M odmah izjaviti, da se je utok nepravedno odbio. Što kažemo, to ćemo i dokazat. (Svršit će se). Naši dopisi. Kotor, početkom veljače. Uslijed umirovljenja god. 1899 veleučenog Srećka Vulovića, bi izpražnjeno mjesto vjeroučite- lja pri amošnjoj gimnaziji Privremeno je pokrivao to mjesto prečastni Brno kanonik Brničević, dok nije bio imenovan prećastni Ivan, kanonik Matko- vić, župnik u Škaljarima. Amošnji rišćani nasto- jahu preko devetog i desetog, da se ne imenuje stalni vjeroučitelj, već željahu, da ostaje privre- menik. Kad im to nije opalilo, te bio imenovan Matković, digla se graja u vlaškom , Dubrovniku“ i u kalugjerskom ,Srpskom Glasu“, proti njemu obojica udriješe u iste žice, i zakukaše za prof. Josipom Zekanom, što nije on imenovan. Tomu svom miljenčetu navode uzrok, neimenovanju, da nije Hrvat i da se ne pača u politiku. Jadan do- pisnik prevario se je. On je Hrvat i ako se ne pača u politiku; kao što je i dopisnik, i ako ne- će da bude. Na ostale podvale već je odgovoreno a 0 1. Prečasni Matković može se pravo reći da je na svom mjestu. Učen i radišan kao crv. Kroz 17 godina svog župnikovanja u Škaljarima, on je is- te preporodio: u gospodarstvu; podigao školu; dogradio crkvu; uobličio družtveni život, koji sad ima svoj ,Hrvatski Sastanak.“ Starješine upoz- navši njegove vrline, odlikovaše ga raznim počas- tima: kanonikom, prosinodolnim ispitateljem, itd. najposlije kateketom pri gimnaziju, od ministars- tva bogoštovja i nastave. No on se je odlikovao i na polju lijepe knji- ge. Napisao je dva životopisa bokeljskih blaženi- ka, blaženog Gracija i blažene Husane, lijepim pučkim jezikom i oblikom. U obće on ima to svojstvo u stilu, da na lak razgovjetan način zna izrazit i najzamršenije misli, što svak ne obiluje. Škaljari mu ovih dana prirediše oprostnu ve- čeru u znak zahvalnosti, sa rasvjetom, te je on već zauzeo svoje mjesto usprkos crnogorskog riš- ćanluka. Potpuno smo uvjereni da će bit dostoj- ni nasljednik svog prošastnika, te mu želimo sre- tao i berićetno unaprijed. Bog i Hrvati. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Carevimsko vijeće sa- zvano je za 22 o. mj. Pododbor česke konferen- cije o sporazumu nastavlja svoje savjetovanje 0 razlikama odnosno uregjenja jezičnih pitanja kod autonomnih oblasti u Českoj. Magjarski min. pres. Szell boravio je u po- nedjeljak u Beču, Ovim se potvrgjuje vijest da će se delegacije odmah s proljeća sastati u svoje o- vogodisnje djelovanje. Kvota izmegju Austrije i Ugarske, kako što se zna s odlukom same kru- ne, utvrgjena je samo za polovicu god, 1900. Mnogo stoji do toga da se ta kvota ustavnim pu- tem utvrdi od strane zastupnika obaju polovi- na monarhije. Princ Henrik Pruski u Beču. — Već od nekoliko dana boravi u Beču princ Henrik pruski kao gost Nj. Veličanstva. Bečki listovi i oni u Njemačkoj vrlo se laskavo izrazuju ob o- vome posjetu, te ga tumače kao novi dokaz pri- jateljstva izmegju naše monarhije i Njemačke. O- vaj posjed donosi se u svezu sa osobitim velikim političkim razlozima. Pri dolasku princa u Berlin dočekati će ga svečano car Wilim, svi prinčevi, državni kancelar sa cijelim državnim ministar- stvom u velikoj gali. Rat u južnoj Africi. — Generalu Bulle- ru izjalovio se je i treći pokušaj da vojskom kre- ne na oslobogjenje Ladyamitha, jer je morao uze maknuti. Ovoga puta i boersko topništvo pokaza- lo je svoju prednost oapram engleškomu. Po sad- njim vijestima, rek bi, da je Buller pri ovom us- maku izgubio i nekoliko topova, Uz to veći dio engleške vojske jako je potišten, uslijed nepre- stanih neuspjeha. Nasuprot Boeri osokoljeni do- sadašnjim ratnim uspjesima, ko da kane zaokru- žit Bullerove čete, te im zapriječiti svaki dalji j p po Domaće vijesti. Skupština proti klauzoli. — Na 12 0. m. oboržana je u Spljetu velika skupština proti klauzoli. Prisustvovalo je preko 200 načelnika, zastupnika, prestavnika trgovačkih komora, župni- ka, posjednika. Potpresjednik ,Vinarske Udružbe“ dr. Tommaseo otvorio je skupštinu, istaknuv ne- voljne poslijedice