsko bula
ne izvlašćuje i ne promijenjuje zavodni patrimonij,
već ga samo razboritim pravcem s nvtarnjega
gledišta uregjuje na korist naroda, za koji je bio
zasnovan, država se ne smije pačati, i to je do-
bro, da je tako, nego li se držati Pilotove po-
litike.

Prosvjedi.

Iz Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Istre, Bo-
sne i Hercegovine još uvijek prosvjeduju općine,
društva i pučanstvo proti nasilnoj otimačini  hr-
vatskog zavoda. Dosad je preko hiljadu takovih
prosvjeda bilo poslano. Danas objelodanjujemo o-
ve iz bližnje okolice, a u narednom broju donijet
ćemo popis svih prosvjeda.

Eminentissimo cardinali , Rampolla Vaticano -

Roma. Habitantes Insulae Melitae magno gaudio

litteris a4 € > angusti collegium Hie-
ronymianum ro gente croatica insti-
taeatibus dijeca oliu beneficii memorque par
est devotione maguo Leoni beniguissimo Slavo-
rum patri gratias agens, damnat nefarios ausus

dodalmatarum  reformationem  providissimam

conantium. — Hajdić praefectus Melitae.

o asocijacije. Slijedi li jedna stvar neophod-
no drugu, mi ju smatramo kao posljedicom prve.
(We may define the cause af a phenomenon to be
the moai or the concurrence of antecedents,
on which it is invariably and unconditionally the
consequent ; Cf. Šieli. of logic. 1II. V.). Mil
se ne i ontološkim uzrocima. "Svoju logiku on
nazivlje , Logic of truth or evidence“, da ju odijeli
od , 1  oonsistany*, koja je do tada pred-
i moralu je pristaša utilitarizma. Svr-

va moralnog djelovanja sastoji u koristi, koja. se
mora postići u suglasju i združenim radom osta-

lih individua. Sankcija tog moralnog pravila teme-
M se u skladu E sa osjećajem svoje dužao-
— U vjerskom pogledu, St. ostao je vje-

u a r- štetnu

i i baćboriss. : Uarium_ sam

svim tim u pesljednjim

vjerodostojno štene
a vrhunaravnost da se

M

sira p. 644.)
wa; Krun. Tolstojewsk;y.

soapodinu pl. Korber Mi-
nistru Predsjedniku Be: tuveno nasilje, po-
činjeno od nekoliko tc! , dalmatinaca proti
Zavodu hrvatskom sv. Jerolima u Rimu, uslijed
preustrojenja odregjenog po Njegovoj Svetosti Pa-
pi, nuka nas, da prosvjedujemo najodlučnije u
ime one hrvatske općine proti onomu grdnomu
činu, tražeći možnu zaštitu austrijske državne
vlasti na korist svojih prodanika. Za Općinsku
Upravu Načelnik Hajdić.

Iz Topologa: Kardinalu Rampolli, Rim. Du-
boko u srcu dirnuti radi varvarskog djela, što ga
počiniše tamošuji izrodi dalmatinski na našem hr-
vatskom zavodu  Svetojeronimskom,  iskazujemo

sućut našeg sažaljenja, potpuno odobravajući bulu
Svetog Oca ,Slavorum gentem“. Dušilo Don Cvi- :

jeto, Buconić, Paskić, Cvjetković. i

I vajni crnogorski službeni list prosvjedovao
je proti papinskom brevetu i pridružio se Alače-
viću i njegovim dostojnim drugovima. Nijesmo se
ni malo začudili, jer smo to i očekivali, poslije
onomadašnjeg članka mjesnog crnogorskog moni-
teura. Crna Gora prosvjeduje | Mogli bi se u,Va-
tikanu prepasti i ukinuti breve, te dozvolom Ala- ,
čevića i talijanske vlade predati imanje zavoda
Crnoj Gori, kojoj bi to sasvim dobro došlo, jer i
onako činovnici nijesu od nove godine primili ni _
novčića plate. |

Hrvatski baa poslao je grofa Goluchowskomu
izvješće o pučkoj skupštini u Zagrebu u svrhu
da se službeno opovrgnu glasine talijanskih novina,
koje su javile da se na tom meetingu govorilo proti
talijanskom kralju. Bezobraznost talijanskih novi- ,
na do tole je doprla, da sumnjaju u istinitost iz-
vještaja. Ne znaju, da kad bi smo mi htjeli vri-
egjati talijanskog kralja, da bi nam bilo dosta .
da preštampamo ono što su neke talijanske novi-
ne pisale. Ali mi nijesmo tako nisko spali.

