Počeli su već dolaziti gosti za Marulićevu svečanost, koja će podići duhove, biti velika hr- vatska manifestacija, te dokazati, da je raspolo- ženje naroda sasvim drukčije, no to materijalni resultat izbora kaže. Ne mogu vam ipak skriti jedno moje čuvstvo, jedno moje mnijenje. Ako je u ovim izborima bilo mnogo toga žalosno, ništa nije bilo žalosnije, ništa poniznije za ljudsko do- stojanstvo do li vidjeti zagrebačku inteligenciju, gdje hiti na izbore, da glasnje za vladine ksnli- date. Riječ podana opozicionalnim kapdidatima, ta- ko se je gazila kao da se čovjek sredstvom rije- či ne obvezuje. Danas, sutra i prekosutra mnogi od članova te inteligoncije sudjelovati će aktivno u Marulićevu proslavu i igrati će glavnu ulogu. To ne pojmim. Danas glasovati za Spevca i Pli- verića, potpisati pače izborni proglas, sutra sla- viti Marulića, — to je protuslovno. Koliko se ču- dim protuslovju gospode, koja su za vladine kan- didate glasovala, toliko se čudim, pače i više, slo- bodnim i patriotičkim življima, koji to opraštaju, koji to zaboravljaju kao da ništa nije bilo. ,Hr- vatska“ je o tome potakla neke refleksije bez ob- zira na Marulićevu proslavu; ali neznam sa ko- jim uspjehom. Kad se govori o ovom ili onom činovniku, često se čuje riječ daje dobar patriot, da osjeća sa opozicijom. Nu što će meni njegov patriotizam, što će meni njegov osjećaj, ako ih on na dan izbora ne dokumentira, ako svoje či- novničke obzire donaša još u društveni život. Širom domovine. Trideset godina politike ili politički neuspjesi a kulturni uspjesi. Narodi, kao i pojedinci, imaju časova, kada sami sobom obra- čunavaju, te, zapuštajući čuvstvovanje i maštanje, utiču se zdravom razumu i mozgu, da sude i o- sugjuju, rekao je D.r Majstrović na sobetu prire- gjenu u Spljetu prigodom proslave trideset-godiš- njice urednikovanja g. Jurja Biankini. Govor se mladog D.ra Majstrovića odlikuje lijepim mislima i ozbiljnom kritikom, pa kad nam prostor ne do- pušta, da ga cijela prenesemo, navestit ćemo što je glavnijega. D.r Majstrović je prorešetao u krat- ko povijest političkog života u Dalmaciji zadnjih 30 godina. Godina 1871 znači važuo razdoblje u toj povijesti, jer poluosviješćen narod došao je te godine do onog minimuma pravice, što mu do- bri Bog i zli dušmani nisu mogli uskratiti, biva do većine u zemaljskom zastupstvu. Ako naš na- rod danas učini bilans od g. 1901 te ga usporedi sa g. 1871, došao bi do ovih zaglavaka: Dalma- cija je i danas otrgoato udo hrvatske domovine, te se nahodi u onom državopravnom faktičnom položaju, u kojem se je nahodila g. 1871, pače 1861 za vrijeme listopadske diplome, pače 1848 za proglašenja prvoga ustava, pače 1814, kad se je povratila pod žezlo Hapzburgovaca. Ako je pak razlike, ta sastoji u tome, što je 1871 pro- vizornost priznata u reskriptu od 1861 brojila samih 10 godina života, a danas broji skoro po vijeka. Provizornost državopravnog odnošaja Dal- macije najviše je kriva, što Hrvatska nije u opće došla do političkog opstanka, te što se po- jedina uda političke Hrvatske razvijaju centrifu- galno, u koliko je sjedinjenje Dalmacije glavni, a valjda i jedini uvjet uskrišenja političke Hrvat- ske. Drugi bi zaglavak bio, da usprkos činjenici, da u Dalmaciji žive 9/10 pučanstva, koje hrvatski govori, imamo monstruoznu anomaliju talijanskog | kao uredovnog jezika uz sistematičnu svagdašnju | i \ ! \ infiltraciju pjemštine. Donapokon postala je poslo- vičnom ekonomička zapuštenost Dalmacije, koja bi svojim prirodnim prednostima zasluživala jedno od prvih mjesta u Europi. Što se tiče aktive g. 1901 prama 1871, doživjesmo pohrvaćenje naših | općina, izuzam one glavnoga grada; naše su os- novne :škole i srednji zavodi skoro gpohrvaćeni (?) Ako se sravni aktiv