kao jezik zemlje, hrvatski da je to za prostake i čobane, koji se vuču po gori i pasu stada; drugi odio autonomaške stracke, koji nešto razumiju, a za kojim se povodi cijeli mladi naraštaj, koji ho- će da bude dosljedan, pa bio učen ili neuk, na- zivlje se Italijancem. Nu dok bi bio samo na- ziv, to bi bila malenkost. Oni ne ostaju samo pri tom, i punim pravom, niti je moguće niti je lo- gično, već dosljedno oni rade za Italiju, oni teže za Italijom, oni bi dali tijelo i život za Itaiiju. Oni su viši i oduševljeniji Italijanci nego sami I- talijanci u sred Italije. Oni su u dogovorima sa italijanskim političarima; osnivaju društva, koja su potajno u odnošajima sa onima u Italiji: ,Le- ga Nazionale.“ Po njihovim kućama zagjete li o- paziće te, da visi po zidovima slika kralja... ' Umberta i njegove porodice; spomenete li im bit- ku pod Visom, zasvijetle očima kao da Vas hoće da proždru; oni su državljani italijanski u has- burškoj monarhiji. Italijanski državljani iz Italije u svemu im idu o ruku i 0 rame. Potpomažu nov- čano njihova društva; na njihovim zemljovidima »Sjedinjene Italije“ nalazi se uz Istru i Dalmaci- / ja, u tom smislu njeki su i dopisnice identične tiskali, koje već davno i po Dalmaciji kolaju. Nu što bi išli dalje, kad i sami oni koji vedre i o- blače, premda se i o njihovoj koži radi idu im na ruku. Ko se ne sjeća u Zadru, kad je pomorsko parnjačko društvo ,Puglia“ došlo u Dalmaciju, bolje u Zadar, rasvjeta taka je bila i veselje da tako što Zadar u ovom vijeku, a možda i prije ne pamti. Ko bi znao koliko je izletnika u go- čast prvog dolaska otputovalo do Italije, kojima je ua čelu bio Cosmacendi i koji je govore držao u smislu... .? A koliko je megju tim izletnicima bilo državnih činovnika ? Nije li igdje zabilježeno ? Hrvatska stranka iz naroda za narod, sva- kim danom bivala to jača i krepčija. Na čast i- stini pravoslavni bijahu svi do jednoga njezini o- duševljeni borioci, dok jedan je dio katolika, s po- četka priličan, al poslije malahan pripadao auto- nomasškoj stranci. Pravoslavni za hrvatski jezik i hrvatska zastavu bili bi svi do jednog poginuli. ' Iz onog doba još opstoji na kotorskoj općini hr- vatska trobojnica sa grbom obćinskim, a koja je ostatak onog vremena, kad su oni, pravoslavni, jali Srbi današnji, 1871 bili na upravi općine. Njihova pravoslavna garda, koja se poslije pretvo- ri u srpsku, imala je za zastavu.... hrvatsku trobojnicu, koju su pjeki, tako se veli, kad im je izgorila crkva, koja je bila prije katolička, jer o- ni od starine niti u gradu niti u okolici ne imaju svojih crkava niti starih giti novih, niti su ih i- kad imali, biće možda ne istina (?) da su je svo- jevoljno uništili, da se svaki spomen njihove pre- vrtljivosti zatre, kako bi bili i na općini učinili, da im nije kasno došlo na pamet, kad nije bilo više vremena, a Hrvati se osvijestili. Kad je dakle hrvatska narodna stranka tako sav narod osvojila, jer naravna, ustresli se oni koji vedre i oblače. Sjetiše se lozinke: ,divide et impera.“ Nagjoše lju- Raa = EESS SES SSNNNNSSSNNNNNNNNNO PODLISTAK. Postuma Ivana V. objelodanjuje Berislav. Bilo je na primjer prigoda kada san gubio svijest a uzroci ovim nesvjestima nijesu bili tako zamašiti. Dočim, ti, srce srca moga, duša duše moje, umirala si, i ja, koji bih bio, samo da ti za nekoliko časova oduljim život, žrtvovao svoj; bogodano tako uzvišeno lju- da takovoj ljubavi gledao umirati, što više? mojim rukama, a ipak je po sućstvo bilo tako aga tako je uredno fun- Š is% ž ećam najmanje tanči- tnije tvoje riječi, dapače i samoga ih šaptaja. D: e oče i i h š 3 : i s : 5 i i E3 : : i. i e : š ii H : u ji : E i ši i bio je posvećen ovoj ideji, da ugušim svoju de, koji ostaviše družinu i borce hrvatske i ime hr- ! vatsko te se nazvaše ,zemljaci“. Pokrenuše glasilo pod imenom : ,Zemljak.