sobi. Nu ovdje se ne radi 6 osobnom pitanju . Žali se samo, što čista stranka prava stavlja svo- je kandidate proti kandidatima koslirane opozicije, kad se je moglo složno raditi. Ta bi kandidatura bila opravdana u slačaju, da se je kanonik Ru- betić ma kako ogriješio proti hrvatskom progra- mu. Oa je naprotiv za čitave periode dostojno zastupao svoj kotar i više se krat u saboru istak- nuo kao odriješiti i odvažni zatočnik hrvatskih pravica. 1 u druga dva kotara grada Zagreba koa- lirana opozicija stavlja svoje kandidate, a to su gospoda Muzler i Crnadak, dva stara ugledna i odlična gragjanina. Muzler je već bio zastupnik za Mažuranića. Pošto je onda bio takogier poli- tički činovnik, a god. 1875 glasovan je zakon o inkompatibilitetu, nije vise biran. Ne htijući služiti sustavu, Muzler je pred jedno deset godi- na umirovljen. Oa je i kao činovnik — podžupan — patriotički radio i htio da radi, te bi bilo do- sta navesti djelatnost, koju je razvio proti tomu, da se u Komornim Moravicama zasnuje magjarska škola. Naravno, da je ta djelatnost bila strogo činovnička, zdušna i zakonita; ali takove su da- nas naše žalosne prilike, da ne biste našli ni jed- noga drugoga činovnika, koji bi ju razvio. Gospo- din Crnadak bio je takogjer u svoje vrijeme za- stupnik pa i podnačelnik grada Zagreba, te se uvijek isticao u gragjanskim hrvatskim redovima. Ove dvije kandidature na osobit način uzrujavaju naše vladinovce. Ako broj službenih glasova, t. j. činovničkih, bude nadmašio onaj neodvisnih gra- gjnna, tada će Muzler i Crnadak pasti. Ako broj neodvisnih bude jači, tada će biti birani. Koali- rana opozicija u opće postavlja svoje kandidate u svim kotarima, u kojima ima izgleda, da bi mogla uspjeti. Tih kotara je šezdeset. Naravno, da u svima ne će uspjeti, jer se već sada vidi, da će se izbori ovršiti onim sustavom, radi kojega je Hrvatska postala već znamenita. Na Markovu trgu već su točno ustanovili koliko mora biti zastap- nika dosadanje većine, a koliko od opozicije. O- pozicija kandidira razue odlične mlade sile kao Harambašića, Radića i Babića. Kandidira i Pasa- rić, koji je i u zadnjim izborima bio u Pisarovini jednoglasno biran, pa je njegov izbor bio uništen. Od starih neće na žalost kandidirati ni Zahar ni Smičiklas. Prvi neće radi zdravstvenih razloga, drugi za to, što nauka zahtijeva sve njegove sile, osobito otkada predsjeda akademiji. Izbor najbo- ljih starih sila opozicije, kao Brešćenakoga, De- renčina, Banjavčića, Mazzure, Tuškana, Vrbanića, Bauera, Mažuranića i drugih rek bi, da je sjegu- ran. Sjeguran je takogjer i izbor Barčića u ba- karskom kotaru. Folnegović kandidira u Brodu ekonomista mora tražiti narodno blagostanje, a ne njegov narast. Bolje je po državu malen narod u blagostanju, od velikog u oskudici. Francuska je iapunila želju Malthusa, Stuart Milla i Josipa Garnier, ona najjasnije dokazuje netemeljitost Las- sallina ,gvozdenog salarnog zakona“. Marks isti tog zakona nije priznao, a Liebinecht ga je javno odstranio na eškom kongresu. — Lassalle je radnike poticao, da se takovog zakona oslobode. Napadao je Schulza-Delitschea, što je