kao jezik zemlje, hrvatski da je to za prostake i
čobane, koji se vuču po gori i pasu stada; drugi

odio autonomaške stracke, koji nešto razumiju, a

za kojim se povodi cijeli mladi naraštaj, koji ho-
će da bude dosljedan, pa bio učen ili neuk, na-

zivlje se Italijancem. Nu dok bi bio samo na-

ziv, to bi bila malenkost. Oni ne ostaju samo pri
tom, i punim pravom, niti je moguće niti je lo-
gično, već dosljedno oni rade za Italiju, oni teže
za Italijom, oni bi dali tijelo i život za Itaiiju.
Oni su viši i oduševljeniji Italijanci nego sami I-
talijanci u sred Italije. Oni su u dogovorima sa
italijanskim političarima; osnivaju društva, koja
su potajno u odnošajima sa onima u Italiji: ,Le-
ga Nazionale.“ Po njihovim kućama zagjete li o-

paziće te, da visi po zidovima slika kralja... '

Umberta i njegove porodice; spomenete li im bit-
ku pod Visom, zasvijetle očima kao da Vas hoće
da proždru; oni su državljani italijanski u has-
burškoj monarhiji. Italijanski državljani iz Italije
u svemu im idu o ruku i 0 rame. Potpomažu nov-
čano njihova društva; na njihovim zemljovidima

»Sjedinjene Italije“ nalazi se uz Istru i Dalmaci- /

ja, u tom smislu njeki su i dopisnice identične
tiskali, koje već davno i po Dalmaciji kolaju. Nu
što bi išli dalje, kad i sami oni koji vedre i o-
blače, premda se i o njihovoj koži radi idu im na
ruku. Ko se ne sjeća u Zadru, kad je pomorsko
parnjačko društvo ,Puglia“ došlo u Dalmaciju,
bolje u Zadar, rasvjeta taka je bila i veselje da
tako što Zadar u ovom vijeku, a možda i prije
ne pamti. Ko bi znao koliko je izletnika u go-
čast prvog dolaska otputovalo do Italije, kojima
je ua čelu bio Cosmacendi i koji je govore držao
u smislu... .? A koliko je megju tim izletnicima
bilo državnih činovnika ? Nije li igdje zabilježeno ?

Hrvatska stranka iz naroda za narod, sva-
kim danom bivala to jača i krepčija. Na čast i-
stini pravoslavni bijahu svi do jednoga njezini o-
duševljeni borioci, dok jedan je dio katolika, s po-
četka priličan, al poslije malahan pripadao auto-
nomasškoj stranci. Pravoslavni za hrvatski jezik i

hrvatska zastavu bili bi svi do jednog poginuli. '

Iz onog doba još opstoji na kotorskoj općini hr-
vatska trobojnica sa grbom obćinskim, a koja je
ostatak onog vremena, kad su oni, pravoslavni,
jali Srbi današnji, 1871 bili na upravi općine.
Njihova pravoslavna garda, koja se poslije pretvo-
ri u srpsku, imala je za zastavu.... hrvatsku
trobojnicu, koju su pjeki, tako se veli, kad im je
izgorila crkva, koja je bila prije katolička, jer o-
ni od starine niti u gradu niti u okolici ne imaju
svojih crkava niti starih giti novih, niti su ih i-
kad imali, biće možda ne istina (?) da su je svo-
jevoljno uništili, da se svaki spomen njihove pre-
vrtljivosti zatre, kako bi bili i na općini učinili,
da im nije kasno došlo na pamet, kad nije bilo
više vremena, a Hrvati se osvijestili. Kad je dakle
hrvatska narodna stranka tako sav narod osvojila,
jer naravna, ustresli se oni koji vedre i oblače.
Sjetiše se lozinke: ,divide et impera.“ Nagjoše lju-
Raa = EESS SES SSNNNNSSSNNNNNNNNNO
PODLISTAK.

Postuma Ivana V.
objelodanjuje Berislav.

