Godina Xi. i CRVENA HRVATSKA i i pl vi Crvene Hrvatske“ RR e er odo x Za o; priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku. glase, Oglasi koji se više sta baka po gogoddč NS SRNA: m šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Br. 41. U DUBROVNIKU 21. Decembra 1901. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu & poštom: na godinu 10 krun&, na po godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. predbrojen i za došasto polugodište. : lua“ Ovog mjeseca svršava se godina, a mnogi naši predbrojnici nijesu još podmi- rili pretplatu. Molimo ih, da dužni iznos što prije pošlju a ujedno i pretplatu za na- stajnu godinu Okorjele dužnike tužit ćemo sudu i obustavit im list. Ef) Dubrovnik, 20 Jjecembra. Jadnoga li srpstva, kad ga izbor g. Mateja Šarića treba da spase! Mi ne poričemo g. Šariću ozbiljnosti i sposobnosti, kako bi to liberalni ,Du- brovnik“ uradio, no je li baš Matej Šarić zaslu- žio, da za njega srpstvo ukaže svoju golotinju svijetu na uglede ! A ipak je tako, jer do česa može doći stran- ka, kojoj je politika sport i srestvo da svoju lič- nu mržnju i korist zamijeni načelima, dokazali su eto Srbi sada. Slavenstvo njihovo, kojim se u li- stu diče, pokazalo se sada prosta firma, njihovo hvalisanje, da im nije do mandata, prosta laž, jer su se za mandat i udružili sa najgorim dušmani- ma roda svoga. Njima nije stalo, da jedan auto- nomaš više bude u saboru, da taj autonomaš bu- de biran baš u Dubrovniku; njima nije stalo do toga, da taj mandat, koji nude zadarskoj kliki, od- luči i o mjestu na zemaljskom odboru iz kurije veleporeznika, a sve zašto? Da bude zastupnikom Matej Šarić, taj novi lumen, koji je najednom sva- nuo na srpskom nebu, naviještajući pljusku tra- dicijama grada, koje jasno svjedoče o slavenstvu i hrvatstvu našemu. Pa ti ljudi hoće da ih kao braću Slavene po- štajemo i da imamo obzira prama njima kaonoti prama braći, pa i bili nam dušmani! Kad zahtije- vaš poštovanja, treba da se ponašaš prama tomu, a nije dosta nazivati se Slavenom, jer Slavena zm EEEZNEEEEEENDSSNJE E ZEESELESRJENNSNSRNNNSNEANJARJTJNN 210748. Božićno drvce. “ . Napisao za ,C. H.“ Ivan Andrović. Otvorena su vrata — unigjimo bez okolišenja. Što vidimo? Brižnu majčicu, koja pripravlja bo- žićno drvce. E pa dobro, evo u kratko povijesti drvca, Christmas Trec-a, koje je u mnogim djelo- vima svijeta zamijenilo drevne i mistične jasle bi- jele od snijega i zelene od mahovina. Ono je, u koliko se čini, imalo svoj početak u Strasburgu u srednjemu vijeku. Za to se ispr- vice davala slava Martinu Lviheru, ali se je usu- prot dokazalo, da je običaj već opstojao u mno- gim mjestima Njemačke, još prije nego li se je on i rodio, Dapače se u jednomu pismu Riforma- tora, koji priča svomu sinu uspomene njegove mladosti, spominje božićno drvce i utisak radosti, kojeg je ono prouzrokovalo u djetinjoj duši. avi pomeo drvce mm ne ai vlja, nego ju kršćansku vjeru: onu obi- teljske ljubavi, ,religion mise d la portće du coeur des parents et des plus petits de leurs enfants“, rekao je Prender, A pućka legenda nad da Zaseva; 0:9 03 ad sei SONS ve, 6 da se 0 Da gran- to] svočanost, darivaju , u dijelima i novcima. i u KRA, čita ri mislim, da ovo sad. sovu o, No ovo e odgovara duhu jesika. Njeki t badnji. PEN mn strsga u kabanici crnogorskoj, a sprijeda u livre- ji pulicijota, koji pred izborima naglasuje svoju lo- jalnost, da izmoli od vlade kakav mandat, može čovjek, komu slavenstvo nije riječ, već slavenski i ćuti, samo žaliti. Hrvati i Talijanci. Zadnji človek je na svati Ki svoj rod za nič drži: Zapstonj so mu ražni cvčti Njemu nikaj nediši. Modrinjak: ,Amico Zvetkoni“. Poznato je već od davna, da nas Talijanci smatraju za inferiornu rasu, te da nas prikaraju, da je plod i zasluga njihove kulture, ako smo što naučili i napredovali. A jesu li Talijanci sami tu svoju kulturu stvorili, ili su je i oni od koga na- slijedili pa nastavili i obradili? Današnja talijanska kultura mnogo zaostaje za negdašnjom, a najslavniji Talijanci, koji se na kulturnom polju proslaviše u koga su se ugledali? Ta sva su najbolja talijanska djela nastala za do- be renaissanse, baš onda kad su se italijanski književnici počeli povodit za