skoj zastavi, pitanje o ćirilici, pitanje o srpskijem
konfesijon alnijem školama, moraju izvesti od na-
še opozicije tako odlučne proteste, da se ona
stara kučiština, gdje no sabor saborisuje, iz te-
melja zatrese. Ta pitanja — uzbudu li u hrvats-
kom smislu riješena — biće za razni naraštaj od
časovite pretežnosti; no uzbudu li u srpskom smi-
slu, povući će za sobom grdnijeh pošljedica, grd-
nijeh za Hrvatstvo. Vidimo u pošljednje vrijeme
njeki sustavni rad sa srpske strane, i u Dalmaci-
ji i u Hrvatskoj. Škole, zastave, pismo, to se tra-
ži i tamo i amo. Bilo to hote ili nehote, svakako
je znak novom životu i žilavom radu sa strane
srpske, biva'sa strane onijeh ljudi koji se u Hr-
vatskoj i sami javno priznavaju lojalnijem poma-
gačima magjarske politike, a u Dalmaciji muklo
idu na ruku prekobrdnijem težnjama. Što ima 2a
to da opozicija radi, to će valjda i sama zoati.
Kažiprst nek joj bude ono zabavno ponašanje ba-
na Khuen-a, koji je svoj odgovor onako majstors
ki prožeo negativnom i pozitivnom munjinom, ta-
ko da ni ljudi ni kalugjeri ne znadu uprav na če-
mu su. — Osim tijeh pitanja, ima jošte jedno :
Riječko. To je Davidova jabuka, za koju se tri
naroda gombaju. Znamo smutnju koju je izazvala,
ali ne znamo one, koje nam budućnost spravlja.
No koliko god nas truda, muke, i krvi to uzbude
stalo, pitoma Rijeka sve to vrijedi, ne zato jer je
bogata, već stoga jer je naša — Kako vidimo, i-
ma rada izobilja, a mi ufamo da ćemo ga i vidje-
ti. Neka se naši ljudi prenu, pa će se prenuti puk.
Sila ne može istinu no časovito zatrupit, & četa
Narseta ne može navijek jaki i zdravi narod za
nos voditi.

 

Talijansko društvo ,,Dante Ali-
ghieri“ i ,la Lega Nazionale“.

Društvo ,Dante Alighieri“ ustrojeno je u I-
taliji g. 1893; to do sada broji u u ltaliji 49 Od-
bora, a 19 u inozemstvu. Javni cilj bi mu bio:
štititi, širiti i braniti talijanski jezik i talijansku
kulturu, a tajni može se poznat i po samomu za-
četniku i presjedniku Društva. Ovaj je glasoviti
Ernesto Nathan, veliki Meštar talijanske framaso-
narie, a pomoćnici su mu osobe, koje sve rade

|
|

m m mi m i rot = s gs mmm : mmm

sa framasonskim maljicem i trokutom. Pošto fra- /

masonarija uživa u ltaliji prekomjeran upliv u
državnim poslima, nije čuda da joj je i vlada pri
ruci u svakom radu i novcem i moralnom pripo-
moći. Zato dozvolom vlade i njezinim pokrovitelj-
stvom Društvo najprvo eto uvagja talijanske ško-
le svukuda, gdje se nalazi talijanski, pa bio i to-
božnji živalj, ili kakva talijanska pa i bila nezna-
tna naselbina, La lega nazionale nije drugo nego
odsjek Društva Dante Alighieri u mjestima vani
talijanske kraljevine, te joj je prirodno da mora
disat istim duhom svojih začetnika. Puk u Du-
brovniku kaže: od šta kuto od toga i ručica. To
je tako istinito da minule godine o Božičnim svet-
kovinam, u južnoj Dalmaciji, talijanci slaveć svo-
je uspjehe u Dalmaciji, slali su Hrvatima: carto-

line di corrispodensa, na kojim vigjela se slika ;

Dante Alighieri, prema pokrajinam, do sada kako

|
i

menitosti i velike mudrosti, megju narodima slo-
ve kao uzor, kao idealni narod. Našim Srbima
valjda dalo se to na žao, možda su se pobojali
da će ta velika slava Bura potamnjeti njihovu.
Bog zoa nije li to bio uzrok da su ono ne dav-
no bili ponudili Englezima 500 svojih junaka. Te
gada, kad im nije posla za rukom njihova namje-
ra da satru one takmace doli u Atrici, jer ih En-
glezi nijesu htjeli primiti, sada su stali da perom
u ruci — dokažuju. Ne doduše svoju junaštva, to
je njima više dosadno, ta cio svijet zna da su ju-
naci i patrioti, osobito kad se sjeti Kosova i
Slivnice. Naši Srbi stadoše dokaživati svoje mu-
čeništvo. Što li sve oni ne padnose! A u Bosni
nada sve, kako li ih sve ne muči tamošnji Cham-
berlain. Ne dava im ništa, nego samo srpske ško-
le, srpska društava i srpske novine, političke i
književne i onda gdje su u većini dade im općinu
i malo još što. Ali ti Chamberlain neće nikako
da reče da su Bosna i Hercegovina srpske, zem-
lje, niti u delegacijama da predloži da se Bosna
dade Srbiji a Hercegovinu Crnojgori. A u Dalma-
ciji kakve muke trpe! Hrvati su im se dapače u-
sudili dobit Dubrovnik, premda su još oni, Srbi,
bili vezani autonomašima s kompr. misom, da će
im dati polu općine, i sad evo došli na manje s
riječim, a to je još i velika sramota A o srpski-
jem školama ne će Hrvati ni da čuju, nego kažu:
dosta su vam i srpski profesuri, nemamo ni mi
više. Doduše teško im je ovdi u Dalmaciji i da
nije za ljubav nekijeh visoko položenijeh oni bi
svi iselili iz Dalmacije.