Bilo je na primjer prigoda kada san gubio
svijest a uzroci ovim nesvjestima nijesu bili tako
zamašiti. Dočim, ti, srce srca moga, duša duše
moje, umirala si, i ja, koji bih bio, samo da ti
za nekoliko časova oduljim život, žrtvovao svoj;
bogodano tako uzvišeno lju-
da takovoj ljubavi
gledao umirati, što više?
mojim rukama, a ipak je
po sućstvo bilo tako aga tako je uredno fun-

Š
is%
ž

ećam najmanje tanči-
tnije tvoje riječi, dapače i samoga

ih šaptaja. D:
e oče

i
i
h

š
3
:
i

s

:

5

i

i
E3

:
:
i.
i
e
:
š

ii
H
:

u
ji
: E
i
ši i

bio je posvećen ovoj ideji, da ugušim svoju

de, koji ostaviše družinu i borce hrvatske i ime hr-
! vatsko te se nazvaše ,zemljaci“. Pokrenuše glasilo
pod imenom : ,Zemljak.“ Nedoneščetu ne prijao
niti zrak niti podneblje, babica bila suludasta a
i dojilja ne bila od vremena, i Zemljačić poginuo a
da mu narod nije niti zavapio pokoj vječni. Kad
to nije upalilo, smisliše drugo, koje ih pomoglo.
Stisnuse Ljubiši ruku, a u uho mu šapnuše i on
odmah uvidi u ,Objavljenju“ propast, ne više pra-
voslavne već srpske crkve. Kao novi poslanik i
vijestnik vedritelja i oblačitelja, stane opominjati
vladiku, koji takogier vidi ,Objavljenje“, u Zadru,
prote, kalugjere, igumane i vascijeli rišćanluk, da
| im zaprijetila pogibija u hrvatstvu, da će ih po-
| latinit; da ustanu na obranu ,srpske vere.“ Po-
! vjerovaše svi i zapogjenuše borbu ,srpske vere“,
| a poslanik dobi epiteton ornas: ,nedostojni“, kroz
| u*tta Dr. Montija, a iz srdca cijelog sabora i sve-
ga naroda. To je bilo nazad dvadeset godina! Svi
| Rišćani postadoše preko noći Srbi. Zaspaše kao

Hrvati a probudiše se kao Srbi. Takvu moć ima-
: du vedritelji i oblačitelji. Nu do malo se ta pre-
varena svjetina stavi varke, te da je u »Yeri srps-
koj“ uzdrže stadoše joj pričati i pripovjedati, ka-
| ko će biti raj zemaljski, kad svi se združe u je-
: dno kolo ,srpske vere,“ I tako od ,srpske vere“
izrodi se ,srpska narodnost“, proti volji roditelja,
kojima se dogodi, kao onomu, koji tjerao lisicu pa
istjerao .... vuka. Da. Vedritelji i oblačitelji raz-
dvojiše hrvatsku stranku M. Pavlinovića. Odtego-
še od nje Rišćane. Stvoriše ,srpsku eru“, koja
okoti ,srpsku narodnost.“ Svi Rišćani, jali kako ih
u Dubrovniku zovu Vlasi, su Srbi. To su sinoni-
mi, a uči nas o tom vladika Milaš: ko nije rišća-
nin ne može biti Srbin. Svi Rišćani dosljedni u

I
i
i

vijeku narodnosti hoće da se združe s onima, ko-

ji su iste krvi i jezika, u jednu riječ, iste narod-
nosti. To je pravo, to je mudro, to je logično. Nu
kako oni u Hazburškoj monarkiji ne nalaze svoje
narodnosti, to oni s punim pravom, teže preko...
granice. Gdje? K Srbiji i posrbljenoj Crnojgori. Ne
zahtijevamo od njih, da riječju ovo potvrde, al
neka zaniječu ovo sami sebi, ako su kadri. Oni
nijesu krivi, već su žrtva prevare. Kad bi oni dru-
gačije mislili, ćutili i radili, ne kažemo govorili,

