IP

 

List izlazi ovaa aubota kroz cij e ma 2 o: prvu subotu
sec& juna, jula, avgusta, s na i Broj prije i bro oslije ovih pi
ata qodi po: pe g askaviša, Gijon je liste unagrijela s pravmištvu lista: na

sada rani ,na po godine 450 EIO ak sto polugodište.

kruvi, sašnosemstvo 9 kruni i pt troškovi.

U DUBROVNIKU 13'Januara 1900.

Za oglase. priopće

CRVENA HRVATSK

Rroiplst | oglasi iadaja se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
EEE e pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša-

no, zahvale i ost.

Godina X.

 

se 20 hel. po retku, a oglasi koji #6
E AI ie čio i

 

Poziv na pretplatu. :

Crvena Hrvatska“ stupila je evo u desetu
god. svog opstenka. Ovo je najbolji dokaz prizna-
nja njenog rada i neophodne potrebitosti u ovim
krajevima, jer Crvena Hrvatska“ je list koji ne-
ina ni štamparije, ni pripomoći, nit ikakvih drugih
dohodaka osim pretplate svojih predbrojnika ; s to-
ga evo i sada kao uvijek obraća na nih. da je
potpomognu novom predbrojbom za god. 1900.

Cijena je ,,Crvenoj Hrvatskoj“ za Aus-
tro-Ugarsku, a u Dubrovniku sa dostavkom

u ku
pra ok 10 kruna
Na po godine. . . . 5 kruna
Za zemlje van Austro-Ugarske :
Na godinu 10 kruna i poštarski troškogi.

Uredništvo ,,Crvene Hrvatske.“

Na godinu .

Namjere.

=. Ne možemo a da se malko i u ovom bro-
ju ne pozabavimo sa organom spljetskih narod-
njak&. Hrvatski čitaoci sjećati će se kad je ono
natrag par mjeseca taj list — ,Jedinstvo“ — bio
onako žešto napao na naše školske knjige koje
dobivamo iz Zagreba. Kako je zanosom govorio o
srpskim školskim knjigama, te nam iu toplo pre-
poručivao da ih u škole uvedemo, a one iz Hr-
vatske odbacimo. Sjećati će se takodjer onih du-
gih članaka u ,Jedinstvu“ u kojima se na naj-
podliji način napadalo na hrvatsko svečenstvo, da
ga se omrazi pred dalmatinskim pukom. A još će
svakome bit najbolje pozvati oni famozni članci o
urednikovu putovanju toga lista na Cetinje. Vi-
djeli su kako se tu zanosom govori o Dvoru i 0
drugim Crnogorskim stvarima; kako se naglašuje
i ističe knjaževa ljubav prema bratskom hrvat-
skom narodu i prema čestitim Hrvatima. Osobitu
pažnju pak bit će kod hrvatskih čitaoca izazvala
smionost, da se blago izražimo, kojom se na Ce-
tinju govorilo & u Spljetu pisalo o velikim Poči-
tanjima i Poštovanjima sa strane Nj. Visočanatva
Knjaza.

Ovo su tri teme kojima se Jedinstvo“ u
ovo _ sadnje. ; doba isključivo bavi, pa kako je ono
organ. danas vladajuće stranke, u Dalmaciji mno-
go nas zanima to pisanje...

Sa onim što smo gore zavoli mislili smo da
će taj list, prestat sa takom pisanijom, ali se pre-
varismo( Baš u 2 br, od tek. god. nalazi se ćla-
nak, a naslov mu je: , Zagreb“. Ideja koja je tobož
inspirirala taj članak jest, da bi se u tom gradu
imalo stati radit za slogu izmegju Hrvata i Srba.
Ali kako takva,rada ,Jedinstvo“ ne nalazi u. Za-
grebu, to je prešlo da ga kritizira: kaže, da se
u Zagrebu švapćari; da svak bio tugjinac bio ma-
šinac osjeća nešto čudno, kad stupi u Zagreb, da
čuje svud. njemački (?), da su natpisi u izlozima ili

dućanima ne: manje .nego u Frankfurtu (?) A kad.

se bilo pokrenulo pitanje glagolice ne samo da

ža se kako da bi s druge strane htjelo njekome
drugome dat maha: Napominje se da bi se imalo
pamtit da nam je narod pocijepan na više vjer4,
te radit prema devizi: brat je mio koje vjere bio:
da bi valjalo ,da Zagreb ne bude Rim, nego ,li-
beralni grad“. Valjda kako Biograd ili Cetinje ?
Napokon dolazi ovo gdje kaže: ,Pa reći ćemo
još nješto: U narodu se ukorijenilo (?) mišljenje
da u Zagrebu neima dovoljno patriotizma“. Kaže
da se niko ne brine za stanje naroda; da omladi-
na kad se otamo vrati nezna drugo nego da ru-
ši slavosrbe.

To dakle njih jer drugijeh nema u Dalma-
ciji. ,Dakle?“, kaže naprijed ,svukud nam je zlo,
ali u Zagrebu nam je najgore. U narodu je ubi-
jena vjera i strgnuto wufanje da će mu igda iz
prijestolnice hrvatske, Zagreba sinut sunce bolje
budućnosti.“ Ali ovdi pisac osjećajući, bez dvojbe
i sam, da je to preveć podlo i gadno, da na neki
način išta paralizira, nadostavlja: , Čekamo , Crvenu
Hrvatsku“ da nam reče, e smo ovim htjeli ocrni-
ti Zagreb kako bi narod odvratili od sjedinjenja.“
Ne varao se iza kako je samo rekao, ne treba da
rečimo i mi. 7

* s.