sa pasivom, upada u oči ra- zličita karakteristika neuspjeha prama onoj naših uspjeha, jer, dok su neuspjesi čisto političke na- ravi. naprotiv su uspjesi većinom kulturne nara- vi R megju ovim dvjema karakteristikama dovodi nas do žalosne, pače grozne istine, da po- krajina od 1871 do 1901 nije ni za pedalj napre- dovala, što se tiče hrvatske politične misli, & ne bi bilo teško dokazati, da je nazadovala. Svi us- pjesi dakle hrvatske misli svagjaju se na kultur- no polje, te, ako danas nakon p0o vijeka našeg K tomu svojsk i \ preporoda delazimo do žalosne istine, moramo da | Čežajeja linija rekne jo: sčuda, bade imame e 0: , mamo Italiju, ma Talijance*. Kod nas htjelo se obratno: prije stvoriti FHrvate, pak onda Hrvatsku. Kobna je to e naših duševnih vogja kroz ovo | Pričinja se paradoksom, ali nije nego tužna da mi od g. 187;, naime zastupatvu nijesmo imali u Dalmaciji Miško krveiika stran" ke. Naši preporoditelji, opsjenuti i opojeni sla- vom pobjede, zaboraviše na veliko hrvatsko sve- uo u sebi crkvicu, u kojoj su mogli pali sebi i svojim. Ako smo imali br- vatsku ičku stranku u Dalmaciji, to je bila oca hrvatska manjina od 1861 do 1871, koja je, "nakon prihvaćenja tog Galvanievcg predloga proti po kou Zagreb, uputila se smjelo u Beč, da prosvjeduje proti talijanaškom i burokratičnom nasilju, koja je u saborskim iz- borima g. 1861, 1864 i 1867 vojevala i podlegla pod zastavom hrvatskog jedinstva; koja je brojila u svojim redovima Pavlinovića, koji je 1865 iza- bran u Djakovu poslanikom u hrvatski sabor, u kojem su već sjedili Klaić, Milić i Niko Pucić; koja je jednom riječi imala, ne četiri, već jedino evangjelje: Sjedinjenje. Naši preporoditelji od 1871 zapustiše trnovitu stazu borbe, da se smjeste do trpeze, te da sebe i narod hrane politikom mrvi- ca, a točkom o sjedinjenju još uvijek netaknu- tom. Vlada i birokracija, podlegle tobože 1871, razumješe, da valja promijeniti taktiku, te doži- vjesmo 1873 prvi prelom sa zemljaštvom, pri ko- jemu posrnu Danilo i drugi; doživjesmo Ljubi- šino izdajstvo i hibridni konubij srpsko-talijanaški od g. 1879, koji je pogodio u čelo samog vogju Klaića. Stalo se dakle raditi proti jedinstvu Hr- vatske, a najmoćnije im oružje srpstvo i talija- naštvo ; ono srpstvo, kome je 1861 doviknuo Mi- hajlo Polit, da ne opstoji kao političko, dok u hrvatskim zemljama ne opstoji nego hrvatski po- litički narod; ono talijanaštvo, koje rekrutira u svoje redove domaće izrode, koje nema drugog programa već uništenje hrvatstva. Kobni prevrat u politici paših prvaka naišao je na reakciju, a toj je reakciji glavno obilježie i cilj čisto hrvat- stvo i sjedinjenje. U tome je cilj pravaštva, koje je istovjetovano sa najlegitimnijom aspiracijom jednog naroda, biva sa narodnim jedinstvom. Boka, 2 Novembra. Amo je zastudnjelo do kosti. Težak govori blago nama, gragjani jao na- ma, a c. k. poglavarstvo u Kotoru slagje ćemo spati. Nemamo ništa protivno tomu, ali samo mo- limo, da isto odgovara na uredovne spise, a ne da se čeka po pet mjeseci, a odgovora se ne do- biva. Nadali smo se da će ga poglavar Madirazza prenuti od sna, a kad tamo još ga više uspavao, a ko ga hoće da probudi: tuži ga starijim. Ble- šić je bio maćeha prama Hrvatima u Boci a Ma- dirazza kao da će i oćuh i maćeha. — Krstili smo se lijevom rukom, kad je ovih dana zabra- nio kupiti milodare za katoličku crkvicu sv. Iva- na u Kavču, opaskom wz prijetnju, da se to više ne smije kiipiti. Svugdje i svak kiipi, samo mi ne smijemo, ali da je za ,srpsko-pravoslavni hram“ bio bi prvi prinio milodar. — Starinski je bo- keljski običaj da se pri svadbi puškara. Ovih da- na imao se vjenčati 1. M., pitao dopust kod po- glavarstva, a ono mu odbija molbenicu, jer da Pie nalazi ehodnim“, a