“ Nedoneščetu ne prijao niti zrak niti podneblje, babica bila suludasta a i dojilja ne bila od vremena, i Zemljačić poginuo a da mu narod nije niti zavapio pokoj vječni. Kad to nije upalilo, smisliše drugo, koje ih pomoglo. Stisnuse Ljubiši ruku, a u uho mu šapnuše i on odmah uvidi u ,Objavljenju“ propast, ne više pra- voslavne već srpske crkve. Kao novi poslanik i vijestnik vedritelja i oblačitelja, stane opominjati vladiku, koji takogier vidi ,Objavljenje“, u Zadru, prote, kalugjere, igumane i vascijeli rišćanluk, da | im zaprijetila pogibija u hrvatstvu, da će ih po- | latinit; da ustanu na obranu ,srpske vere.“ Po- ! vjerovaše svi i zapogjenuše borbu ,srpske vere“, | a poslanik dobi epiteton ornas: ,nedostojni“, kroz | u*tta Dr. Montija, a iz srdca cijelog sabora i sve- ga naroda. To je bilo nazad dvadeset godina! Svi | Rišćani postadoše preko noći Srbi. Zaspaše kao Hrvati a probudiše se kao Srbi. Takvu moć ima- : du vedritelji i oblačitelji. Nu do malo se ta pre- varena svjetina stavi varke, te da je u »Yeri srps- koj“ uzdrže stadoše joj pričati i pripovjedati, ka- | ko će biti raj zemaljski, kad svi se združe u je- : dno kolo ,srpske vere,“ I tako od ,srpske vere“ izrodi se ,srpska narodnost“, proti volji roditelja, kojima se dogodi, kao onomu, koji tjerao lisicu pa istjerao .... vuka. Da. Vedritelji i oblačitelji raz- dvojiše hrvatsku stranku M. Pavlinovića. Odtego- še od nje Rišćane. Stvoriše ,srpsku eru“, koja okoti ,srpsku narodnost.“ Svi Rišćani, jali kako ih u Dubrovniku zovu Vlasi, su Srbi. To su sinoni- mi, a uči nas o tom vladika Milaš: ko nije rišća- nin ne može biti Srbin. Svi Rišćani dosljedni u I i i vijeku narodnosti hoće da se združe s onima, ko- ji su iste krvi i jezika, u jednu riječ, iste narod- nosti. To je pravo, to je mudro, to je logično. Nu kako oni u Hazburškoj monarkiji ne nalaze svoje narodnosti, to oni s punim pravom, teže preko... granice. Gdje? K Srbiji i posrbljenoj Crnojgori. Ne zahtijevamo od njih, da riječju ovo potvrde, al neka zaniječu ovo sami sebi, ako su kadri. Oni nijesu krivi, već su žrtva prevare. Kad bi oni dru- gačije mislili, ćutili i radili, ne kažemo govorili, oni sami, bila bi bez glave i svrhe a takve ne možemo promislit, da su vogje ,Vlašadije.“ Nu, nijesmo naučni ništa reći bez temelja, bez doka- za. Za nas vrijedi načelo: contra factum non da- tur argumentatio. A da ne pišemo iz glave, jali da ne sisamo iz prsta, spomeuut ćemo njekoliko činjenica. Zašto državljan: Hasburžke dinastije da- ju na odgoj svoju djecu na.... Cetinje? Zar je to svijetsko odgojilište ?.... Ne. Da zašto? Reci ti kameni stupe kraj sv. Šimuna u Zadru! Zašto se potpomažu ,Srpske fond. škole“ sa Cetinja i Biograda, a zašto pripomoći listovima: ,Dubrov- niku“ i ,Srpskom Glasu“, dok je u novčanom raz- njihova borba proti Hrvatima, što su najposlije i sulu Crnagora i Srbija? A ko će dati novac za | utemeljenje ,srpske školske matice“ sako ne Ce- NRETEPENERSENDEPNNEZNENSSNPENNENNNSNINSNNJNNNANEmA; lučih, da se ma na koji bio način otresen ove ljubavi. Zalebdjele mi u pameti tvoje riječi: ,Nč, nemoj, Ivane; to bi bilo s tvoje strane samouboj- stvo,“ i ove su mi tvoje riječi dale divske podvi- ge da kušam ostvariti svoju namjeru. Ko da opi- še moju titansku borbu, koja mi je slabila tijelo, kinila duh? Svaki čas moga života, i danju i no- ljubav. Česu se nijesam prihvatio? Pohagjao sam sve moguće zabave; kao po- maman bacao sam se u društveni vrtlog; noći i noći redimice sam Cprovacjao na plesovima, kao pčela sam lijetao ljepotice do ljepotice. Da sam mogao barem strastima umanjiti ljubav. Bilo je, priznajem ti, časova kad su me dodiri, zama- moi pogledi, djevičanski dasi, ekstaze, strastveni poljupci mogli raatresti, ali to su bile samo me- teore i ništa drugo. Znao sam da je osama naj- pe drugom, i ja sam se, kao bršljan hrasta, ržao i najgoreg Sve što je sporta sve sam nikad moglo je da koliko EEA iz tok misli, koje - i opojile u svome b va, Samo da se ne osamim. pokušao Moda nije uslužniju luktu do mene. A sve ovo vrtlogu; nad mojim stolom, ali moje misli; moja, | tinje i Biograd, jer dalmatinski ,Vlasi“ nijesu novčari; zašto će se iste osnovat, kad