oni sami, bila bi bez glave i svrhe a takve ne
možemo promislit, da su vogje ,Vlašadije.“ Nu,
nijesmo naučni ništa reći bez temelja, bez doka-
za. Za nas vrijedi načelo: contra factum non da-
tur argumentatio. A da ne pišemo iz glave, jali
da ne sisamo iz prsta, spomeuut ćemo njekoliko
činjenica. Zašto državljan: Hasburžke dinastije da-
ju na odgoj svoju djecu na.... Cetinje? Zar je
to svijetsko odgojilište ?.... Ne. Da zašto? Reci
ti kameni stupe kraj sv. Šimuna u Zadru! Zašto
se potpomažu ,Srpske fond. škole“ sa Cetinja i
Biograda, a zašto pripomoći listovima: ,Dubrov-
niku“ i ,Srpskom Glasu“, dok je u novčanom raz-

njihova borba proti Hrvatima, što su najposlije i
sulu Crnagora i Srbija? A ko će dati novac za |

utemeljenje ,srpske školske matice“ sako ne Ce-

NRETEPENERSENDEPNNEZNENSSNPENNENNNSNINSNNJNNNANEmA;
lučih, da se ma na koji bio način otresen ove
ljubavi.

Zalebdjele mi u pameti tvoje riječi: ,Nč,
nemoj, Ivane; to bi bilo s tvoje strane samouboj-
stvo,“ i ove su mi tvoje riječi dale divske podvi-
ge da kušam ostvariti svoju namjeru. Ko da opi-
še moju titansku borbu, koja mi je slabila tijelo,

kinila duh? Svaki čas moga života, i danju i no-

ljubav.
Česu se nijesam prihvatio?

Pohagjao sam sve moguće zabave; kao po-
maman bacao sam se u društveni vrtlog; noći i
noći redimice sam Cprovacjao na plesovima, kao
pčela sam lijetao ljepotice do ljepotice. Da
sam mogao barem strastima umanjiti ljubav. Bilo
je, priznajem ti, časova kad su me dodiri, zama-
moi pogledi, djevičanski dasi, ekstaze, strastveni
poljupci mogli raatresti, ali to su bile samo me-
teore i ništa drugo. Znao sam da je osama naj-
pe drugom, i ja sam se, kao bršljan hrasta,

ržao i najgoreg
Sve što je sporta sve sam

nikad

moglo je da
koliko EEA iz tok misli, koje -
i opojile u svome b

va, Samo da se ne osamim.
pokušao Moda nije
uslužniju luktu do mene. A sve ovo

vrtlogu;

nad mojim stolom, ali moje misli; moja,

 

| tinje i Biograd, jer dalmatinski ,Vlasi“ nijesu
novčari; zašto će se iste osnovat, kad već imaju
»8rpske fond. škole“ i kad pokrajinske škole ops-
toje hrvatskim jezikom, kojim i ,Vlašad“ zbori,
jer drugoga ne zna. Da, njima se hoće, da se čim
prije rukuje s Crnomgorom i Srbijom, a tomu će
pomoći ,srpska školska matica“ gdje će djecu
plaćat. da idu na školu, kao ,Lega“, i iz koje će
izlaziti Srpčići, koji će platit u zdreloj dobi ra-
dom za Srbiju, primljene novce u ludoj mladosti.
Nu čemu posjeti k Cetinju i B'ogradu Vlašadije ?
Čemu slike u kućama Vlašadije srbskog kralja
Alexandra i njegovih političara svake dlake? Če-
ga radi tolika odlikovanja tih dvoje vladara dal-
matinskoj Vlašadiji ? Mi ćemo ap /liktično odgovo-
riti, da ne idemo dalje: Ovi Vlasi koji su u Dal-
maciji, htjeli bi je pripojit Vlašadiji u Crnojgori
jali Srbiji. To najočitije potvrgjuje zauzimanje na-
še Vlašadije, da se Bosna i Hercegovina oduzme
Hasburškoj monarkiji a pripoji Crnojgori jali Sr-
biji. Ko ne vjeruje nek čita ,Dubrovnik“ i »Šrps-
ki Glas.“

Tako eto iz Dalmacije, izlaze dvije centrifa-
galne sile, od kojih jedna, da jedna, nadimlje se
onamo, onamo za brda ona (Cetinje jali Biograd h

| a druga tam tamo, preko mora tamo (u Palju).