Hrvatska je vlada zabranila pučke skupštine,
koje su se imale držati po svim ovećim mjestima. /
I u Sarajevu je vlada zabranila skupštinu.  Proti
zabrani prosvjedovali su sarajevski Hrvati brzoja
vom na ministra Kallay.

Njeg. Preuzvišenost

i

 

i

 

Srpska štedionica u Kotom: |

U više navrata zagovarao je naš list potrebu |
da se utemelji u svakom većem gradu Dalmacije |
gradska štedionica. Naš glas je ostao vapijućim
u pustinji, a našim poticanjem okoristili su se |
naši protivnici. U jednom od zadnjih brojeva ,
zadarskoga sudruga ,N. L.“ čita se vijest iz Ko- ;
tora da su tamo utemeljili Srbi ,srpsko-bokešku |
štedionicu“, i sada tek naši ljudi uvigjaju potrebu
hrvatske štedionice, koja bi bila na ustuk srpskoj.

Štedionica na ustuk ne smije biti, jer to nisu
dječije igrarije! Al držimo potrebitim i korisnim,
kako smo i do sada držali, da se u Kotoru u-
stanovi općinska štedionica, ne kao politički već
kao novčani zavod za Boku-kotorsku, jer smo o-
svjedočeni da bi takav zavod mogao i morao li-
jepo napredovati.

Nećemo da omalovažujemo svoje protivnike,
i neopetujemo da će ,srpska bokeška štedionica“
služiti za izborne troškove. Ta štedionica mogla
bi i uspjeti, a moglo bi se i dogoditi da Hrvati
budu doprinašali na jedan način ili na drugi svoj
tribut toj srpskoj inštitaciji. Pop Bućin, nije fi-
nancijalni strukovnjak, ali će imati dobre volje,
pa ne treba zaboraviti da je i glas o ustanovi
srpske baake u Zagrebu, bio primljea u stanovi-
tim krugovima vrlo skeptično, a danas se ne mo-
že tajiti, da je Zagrebačka srpska banka, što se
tiče raširenosti u narodu i razgranjenih poslovnih
sveza, sa brojnim afiliranim ,štedionicama“ i ,za-
drugama“ najradiniji zavod u Banovini.

Mi dubrovčani imamo sumještana vještih ban-
kovnim poslovima i u gradu dosta glavnice, koja
ili leži besplodao, ili oplogjuje tugje zavode, pa
što smo učinili? Eto gotovina naše općino po
zadnjem obračunu leži u tugjim Bog zna kojim
zavodima, i daje koristi drugim ljadima.

Kad promislimo na trgovačku slavnu prošlost
našega grada uvijek nas je stid, da u sadašnjosti
nemamo dvije stvari: moderno organiziranje nov-
čanoga zavoda i dobre trgovačke škole.

To bi oboje mogla oživotvoriti lako naša op-
ćine, kad bi ustanovila općinsku štedionicu i u.
njoj dala mjesto ljudima strukovne i trgovačke
naobrazbe, koji bi mogli izvan uredovnih sati, u

draštvu sa kojim profesorom i odvjetnikom zave-

: svih 36 vijećnika imalo je skupni objed

' ka, jer je posebno a i kroz novine

sti podučavanje trgovačkih znanosti, prava i rat-
nih jezika na privatnoj školi, koja bi se malo po
malo pretvorila u javnu. Koliko nebi to donijelo
koristi onim našim mladićima, koji bi kasnije po-
šli po svijetu !

Ali valja se trgnuti i započeti, a :me čekati
da nas tek kakov Bučin neugodnim iznenagjenjem
iz sna probudi. Općinskomu je upraviteljstvu sve-
ta dužnost da preduzme inicijativu utemeljenjem
općinske dubrovačke štedione, jer naša zapušte-
nost je užasna, što čemo kušati da razjasnimo u
drugom članku.

Širom domovine.

Izbor opć. uprave u Vrgorcu.
(Nase osobito izvješće).