već imaju »8rpske fond. škole“ i kad pokrajinske škole ops- toje hrvatskim jezikom, kojim i ,Vlašad“ zbori, jer drugoga ne zna. Da, njima se hoće, da se čim prije rukuje s Crnomgorom i Srbijom, a tomu će pomoći ,srpska školska matica“ gdje će djecu plaćat. da idu na školu, kao ,Lega“, i iz koje će izlaziti Srpčići, koji će platit u zdreloj dobi ra- dom za Srbiju, primljene novce u ludoj mladosti. Nu čemu posjeti k Cetinju i B'ogradu Vlašadije ? Čemu slike u kućama Vlašadije srbskog kralja Alexandra i njegovih političara svake dlake? Če- ga radi tolika odlikovanja tih dvoje vladara dal- matinskoj Vlašadiji ? Mi ćemo ap /liktično odgovo- riti, da ne idemo dalje: Ovi Vlasi koji su u Dal- maciji, htjeli bi je pripojit Vlašadiji u Crnojgori jali Srbiji. To najočitije potvrgjuje zauzimanje na- še Vlašadije, da se Bosna i Hercegovina oduzme Hasburškoj monarkiji a pripoji Crnojgori jali Sr- biji. Ko ne vjeruje nek čita ,Dubrovnik“ i »Šrps- ki Glas.“ Tako eto iz Dalmacije, izlaze dvije centrifa- galne sile, od kojih jedna, da jedna, nadimlje se onamo, onamo za brda ona (Cetinje jali Biograd h | a druga tam tamo, preko mora tamo (u Palju). Te sile kako dokazasmo jesu antidinast:ćne. , To i slijepci vide, samo ne oni kod stupa sv. oi- | muna u Zadru i oni u bijelom Beču, jer neće da | vide. 1 bili se vjerovalo, inccedibile dictu, da ob- | lačitelji i vedritelji potpomažu, bilo na jedan, bi- lo na drugi način, ove sredobježae sile proti Hr- vatstvu, tako da ,Vlasi“ imadu dan danas lijepi broj zastupnika u Zadru i Beču, a Italijanci u Zadru, a to sve toga radi, da uzdrže oporbu hr- vatskoj stranci u saboru, obzirom na sjedinjene Dalmacije s Hrvatskom. Nu, ne može se uvijek niti vedrit niti obla- ' čit; mogao bi nadoći hip, kad Hrvatima u Dal- maciji pregori preko nokata. Kako se s Hrvatima danas postupa uza sve | zasluge njihove za državu, to je svakomu više do- | grdilo. Sjedinjenje se neda, sa svim da Kralj ho- će; jezik u uredima se ne uvagja, već se anakro- nično uzdrži italijanski, na sramotu prosvjete i znanosti, a uvagja se konji jezik u Dalmaciju za.... tukce. Tako smo mi u Dalmaciji frilengu- isti na svrhu XIX vijeka. Možda je i to napre- dak ?2.... a to sve na uzdarje nama Hrvatima za krv prolivenu. Ne vapili i ne uzdisali oni u gro- bu na nezahvalnost prama svojim naslijednicima. Hrvati čujete li i ćutite li? taj glas, koji nepres- tance vapi: Probudite se sinci, složite se, i bit , ćete sretni i čestiti. Zora je pukla sviče dan, ne , mojte da vas zateče sumrak u snu, onda ste pro- pali. Hrvati pamtite, ali i vi upamtite vedritelji i oblačitelji jer se radi i o vašoj koži. Ovi retci | došli u sto dobrih časa, te osvijestili one koji su u nesvijestici ! Bog i Hrvati! Tugomil Ipavić. nn iinmo_ "đrsss | vijalnog srestva — pića. Sada dok nižem ove ret- | ke, sam se zgražam pri pomisli kako sam duboko | bio spao. Po noći a i po bijelom danu bez stra- i ha božjega bez srama ljudskoga teturao sam se pijan od krčme do krčme. Jedino to mi je utje- hom, da nijesam toga radio iz strasti za vinom, nego jedino iz želje, da se riješim Moloha-misli, koje su dan po dan, čas po čas njale, satarisale, uištile moju intelektualoost. Ali, ponavljam ti, sve ovo bijaše uzalud, pak iznemogao s ove duševne borbe, okanih se svih srestava; ta nijesam ni m da dalje izdr- žim. I evo me sada opet s jedinim drugom — s tobom. Automatički gledam u tvoju sliku, te visi da se ta- ko izrazim, intuicija uprto bulji u tvoju duševnu sliku, koja je živo uklesana u mome srcu i u mo- me umu, A po nekakvoj, skoro bih rekao, - od materine i morima rje slika bra ječo tvoja f, ja kao da oživljuje. Zakleo bih se, da tvoje gledaju izrazom ukora. Al pd ti me ne koriš, već prije rekoh: ti toga nebi mogla u- činiti; ti koja jedina znadeš, da pokušah učiniti poklone trade gube srjedena RIE Be gu nost ovima, koje ja uložih u ovome — jaoh — GSisifovome naporu. Treba li da ti da pameti već nastala dijatesa, i da I. počinio upravo du- RR ERINIJE E ROŠINI