branio slo- u privatne aktivnosti i da se vlada u ekonom- ske posle ne smije uplićati, jer da bi tim povri- jedila privatna prava. Ako je Schulse-Delitsche sasvim malo od vla- de tražio, Lassalle je zahtjevao previše. Treba da vlada — on je kazivao —- radniku osjegura ne samo svojevoljui salarij okrutnih vlasnika, već su- više cijeli proizvod njegovog rada. Vlad: treba, gleda takogjer, kako bi naobrazbu širila izme- u radnika i to namjerom, da bi radnik spoznav- ši svoja prava mogao ih braniti, Vlada mu treba, da pruži sva potrebita srestva, da se može sa ka- pi e ; u tu svrhu ona mora svojim novcem vati razna kooperativno-produktiv- na društva. Cijenio je, da 200 milijuna forinti vla- ca izmegju kooperativnih dru- iti će dostatno državi, = reklo bi se povoljnim izgledima. Sakupivši sve, i ne uspjela koalirana opozicija u svim kotarima, u kojima bi morala uspjeti, kad bi izbori bili slo- bodni, izgledi ostaju ipak povoljni. Možete lako pojmiti, da izbori zaokupljuju danas svu pozor- nost javnoga mnenja, pa drugih vijesti gotovo da i nema. Za to ću se ograničiti, da vas upozorim na jedan pasus prestolne besjede, kojom je jučer otvoren parlamenat u Budimpešti Naravno, da za besjede nosi po ustavnim načelima odgovornost ministar Szell. Ugarska vlada dakle preko pre- stolne besjede poručuje saboru, da mu je zadaća obnoviti financijalnu nagodbu s Hrvatskom, ko- jemu saboru? Zajedničkome, naime ugarsko-hr- vatskome, pošto su i ugarski i hrvatski zastupni- ci bili na okupu. Ali onaj sabor ne će nagodbu obnoviti, nego će ju ugarski sabor obnoviti sa hrvatskim. Ovo nam karakteriše abnormalnost su- stava, koja bi se dala donekle uklouiti, kad bi se stroža razlika činila megiu ugarskim i zajednič- kim saborom, te se oba napose otvorila. a ——m—=mm=—=m=——m=m=mmmmmmnmmTmmmmmmmmm Zavod Sv. Jerolima u Rimu. VI. U to, bijaše umro 2/12 1642 vrli biskup Vin- ković, osobiti Križanićev dobrotvor, koji je zago- varao da bi Levaković bio imenovan biskupom Vlaškim, ali ne dostigae, jer mu kardinal Barbe- rini odvratio da nemože biti, jer je latinskog o- breda. Križanić ostavši bez zapleća, oprosti se g milim prijateljima i dobrotvorcima svojim, a na- dasve propagandinim tajnikom Franom Iogoli, i povrati se u Zagreb malo dana prije Viokovićeve smrti. Po dragi mu put kaptol pogudi profesuru u sjemeništu, pak rektorat u Bolonji, ali on zao- kupljen pisanjem kontroversija, otkloni i primi se župe Nedelišća. Tu ga zateće Metodij Terlecki rusin, biskup holonski, veliki promicatelj unije, koji je išao u Rim. Oa jače utvrdi Križanića u namisli da piše koatroversije i da dogje u Rusi- "ju. Zametne on dogovore sa unijatskim biskupom u Hrvatskoj Gabrom, ali ga i tu zla kob pratila, jer ovaj umre a da se ništa ne utanači. Dodije mu se u Nedelišću, te pregje u Zagreb, i bi primljen kao gost od Petretića velikog predstav- nika kaptola. Oposlova da bude imenovan g. 1645 župnikom Varaždina, ali netom zasio, suuje kako će u Rusiju. Preko lagolia traži da ga propagan- da pošalje tamo, ili barem da mu pruži sredstva da se nastani u Mlecima, gdje će izdavati muo- gobrojne svoje radnje. 