Od onda se slava njegovog imena rasprostrani, a njegove svete moći primiše osobitu čast, jer po njima velika se čudesa dogagjahu. U dalekom Ja- panu, kako je posvjedočeno, jedna žena izbavi se smrti tim što bogoljubno poljubi njegove moći. Isti su sveci vapili njegovo odvjetvvanje, kako svjedoči životopis Sv. Findana. Ali, ako iko, Dubrovnik je više puta oćutio moć njegove desnice. Temelji O. Niccolai, spisa- telj života našeg Parca, da je imao pred sobom svečanu izjavu Dubrovačke Vlade, koja temelji da, bilo u posebnim, bilo u javnim nevoljama pojedi- naca i Vlade, nigda se nije obavila njegova sve- čanost ili kakva osobita bogoljubnost na njegovu čast, a da nevolja nije smalaksala ili posve nes- tala. A strahovitim pomorijama i kugam, u tjes- kobi glada, u strahu razorujuće trešnje, u strada- nju pri pogibeljnom putu, pred mačem groznoga neprijatelja, u morskijem valovima u domaćim sva- gjama, pri prijetnji inovjerne nakaze, desnica je sv. Vlaha održala naše, učinila da izagju slavodo- bitni. Ne, naši stari nijesu mogli pojmiti da bi bili zapušteni od njega, kad bi mu se zavjetovali. I tu vruću, nepokolebivu vjeru svetac je potvrdio osobitim čudesima, koja jer nose pečat najtvrgje vjerodostojnosti spominjemo ih. Stara Crkva sv. Vlaha sva izgori, i mramor i kamenje, zlato i sre- bro od žari rastopiše se, u klak se obratiše, sam kip Svetiteljev ostane netaknut. Vas Dubrovnik svečanim napisom to temelji. A kad su prekogor- ci posegnuli da razore naš grad, na sami dan nje- | gove ruke biše raspršani i pobjegoše glavom bez obziza, kako su harno povijedali naši stari. Stoga su naši stari i svud gradili Njemu hramove, i nastojali obogatiti skupocijenu riznicu moćiju, opim velikoga Svetitelja. Prva Crkva bi gragjena godine 1349-1368 sa desetinom javnih prihoda pri ulazu s Pila. Kad paka presta velika kuga, i lijepšu sagradiše gdje je i danas. To bi- jaše veličanstvena i bogata zgragja, koju uništi ljuti požar g. 1706, a odma počme gragja sadaš- nje crkve pod upravom Marina Groppelli i traja do godine 1715. Nju blagoslovi glasoviti naš pjes- nik Ignacij Giorgi. A kako u Dubrovniku, tako i svuda gdje je stanovala kakva vlast skupnovlade crkve se podigoše na čast velikog Parca. Tako u ridvorju, u Stonn, u Slanomu, u Babinopolju, na anjini. A da svaki Dubrovčanin oćuti radost njego- ve svetkovine, utemelji Dubrovačka Vlada, još je- dan znameniti običaj; a taj je, da je kroz osmi- nu Svetkovine njegove, svaki podanik, pak bio prognan i glavodužan, mogao mirno doći, vigjeti svoje posle, a da mu niko ne reče ni: tamo se! Znamenite su moći Svetiteljeve. Glava ple- menita bizantinska radnja XIII. vijeka. Ruka i no- ga dobavljene su XIV. vijeka. Sva je slava Dubrovnika isprepletena sa velikim Parcem. On je pratio u slici poslanike Dubrovač- ke; on je u naponu slave pratio brodove trgovač- ke po raznim morijima i državama; on je bio na pečatu vlade, on je na zidinama od grada, i na javnim zgradama. Prvo i glavno guvno slanice Stonske nosilo je njegovo ime. On je bio glavni nakit u kućama; ispred njega bi se okupljali i molili. I bilo u Vrhbosni, bilo u Biogradu u No- vom pazaru, u Sofiji, u Carigradu, kudgod su Du- -brovčani stanovali, tu bi i crkvica bila Sv. Vlaha. A kad se je malo prije pada Dubrovačke vlade, vijala na zastavi ispred Sv. Vlaha slika svečeva strmoglavce, naši su oci žalostno zavapili: Očito je da će Dubrovnik propastit; i zbilja do malo vremena propade mu samostanost. Ali Dubrovuik nije propao, opet se oko njega putevi koče, opet je sig ž lostima, novom srećom. za stavno, ako i mi bezdvojbeno budemo vjerovali kako naši da Dubrovniku ništa nahuditi neće, dok mu obrane i odvjetovanja sv. Vlaha. Svečanost sv. Vlaha, sa vjer- skog gledišta. s sno, u svome podlisku nadasve, eda li bi doka- zao, kako su negda Dubrovčani smatrali svoju katoličku vjeru, jednaku onoi, koju sada ispovije- daju tako zvani pravoslavni Srbi, iznoseć