IP List izlazi ovaa aubota kroz cij e ma 2 o: prvu subotu sec& juna, jula, avgusta, s na i Broj prije i bro oslije ovih pi ata qodi po: pe g askaviša, Gijon je liste unagrijela s pravmištvu lista: na sada rani ,na po godine 450 EIO ak sto polugodište. kruvi, sašnosemstvo 9 kruni i pt troškovi. U DUBROVNIKU 13'Januara 1900. Za oglase. priopće CRVENA HRVATSK Rroiplst | oglasi iadaja se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su EEE e pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- no, zahvale i ost. Godina X. se 20 hel. po retku, a oglasi koji #6 E AI ie čio i Poziv na pretplatu. : Crvena Hrvatska“ stupila je evo u desetu god. svog opstenka. Ovo je najbolji dokaz prizna- nja njenog rada i neophodne potrebitosti u ovim krajevima, jer Crvena Hrvatska“ je list koji ne- ina ni štamparije, ni pripomoći, nit ikakvih drugih dohodaka osim pretplate svojih predbrojnika ; s to- ga evo i sada kao uvijek obraća na nih. da je potpomognu novom predbrojbom za god. 1900. Cijena je ,,Crvenoj Hrvatskoj“ za Aus- tro-Ugarsku, a u Dubrovniku sa dostavkom u ku pra ok 10 kruna Na po godine. . . . 5 kruna Za zemlje van Austro-Ugarske : Na godinu 10 kruna i poštarski troškogi. Uredništvo ,,Crvene Hrvatske.“ Na godinu . Namjere. =. Ne možemo a da se malko i u ovom bro- ju ne pozabavimo sa organom spljetskih narod- njak&. Hrvatski čitaoci sjećati će se kad je ono natrag par mjeseca taj list — ,Jedinstvo“ — bio onako žešto napao na naše školske knjige koje dobivamo iz Zagreba. Kako je zanosom govorio o srpskim školskim knjigama, te nam iu toplo pre- poručivao da ih u škole uvedemo, a one iz Hr- vatske odbacimo. Sjećati će se takodjer onih du- gih članaka u ,Jedinstvu“ u kojima se na naj- podliji način napadalo na hrvatsko svečenstvo, da ga se omrazi pred dalmatinskim pukom. A još će svakome bit najbolje pozvati oni famozni članci o urednikovu putovanju toga lista na Cetinje. Vi- djeli su kako se tu zanosom govori o Dvoru i 0 drugim Crnogorskim stvarima; kako se naglašuje i ističe knjaževa ljubav prema bratskom hrvat- skom narodu i prema čestitim Hrvatima. Osobitu pažnju pak bit će kod hrvatskih čitaoca izazvala smionost, da se blago izražimo, kojom se na Ce- tinju govorilo & u Spljetu pisalo o velikim Poči- tanjima i Poštovanjima sa strane Nj. Visočanatva Knjaza. Ovo su tri teme kojima se Jedinstvo“ u ovo _ sadnje. ; doba isključivo bavi, pa kako je ono organ. danas vladajuće stranke, u Dalmaciji mno- go nas zanima to pisanje... Sa onim što smo gore zavoli mislili smo da će taj list, prestat sa takom pisanijom, ali se pre- varismo( Baš u 2 br, od tek. god. nalazi se ćla- nak, a naslov mu je: , Zagreb“. Ideja koja je tobož inspirirala taj članak jest, da bi se u tom gradu imalo stati radit za slogu izmegju Hrvata i Srba. Ali kako takva,rada ,Jedinstvo“ ne nalazi u. Za- grebu, to je prešlo da ga kritizira: kaže, da se u Zagrebu švapćari; da svak bio tugjinac bio ma- šinac osjeća nešto čudno, kad stupi u Zagreb, da čuje svud. njemački (?), da su natpisi u izlozima ili dućanima ne: manje .nego u Frankfurtu (?) A kad. se bilo pokrenulo pitanje glagolice ne samo da ža se kako da bi s druge strane htjelo njekome drugome dat maha: Napominje se da bi se imalo pamtit da nam je narod pocijepan na više vjer4, te radit prema devizi: brat je mio koje vjere bio: da bi valjalo ,da Zagreb ne bude Rim, nego ,li- beralni grad“. Valjda kako Biograd ili Cetinje ? Napokon dolazi ovo gdje kaže: ,Pa reći ćemo još nješto: U narodu se ukorijenilo (?) mišljenje da u Zagrebu neima dovoljno patriotizma“. Kaže da se niko ne brine za stanje naroda; da omladi- na kad se otamo vrati nezna drugo nego da ru- ši slavosrbe. To dakle njih jer drugijeh nema u Dalma- ciji. ,Dakle?“, kaže naprijed ,svukud nam je zlo, ali u Zagrebu nam je najgore. U narodu je ubi- jena vjera i strgnuto wufanje da će mu igda iz prijestolnice hrvatske, Zagreba sinut sunce bolje budućnosti.“ Ali ovdi pisac osjećajući, bez dvojbe i sam, da je to preveć podlo i gadno, da na neki način išta paralizira, nadostavlja: , Čekamo , Crvenu Hrvatsku“ da nam reče, e smo ovim htjeli ocrni- ti Zagreb kako bi narod odvratili od sjedinjenja.