Zlodine 1895 na 10 Septembra grad Dubrov- nik imao je da bira zastupnike na dalmatinski sa- bor. U ono vrijeme Srbi se bijahu vizantijski, a ipak dosta ludio, ponijeli s Autonomašima, i tako prem- da saveznici na Općini, ne bijahu saveznici u o0- nom izboru. Sve tri stranke nosile su svoga kan- didata. Hrvati: općeljubljeneg i štovanog gragja- nina pok. Vlaha DeGiulli; Srbi pok. bar. Gondolu općinskog načelnika ; Autonomaši: g. Iva Avoscani. U prvom biranju Hrvati dobiše 126 glasova, Srbi 146 (manje 8 autonomaškijeh: 138), Autonomaši 44. U drugom biranju Autonomaši se razdijeliše : 14 njih glasovaše za srpskog kandidata (14 a 8 prije, u sve 22 autonomaška glasa) a 30 za hr- vatskog. Osim toga u drugom biranju pristupiše 35 novijeh hrvatskijeh birača, tako da je hrvatski | kandidat u sve zadobio 191 glas (126 hrv. ++ 30 | aut. + 35 novijeh hrv. — 191), a srpski 160 (138 srp. + 8 aut. < 14 aut. drugog biranja = 160). Prema tome i sami Hrvati. bez autonomaš- kijeh (svojevoljnijeh) glasova, imali su većinu nad Srbima sa svojijem autonomaškijem glasovima. Hr- vati 126 + 35 = 161; Srbi : 138 + 8 aut. + 14 aut — 160. Dakle god. 1895, u najjačem srp- skom šancu, u gradu, Srbi su raspolagali sa 138, ' Autonomaši sa 52, a Hrvati sa 161 glasom. Zdru- ženi Srbi i Autonomaši pred samijem Hrvatima nijesu imali no većinu od 21 glasa! Godine 1898 na 19 Dećembra slijedio je na- knadni izbor za isto mjesto, ispražnjeno smrću g. DeGiulli. Onaj dan našao je složne i Srbe i Au- tonomaše. Kompromis — i kakav kompromis! — bio je megju njima gotov, ne samo za ove, već i za nastajne općinske izbore. Autonomaši obveza- še se glasovati za srpskog kandidata, a Srbi dati njima Načelnika za 3 godine i polovicu općinski- jeh vijećnika! Ele Hrvati nosijahu kandidata na- rodne hrv. stranke g. Luja Klaića; a Srbi Dr. Vla- ha Matijevića. G. Lujo Klaić dobi 136 glasova, & g. Dr. Vlaho Matijević 198. Srpskijeh birača od prošlog izbora 1384-52 auton. = 190. Srbi dobiše dakle 8 glasova više od zadnjeg puta u sve 146 glasova. Hrvatskijeh se birača usteglo — 40 bro- jem: u sve ih je dakle bilo 176, više no prošlog puta 15 glasova (176—161=15.) U utorak, na 9 ovog mjeseca, slijedio je drugi naknadni izbor na isto mjesto, ispražnjeno pošto se Dr. V. Matijević zahvali*. Srbi ne pris- tupiše. Bila su dva kandidata: hrvatski: g. Ernest Katić, i autonomaški: g. Božo Banac, pomorski kapetan. G. Katić dobio je 188 glasova; g. Banac 53. Prema predzadnjem izboru imamo sa hrvatske strane višak od 27 glasova (188—161 = 27), a prema zadnjem od 12 glasova. (188—176=12). Gla- sovi Autonomaša ostali su kroz sva tri izbora sko- ro nepromjenjeni, jer ako se odbiju 5 glasova srp- skijeh, koji su za g. Banza glasovali, Autonomaši PODLISTAK. USPOMENE, II. da zaboravi Guodulićevu svečanost? Ko- se s'ponvs0L. ne sjeća tog triumfa pro- pi: te nezaboravne dane i siguran na- pokaže da je to hrvatska zemlja; i o- kazivati, da se je tada svijetu poka- prEdi sile E se nas ne prima kužna tu- još, kada uz novu pobjedu pje- g% H : slavlja, li E i žE H ti ti 3% Hi] tE i i Hi HH ri Tk i i i i p *: i 31H i i ! Ko je pratio pisanje Dubrovnika“ u ovo zadnje hrvatske svijesti, koji je jasno pokazao | da je Dubrovnik bio, jest i biti će samo ; koja je isti čas imela biti oskvrnuta nogom tu- grad? Dai, svaki pravi dubrovački sin ve- | gjina, koji je došao, ne da se pokloni geniju, da nas ne može uspijevati presagjena je hrvatska svijest budna, da Hrvat