klauzole, sva bezuspješna na- stojanja zastupnika u Zadru i Beču. Došlo vrije- me obnove, te je sazvan sastanak, da se složan vapaj naroda uzdigne. — Zastupnik Borčić prika- zao je historiat klauzole, govore zastupnika, po- ložaj naše monarhije u sklapaaju carinarskog sa- veza, prevaru sa talijanske strane. — Načelnik Didolić živim izrazima predočio je čemerno sta- nje naroda osobito po otocima, uslijed nesretne klauzole. Narod je zapustio obragiivanje vin gra- da, izgubio volju za radnjom, nestalo novca, vje- resije. te u zdvojnosti seli u daleke strane. Ističe potrebu predujma težacima sa vladine strane. — Načelnik Šimeta tuži se na ličnu dohodarinu, ko- ju stavlja u svezu sa drugim nevoljam. — Župnik Ivanišević hvali ,Udružbu“, što na vrijeme po- zvala narod; imalo se je tako i prije. Nužda nas sili da se javnim skupštinam poslužimo. Trebalo bi pitati otštetu za silne gubitke što oćutismo. To pravica zahtjeva. Podupire predlog Didolićev. — Načelnik Vusio takogjer se slaže. Odabran je odbor da sastavi spomenicu na ministarstvo. Pri- hvaćen je zaključak, obnovi li se klauzola, neka se udari 8 foriuta carine na talijansko vino, neka se sve općine izjave proti klauzoli, nek se po svi- ma selima drže javne skupštine, i neka spomeni- cu uruči kralju naročito odaslanstvo predvogjeno od presjednika zemaljskog odbora. Bogoljubna knjiga. — Za nastajnu Kori- zmu preporuča se: Korizmene propovjedi i besje- de za različite svečanosti i prigode, O. Arkandjela Kalića dubrovčanina, u-8 v., str. XVI-608, for. 3.20. S poštarinom 15 novč. više. Naručbe prima Kojižara Pretner i To3ović, Dubrovnik (Dalmacija). Hrvat. akad. druš. ,, Sloboda“ u Gracu prima što besplatno, što uz snižene cijene slijede- će novine: ,Hrvat. Domovina“, ,Obzor“, , Hrvat. Pravo“, ,Glas Naroda“, ,Hrvat. Narod“, ,Naša Sloga“, ,Der Siiden“, ,Nada“, ,Adriatische Post“ » Vrhbosna“, ,Narodni List“, ,Crvena Hrvatska“, nNovi List“, ,Edinost“, ,Osvit“. — Svim se ovim plemenitim darovateljima u ime društva najtoplije zahvaljuju i nadalje preporučuju: Predsjednik stud. phil. A. Mučalo. Tajnik, stud. med. A. Grgurina. Molba. — Umoljavamo sve naše cije- njene predbrojnike, koji nijesu podmirili redbrojbu za prvi tromjesec o. g., da to Što prije učine jer se pretplata unaprijed šalje. One pak koji nam još i za prošlu go- dinu duguju molimo ih ponovno da se sje- te svoje dužnosti, jer nam sa svojim ote- zanjem prave prevelikih poteškoća, budući da list sama pretplata uzdrži. Gradska Kronika. Imenovanje. — Vito pl. Bassegli-Gozze imenovan je članom zemaljskog gospodarskog vi- jeća za Dalmaciju za preostali zakoniti službeni rok do konca godine 1903. 4 Niko Rendić pl. Miočević. — Premi- nuo je na 9 0. m. u našem gradu od okrutne bo- lesti. Pokojnik bio je dugo vremena kot. Poglava- rom grada Dubrovnika, i kano takav zatražio je mirovinu. Visoka, paček impozantna stasa, tihe i blage ali duhovite riječi, krotke ćudi, skladnog ponašanja, liberalnog mišljenja, obdaren njekijem rirogjenijem taktom, dobra srca i dobre duše, u- čen i vješt kano činovnik, kulturan kano privatan čovjek, pok. Rendić bješe i visoko cijenjen od Vlade kano državni službenik, i štovan i čašćen od dubrovačkog puka. Nema ni jednog Dubrovča- nina, koji se na pok. Rendića — kano privatnog čovjeka i kano kot. Pogiavara — može išta potu- žiti, a ima ih njekoliko koji se mogu na njega hvalit. Pokojnik je bio Hrvat, premda se nije nikad isticao na političkom poprištu, ni riječima ni radom, jer se to nije s ni s njegovom ćudi ni s njegovijem položajem, glasovao je ipak za hrvatsku stranku. Pokojnik bješe odlikovan ordenima i raznijem naslovima. Ali no sve to pokazu- a slao imao SIJ O Dama: u nama vao sa svega . teškoj bolesti. dojam te je njego- puka pri njego- ok. Rendića ostaće trajna u Dubrovniku uspomena. 