Nu, ko bi sve njihove miilke nabrojio, Eno
samo u Banovini, neće da im dadu niti da je ras-
kinu i da za sebe učine neku vrst države. A to
e nepravda i nezahvalnost, jer su oni zato služi-
li vijerno godina i godina magjaronsku vladu. To
su u istinu grozne milke, nu svemu tome je kri-
va najviše austro-ugarska, dakle njemačko-magjar-
ska vlada što neće da razumije, da bi oni Hrvate
brzo smotali i pojeli samo kad im ta vlada pru-
žila svoju jaku ruku pomoćnicu. To je u istinu
velika pogreška faktora te vlade koji ne mogu da
vide e bi i Nijemci i Magjari imali tada dobar
dio h. “skih zemaljs. 'To je jedno. A drugo. što
bi im Sr. čili silno zahvalni i pokorni. Srpska je
politika kaže ,Dub.“ jedina zdrava politika koju
bi Austro-Ugar. imala voditi na Balkanu. Srpska
politika na Balkanu; to na Balkanu, kako mi ra-
zumijevamo znači: s Bugarima ! jer iza Srba dola-
ze Bugari, dakle s njima je majzdravija srpska
politika. To je i pravo, jer Bugari su opet sa svo-
je strane uvjereni da je sa Srbima najzdravija bu-
garska politika — i la Slivnica!

Kakve li zbilja ne trpe miike ti Srbi sve za
pravicu i slobodu. I Nijemci i Magjari neće da
im pomognu na sve njihove molbe i obećanja. Do-
bro, ali eno u južnoj Africi što se dogagja, kako
i malen narod koji vojuje za pravicu i slobodu
pobjegjuje i veliki i silni narod. Ovo neka upam-
te dobro austro ugarski političari !

*o*
*

U prošlom broju nazovi ,Dubrovnika“ čitali
smo da je ,Srbobran“ list koji izlazi u Zagrebu

viču talijanci, ne spasenim: sa potpisom Il comi- | postao dnevnikom. ,Dubr.“ raduje se toj tečevini
tato elettorale. Do sada u Dalmaciji brojimo tri , Srba u Banovini i svome drugu od srca čestita

talijanske škole. Listovi kažu, da ova nova dali-

želeći mu svaki uspieh. Mi bismo ovdi btjeli na-

janska propaganda predana bješe pokroviteljstvu | šijem čitaocima prestavit toga druga , Dubrovnik“

talijanskih konsola.

Hrvati! Budni budite i oprezni. Ne dopusti-
te da vaše narodno polje okuži novi kukglj. Na-
mi ne treba framasonske kulture. Mi je pre$iremo !

Stari Dubrovčanin.

 

Dubrovnik, 19 Junuara. :
Ima njekoliko vremens, od kad su Buri po-
pobjegjivati Euglese, naš ,Diubrovnik“ udrio
u svakom broju bude

sVPi$EITE

š

-ova. Nu kako smo mi Hrvati a oni Srbi, moglo
bi nam se reći da nijesmo objektivni. S toga će-
mo im donijet, što o tome govori jedan Srbin, i
to ugledni i učeni Srbin:

»Kao što se ni do sada nijesam osvrtao na
pisanje ,Srbobrana“, tako nebih ni sada na to
reflektirao što taj g. Mih. Med. (dop. ,Srbobrana)“
piše, da nije izjavu moju izvrauo i iskrivio oga-
ko isto, kako što je to i ,Srbobran“ učinio, &
iskrivili su moju izjavu samo sato da pred neu
kim svijetom opravdaju njihove niske i podle po-
grde. Ta gospoda kao da nalaze svu svoju slavu
i sav i svoj za Srpatvo spasonosni rad u pogr-
grdama ...,.