Vrgorac, 10 Septembra. Kao što smo vi-
jećnike, tako smo na na tek. jednoglasno i složno
birali upraviteljstvo naše općine. Načelnik je Ante
Franić a prvi prisjednik Mato Martinac, oba do-
bričine i poštenjakovići te najpopularniji u kraji-
ni. I za ostale prisjednike dobar je izbor. Od i-

, zabranih u upravu trojica su iz varoši a četvori-

ca iz krajine. Nakon što je izbor bio obavljen
na otvo-
renu, u debelu hladu pitome drače ispred . ,Hr-
vatske Čitaonice“ i poslije nego što su se založili
po domaću bi izrečeno nekoliko napitnica, megju
kojim vrijedna je spomena ona novoizabranog na-
čelnika. On reče: vijerao čuvstvim krajine i do-
sljedno njenom čistom hrvatskom  aztint. ova
ću ustrajno i neustrašivo čuvati i njegovati. —
Po ovim njegovim riječima stanovište je jasno i
ne treba mu tumača dobromislećim i onim, koji
nijesu zadojeni političkom strašća one naime po-

, liike glavom o zid. Protivnici krajine može biti

da će gledati kako bi ocrnili upravu općine ili
pojedinca, ali za to malo marimo. Koliko ge dade
razabrati, uprava će se u svim pitanjim pokazat
svijesnom svoje zadaća, a tome je najbolji dokaz
jednoglasnost oba izbora. Stalno je pak da neće
, biti pod ničijim protektoratom, dočim naprotiv u
svim pitanjim radit će po čistoj svojoj savjesti
sdušco i poštene; bilo ekonomski da koristuje i
unapregiuje krajinu, bilo politički da ju vanjskom
svijetu politički čistu, dosljednu mišljenju cijele
krajire, koja je eminentno hrvatska, neokaljanu
prikaže. — Što boljega u današnjim prilikam ne
ia biti, te zaisto može se radovati svaki, koji
je krajini dobra želio na ovakovom sjajaom us-
pjeba. — Gdje se ište sloge dobrih u dobru eto
oni krajišnici, faktično dva puta posvjedočiše, pa
nek im je na diku...i a im! — Tedje
ruka zloduhi dotepanaca udešavala je sva ona
i gorega, što se je u krajini dogagjalo neobati-
rajuć se na ništo do na same svoje sramotne ći-
ljeve, predobiv zato dobroćudne i bezazlene var-
kom i prevarom a oštromnije silom i prij: tajom.
Ali to je bilo i nestalo, te uz današnju slogu što
vlada na svim linijam u krajini grubo je i &spo-
minjati, što je bilo tim više, da je već svakome
pozaat Vrgorski proces i osuda svijesnih porotpi-
priličao dosta
i ako površno raspravljano. Željeti je samo da
današnja sloga, koja se tako vidljivo i značajno
u krajini provagja i nadalje nastavi. To im živo
preporučamo i na srce stavljamo, jer svakom mje-
stu i krajini prvi je uvjet napretka i blagostanja
sloga svojih sinova, a Vrgorskoj krajini opet pri-
je nego svim, kad se promisli na onaj zulum i
strahovladu, što je s njome drmala maldane čet-
vrt vijeka. A. P.

Za Mesićev spomenik. Odbor, koji sa je
lani u Brodu pa Savi ustrojio, da se podigne spo-
menik zaslužnomu hrvatskomu povjesničaru i pr-
vomu rektoru hrv. sveučilišta Matiji Mesiću,
imao je dne 20 kolovoza sjednicu, u kojoj je od-
borski tajnik Ante Barać izvijestio o radu odbora
4 on o usp, koa Odbor je učinio sve što je

bio ke osobito vrlo neznatan,
i E vrijedan, iz Dalmacije, Bosue-Herce-
govine. Nije se svega sakupilo nego nešto preko
6400 kruna (sam je biskup Stosmajer poklonio
1000 kr.), pa se odbor ponovno obraća hrvatskim
rotloljubims, neka se za ovu zamisao živo zauzmu.

Pomozimo svoga. Prije sie vremena na-
stanio se je u svom q mladić Mato Rope.
vić u Dolj. Lastvi, (Boka Kotorska), da tjera
karski obrt. te pletenje trstenih stolaca. Ove dvi-
5 “ e izučio je u Zagrebu u savodu društva

Y. pa

šio je A te je eri
vrlo om, o u
boljim radnicima spomenutog zavoda. Nakon svr-
šenih nauka pošao je kući, da kao samostalni ke-
far, a us to opletavač trstenih stolica, ma i sli-
jep ssbišeja svoj kruh poštenim radom. Raduje
epaca u zavodu društva Sv. Vida u Zagrebu
ut ija vrlo lijepu pohvalu ne samo doma,
i izvan ŠOA. ne samo radi ljepote, nego
radi čvrstoće i vrlo umjerene cijene, te se u ve-
liko traže. Tako će i raduje našeg esto Stjep-

ie

ti