to jer je Hrvat. Samo na- prijed, mi velimo, pa će bijeli orao donijeti Da- nilov krst za zasluge proti Hrvatima, kad živemo u Šibilinsko doba. — Početak je dubar a nadamo se da će biti još bolji svršetak oćuha i maćehe. — Do vidova, ako Bog da zdravlje, a Vama g. uredniče bratski hrvatski pozdrav uz geslo Bog i Hrvati! Lovćenski Hrvat. Trogir, 7 Novembra. Pored glasanja po no- vinama, da bivši talijanski ministar Luzzatti sva- kako uastoji, da trgovački ugovori megju Austri- jom i Italijom, koji svršavaju koncem dojtuće go- dine, ne budu od dotičnih vlada u odregjeno vri- jeme otkazani i da se isti, za sada, od godine do godine muče produže po opstojećim uvjetima, da- kilo i sa glokobnu vinsku klausolu, Općinsko je vijeće jednoglasno u svojoj sjednici 4 o. m uobla- stilo općinsko Upraviteljstvo, da se obrati na c. k. Ministarstvo Trgovine u svrhu da se ne bi po- novno sklopili toli ubitačni ugovori s Italijom gle- de klauzole. Ovaj korak Opć. Vijeća bio je bur- no pozdravljen od prisutnoga općinstva. Nadati se je, de će i ostale općine takova šta učiniti. — Ima skoro 4 mjeseca od kako se ovdie nalazi dubilo za izdubljenje toli ubitačne foše sa dva e- levatora, te neprestano rade oko izdubljenja iste. se je zauzelo glede poljepšava- nja grada, koje ragje na zadovoljstvo općinstva, bez razlike stranaka, danomice napreduju, nala- zeće se pod osobitim nadzorom vrijednoga i za- služnoga gragjevnoga savjetnika u mirovini D.ra Josipa Slade, koji je posvetio sve svoje sle u pomenute svrhe, Ime D.ra Slade, poznato u našoj Dalmsciji, najbolje je jamstvo, da što se čini i- made svoju neprolaznu vrijednost Bila mu od Bo- ga plata, a od Trogirana vječita harnost, kao što i hoće! Zahvaljujući Vam na uvrštenju, primite šaku ruke i hrvatsko pozdravlje. Trogiranin. Kotor, 11 t. m. U petsk doe 8 tek, prošao je ovuda za Bari, barski nadbiskup — nesugjeni 1 Serbiae Milinović, u društvu famoznog Lu- a Vojnovića. Idu oba u Rim radi svetojeronim+« skog pitanja, zbog kojeg se u Crnoj Goti već o- štre ja i čiste ostraguše. Vojnović kao 080- biti velikoga diplomate, iskrenog prija- nosi vlastoručno kojaše- XII. Rekoše nam cetinjski ti, da je ovo pismo ig po- ! I Beč, 12 novembra. U petek 8 0. mj. ma | sveučilištu ie bilo kao za burnih daoa godine '48. Sveučil šna aula u ,Ringstrasse“ bija je dup- kom puna djaka. S jedne strane 800 lirvata, SI - venaca i Srba i 200 Čeha, Poljaka i Rusa, & 8 pro- tivne strane hiljada Nijemaca, kojim se pridruž'- še i talijanski di: ci. Slavemi pjevaju ,Li1epa naša domovino“. ,Hej Slovane“, ,U boj, u boj“ itd. & Nijemci njihovu ,Wacht sam Rhein“. Jošlo je bi- lo do gustih Nijemci su bez dvojbe upamtili da su vraški naši momci s juga. A za što sve to? Slovenski i hrvatski djaci htjeli su držati skup- štinu, da raspravljaju o ustanovljenju sveučilišta u Ljubljani i priznanju ispita položenih u Zagre- bu, te da prosvjeduju proti ustanovljenju talijan- ske universe u Trstu. Policija im zabrani skup- štinu izvan sveučilišta, a tu im opet ne dozvoli rektor. Ogorčeni skupiše se u aulu i počeše de- monstrirati. Rektor umoli ih da se umire i da mu pošlju odaslanstvo. Po podne preda odaslanstvo hrvatsko slovenskih djaka rektoru spomenica za sveučilište u Ljubljani i prosvjed preti tvrdnji spomenice, koju su talijanski djaci predali, naime da su primorske zemlje talijanske. U spomen'ci obzirom na to, da se austrijske vlade, i u najno- vijem času takogjer ministar predsjednik pl. Kćr- ber, kažu spravne, da ugode zahtjevima talijanskog naroda i zastupnika glede talijanske universe u to- liko, da su se otvorili paralelni kursi u Inomostu i Gracu, dočim su mncgobrojnijim austr. Južaim Sla- venima već opstojeći kurzi oduzimlju (pravnič. kurs u Gracu i Ljubljani g. 