sebi u prilog neke dogogjaje, koji kad bi svi i istiniti bili, što nijesu, svjedočili bi jedino kršćansku u- ljudnost dubrovčana prama inovjern'cima ; eto pro- ti njegovoj narečenoj tvrdnji, katolički Dubrovnik ustaje svake godine na dan 3 Februara, sa sjaj- nom svečanosti svoga Pokrovitelja Svetoga Vlaha. Ova svečanost vječiti je bio, jest i biće spomenik one vjere, koju je ljubio, ljubi i ljubiće Dubrov- nik za života svoga, te je nigda pije smatrao, niti će je smatrati, kao jednaku onoj, koja je po- sve protivna svrsi njegovim moralnim i narodnim težnjama. Istina je, da je ova mila i vesela svečanost, istodobno i narodna svečanost, ali u toliko, u ko- liko kroz istu, vide se, da tako rečemo, izloženi običaji cijele negdašnje dubrovačke države, kako | bogate krasne raznovrsne nošnje; pak se i opaža mirna, vesela i pobožna ćud dubrovačkog pito- : mnog seljaka. Nu, to je sve u ovoj svečanosti, da tako rečemo, nuzgredno, jer oznak svečanosti ' jest posve religiozan — Vjera je stvorila i vjera | je sadržala i sadrži i dandanas svečanost sv. Via- ha. Naši ljetopisci pripovijedaju, da je bila usta- novljena god. 972, onda kad od dubrovačkog Se- nata sv. Vlaho bi proglašen obraniteljem Dubrov- nika i dubrovačke države. I to baš onda, kad či- stoći katoličke vjere spovijedane od Dubrovčana, ' prijetijaše pogibelj sa strane bogumilske sekte i focijanskog raskola, kojom kugom bolovahu mal da ne sve zemlje na megjami dubrovačke države. Zato dubrovačka : republika, državnim zakonima i naredi neka se sv. Vlaho, njezin Pokrovitelj, sve što jasnije i javnije proslavi, da tim dubrovački puk učvršten bude sve jače u svojoj vjeri, već papastovanoj od bližue protuvjerske propagande, a da gospodari na megjam njezine države, opo- menjeni budu, da su Dubrovčani spremni mirno i uljudno živjeti s njima sve do oltara.... ali ne naprijed ... Znamo da sjajna povorka u svečano- me ophodu, koji se držao, i dau danas drži pro- lazila je negda ispred dušmana naše vjere, a to gu bili Pavlovići, Hranići, Herceg Stjepani i dru- gi, koji bi prisustvovali ovoj svečanosti, pozvani od dubrovačke republike, kadkada lično, a kad- kada po svojim poslanicim. Oni silni puk, koji se nagomila u Dubrovnik na dan sv. Vlaha, pa bilo to i po zlu vremenu, i sam svjedoči pravi karak- ter ove mile svečanosti. On se požuri do svoga grada, da se pomoli svome pokrovitelju, svecu gr- la, kako sv. Vlaha i sami muhamedanci nazivlju, da svoje zavjete ispuni, da se divi sjajnoj sveča- nosti, koja se obavlja u stolnoj crkvi i u crkvi I i \ sv. Vlaha, da poljubi svete moći. Posreduje i zna- tiželjnost, i želja zabave, ali da je pobožnost na- dasve ono mnoštvo potisnula, da ovoj svečanosti prisustvuje, vidi se osobito kroz veliki proizhod svetih moći, gdje se svak i malo i staro i seljak i gospar, inadi kako da poljubi sve svete moći, a svečeve nadasve. Ova svečanost proširena je po cijeloj goto- vo, po cijeloj negdašnjoj dubrovačkoj državi, ka- ko u Ratu u Stonu, u Konavlima, u istoj formi, ako i ne tako sjajno, kako u našemu gradu. Mi se nadamo da će se ona svegj i još sjajnije uz- držati, jer je ona najčvršći spomenik naše vjere i naše sjajne prošlosti. Kako se u ,,Dubrovniku“ piše! Kotor, 31 Januara. Od više vremena srpski ,Dubrovnik“ donosi njeke lažne i skroz tendencijozne dopise s ovih strana. Mi, koji znamo vrlo dobro, da , Dubrov- nik“ ne piše za nas, nego za daljnje istomišljeni- ke onijeh, koji mu sa Cetinja kapiju, puštali smo ga neka slobodno laže do mile volje. Naš ga je rek bi muk uzjogunio i njegov se dopisnik — nek nam se oprosti izraz — uprav usprdecao. Da je baš tako & ne drukčije i zadnji 4 broj , Dubrov- nika“ najbolje svjedoči. Red nam je danas utjerat mu u grlo svo one laži, koje je njegov lažni ko- torski dopisnik po srpsku izvalio, da tobož usta- ne na obranu velč, Zekana, komu je stalo do uDubrov.