Te sile kako dokazasmo jesu antidinast:ćne.
, To i slijepci vide, samo ne oni kod stupa sv. oi-
| muna u Zadru i oni u bijelom Beču, jer neće da
| vide. 1 bili se vjerovalo, inccedibile dictu, da ob-
| lačitelji i vedritelji potpomažu, bilo na jedan, bi-

lo na drugi način, ove sredobježae sile proti Hr-
vatstvu, tako da ,Vlasi“ imadu dan danas lijepi
broj zastupnika u Zadru i Beču, a Italijanci u
Zadru, a to sve toga radi, da uzdrže oporbu hr-
vatskoj stranci u saboru, obzirom na sjedinjene
Dalmacije s Hrvatskom.
Nu, ne može se uvijek niti vedrit niti obla-
' čit; mogao bi nadoći hip, kad Hrvatima u Dal-
maciji pregori preko nokata.

Kako se s Hrvatima danas postupa uza sve
| zasluge njihove za državu, to je svakomu više do-
| grdilo. Sjedinjenje se neda, sa svim da Kralj ho-
će; jezik u uredima se ne uvagja, već se anakro-
nično uzdrži italijanski, na sramotu prosvjete i
znanosti, a uvagja se konji jezik u Dalmaciju
za.... tukce. Tako smo mi u Dalmaciji frilengu-
isti na svrhu XIX vijeka. Možda je i to napre-
dak ?2.... a to sve na uzdarje nama Hrvatima za
krv prolivenu. Ne vapili i ne uzdisali oni u gro-

bu na nezahvalnost prama svojim naslijednicima.
Hrvati čujete li i ćutite li? taj glas, koji nepres-
tance vapi: Probudite se sinci, složite se, i bit
, ćete sretni i čestiti. Zora je pukla sviče dan, ne
, mojte da vas zateče sumrak u snu, onda ste pro-
pali. Hrvati pamtite, ali i vi upamtite vedritelji i
oblačitelji jer se radi i o vašoj koži. Ovi retci
| došli u sto dobrih časa, te osvijestili one koji su
u nesvijestici ! Bog i Hrvati!  Tugomil Ipavić.

 

nn iinmo_ "đrsss
| vijalnog srestva — pića. Sada dok nižem ove ret-
| ke, sam se zgražam pri pomisli kako sam duboko
| bio spao. Po noći a i po bijelom danu bez stra-
i ha božjega bez srama ljudskoga teturao sam se
pijan od krčme do krčme. Jedino to mi je utje-
hom, da nijesam toga radio iz strasti za vinom,
nego jedino iz želje, da se riješim Moloha-misli,
koje su dan po dan, čas po čas njale, satarisale,
uištile moju intelektualoost.
Ali, ponavljam ti, sve ovo bijaše uzalud,
pak iznemogao s ove duševne borbe, okanih se

svih srestava; ta nijesam ni m da dalje izdr-

žim. I evo me sada opet s jedinim drugom — s
tobom.

Automatički gledam u tvoju sliku, te visi

da se ta-

ko izrazim, intuicija uprto bulji u tvoju duševnu

sliku, koja je živo uklesana u mome srcu i u mo-
me umu, A

po nekakvoj, skoro bih rekao, -
od materine i morima rje slika bra ječo
tvoja f, ja kao da oživljuje. Zakleo bih se,

da tvoje gledaju izrazom ukora. Al pd ti me
ne koriš, već prije rekoh: ti toga nebi mogla u-
činiti; ti koja jedina znadeš, da pokušah učiniti
poklone trade gube srjedena RIE Be
gu nost ovima,
koje ja uložih u ovome — jaoh — GSisifovome
naporu.
Treba li da ti

da pameti
već nastala dijatesa, i da I.

počinio upravo du-

RR

ERINIJE

E ROŠINI