starim rimskim kla- sicima i po njihovu uzoru radit. Tako mastadoše neumrla djela Danta, Petrarke, Bocaecia i dru«- gih. To isto vrijedi i za sadašoju talijansku knji- ževnost Carducci je prvi današnji talijanski pjes- nik, a nije li se on za Horacijem proveo? Što da rečem o D' Annuazio pa i nekim drugim? Ovo je isti talijanski književni list ,Marzocco“ nazad ne vele vremena priznao. Dakle ako smo i primili kulturu od Talija- naca, nije to samonikla talijanska kultura, nego stara rimska, koja je opet nastala na temelju sta- re grčke. Ne kažem ja, da mi nijesmo štogod naučili od Italije, nego hoću da dokažem, da ono što smo liko desetaka godina. Vjenčanje kraljice Viktorije sa knezom Albertom uvelo je šrec na britanički dvor, a t& je uporaba iz kraljevskih dvorana u brzo prošla u sobe aristokracije, gragjanstva i puka. Da je u Pariz donešeno biti će malo više od pedeset godina, a donijela ga je vojvotkinja Jele- na d' Orlćans: carica Eugenija osobito je bila naklonjena božićnomu drvcu, tako da Pariz sada u ljuje preko pedeset tisuća borova prigo- dom ove svečanosti. Niti ga oni novoga svijeta preziru; nego samo mješte bora upotrebljuju drvce od.... prazna že- ljeza, kojega pako svaka grana dovršava poput kljuna. Znademo pak koliko se kod nas u cijeloj Hr- vatskoj upotrebljuje božićno drvce, koje ljubav rasvijetljuje svojom prečistom svjetlošća; samo još u njekim mjestima Megjumurja ono se još nije sasma uopćilo, Ali će se brzo, kao svaka druga nova stvar i ta udomiti, (Na štetu našeg prasta- rog običaja, badnjaka, Op. Ur.). Ri - voga drvca, mai sa kao uzviše- no rečeni b nam vjeru u život, u budućnost; 8e, da btdi u ljudima nji- ; njemu se u istinu ćutimo bra- koji apničn |Pl s pir su koračaje, ćdtimo, da nema od one koja nas ljubavi: niti nam se više ta. nego svečano jasan uzdiže is dubina srca e koe ape se slon NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA NAUČNA BIBL. ika, + LiROVNIMK frankirana pisma ne primaju se. u Italije uzajmili, već smo joj povratili i to uz preskupe kamate; a po tom kao posljedica sli- | jedi da nijesino inferiorna rasa, kako neke usija- ne glave današnjih Talijanaca hoće i proti syome uvjerenju da kažu. Što je nama dala Italija? Recimo uzorke, u koje su se naši književnici ugledali. Što smo mi dali Italiji? Dali smo joj našu krv, nekoliko najboljih sinov& našeg naroda, koji su svoje radnje i duševne proizvode Italiji poklo- nili, Rekoh nekoliko, ali na nije to samo ,neko- liko“ nego dosta, dapače toliko, da bi jednom narodu bilo dosta, da samo te sinove ima, da bude u kolu slavnih naroda. Ne ću iskat ni nabrajat sve glasovite Hrvate, kojima se Italija diči i ponosi i ako joj je uz nos priznat da su Hrvati; navesti ća samo neke a. ti su: Glasoviti graditelji: Lucijan Vranjanin i Ju- re Šibenčanin. Prvi od ove dvojice sagradi izme- gju ostalih glasovitih gragjevina veličanstvene pa- lače kralja napuljskoga i vojvode urbinskoga, dru- gi pako općinsku ložu i lijepe portale crkava sv. Avgustina i sv. Franje u Jakinu. Glasoviti kipari: Ivan Duknović iz Trogira, Nikola Slovinac i Ja- kob Statitić takogjer iz Trogira. Ovi učiniše i u- resiše grobove pape Pavla IL. u Rimu i neke dru- ge, te vrata crkava bi. Jerolima u Jakinu i sv, Dominika u Bolonji kao i palače vojvode od To- skine. Glasoviti rezbari u drva; Sebastijan Rovi- njanin (učitelj Damjana od Bergama), koji uresi prelijepe stolice i ormare glasovite crkve sv. Mar- ka i duždeve palače u Mlecima. Slavni vezilac Luka Slovinac nazvan ,principe dei ricamatori“, Glasoviti kovači: Pavo Dubrovčanin (suparnik Vi- torija Pisana) i Franjo Lovrania. Slavni uresitelji majoličkih radnja: Stjepan i Gjuro (otac i sin) Schiavone. Glasoviti rezbari u bakru: Martin Ko- lunić Rota i Andrija Medulić Schiavone oba Ši- Evolucija misli u XIX.om vijeku. Ko je tačno proučio prošli vijek 0 rou viti velikom šli. o su M o mentalne znanosti. Ove su raširile polje duševne djelatnosti. Astronomija se je tako, da je uspjela razdijeliti nebo na omjerila je dalećinu planeta i njihovo Moa ratna so sr nu uzajamnog djelovanja pojedinili _ kemija dokazala, iz kojih su počela EE Ćoo Uslijed mtr a eksatnih znanosti, te M e soi > svoje svr e se st BE H usavršila i še