pozna uvoju | prošlost, da časti svoje velikane, Poznat ti je Pre- spasenoj tvrgjavi, milo se sjećamo ' dugo što je nenaravno, mora pasti, to je naravni orila ' zahtjev. Pamti, šta -ti kazah i sjeti me se, kada I borima. Prema tome, da su Srbi na ovaj pošljed- | snuju, pak taj predlog neće ga bit nipošto izne- nji izbor pristupili, stali bi prama Hrvatima kako | nadio. Tako bi se moglo vrlo lako dogodit da (146—12 = 134) 184: 188, tako da i kad bi | nam na jednom osvane u Dalmaciji ta ,Srpska se bili združili s Autonomašima, ne bi ipak | Školska Matica“. I to bi nam moglo bit vrlo po- bili imali većinu: 134 srp. + 48 aut. = 182 | gibeljno, jer znamo koji duh vlada danas u Naro- | srp.-aut. prama 188 hrvatskijeh. Moramo još na- dnoj stranci s Bulatom na čelu. U najzadnje do- | dodati da i ovoga puta, pošto se zaalo da neće | ba takvih se stvsri izdogagjalo da se moramo sva- bit borbe, nije došlo na glasovanje do 26 hrvata- | čemu nadat Srbi u Dalmaciji ne mogu se nikako kih birača. Ovijem brojkama btjedosmo dokazat | održat na pošten način, pa će evo pokušat i sa ! napredak Hrvatštv& u našem gradu i probugjenu | nasilnijem širenjem srpstva pomoću škola a dati ' svijest našega puka, & s druge strane očiti naza- | će ruku i vragu samo da im pomogne, kako smo dak onijeh, te Dubrovnik u ime tugjeg naroda i | vidjeli u Dubrovniku sa autonomašima a u Bano- i tugjeg imena svojataja"7 "| vini sa Khuenom i Magjarima. Ovoliko o tome | donosimo za sada, ali kako je ta stvar odveć op- sežna to ćemo se opširno pozabavit o njom u do- šastom broju. Dubrovnik, 12/1. Škola je najbolje srestvo za raznarogjivanje. ! Rekbi da ovo svi naši dušmani dobro razumiju, budući da nam osnivaju svoje škole po svim mjes- tima naše domovine. Gledajte po Hrvatskoj kako Magjari pod izlikom da magjarski činovnici očuva- ' ju sroju narodnost, osnivajuć magjarske škole ; kako u Bosni i Hercegovini Vlada pod plaštem ravnopravnosti osniva njemačke škole u svakoj njemačkoj koloniji.: Koja od ovoga pogibao prijeti našem narodu, najbolje možemo uvidjeti ako pogle- ! damo na Istru. 1 tamo je negda bio sve naš hr- ! i Pogled po svijetu. _ Austro-Ugarska. — Kroz malo dana imao bi Wittek otstupiti, da dade mjesto ministarstvu D.ra Korbera, ovaj već radi o tome da nagje lju- de koji bi imali bit dobri za sve i za svakoga. Ministarstvo Korbera imalo bi omogućit djelova- nje Parlamenta koji bi se sastao početkom fe- bruara da raspravlja o zakonu o jeziku. Narodni Listy“ gorore da bi mogo lako doći opet Gautsch na čelo vlade, a tad bi Korber bio ministar unu- trašnjih possla Njemačka i Engleska. — Tu skoro Ea- gleska je bila zaplijenila njemački parobrod u A- fraci u portugiškoj luci Delagoa. Za razlog donosi da je taj parobrod nosio ratnu municiju Burima. i su e 30 SINE silno uzrujali i vlada i na- st m 1 i se parobrod pusti na sl ; ti najzadnje doba počelo se je i na Dalmaciju nava- | više što su ga Ri ne : ES. ia ljivat, i rekbi da im nebi mogli ni fanatični Tali- ! neutralne vlasti. Važno je da i stari prijatelj En- jani spočitnut mlitavost i ne požrtvovnost. Eto u | gleza, Portugalska sada protestira proti njima za ' pajkraćem roku osnovala je njihova ,Lega Nazio- | 8voje povrijegjeno pravo. le“ tri pučke škole: u Arbanasima kod Zadra, u | Južno-Afrički rat. — Englezi na dalje ša- Šibeniku i u Spljetu. Ali pogledajte samo u ,Dal- a DE en Sam pe SA ima 30.000 : 3 : 3 . u uje se još na ni v važniji k | matu“ pa će te vidjet koliko tih prinosi ima u | ray. 