1848) dalje obzirom na to, da se austrijske vlade zajedničkim zahtijevima jugoslavenskih naroda po običaju nijesu ni odaz- vale, hrvatski i slovenski djaci traže od vlade: da se ustanovi u Ljubljani slovensko sveučilište i da se prizna valjanost isp ta na svim fakultetima na sveučilištu u Zagrebu za sve zemlje zastupane na carevinskom vijeću u Beču. Rektor je obećao o- daslanstvu, da će se zauzeti kod policije da im bude dozvoljeno držati skupštinu. — Danas su u parlamentu prikazali zastupn'ci Šašteršič, Ferjan- čić i Ivčević prešni predlog, da se ustanovi slo- vensko sveučilište u Ljubljani, kojim pozivlju vla- du, da predloži zastupničkoj kući što je brže mo- guće zakonski nacrt o ustanovljenju sveučilišta s pravničkim, filozofičkim i bogoslovnim fakulte- tom. — Naši su djaci danas poslali u parlamenat posebno odaslanstvo u narodnom hrvatskom gala odijelu. Odaslanštvo je predalo hrvatskim i slo- venskim zastupnicima spomenicu i zamolilo ih, di se živo zauzmu za stvar. = U (Gracu su naši djaci držali skupštinu i predali su rektoru spo- menicu. Rektor im je obećao, da će spomenich glavom predati ministru Hartelu. = U Pragu je bila mnogobrojna skupština na kojoj je jednoglasno zaključeno poduprijeti zahtjeve slovenskih i hr- vatskih djaka. U Beču su hrvatski djaci priredili demon- straciju proti nadbiskupu Dvorniku. Biskupima Marčeliću i Uccellini klicali su živio. Beč, 14 novembra. Jučer je bila u dvorani »Ressource“ zajednička skupština svih slavenskih djaka. Prisustvovaše mnogobrojni slavenski za- stupoici. Stud. phil. Prijatelj razlagao je o potrebi slovenskog sveučilišta i o značenju njegovom. Po- slije oduže debate, u kojoj je učestvovalo više go- vornika, jednoglasno je prihvaćena rezolucija, da se osnuje slovensko sveučilište u Ljubljani i da se priznaju ispiti na zagrebačkom sveučilištu. Dru- ga j6 tačka dnevnog reda bila: , Položaj slavenskih djaka na bečkom sveuč.“ Zaključilo se je, da se zamoli rektor, da razjasni, za što se slavenski dja- ci smatraju na bečkom sveučilištu samo kao gosti. Na skupštini je blo preko 2000 učesnika. Izborna kronika. Done 22 ov. mj. držat će hrvatska narodas& stracka skupštinu u Spljetu, na koju su pozvati načelnici i zastupnici stranke. — Čista stranka prava objelodan:la je izborm proglas za samost.l- nu borbu. — Izmišljena je vijest da će preč. ka- ponik L-epopili kandidirati proti Biankinu. — Na- mjesništvo je objelodanilo izborne imenike velikih poreznika. U svim je kotarima broj izbornika pra- ma god. 1895 znatoo poskočio, U kotaru zadar- skom sad ih je 337 prama 216 god. 1895; u spljet- skom kotaru 296 prama 171; u dubrovačkom ko- taru 162 prama 63; u kotorskom kotaru 189 pra- ma 97. — lubori biranih birača u Dubrovniku bit će 30 0. m., u Cavtatu 2 Decembra. — Da- nas će biti u Kotoru skupština bokeških Hrvata, pa kojoj će se istaknuti kandidati. = DVubrova- čki Srbi vode pregovore sa autogomašima za izbore u Dubrovniku. ._ Kotor, 13 Novembra. Evo nam već na vra- tima izbora za dalmatinski sabor. Kako je pozna- puno prijetnja: ili se mora isključiti to, Boka na sabor u Zadar 4 zastupnika. znatog brevea Barska nadbiskupija, ili će Crna | Vanjske oo biraju ujedoo 2 zastupnika, gra- Gora otkazati konkordat, koji je i danas u mno- | dovi: Kotor, Perast i Ercegnovi jed tako i- gočem samo na hartiji. Milinović kani odreći se | Sto i veleporeznici. Godine 1895 oied negako- svog mjesta, pošto je već presit... Alo Vatikan | nitosti počinjenih u Ercegnovomu nam Srbi rimi Milincvićevu odreku, želja je Cetinja, da mu | i mjesto ika gradova, kojeg je do tad po- ude imenovan o om koji talijanski svećenikt | krivao Tako do sad Boku, od bol iz Ialije. 1 to ulje bea sječe, blašona Arbanija. 0 1600, sastupahu šrpoka santupaika: