di veleizdaje. Rekosmo, biva, u Onom našem članku: ,Knjaz je s g. Stražičićem govorio i o je- dnoj visokoj Osobi, koju je iz počitanja (sic !) neću ovdje da spomenem.“ A na drugom mjestu opet: ,da Knjaz i vas dvor imadu veliko pošto- vanje prama onoj Osobi, koju mi nećemo da ime- nujemo.“ To isto i po treći put: ,da Dvor goji veliko počitanje prama Onoj Osobi.“ — Poviše onog prvog citata g. Stražičić napisao je članak od 93 retka (brojili smo ih) I to kakav članak! pun isvrtanja, podvala i denumcija. Vigjite: ,U- pada pak jako u oči nešto. ,Crvena“ se svega do- takla, samo je jedno..... mimoišla i to uprav os- tentativno, biva ono poštovanje, što ga je Ni. Vi- sočanstvo Knjaz Nikola onako naglasio prema“... Onoj Visokoj Osobi, koju mi ni sada nećemo da imenujemo. ,I, kao da je to malo, ,Crvena“ je.... napisala, da tu Osobu ne će imenovati. Fali nam da ocijenimo prema zasluzi ovako ponašanje.“ Jest! Uprav nam fali da ocijenimo prema zasluzi ovako ponašanje. Mi ne htjedosmo i nećemo da imenuje onu Osobu iz počitanja, jer u jednome članku, koji na naslovu nosi ime g. Stražičića, nema mjesta imenu One Osobe. A ko to ne mo- že da shvati i ko drukčije radi, taj nema pojma o pristojnosti i o dužnom počitanju. A kamo li izvrtanje ,da ljudima oko ,Crvene“ najviše smeta ono poštovanje Nj. Vis. Knjaza prema“ onoj O- | sobi! A kamo li podvaljivati ,da oni i onaki lju- di ištu uporišta u politici intriga; da vape da ta austrijsko-balkanska politika bude njemačka, ma- gjarska.“ Da imamo posla s kojijem drugijem če- ljadetom, no s g. Antonijem, doviknuli bismo mu: Muči, bezočniče! Ali njemu ne možemo zajsto no zahvaliti. Jednako nam, iz njegovijeh usta, i ovi epiteti na čast služe: ,čeljad što uzdiše za intri- gam“; ,izvijesnim eksistencama u eri intriga is- plaćuje se trud“; ,izvjesna vrsta ljudi“ ; ,puzav- ci“; ,parasiti“ ; , izmišljali“; ,svašta lagali“ ; ,sa- mo da sačuvaju onu platicu (!!) ili nagradicu (!!)“ ; »iz straha da izgube pensijicu (!!! ovaj je čovjek mahnit nazbilj !)“; ,zaragjuju.“ — ,Pred rastvore- nom istorijom.... ponašanje čestitih ljudi oko Crvene“, upada nam u oči, uvjerenjem (!) da su Austriji najiskreniji savjetnici oni Hrvati“ .., koji misle i rade kako g. Autonije. Dakako! To je shvatljivo, pošto g. Antonija Stražičića, kako on istinito ispovijeda ono i onako izostavljanje, a na onaj način, u ,Crvenoj“.... puni i užasom i grozom. To bi dobro bilo, g. Antonije, da hoće gdje su Srbi klubaši bili najjači oslonac Hedervarijevu radu, taj isti ban.... veli, da ne može ispuniti nijednog srpskog zahtjeva.“ Sa- | da poslije 16god. svoje lojalne politike.... srp- | ski klub je politički mrtvac, kome bi se moglo | reći: ... Brate Risto, Bog da prosti tvoje grije- he u mladosti!“ Te riječi vrijede di ih Hrvati na- ! pišu zlatnijem slovima. Kad čovjeku prevri, izvali , krupnijeh istina. Valja te istine pomnjivo kupit, jer se čovjek poslije pokaje, pa potegne sve na se. : Megju tijem spomena vrijednijem izrekama, zabi- | lježićemo i ovu ptijetoju, za koju smo uprav ra- - doznali kakve će pošljedice imati: , Ban Herder- ! vary bacio je srpskom narodu rukavicu; bio bi i kukavičluk me prihvatiti je.