4 Frano Martecehini. — Umro je u du- bokoj starosti od 96 godina. Pokojnik bješe ro- dom Dubrovčanin, a porijeklom iz Mletaka Za- nimanjem bio je štampatur. Kano takav zaslužan je za naš grad, jer je štampao stare dubrovačke pisce. Štampao je takogjer Galeriju glasovitijeh Dubuovčana. Sve do posljednjeg časa bavio se dubrovačkijem starinam, a smrt ga je zatekla na nedovršenom djelu. Laka mu zemlja ! Bolest dr. Mišetića. — Dočusmo jučer ra- dostnu vijest, da je dr. Roko Mišetić izvan ne bli. Dr. Mišetić, pri jednoj operaciji kankrene, še se ubo nožićem u prst. One iste večeri nasko- čila ga jaka vručica, a glas u gradu puče da je pu Mišetić u pogibli života. I bit Dubrovčanin, pa da se uzmogne procijenit se duboko kos- nuo cijelog pućanstva taj crni glas. Ta vas je Dubrovnik Mišetićev iskreni prijatelj! — Jučer je izvršena operacija sa vrlo dobrijem uspjehom, tako da se dr. Mišetić može smatrati izvan gibli. Ovo donosimo na znanje i umirenje cijelog gragjanstva. Ples podružnice sv. Ćirila i Metoda. — »Great attraction“ ovih poklada bio je bez sum- nje ples priregjen od revne podružnice sv. Ćirila i Metoda, a na korist družbe u Istri. Dana 1l smrknulo se veče, ali u Bondinom kazalištu kao da je osvanuo dan. Sve okićeno i urešeno upravo umjetnički, na stotine i stotine svijeća zaplamsa- lo zablijeskalo, zamnijeli srebrni zvuci tamburica a parovi se zavrtili. Svakome na licu čitaš zadovoljstvo i veselje. Nestalo zabrinutosti, koja je kučila svakoga: hoće li ples aspjeti. Ni- je šale: prvi je to put, te se što takoga ostvaru- je. Starost, mladost, nježni i jaki spol sve se ve- selo smiješi, sve je zanijeto; svaki se trsi da bu- de na svome mjestu. Požrtvovni odbor leti amo, tamo, da bude sve u redu; jednom riječju sve je animovano. Odbilo ponoći četiri plesačice vrijedne svakog udivljenja radi svoga pregora dale se na prodavanje cvijeća. Na stotine i stotine kitica u jedao hip, sve je prodano, a kavaliri hoće da još kupuju, sli da: nema ga. Sad svi se zgrnuli na večeru. Glava do glave; vilinska bijela odijela is- premiješala se do crnih frakova. Zamaman li je to pogled; zašumili hihoti, žgamori: odrazi entu- zijazma; zaredali patrijotični govori, napitnice, za- orile patrijotične pjesme a šampanjci zapjenili se. Mladost neutrudna sletila se opet u dvoranu da se poda Terpsihorinom vrtlogu. I ovo je animo- vanje potrajalo sve do šest sahata iz jutra, a bi- lo bi i više, da se nijesu stariji zaželjeli odmora i počiva. Čujemo da se sakupila i lijepa svota od pre- ko 1800 kruna, a još i dan danas nadolaze pri- nosi, a izmegju množine onih, koji su se svojski zauzeli za uspjeh plesa dužnost nam je spo- vravrijenjiro im? br Šoa svome običa- ju pritekao i ovom prigodom u pomoć vatskoj braći u Istri i lijepom svotom ; a isto ta- ko bili bismo nezahvalni kad ne bismo spomenuli i ,Češku besedu“ koja se je jedina od ne hrvats- kih dubrovačkih društava odazvala pozivu Upra Na svršetku iz dna srca zahvaljujemo slav- noj Upravi podružnice i plesnom odboru, koji su uložili sve svoje sile — a bogme i uspjeli — da š se pomogne natoj mukotrpnoj i vajnoj istarskoj braći. Živili; početak je bio izvrstan svakog očekivanja, a bude li se tako nasta onda smo ubijegjeni, da nije dalek dan kad ćemo gadovoljni uskliknut: ,finis coronat opus.“ Da Bog dao! Nekolicina plesača. Zabava. — ,Hrvatska Radnička priregjuje u Nedjelju, na 18 0. m, u već naviješteni drugi bal. Veliki Veljun. — U Srijedu na 21 0, m. uprava društva za promicanje interesa Dubrovni- ka i okolice pripravlja u Bondinom Teatru veliki maškarani veljun na korist društva koji po pravama što se spravljaju obećaje da će biti u- pravo sjajan. »Dubrovnikove“ ludosti. — A ko nabrojio? Ima ih sila i svake vrsti. Ima ih u u- vodnijem člancima, ima ih u podliscima, ima ih u dopisima, ima ih u gradskijem vijestima ... per ogni gusto. Jedini su ,oltlasi“ bez prijekora. Hajdemo da pabirčimo. U jednome od zadnjijeh brojevi, baveći ge naš gradski drug pošljednjom 3 općinskog Vijeća, izvali da je Vi U da Ona ami čaožike 1 dluionik e na dopri na se , nik“ “i Sa ri. stao ejika čitaocima, kako to postupanje Vil i Uprave ni- 4 ni eena ni sthonke, 2 svoje sj eri kako slam. neakonio i slični hr- vatska Općina prema tome jem stanjem nio.