nog stanja Hrvatske. Od ukupnih dohodaka 44 pripada autonomnoj, a 56 zajedničkoj upravi. Že- ljeznice, šume, pošte, brzojavi, pomorstvo, luke, trgovina i toliko još toga spada pod zajedničku upravu, dakle pod vlast ugarskog ministarstva, & koji su dohoci od svega toga, sami. — Magjari to znadu, a njihovijem brojkama nije za vjerovat; ta i opozicija je više puta dokazala, da ne odgo- varaju pravom stanju stvari. Kad Hrvatska bude financijalno posve samostalna onda će se tek tač- no moć odrediti njezini dohoci. Iza izvješća proračuna, ustao se dr. Milan Amruš i držao jedan dosta dugi govor. U tom je iznašao nastojanja drugih država za napredak i razvitak svojih naroda, i prispodabljao ih sa onim magjaronske vlade u Hrvatskoj. Iznio pravu sliku stanja, bilo u pogledu moralnom, bilo materijal- nom, tamošnjeg naroda, zanemarena od vlade, i za sve samu sebi pripuštena, dok mu u njegovoj kući, njemu na oči protežira i pretpostavlja ma- gjarske doseljenike i činovnike. U jedan sat i g0 iza podne, djednica je na želju zastupnika bila prekinuta, te se je nastavi- la a sutradan u 11 i sati i po. Dr. Amruš je na- stavio svoj govor. Govono je i proti izbornom redu, što tamo u Hrvatskoj u gradovima imaju pravo glasa tek oni koji plaćaju 15 for. poreza, dočim u Austriji je dosta i 5 tor. i osim toga ima još peta kurija sveopćeg izbornog prava. Preporučio reformu iz- bornog reda, pri čemu da bi vladi najbolje mo- gao služiti za podlogu rasprave izborni red dr. Derenčina. Svoj govor wvrši tvrdeći da se samo na te- melju kulture i blagostanja narod može dovinuti i do političke moći, te izjavio da će kao i njego- vi drugovi glasovati proti proračunu. Za dr. Aurušom govorio je Cvjetko Rubetić proti nagodbi. Govor je počeo, izjavljujući da kao : član združene opozicije stoji nepomično na adre- si njezinoj od 1897 stoga da otklanja proračun. Sa nepobitnim činjenicama koliko iz prošlosti to- liko iz sadašnjosti dokazao je, da je svemu zlu naroda kriv današnji sistem u Hrvatskoj, to jest nagoda. Dokazao je prije svega da magoda nije sklopljena voljom naroda nego od neznatne ma- | njine; zatim kako je izručila Rijeku Magjarima ; & na pripojenje Dalmacije niti misli današnja vla- da, niti je kad što u tu svrhu poduzela Razložio je jasno kako Magjari dobro vide da se mogu ši- stva, njima, koji piti su u odnošaju. niti mogu riti samo put juga, dakle po hrvatskim zemljama, g toga da su sve svoje sile protiv nas naperili. Reče da danas svi Magjari misle kako i onaj nji- , ča, koji su slobodnom voljom pristali na njegovu bov publicista, koji je natrag dvije godine u jed- | kandidaturu, a slobodnom voljom i glasovali, vla- nom magjarskom listu pisao da Hrvatska mora dinim kandidatom. od Drave do mora biti sva magjarska, ma da se morala za to čitava u jednu pustoš pretvoriti; a dnike, i hvalisati se da megju prinadnicim nema i. --—nLIililiSi)iS=====uuae PODLISTA K. Postuma Ivana V. objelodanjuje Berislav. Sitna kišica sipi. Samac sjedim u svojoj čednoj sobici. Naravno je da mi je neugodno. Vri- jeme te upravo atrofizuje, pa nemaš volje ni za čime. Sto bih čini? Cigareta dimi, a ja pogledom pašem po zavojima, te se vijaju, struje, spuštaju, dižu, okružuju i dulje po zraku. Raznovrsne figu- re toga dima časom me zanimaju, ali časimice, pak opet se spuštam u sanjarenja, kad plahimice privabi mi pogled fotografija pokojnog mi pobra- tra Ivana, viseća nad mojim stolom. Kao da je fo\ografija oživila! Bilo mi je da su opet zablije- štili žarki pogledi njegovih crnih očiju, & usta kao da će se sada na otvorit, da progovore. Njegovo veliko blijedo čelo zabijelilo se bjelinom karar- skog mramora, a njegove se crne rašćupane vlasi ustriježile. Potpuna živa njegova umjetnička po- java, slična glasovitome Rubersu. Živ moj pobra- Mlad li si se raskrstio & ovim li si sudbinom bio sdvojni | ni 20 Srba. Zar ne komšija! svi bi Hrvati bili prosta fukara i prodane mješine ! Neka ti te utjehe! Lakrdija da nam je autonoma stranka uči- nila neprocjenivu uslugu, kad se upustila u bor- bu. To su usluge samo ?a vas, to vas je i dažalo u prkosu, a mi smo znali se boriti i slavodobitno izaći iz borbe kad ste bili skupa. Zar nije, kom- šija, ,Crvena“ po sto puta vas pozivala da sami izagjete na poprište, da se sami ogledamo i da se pribrojimo. A vi dušu u 8e. Lakrdija, htjeti pobiti što se ne da. ,Crve- na“ je dokazala sa golim brojkama, koje rszmje- rje postoji izmegju stranaka, i kako na raznim izborima glasovi Hrvata neprestance rastu. Broje- vi su vražiji posao, sapenju te gore nego li bi najpromozganija pisanija, i dojam istih meda se zabešuriti kojekakvim izmišljotinam, a kamoli ne- slanim opaskama. Mi smo te lakrdije nabrojili, a mogli bi;smo i mnogo veće, ali imavši prečijeg posla ostavlja- mo ih do bolje zgode. Samo bi smo rada znati, da nam , Dub.“ od- gonene ovu zagonetku. Autopomaški je kandidat dobio 5 srpskih gla- sova, 14 prostih autonomaških, i tridesetpet (35) činovničkih glasova. Pak je ipak naš kandidat vla- din kandidat!? Nebi smješno bilo, nego uprav grozno da bi tako ogromna većina se odmetla, prkosila vladi, da je baš kandidat naš bio vla- din kandidat! Ali da, kad se pišu lakrdije, mogla je, i o- va, i ako odviše krupna, proći! Našem susjedu sretno bilo, mi mu na sva usta velimo: prosit / da današnja vlada u Hrvatskoj samo dobro služi Magjarima za provagjanje tih namjera, mješte da im se zajedno sa narodom sa svim silama opire. Reče da se krivo govori da naš narod ne bi mogao eksistirati bez Magjara, jer kad bi se vas ujedinio sačinjavao bi državu od 5-6 milijuna, dok ima sve uvjete lijepom blagostanju. Za to treba buditi u svim djelovima hrvatskog naroda svijest, da ima prava na samostalnost i da bude slobodan, i složno i muževno «svi raditi za narodnu samo svojnost kao što dolikuje rodoljubima, koji ljube svoj narod! Iza malog odmora riječ je bila podijeljena dr. Jurju Žerjaviću, da govori o prešnosti svoga predloga: da sabor čestita Burima. Nu do malo pošto se nije držao predmeta, nego je stao da go- vori o nasiljima koja Hrvatima čine Magjari, pri čem su mu Englezi i Buri samo kao nuzgredna prispodoba imali služiti. bijaše mu oduzeta riječ Dr. Fr. Potočnjak i Egersdorfer govorili su u kratko prvi proti predlogu u opće a drugi samo proti prešnosti, svaki zbog svojih razloga. Kad je bilo stavljeno na glasovanje 23 ih je bilo proti prešnosti. a samo 12 za, po tom predlog za preš- nost bude odbijen i predan odboru za komunika- cije ma zrelo promišljanje kako je Egersdorfer re- kao. Sa ovim bi zaključena sjednica Lakrdija. Naš komšija ,Dubrovnik“, kad ne može dru- go, hoće da zbija lakrdije, kako smo više puta dokazali, da vara one, koji jer su podalje ne zoa- du kako potanko jesu naše okolnosti. Na pretek ima tijeh lakrdija u članku ,Izbor zastupnika“, a mi ih eto bilježimo. Slovenci. Lakrdija da srpska stranka nije učestovala Maleni slovenski narod, s pravom može se izboru zastupnika, jer ne nalazi da se je položa, | reći, da bi nam mogao slažiti za izgled zdrave po- umjetno stvoren, od vremena prošlijeh izbora iz- | litike i energičnog rada. Znadu i Hrvati da se mjenio ; a tamo nije učestvovala, jer se nije mo. , narod podiže samo tako, ako se neposredno za nj gla susrestiti s autonomašima; zna se bo da je | radi: Ako se širi prosvjeta, promiče industrija, dogovora bilo, a do: nas nije ako nijesu uspjeli, | trgovina itd. ali ne r&de tako kako bi mogli. Nu Odviše je smiješno tražiti umjetnost, gdje se hr. | Slovenci naprotiv sa svim silama rade u tom smje- vatstvo po tisuću puta iskazalo, kako osvjedoče- | ru. O tome se možemo najbolje uvjeriti, ako po- nje mal da ne cijeleg pučanstva. Gundulićevo sla- | gledamo na mnogobrojna njihova društva, kojijeh vlje i svakdanji dokazi, dostatni su da otvore oči | imaju svaku narodnu potrebu. Za duševnu na- i onim koji se pričinjaju slijepi pri zdravom vidu. | obraz' puku imaju toliko društava; od ovijeh Lakrdija prepišivati ličnostima, koje ,Dub.