“ Eto dakle novoga rata, i ovaj put baš u srcu Jevrope: na nervoznom Balkanu. Što će se dogoditi i kako će to svršiti? | Hoće li dobiti lonac ili će dobiti kamen? U toli- ko lonac zabrinuto ključa: ,Šta nam treba radi- ti?“ Odgovor je vrlo srdit: ,Nastaviti započeti rad i zapaliti mu kolibu.“ Kako dobro vidite, ljubav nije šala “ * * I ,Srpski Glas“ komentira putovanje g. Stra- žičića na Cetinje. Zadarski list ne vjeruje ništa, ama baš ništa g. Aotoniju. On mu veli: Znam te lonče, kovo sam te! Ta ko će poznat bolje Stra- žičića nego Srbi. Oni su to iskustvo stekli su nje- | koliko pesti ispod bčanadd. Ali: non bis in idem ! I zato veli ,Srp. Glas“: ,Ne znamo koliko će tra- jati to oduševljenje (Stražičićevo)... Ko poznaje političke metamorfoze urednika Jedinstva,... taj se neće začuditi, ako do malo dana iz istog pera | pročita nješto sasvijem obratno o Crnoj Gori.“ Ne! poštovani ,Srpski Glas*: neće se za- | čudit Srbi, ama nećemo zajsto ni Hrvati; najmanje | će se pak začudit Rešetar. Paljetak. Više puta smo čuli i čitali, da je B. Kalaji napisao srbsku povjest, kojoj sada neda prekora- čiti prag Bosne i Hercegovine. Samozvani Srbi o- bjesili tu zabranu o veliko zvono, te svegi. kad se hoće da prikažu svijetu kao mučenici u B. H., iznose taj dokaz. Govoreć istinu više puta nas je želja spopala, da vidimo i pročitamo, što sam pi- sac progoni svoje djelo. Možda jedini slučaj. Po- gje nam za rukom, da se dočepamo i pročitasmo je na dušak. Pisac, da ne primi na sebe veliku odgovor- kogod da povjeruje ili dajbudi da se ijedi: ne! svi se smiju, svi. nost u ,predgovoru srpskoj publici“, kaže, da ni- je moguće, da bude nepristran, buduć je to po God. 1217, jali 12 2, imaju svoga zakonitog kralja Stevana ,Prvovjenčanoga“. Kosovskom bit- kom padoše u turske čampere 1389, kojom godi- nom po B. K., prestaje ,srbska istorija“. Nu, da vidimo, kako je bilo za vremena nji- hovog ,zakonitog kralja“ od 1217, jali 1222 do 1389 ne velimo slobode, jer su uvijek bili pod skrbništvom i odvisni, kao i danas i kroz to vri- jeme 172 god. kad je upravljala loza Nemanjića. Prvi Nemanjić dogje do vlade, nad drugim županima (?) svojom braćom, rogjacima, ostavivši katoličku vjeru a prigrlivši grčko-istočnu, p:moću grčkog cara Manojla (str. 32, 33) 1165; naravno da je pod vlast Vizanta i sada Srbija. God. 1180 Manojlo umre te htjede se Nemanja osloboditi gr- čkog gospostva, ali bi hude sreće. Nemanja nau- mi da sina svoga Stevana oženi kćerju Evdokijom brata grčkog cara Isaka. Postigavši to Stevaa sa- da, videći da je učvrsti svoju vlast, prikažujuć se papi kao katolik, zaprosi od njeg kraljevsku kru- nu. Papa usliši molbu, te 1217 pošlje svog lega- ta da ga okruni. Nu Vizantu to je bio trn u oku a on onda brzo zapita oprost i moli krunu od grčkog cara. Ovaj dava. Stevan se opet kruni 1222 i od tog časa naziva se , Prvovjenčani“. Stevan ostavlja četiri sina. Radoslava, Vladislava, Uroša i Vladislava, koji se zakalugjeri. Stevana naslijedi Raposlav, kojeg Vladislav potjera iz Srbije, da se on okruni. Ali se Vladi- slavu kruna osvetila, te pjega brat Uroš ubije da se on zakralji. Uroš se okruni ali njega ubije ro- gjeni sin Dragutin, da on stavi krunu na glavu. Ali ko čini zlo, neka se dobru ne nada. Tako se dogodilo i Dragutinu. Njega potjera Milutin, koji je imao ,pravo vizantijsko lukavstvo“ i ! četiri žene, koje je jednu za drugom tjerao dok se nije oženio sedmogodišnjom kćerkom vizantijskog cara. On nije imao zakonitog si- na, a nezakonita dva; Stevana i Kostantina ko- ji se bješe podigao, da sbaci s prijestolja nje« | ga, svog nezakonitog otca, ali bi potučen i os- | lijepljen od svog nezakonitog otca i poslan u Vi- zant, da ga car pričuva. Ovaj slijepi Stevan, jal po sreći, jali po nesreći, postane kraljem, koji j> poznat pod imenom ,Decanski.“ Poznato je, da se pogriješka osvećuju, pa su so osvetilo i njemu. , Njega vlastiti sin zarobi i ubije, a zove se ,.Dw- šan silni.“ Kojega naslijedi sin Uroš. Njemu po preporuci Dušanovoj na smrtnoj postelji, bijaše skrbnikom Vukašin, koji na pravednu Bogu luka- i vo u lovu ubije Uroša, da se on okruni. I njega stiže osveta, te bi ubiven od svojeg, podkuplje- nog, sluge po knezu Lazaru, koji ga naslijedi S Pila do Ploča. U Hrvatskoj se sad dogagja nješto, što nas u velike interesava. Naša braća hrvatski Srbi (ču- dnog naziva, dojsto l), koji na političkom horizon- tu Banovine i oblače i oblačeni su, do jučera — kako znamo — bijahu Amen! u očenašu bana Khuena. Pomoću njih ban je radio u Hrvatskoj sve ono što je uradio i stvorio jedan čudni mon- strum: da je u hrvatskom saboru srpska većina ! Pošto Srbi nijesu nipošto luda čeljad — tutt' al- tro — podupirali su vladinu politiku, naravski u slavenskom i bratskom smislu, držeći se one: do ws des. Protekcije, masna mjesta, štipendija, 24- govaranja ita., ito, to je sve Jupiter prosipac u njihovu torbu. No srpska torba sliči onoj mitelo- gičnoj bačvi: nema dna. Srbi klubaši — čitamo u zadnjem ,Dubrovniku“ i u predzadnjem ,Srps- kom Glasu“ — preko svojijeh zastupnika Mileki- ća i Popovića, formuliraše njeke zahtjeve, koje ban Khuen — za čudo — nije ončaa prihvatio. A ti su zahtjevi, zajsto, vrlo čedni. Što se hoće? Što se pita? Ništa nego ovo: 1) Srpskoj zastavi ima svugdje u Hrvatskoj biti mjesta; bilo bi do- bro paček da zauzme prvo mjestv. 2) Ćirilica ima se Svukuda uvesti, imalo bi se dapače zabraniti, da se više latinicom piše. 3) Jezik u čitankam, u i privatno imao bi se nazvati srpsko- ili srpski prosto; ko ga zove ili piše dobiva šest godina tamnice. 4) Uvagja- nje konfesijonalnijeh škola. — To su, kako vidite malenkosti, i mi se zbilja čudimo zašto ban nije pristao na ove pravedne zahtjeve. Ima pravo , Bra. nik“ kad se tuši, da ,,poslije 16godišnjeg po- maganja Hedervarija i njegova sistema....., sebi nemoguće: ,Znam dobro da se ne da zamisli- ' 1377, ali i on pogibe do marča 1389. — Ovo je ti absolutua objektivnost. Osobina autora, njegov subjektivni razvitak, način mišljenja i na svemu tomu osnovana poimanja, često