Ali za takove ocjene treba i zaanja ii isku+
stva, & u gospode oko ,Srbobrana“ nema toga,
pa zato i pišu onako kako oni mogu i suaju. Tre-
ba samo tko u ,Srbobranu“ da piše, taj je učen

i pošten i jedini valjani Srbin. Jer nisu kadri, da

drugačije svoju sposobnost dokažu gospoda oko
»Srbobrana“ misle se pokazati doraslima za pu-
blicistiku i da tako svoju eksistenciju udrže, ako
sve grde što nije po njihovoj djuniji. ... . jer sva-
ki taj imade samo sebične svrhe pred očima, &
gospoda oko ,Srbobrana“ — oni rade i pišu u
»Srbobranu“ iz čiste ljubavi i o svom trošku sve
u slavu, ne svoju; "nego naroda svoga. Danas je
toj gospodi patriarh srpski najveći neprijatelj svo-
ga naroda, a dok je u Somboru prota bio onda
je bio ubrojen megju prve srpske patriote. Da-
nas je toj gospodi n. pr. kralj Aleksandar i kralj
Milan nitko i ništa, nemogu da navodim sva ona
imena, koja im daju«ta gospoda oko ,Srbobrana“,
a bio im je prav i jedan i drugi kad su onod bili
u Biogradu radikali na vladi.“

Sad ovdi pisac kaže da je po nekoj pred-
stavci od srpskih općina na sabor poslanoj, do-
znao ko je taj Mih. Med. t j. u Šegestinu admi-
nistrator jedne parohije. Tada nroslijegjuje na da-
lje. ,U općini Šegestinu potpisalo je gorespome-
nutu predstavku svega 62 osobe; megju tima i-
ma osim g. M. Med. samo još 9 vlastoručaih pot-
pise, a pred svima drugim imenima stoji znak kr-
sta. (sicI). Dakle od 60 parohijana g. Mih. Med.
s njim zajedno samo 10 pismenih a 52 su anal-
fabeti, koji niti čitati niti pisati zaaju. Vidite g.
Mih. Med. ljepše i rodvljubivije bi Vi bili uradili,
da ste o ovom božiću svoje ljude poučili i nasta-
vili kao svećenik slozi i ljubavi, i da ste ih kroz
nekoliko dana učili i naučili čitati i pisati ćirilicu
jer šta je od tuda hasne, ako se zakonom naloži,
da se ćirilica kao i latinica mora učiti i znati, a-
ko Vam Vaši parohiani ni šesti ne uči i ne zna
ni jednu ni drugu pismenicu!“ Ovo govori jedan
Srbin i to ugledni i učeni Srbin o ,Srbobranu“ i
o ljudima oko istoga. Sad će bit jasno da je
»Dubrovnik“ učinio svoju dužnost, što je česti-
tao ,Srbobranu i Srbima u Zagrebu.

Naši dopisi.
Dubrovnik, 18 januara.
Čestiti: prijatelju !
Pitaš me da ti malo razjasnim, što je ona
pisanija u ,Dalmati“ pod rubrikom ., croatismo
monastico“ i ,croatismo in chiesa“ proti fratrima
Male Braće u Dubrovniku. Kada bi upoznao one
koji takove pisanije šalje ,Dalmati“, kada bi po-
misl*o na sve one pamflete, što je ,Dal.“ spremio
Arčibiskupima, biskupima i kleru u opće, stvar
bi ti bila jasna, te nebi pitao razjašnjenja. Reći
ćeš mi možda da ,D.“ govori o nekakvim kon-
veuijencam, kojih se fratri ne drže, niti slijede le
tradizioni loro pacifiche e conciglianti, što da bi
istina bila ,Dal“ bi možda razloga imao da pri-
govara. Mili moj dragane, o gakovim konvenijen-
cam ,Dal“ misli lako je razabrati. Za ,Dal.“ bi
bila konvenijenca da su fratri pustili i u naprije-
da, da se Srbi diče i govore da je Mala Braća
srpska, bila bi koavenijenca za ,Dal“ i njegova
dopisnika D.. B, da neki fratri obaigravaju oko-
lo srpska štamparije, bila bi konvenijenca da fra-
tri i odsle budu dozvolili, da im Srbi obezčaste
crkvu, kao što su im je obezčastili (na prijevaru
dakako) pjevajući Misu in musica za premještenje
g. pogl. Tončića: ovo su konvenijence za koje ne-
će da znadu fratri, a ,Dal.“ govori: che non of-
fendono alcun onesto cittadino (možda alla B.....)
Sada sudi ti ako imaš zrno soli u glavi, zaslužuju
li ovakokove stvari da se pobijaju i da se ,Dal,“
odgovara na ono što sluca, da nijesu le ,ragioni
confutate.“ U logici ima mnogovrsnih argumenata :
argumenti a priori, a posteriori, argumenat ad ho-
minem što se zove itd., nijedan nebi valjo da po-
bije ,Dal.“ dokaze i premiše, Neka nova vrst sr-
gumentacije mogla bi možda dozvati pameti do-
pisnika ,Dal.“, a taj se zove argumenat ad ha...
Ali ovakim argumentima uijesu se fratri nikada
služili, čuo sam da se ne misle služiti niti uDA+
prijeda, zato će na zadirkivanja mučati,
Tvoj odani prijatelj

N.

Škaljari, 14 Sječno.
Koncem prošloga mjeseca naše društvo ,Hr-
Vatuki Sastanak“ biralo je novu upravu za godinu
1900, te su bila izabrana gg: Prosjednik Ivo Po-