“ Ne varao se iza kako je samo rekao, ne treba da rečimo i mi. 7 * s. Eto to se regoveei- 'u jednom hrvatskom listu. Ali ludo bi bilo ma i za najmanji dio od toga činit odgovornim urednika, ta on je tu sa- mo plačeni činovnik. Nego zanimivo je vidjet ka- ko je spljetskim narodnjacima strah pred propas- ti činio da tako izgube glavu, da se evo ovakim srestvima misle spasit. Oni vide da će hrvatska svijest u Dalmaciji i Sjedinjenje s Hrvatskom gba- cit i uništit njihovo gospodovanje, pa eto na koji način misle da će ugušit jedno i činit da se za- boravi drugo. Nu, da taj svoj nehrvatski i nepa- triotski rad sakriju, propovijedaju da to rade u ime sloge, dapače po njihovu izrazu, jedinstva hr- vat& i srbi. A mi im sad kažemo da vjerujemo. Da! Za to jedinstvo je potreba istjerat hrvatske knjige iz Dalmacije, potreba je onako klevetati hrvatsko svečenstvo, potreba je na onaj način cr- niti hrvatsku prijestolnicu, miljenče svakog Hrva- t4, potreba je dakako tražiti ime liberalnosti tolerantnost prema Srbima; jer jadni pritisnuti su u našim zemljama. Ali nada sve potreba je bila hodočastiti na Cetinje, jer knjaz je pokrovitelj Sr- bia, barem onijeh koji su željni jedinstva Ali ne razumijemo samo kakva je potreba za to objesit onako na sova zvona ono veliko Poštovanje od knjaza i miroljubivost i prijateljski duh Crnegore prema našoj Monarhiji. To je pravo kažemo što ne dokučujemo. . Ovoliko smo rekli za memento Hrvatima u Dalmaciji, jer u eri straha i mršnje, u eri po kojaževu mnijenju čestićih Hrvatd i rijetkih ro- doljuba, i Bulata, Borčića i Morpurga mogu se svačemu nadat. Doduše prošla su više ona vre- mena, kad su par ljudi mogli činit od naroda što su htjeli. Pravaška stranka dobrano je razbudila i osvijestila narod i sve bolje napreduje. Nada sve pak je utješljivo što Dubrovnik na koji se u- vijek najprije udara stoji u Hrvatskim rukama. A Dubrovački Hrvati — Pravaši i Narodojaci — znadu dobro šta je to, kad Dubrovnikom tugjin , =a aaaa—> ) M Zastupnik grada Dubrovnika. Srbi su se uzdržali na dubrovačkoj Općini za deset punijeh godina. Ako se promisli da je ne samo grad, već i okolica, ne samo okolica, već i predio, ne samo predio već i pokrajina hrvatska, čovjek — nevješt našijem prilikama — mora da se u čudu pita, ka- ko ta srpska pobjeda bješe moguća. Pošto nije dopušteno njeke stvari u novinam svojijem pravi- jem imenom nazivati; premda su bez autentične krštenice nerazumljive, što god uzbudu Hrvati u novinam rekli, i ako će Ne-Dubroyčanin Hrvat po- vjerovati, ali se neće moći o tome posve wvjeriti, baš zato jer je na silu maglovito rečeno. Valjalo bi n. pr. tomu Ne-Dubrovčaninu u četri oka ra- stumačiti, što to znači: ,Srbi nagjoše prikladnog čovjeka“; što to znači: ,Srbi nagjoše protekcija*; što to znači: ,Srbi nagjoše zgodnijeh prilika“; i napokon što to znači: ,Srbi su bili previjani di- plomati“ — razumijejmo se: diplomati po recep- tu Scribe-ove komedije: Čaša vode. No to se na- ravski javno neda tumačiti. Žalosno je, ali je.ta- ko. Žalosno je tijem više, što pisac — koji traži , da ulije u čitaoca uvjerenje, kojijem je nadahnut | — očito vidi, ne da nemože, već da_ne smije ri- ječima dostignuti svrhu. Ne prestaje mii' EE id“ da se obrati drojkama One sti“ muklije, & rječitije od slovi: brojke su i Blota ge bro. Na žlilost, tuki ačin. banja nije pri ruci. U današnjem slu 't mi rado njim poslužiti, a samo ćemo ue. ključaka slovno nadovezati, € se drukčije nikako ne daju prekrojiti. a Za desetgodišnjeg srpsko autonomaškog op- ćinovanja, Srbi — kojijem ša do vla danja stalo — znajući dobro SV po- ložaj nestalan i klimav, nastojshu u ne da uhvate korijena — jer to vea e će — već da gdjegod oslona nagju.No gdje? Ili u gradu ili u okolici. Pokušaše da u za sebe okolicu i baciše oko na pitomu Župu; no u- vidješe brzo da im je muka zaludu, te se ostavi- še okolice i uložiše sve svoje sile u gradu. Ima. li su srestava, imali su saveznika imali su hrišća- p4, a što je najviše: imali su vlast u rukama, A-: gitacija, propaganda, novac, obećanja, preporuke,' sila, sve im bješe dobro došlo. No uspjeh i . bješe im trudu ravan. Postigoše to toliko, u samome gradu tamo-amo bili brojem ravni : Hrvatima. No tijem čudnovatijem . lima odlučivali su Autonomaši : gdje mjerila pritegla. I tako ova stranka ko malena brojem — bila je, što se grada tiče. No nijesu bili na vladi 1 prema čiju hajahu, & & s ne sklapati u svojoj kući ni s/ kvijem uvjetima kompromise, s uzdrže na mjestu, moradoše se ii I = E = ki li iz H j i i g že g ež ži lji f u ieisF ! fi i