preotmu maha po- kraj sve dobre volje, koja teži da pošto po to bude objektivna. Ne poričem ni to da zauzimanje za neku stvar prepostavlja već i neku mjeru sim- patije. Nepristranost u punoj mjeri održati, ostaje i lako samo idealna meta, koja se neda sasvim postići. Ono ne isključuje simpatično shvaćanje. Naravno je dakle, da sam proživivši u Srbiji toli- ko godina, preuzeo ne samo s interesom već sa pravom simpatijom, da napišem: ,Istoriju srp- skog naroda.“ Uvjereni smo, da su i častni čitatelji čuli za to djelo B. K. nu neće im bit sreća u dio pa- la, kao nama da ga pročitaju; toga radi nakani- smo, da ga politkujemo, Mislimo da se samozvani Srbi nebi imali rasrdit. Mi ne samo što se neće- mo rasrdit, već nam je milo što ćemo moći pri- kazat t. z. Srbe, po njihovoj najdražjoj povjestni- tiziramo povjestnicu B. K., to nam nije cilj, već naprotiv iz nje ćemo iznijeti glavne tačke, da o- ni koji su omamljeni wrbskom idejom uvide; — ko je i što je Srbija. CCA sad hajdemo u politak po ,Istoriji Srp- skog Naroda“ od B. K. Srbi se doselite god. 630-40; odmah padoše pod robstvo Vizanta, dok ih Bugari pod Velikim ci. Naravno je da se mi nećemo osvrćat, da kri- i kratki i letimični pregled vlade narodne loze Nema- , njića, crpljen iz povjesti , Istorija Srbskog Naroda“ ! od B. K. koja je pisana iz , interesa i simpatije.“ Ne će biti s gorega, ako i njeke druge cr- tice iz povjesti paljetkujemo, o njihovim (Srba) izvorima u prošlosti, ćudi. »Za istoriju srpskog naroda u prvom vijeku po što se nastaniše, imamo samo malo i nepouz- danih izvora (str. 21), Nit vizantijski ni zapodno- - evropski, pa ni slavinski izvori (po to niko; opaz) me mogu da razsvijetle tamu, što krije dogogjaje iz prvih vjekova srpske istorije (str. 23). U vre- menu od blizu po drugog vijeka jedva se što go- , vori o Srbima (str, 23).“ Kako vide čitatelji sa- svim je jasno, što pisac kaže a ipak se ne us- , tručaje kazati, i to stalno, da su zauzeli Bosnu, osim turske Hrvatske, najveći dio Hercegovine, južuu Dalmaciju, Crnu Goru, sjevernu Albaniju, Staru Srbiju i sjeverne okruge prizrenskog paša- luka, najposlije današnju Srbiju. Bugarska vojska poplavi i opustoši svu Sr- biju, ona ostade pusta bez ljudih (str. 25). Ta okolnost najbolje objašnjava ono koleba- nje, lukavstvo i očitu neblagodarnost, što se u to doba opaža kod srbskih vladalaca (str. 26), Od- , nošaj izmegju srpskih vladalaca i rimskih papa, | ma da srbski županj u tom nijesu nikada bili is+ kreni, te se prijateljstvom rimskih papa samo ko- - ristili, da svoje cilje postignu (str, 27), čim su to Simeonom 875 god. ne podvrgoše pod svoj jaram. _ postigli pa nijesu trebali papinu pomoć odmah Kad je Vasileje II. slomio bugarsku državu, oko | su okrenuli legja katoličkoj crkvi (str. 28). Već 1018 god. Srbi padoše opet u vizantijsko robstvo su od pet vjekova živjeli. Srbi u tako nestalnom do g. 1202 i kad ,magjarski kralj Kmerik* upa- i sumnjivom stanju u neprikidnoj borbi, od sviju de u Srbiju, će je pokori svojoj vlasti. strana prećaše im opasnost njihovom biću (str