1 dostigne što je želio, propaganda mu dade sredstva i on sa Tomom Duj- movićem uputi u Beč za Rusiju, i ako je jur bio zagrebačkim kanonikom. Sam opisa svoje puto- vanje iz Lavova u Moskvu; a kad pregje tamo bi usilovan ne otići u Holm nego u Smolensko; jer od god. 1644 u Holmskoj biskupiji megju sje- dinjenim i nesjedinjenim bukne gragjanski rat, koji je usilovao kralja Kazimira da predade ne- sjedinjenim najglavnije biskupije. U Rusiji na- graisa, jer ga opreme u progonstvo u Sibiriju, o- dakle se srećom povratio, i po svoj prilici propu- tovo južne pokrajine, gdje su bili balkanski ne- sjedinjenici. Svi njegovi pothvati ostali jalovi; si- lu toga napisao o sporu crkava Rimske i Cari- gradske, živom besjedom i pregaućem zauzeo se da se sajedine, pak vidio da su se gore rasta- vile; žarkom ljubavi nagovarao slavjane na jedin- stvo, pozivao Rusiju da stvori absolutau državu, u savezu sa razvraćenom Poljskom, da oslobodi južne i zapadne Slavjane, odbijajuć s jedne stra- ne preuzetnost njemačku & & druge vuhuenost grčku, koja je Ruse nagnala na otpor proti rim- skoj crkvi, & tamo se dokopao Sibirije; htio svo- jom slovnicom stvoriti neki novi slavjanski jezik, a i to otišlo netriguln, te razočaran i skršen po- vrati se u Rim, kako nam svjedoći zapisnik, koji slijedi: Due 10 Studenog 1652, sakupi se zbor sv, Jerolima, & to: Presv. Prep. Gjuro Gjorgjić biskup Ninski, presjednik, MP. Niko Kopčić čuvar, Lujo Lupi sindik, Ljudevit Bocchius, Jero Pastrić, Ga- bro Radotius, Aodrija Zmajević, Stjepan Kuivćić i gg. Autun Pelegrini, Ivan iz Bosne, Blaš Gri- bensi, Juraj iz Ljubljane, Luka Jamšić, Ivan Steir, te primiv dobre obavijesti o dolje spomenutoj gospodi, pisma i svjedočbe, koje dokazuju da su ge rodili od roditelja slavjanskih, pokli su prise- gli po običaju ovog sbora, biše primljeai u braću : m. p. Do. Niko Filipović kauonik zagrebački, m. p. Dn. Gjuro Križanić negda zagrebački kanonik m. p. Dn. Ivo Kastrioti iz Dalmacije. Križanić dakle tako se namjeriv u Rimu, kad je bila ta golema pravda, zauzme se svojski za Kranjce. Najprije ih posavjetova da umole papu Inokenta X, e bi zapovidio glavnomu sudcu Jerolimu Prio- lu, da ih primi kako stranke, što i postigoše 3/2 1654; a jer su odvjetnici prigovarali Križanića, spomenuti gorje Kranici i Hrvat Blaž Banchi na, 17 aprila pred papinim bilježnikom Brunorom da- doše mu punomoć da ih brani sa odvjetnikom Ur- selliom, kako bolje zna. Širom domovine. Dvije obljetnice. Nedavno smo čitali uspo- mene jedaog starog talijanskog novinara, koji je u svakom broju svog lista pisao o groznim nasi- ljima, te su ih austrijski vojnici počinjali u Itali- ji. Danas on priznaje, da je ogromni dio tih na- silja prosto izmišljao, jedino da u talijanskom na- rodu uzdrži ogorčenje proti tugjoj vlad:. Tahjan- cima nije falilo naroda:h mučenika, pa ipak stva- rali su se preko noći novi izmišljeni; kod nas je naprotiv drugačije. Istina je, duh je vremena dru- gačiji, te danas i ne bi moglo biti vnakvih muče- nika, -kakvih je Italija imala, a ipak i ono malo koji su krvlju zapečatili ljubav prama hrvatskom narodu, izuzmeš li Zrinske i