Eto to se regoveei- 'u jednom hrvatskom
listu. Ali ludo bi bilo ma i za najmanji dio od
toga činit odgovornim urednika, ta on je tu sa-
mo plačeni činovnik. Nego zanimivo je vidjet ka-
ko je spljetskim narodnjacima strah pred propas-
ti činio da tako izgube glavu, da se evo ovakim
srestvima misle spasit. Oni vide da će hrvatska
svijest u Dalmaciji i Sjedinjenje s Hrvatskom gba-
cit i uništit njihovo gospodovanje, pa eto na koji
način misle da će ugušit jedno i činit da se za-
boravi drugo. Nu, da taj svoj nehrvatski i nepa-
triotski rad sakriju, propovijedaju da to rade u
ime sloge, dapače po njihovu izrazu, jedinstva hr-
vat& i srbi. A mi im sad kažemo da vjerujemo.
Da! Za to jedinstvo je potreba istjerat hrvatske
knjige iz Dalmacije, potreba je onako klevetati
hrvatsko svečenstvo, potreba je na onaj način cr-
niti hrvatsku prijestolnicu, miljenče svakog Hrva-
t4, potreba je dakako tražiti ime liberalnosti
tolerantnost prema Srbima; jer jadni pritisnuti su
u našim zemljama. Ali nada sve potreba je bila
hodočastiti na Cetinje, jer knjaz je pokrovitelj Sr-
bia, barem onijeh koji su željni jedinstva Ali ne
razumijemo samo kakva je potreba za to objesit
onako na sova zvona ono veliko Poštovanje od
knjaza i miroljubivost i prijateljski duh Crnegore
prema našoj Monarhiji. To je pravo kažemo što
ne dokučujemo.

. Ovoliko smo rekli za memento Hrvatima u
Dalmaciji, jer u eri straha i mršnje, u eri po
kojaževu mnijenju čestićih Hrvatd i rijetkih ro-
doljuba, i Bulata, Borčića i Morpurga mogu se
svačemu nadat. Doduše prošla su više ona vre-
mena, kad su par ljudi mogli činit od naroda što
su htjeli. Pravaška stranka dobrano je razbudila
i osvijestila narod i sve bolje napreduje. Nada
sve pak je utješljivo što Dubrovnik na koji se u-
vijek najprije udara stoji u Hrvatskim rukama. A
Dubrovački Hrvati — Pravaši i Narodojaci —
znadu dobro šta je to, kad Dubrovnikom tugjin

, =a aaaa—>

) M

 

Zastupnik grada Dubrovnika.

Srbi su se uzdržali na dubrovačkoj Općini
za deset punijeh godina.
Ako se promisli da je ne samo grad, već i

okolica, ne samo okolica, već i predio, ne samo
predio već i pokrajina hrvatska, čovjek — nevješt
našijem prilikama — mora da se u čudu pita, ka-
ko ta srpska pobjeda bješe moguća. Pošto nije
dopušteno njeke stvari u novinam svojijem pravi-
jem imenom nazivati; premda su bez autentične
krštenice nerazumljive, što god uzbudu Hrvati u
novinam rekli, i ako će Ne-Dubroyčanin Hrvat po-
vjerovati, ali se neće moći o tome posve wvjeriti,
baš zato jer je na silu maglovito rečeno. Valjalo
bi n. pr. tomu Ne-Dubrovčaninu u četri oka ra-
stumačiti, što to znači: ,Srbi nagjoše prikladnog
čovjeka“; što to znači: ,Srbi nagjoše protekcija*;
što to znači: ,Srbi nagjoše zgodnijeh prilika“; i
napokon što to znači: ,Srbi su bili previjani di-
plomati“ — razumijejmo se: diplomati po recep-
tu Scribe-ove komedije: Čaša vode. No to se na-
ravski javno neda tumačiti. Žalosno je, ali je.ta-
ko. Žalosno je tijem više, što pisac — koji traži
, da ulije u čitaoca uvjerenje, kojijem je nadahnut
| — očito vidi, ne da nemože, već da_ne smije ri-
ječima dostignuti svrhu. Ne prestaje mii' EE id“
da se obrati drojkama One sti“ muklije, &

rječitije od slovi: brojke su i Blota ge

bro. Na žlilost, tuki ačin. banja nije

pri ruci. U današnjem slu 't mi

rado njim poslužiti, a samo ćemo ue.
ključaka slovno nadovezati, € se drukčije nikako
ne daju prekrojiti. a

Za desetgodišnjeg srpsko autonomaškog op-
ćinovanja, Srbi — kojijem ša do vla
danja stalo — znajući dobro SV po-
ložaj nestalan i klimav, nastojshu u
ne da uhvate korijena — jer to vea e
će — već da gdjegod oslona nagju.No gdje? Ili
u gradu ili u okolici. Pokušaše da u za
sebe okolicu i baciše oko na pitomu Župu; no u-
vidješe brzo da im je muka zaludu, te se ostavi-
še okolice i uložiše sve svoje sile u gradu. Ima.
li su srestava, imali su saveznika imali su hrišća-
p4, a što je najviše: imali su vlast u rukama, A-:
gitacija, propaganda, novac, obećanja, preporuke,'
sila, sve im bješe dobro došlo. No uspjeh i .
bješe im trudu ravan. Postigoše to toliko,
u samome gradu tamo-amo bili brojem
ravni : Hrvatima. No tijem  čudnovatijem .
lima odlučivali su Autonomaši : gdje
mjerila pritegla. I tako ova stranka
ko malena brojem — bila
je, što se grada tiče. No
nijesu bili na vladi 1 prema
čiju hajahu, & & s
ne sklapati u svojoj kući ni s/
kvijem uvjetima kompromise, s
uzdrže na mjestu, moradoše se

ii

I =
E
=

ki

li
iz
H

j
i

i

g
že
g ež

ži
lji

f
u
ieisF

!
fi
i