“ pisanije kao nami sa lanjski snijeg. Da se čitaoci uvjere kako se u ,Dubrovni- | ku“ piše — lažno —, doslovce će mo navesti nje- gove riječi, da nam se ne predbaci, da izvrćemo ili smisao mijenjamo. »U našoj Legaciji na Cetinju dovršila se je kapelica (ma ne, ljudi, ona, koje je gradnja dopu- štena bila od knjaza Nikole nazad godini i o ko- joj se je toliko trudilo da se dokaže tobožoja li- beralnost.) Ko će je osvetiti? Svi (?1) smo bili si- gurni Zekan, jer nije bio zaposlen, a i najbliži je Cetinju. Bi poslan iz Hercegrovoga paroh....“ — Laž. Kapelica, kako u svoje vrijeme čusmo, bila je stavljena pod jurisdikciju Zadarskog Nad- biskupa, i pok. Zadarski Nadbiskup Rajćević, uo- blastio je i poslao na Cetinje, da kapelicu bla- goslovi, preč. kanonika Dvornika, župnika u Splje- tu. Niti je mogao dakle ići Zekan za ovaj posao, niti je istina da je bio poslan Hercegnovski paroh. »Irebao je za tu kapelu kapelan — veli da- lje ,Dubrovnik“. — E sad će zaista biti imeno- van Zekan, jer drugi svaki zapačan (a šta, Zekan nije zapaćan kao župni pomoćnik u gradu i vje- roučitelj c. k. Nautike?) Zekan je bio i preporu- , ćen za to mjesto, al' sve badava: duhovni pret- | postavljenici Zekanovi u Kotoru ne htjeli (?) svo- ga, već došao neki stranac, te tako i Zekan obrao bostan.“ — Laž i ovo! Bio je otvoren natječaj , za kapelana na Cetinju, a Zekan se nije ni na- tjecao. Možda, da je mislio, ali znamo da je lje- tos jedne nedjelje bio otišao na Cetinje, pa kad je vidio što je i kako je gore, odmah se je po- vratio posve razočaran. Za kapelana pak na Ce- tinju bio je biran njeki Čeh, kako čujemo, koji : se je na to mjesto i natjecao. »Na Gimnaziji bilo prazno mjesto katekete, i svak je držao (?), ko u šaci, da će to mjesto dopasti Zekana jer izučio gimnazij i universu (?), a opet suplirao neko vrijeme na to isto mjesto(?). Ali i tu mantijaši(?) jadnome Zekanu opraviše po- sao, jer Zekan ne bi imenovan na to mjesto, već paroh Škaljarski Matković, koji gimnazije nije ni vidio ..... “ Koliko riječi toliko laži! Smiješan je doista dopisnik kad ovako može pisati. Dva puta je bio otvoren natjećaj za katehetu naše gimna- zije. Velč. Zekan nije se mi natjecao! Kako mo- že bit istina, da je svak, ma baš svak, držao kd u šaci, da će Zekan dobiti mjesto, na koje se je najprije morao redovito natjecati, a nije? Kaži nam pravo lažni srpski dopisniče! Ali je još be- zobraznija laž od svih što ,Dubrovnik“ veli da preč. Matković ,gimnazije nije ni vidio“, dočim školske svjedočbe nepobitno svjedoče, da je on s odlikom dovršio c. k. Veliku Gimnaziju u Splje- tu, kad je dopisnikov ćaća još koze čuvao iza brda. — A ko bi dalje? Nek bude za danas i ovo dosta, da se či- nes još bolje uvjere: kako se u , Dubrovniku“ piše. Galama pak, koju srpske novine digoše o pitanju kotorskog katoličkog (nota bene) katehe- te najbolji je dokaz, da su starije nadležne vlasti baš pogodile kad su onako postupale. Naši dopisi. Janjina, 24 janusrs. Jučer je slijedilo svečano ustoličenje našeg župnika, velč. Don Nika Bantjelića. Premda je bio polu-radni dan, crkva je bila ipak dupkom puna svijeta te je crkveno slavje uprav prelijepo ispa- lo. — Domaće slavje, radi obiteljske žalosti, nije bilo onako, kako što bi svečar, bez te žalosti, bio htio i želio da bude. Ali i ovako je bilo lijepo. Preko objeda predano je svečaru preko 50 brzo- javnih čestitaka, što je dokazalo, koliko isti uživa poznanstva i štovanja i izvan svoje župe. Koliko pak isti uživa štovanja i ljubavi ov- dje u svojoj župi, najbolje se vidjelo pri svom slavlju. Svak je pohrlio da dogje na veselje svog dobrog i obljubljenog župnika, svak se natjeca, kako će da mu se bolje raduje i čestita mu. Ga- nutljivo je uprav bilo vidjeti onako krcata crkvu svijete, gdje, skoro sa vaćim veseljem nego isti svečar, slavlju učestvuje. To ganuće pak postiglo je svoj vrhunac u večer, kad je nenadano, bez i- kakve vidljive priprave, upriličena rasvjeta oko crkve i šupnikova stana,