Fraokopane, svi su pali u zaborav. Eto prošlih dana navršilo se je trideset godina, da je kod Rakovice pao veliki ro- doljub Eugen Kvaternik a s njim i nekoliko mla- gjih mu drugova. Jedan jedini zagrebački list spo- menuo je taj tužai god. Krvava rakovačka trage- dija nije još ni dan danas objašnjenja. God. 1884 stavio je drug pok. Kvaternika blagopokojni Dr. Ante Starčević u hrvatskom saboru upit, da se t. zv. Rakovačka buna razjasni i u tu svrhu da ge dobave od suda potrebiti spisi. Vlada nije nig- da odgovorila na taj upit. Kvaternik veliki idea- lista u životu idealno je i poginuo. U progonstvu po Rusiji, Francuskoj, Italiji nije nigda prestao raditi za Hrvatsku. Slava njegovoj uspomeni! Dne 16 pr. m. proslavili su skromno u Pe- trovaradiuu stogodišnjicu rogjenja slavnog bana Jo- sipa Jelačića. Na kuću, u kojoj se Je rodio, po- stavili su spomen-ploču, a glavni su trg u gradu prozvali njegovim imenom. Čudnovata je sudbina htjela da slavlju velikog bana, komu su najviše prigovarali, da je bio preveć veliki Austrijanac, nije smjela učestvovati austrijska vojska. Glazbi vojničke posade u Petrovaradinu zabranjeno je bi- lo, da prisustvuje, & svi su vojnički časnici tog dana morali poći u bližnji Novi Sad. Magjari se eto htjedoše osvetiti mrtvu banu za poraze, koje im je zadao. Slaba i niska osveta. U epohi Musolina. Talijansko novinstvo prepuno je ovih dana gestama Masolinovim, kao da je a Musolinu t& tikva našla svoju dostojuu čepinu. Što bi se kod drugih narodi stigmatizira- lo, čega bi se i najzabiveniji Australijanci sramili, toga ne opažamo kod današnjih Talijanaca. Sve inače; oni kao da se njime. diče. .Ma kako da se ne diče svojim Musolinom, koji je vješto zuao iz- bjeći zasluženoj kazni; koji je za tolko godina bio strah i trepet mirnih gragjana; koji se nije bojao ni vojske ni ,carabiniera* ? _I preko svega toga ću preći, niti se tomu a- ma zere čudim, i je Musolina slika i prilika današnje Italije. No ne mogu niti smijem mimoići jednu činjenicu, koja je izbila prigodom njego- va uapšenja. Dae 16 tek. mj. na upite podpovjerenika De- rubertisa i podpretekta Nudi-a, kada još u Urbin- skoj tamnici nije htio da odade svoje ime, odgo- vorio je Musolino: da je od preko desetak godi- na boravio u Dalmaciji, te da je želio povratiti se u Austriju. Kada mu je Derubertis kazao: Čini mi se da nas ti varaš — kalabreška krv uskipjela je u ži- lama uspšenika, koji gledajući namrgogjeno pod- vjerenika, reče: — ,Ne vrijegjajte me.“ — rubertis je tada postojano tražio: — ,Kaži mi kakovu dalmatinsku - izreku.“ — , Dalmacija“. -— »Nije dosta: Kaži mi ime kojega grada u Dalma- ciji ili barem kako si zvao kruh, vino, nož, voće.“ — Musolino: — ,Ne znam: imao sam tumača.“ — gda 10 godina?“ — Nato je Masolino mukom umukao. — | ovo nam dokazuje, kako Dalmacija služi kao neko utočište za ljude, ma kakovi oni bili. Počamši od conte“ Alacevich-a do haj- duka Musolina svi se ti ljudi nekako ponose slav- nim imenom Dalmacije. Svakako je karakteristično td, da je Mudoli- no vezao, odnosno Aćjeo vezati svoje hajdučko i- u nije jedna stvar, preko ko- . To —& o Talijsnci