“ | samc___ a0, Društvo Sv. Mohora broji dvaput vi- imenuje, neku životvoreću moć pri uspjehu hrvat- | še č.. va nego sva naša književna društva: do 80 tisuća! A gdje su onda društva za materijal- nu potpomoć naroda! kosumne zadruge, Reifeise- nove štedionice osnivaju se u svakom kraju gdje su od potrebe i požrtvovno su potpomagane. Ali ni sa svim tim oni nijesu zadovoljni, jer su i nji- hovi neprijatelji i brojniji i moćniji od njih, sto- ga se uvijek muče i misle na koji bi način mogli još bolje priskočit u pomoć svome puku, te osni- Čempresovo lišće. »Nemoj me tako uprto gledati Mila (to je ima prve njegove nesugjene drage) Zašto upilji ukorljivi pogled u mene? Zašto ne zaviri prije u moje -srce, i najkrutije bi biće proplakalo s o- gromne moje žalosti. Ah lud sam! Ti da me ko- riš, ti koja si živa za mene birala najoježnije, najslagje riječi, ti koja si me gledala samo teto- šnim gledom kako vijerna druga gleda miljenika svoga srca, kako brižna majka poji ljubljeno svo- je čedo. Pak ti koja si živa nijetila za mene toli- ko žara, toliko čuvstava, ti da me sada s gordih nebesa gledaš ukorljivim pogledom ? Da, lud, lud sam, Ah oprosti mi, sveta njeno, jer sam svo- jom bojazni okaljao tvoju nerušivu uspomenu, Moja malodušnost, ona je što podava sada razli- čiji izražaj tvome gledu; da moja me malodušnost kori; ti toga nebi mogla učiniti. Spominješ li se! Jesenski je lahor vitlao u- vehouto lišće, strujenje njegovo, kao da je miste- rijoznim glasovima pagoviještalo smrt. Smrt? Da; ti si bila na izmaku ovoga nesretnoga zemskoga života. Ja sam svojim gledom htio da proniknem u tvoje najotajnije sakutke tvoga srca, da ugle- dam sijerak nade e nećeš umrijeti. Pipao sam tvo- je kostunjave blijede ruke, da bi me kucaji tvo- ga bila malo osokolili, jaoh gorkog li razočaranja! Naslanjso sam glavu na tvoje grudi; nadao sam se: u njima barem bije život. Di bio je život; a- li šivot moralni, ili da se bolje izrazim častvoni, uplivati na nas. Lakrdija nazivati zastupnika slobodnih bira- Lakrdija dijeliti birače u poreznike i pripa- sE=ERuum==mzm“RmĆmEmEFHRNEENm=Em—mEm=mE=mENRmm:“ČRNEČsNČmNni hoću da bilo kako, (pa bilo i djelomičao ispunim svoje obećanje. Naših se omota tvojih rukopisa. Zacrojeli i zaprašeni papiri zaredali se predam- nom. Pjesma do pjesme: vapaj do vapaja redak za retkom: suza do suze. I jest svaka tvoja tvorevi- na prava nepija. ,Si licet exemplis in parvo gran- dibus uti“ ti si kao i Leopardi pjesnik boli. Du- lje mi se upiljile zene u papir na kojemu je cr- venimo ingvastom tvojom rukom bilo napisano: Čem- presovo lišće. Činilo mi se, da sa to kaplje tvoje krvi. Subjektivan kako si bio pri svim svojim radojama i ovgie si živim svojim poletom opisao u prozi istiniti vlastiti doživljaj, povjerio si papi- ru svoje usdahe i svoje boli, ti koji si ih tako kruto trpio dok ti nijesu priskočile u pomoć dvi- je titanske moći, kojih se drugi tako zgražaju, & koje si ti tako živo vapio ....... ludost i smrt! I treću si titansku moć dugo, dugo vapio <... Ljubav, A Ljubav o kojoj je Viktor Hugo pjevao da je ,respirativn cćlest de |' air du pa- radis,“ 0 kojoj je neumrli Prerad zapojio da ju ov... .. gOtac uda ća sviet biedan, da po njemu svuda Srećom radja,“ Da i Ljubav je kao ljuta, parka čemerom rovala tvo- je rane, nevjerom trovala tvoje dane, Sve se bilo urotilo proti tebi bijedni Ivane. Ovi retci, koje je iznisalo tvoje zlatno pero neka svjedoče istinitost ovoga te rekoh.