'Ovo bi značilo da i Buri imaju mnogo voj- svakom broju. Pa ipak tijeh autonomaša u Dal- | ske, Najskorije vijesti javljaju da su Bui zauzeli maciji nema nego šaka, a osim toga što je najva- | jedan gradić Kuruman i zarobili 70 Ingleza. Do- žnije svaki od prinosnika zna dobro da ne dava | čim kod Ladysmitha premda su velikom žesstinom ! nepravda čini, nego'da u čisto naš narod pota- | 89""** | lijanči. | Dalmatinski tako zvani Srbi videći kakav uspjeh imaju u Banovini sa svojim konfesionalnim : školama, a nada sve pak u Bosni i Hercegovini , doduše tamo moraju mnogo toga zahvaliti Bosan- . sgoj Vladi koja im je uvijek na ruku hodila — , čini se kako da suse oblaznili, pak sada hoće da | i u Dalmaciji osnuja jedno društvo za srpske ško- le. Tako barem donosi prošli ,Dubrovnik“ ; a dru- štvo bi se imalo zvati: ,Srpska Školska Matica“. vatski elemenat pa eno danas što vidimo; a ono se sve uradilo polaganim naseljivanjem i osniva- njem talijanskih škola. U tom radu oni proslije- ' gjuju i to svakim danom više. Najviše bez dvojbe su imali 48 glasovi, 4 manje no na prošlijem iz- | telja Škarice, mogo se lako uvjerit da oni nešto , i danas trpi od toga raznarogjivanja Istra, ali u Domaće vijesti. Tisućgodišnjica. — ,Osvit“ priopćuje u- važenja vrijednu misao nekog hrvatskog rodolju- ba, koji predlaže da bi početkom novoga stoljeća diljem svih hrvatskih zemalja Hrvati moralno u- jedinjeni, proslavili tisućgodišnjicu hrvatskog kra- ljevsiva hrvatskom pjesmom, sastancim predava- njim iz hrvatske povjesti, zabavam itd. Prije ti- suć godina bio je naime hrvatskim kraljem kru- njen na duvanjskom polju slavni i junački ban Tomislav, te bi se imao svakako taj dogagjaj što svećanije proslaviti Hrvatska društva. neka svoje jj S)iO OL _o_- _ _- 2 000:% da pravo kažem, bilo je na oko nekakvih razloga, zašto se tako mislilo. Neke od naših novina bija- vrijeme, osobito od kad je nestalo odovle upravi- = aaa OG 8 BFR8ONeaz3aa.i ji i i i Još mi je u pameti onaj tren kad stupih u veliku crkvu. Bila je prazna. Mir Božije kuće u svako vrijeme djeluje, potrese dušom, koja vjeru- je. A još u taj trenutak! Možda bi se daleko bio zanio u misli, da me ne prene štropot sa vrata, Duga povorka naroda došla, da dade počast pra- hu neumrlika: Hrvat iz svake strane svoje domo- vine došao tuj, da se pokloni raci svog prvaka, fratre i mogao si češće po njihovim redcima po- misliti kao da se tu radi o tobošnjem kakvom izmegju ostaloga poznata ona profanacija svete mise prigodom odlaska kot. pog. g. Tončića dade povoda, te se je općenito držalo, da je baš tako. Uzpostavilo se megiutim, da naši fratri u toj sve- ga počasti, nego da izazivlje, da grdi. togrdnoj stvari nijesu imali dijela ni najmanje. Ne, Planem na gadnu profanaciju. ,Ne sinko, ta- | nij& moguće ni pomisliti, da bi ikoji od Franjeva- ko! Ustrpi se i čekaj! Današnji ti dan kaže, da | 6% udovoljio bio svetogrdnoj onoj želji, da je bila | izričito kazana. Isto bi mogao kasti i sa druge razloge, koji nijesu bili no prosta nagagjanja. radovićev stih; to je znak da smo živi. Ne traje kom Franjevcom iz Dubrovnika. U govoru pade riječ i na politiku i ja mu spočitarh srpstvo. ,No vjerujte ništa!“ odvrati mi on živo. Mi smo Hrva. se to zbude !* — hu se oborile baš ljudski na neke srpske dubrov, srpskom gnijesdu u tom samostanu. Tako 1. pr. Svršetkom prošlih praznika putovao sam od Zadra do Rijeke sjednim veoma mladim redovni.