ti njima uzaludno je pozivati se na pravo, pravi-
cu i humanitarnost. Za njih to ne opstoji, v od-
nošajima sa tugjim narodom. Kako s njima valja
postupati, to su oajbolje pokazali Buri. Svaki Bur
koji pušku može nosit polazi u boj; svi složni ko
jedan čovjek, poslušni svojim vogjam, savjesni
prava i dužnosti hrle da za slobodu i domovinu
žrtvuju i posljednje što imadu — svoj život!

To su ljudi. to je narod! Tako se proti sil-
nicima brani domovina i sloboda !

 

4 Josip Dobroslav Božić. U Dalekom svi-
jetu iza Oceana, u slobodnoj Americi grozna smrt
pokosila je za uvjeke vrlog rodoljuba, čelik značaja,
čista svećenika, plemenita čovjeka, marljiva hrvat-
skog književnika, bosanskog Hrvata, Josipa Do-
broslava Božića. Hladan me znoj probija, jezik za-
pliće, pero klone, srce mi se cijepa nad tom groz-
nom viješću: Josipa Dobroslava Božića nema više
megju živima! Ta kobna vijest odjeknuti će širom
naše domovine, Herceg-Bosne, koju je pokojnik
ljubio svim žarom plemenitog svog srca. Nesebi-
čan, plemenit, marljiv, vatren, poduzetan, zuača-
jan, dosljedan, čvrst u svojih odlukah, započeo je
borbu za narodnu hrvatsku misao u Herceg-Bosni.
Govorom i perom neustrašivo budio je zaspalu br-
vatsku svijest. Česti premješćaji sa kapelanije na
kapelaniju, opomene, prijetnje, kazne, zatvor, ne
mogoše u njemu satrti čvrstu volju za plemenito
poduzeće. Žalibože našlo ih se nekoliko koji od-

lučiše na svaki način slomiti poletai duh pleme-
nitog rodoljuba Josipa Dobroslava Božića. Neki

privremeni Božićev poglavar, čovjek bez srca, pod
pašansku suspendirao je Dobroslava Božića, i o0-
sudio ga na zatvor u kamenitu Sutjesku. Ostra-
njen od vjernih svojih prijatelja, lišen svih kojiga,
crnila, pera i papira, slomljen tijelom, čvrst du-
hom, podnosio je teške muke samotnoga zatvora.
Dapače dadoše mu na oči spaliti sve njegove dra-
gocijene spise, koje je njegovo rodoljubno srce
velikim trudom i marom sastavilo na obranu Hr-
vatstva u Bosni i Hercegovini. Josip Dobroslav
Božić životom čist kao sveti Alojzij, umjeren kao
sveti Ivan Krstitelj, koji je samo po imenu vino
poznavao, bio bi svakoj drugoj provinciji na čast,
samo u Bosni njegov poletni duh ne nagje za se-
be prostora. Ozlovoljen intriguami, izmučen više-
godišnjim progonstvima, tjelesno satrven zatvorom
i gladom, potrt uništenjem svojih spisa i nedaćom
svojeg poletnog duha taj čisti, dobri, savjestni
svećenik odlučio se na bieg, koji se sa nježnošću
i čistoćom njegove svečenićke savjesti ne slagaše.
Preporukom preuz. biskupa Strossmajera bude već
prije od američkih Hrvata u Pittsburg za župni-
ka pozvan. Bijegom potrgao je lance mučnog za-
tvora u Sutjeskoj, te se podao u slobodnu Ame-
riku, gdje je od američkih Hrvata oduševljeno

primljen, a sada teško oplakivan. U Rimu dobio
je proces sa starješinstvom bosanskih franjevaca,

te se kao župnik nastanio u Pittsburgu, gdje je
odmah ustrojio hrvatsku općinu, podigao crkvu i
župni stan, te svojim neokaljanim životom dopri-
nio, da ga je biskup u Pittsburgu, pak u okruž-
nici na svećenstvo nazvao ,sacerdos zelossimus.“
Imao je vlastitu tiskarnu, izdavao je dvie novine:
»Napredak“ i ,Danicu“, napisao je više brošura,
te je mnogo doprinio probugjenju hrvatske narod-
ne svijesti kod iseljenih Hrvata u Americi Sve
američke novine posvećuju ovodne članke nepre-
žaljenom Dobroslavu Božiću.

,Chicago-Sloboda“  izmegju ostaloga piše :
,Učio nas je, da budemo nesebični i požrtvovni u
svakom nastojanju, oko unapregjivanja hrvatskoga
naroda u ovoj slobodnoj zemlji; učio nas je kako
imamo štovati i ljubiti ovu našu postojbinu, koja
nas je prigrlila u naručaj poput rogjenih sinova ;
učio nas je kako se imamo okaniti nekojih žali-
našem narodnom imenu u tagjini na sramo-
tu i poniženje služećih mana, grehova i pogreša-
ka; učio nas je jednom riečju sve, što je pleme-
nito, uzvišeno i dobro. Radin kao marljiva pčela,
otočio je sav rad jednom cilju, koji mu je
pred očima lebdio, a to je — sreća i pa:
hrvatskog naroda u ovoj zemlji. Nad gro-
humkom njegovim plaču svi američki Hrva-
uvijek sjećati se, da je za sve nas ci-
jeli život disao, živio i radio onaj čelični sin po-
nosne Bosne, koje ga zemni ostanci počivaju u
krajevima novog svieta.“

:

Tebi neumrli: Dobroslava, veliki naš učitelju
, i zagovorniče, koji si svoj život posvetio potište-
nikom i siromahom, koji utekoše izpod jarma i
nepravice u tugji i nepoznati svijet, klanjaju se
tvojim zemnim ostancima i kod toga crpe nove
snage za svoj daljni rad. za boljak, napredak i
sreću našu, & za čast i diku hrvatskoga imena u
tugjini. Slava velikom američkom Hrvatu! Slava
vječna J. D. Božiću!“

Iz Pittsburga pozvan u Steelton, taj požrt-
vovni apostol Hrvata u Americi, zapustio je veli-
kim trudom i marom podigoutu crkvu i stan, te
je dao se u daleki Steelton, da i tamo osnuje hr-
vatsku općinu, sagradi crkvu i župni stan.

Koncem prošle godine javlja mi sa veseljem,
da gradnja crkve i župnog stana u Steelstonu na-
preduje, te se nada slijedeće godine u Chicagu
ustrojiti hrvatsku općinu, sagraditi crkvu i župni
stan. Ove godine nadao se je posjetiti parižku iz-
ložbu, posjetiti svoju domovinu, te pregledati svo-
je dobarce, što ga je u Daboviku kod Broda po-
sjedovao gdje je kako piše, namjeravao ,u svoje
zadnje dane posvetiti milome hrvatskome narodu “
Božja providnost ima svoje račune, te ga nenada-
no pozva u bolji život. Duh toga pravoga, čisto-
ga, značajnoga požrtvovnoga svećenika lebdi sada u
visivah nebeskih nad hrvatskim narodom. za čije će
se potrebe on zauzeti pred prestoljem  Sve-
višnjega.

Poslije pok. Franje Jukića ne vidi Bosna ta-
kova duha, kakvi je bio pok. Božić. Za čudo slič-
na sudbina obadvojice! Jukić i Božić moradoše
radi rodoljublja i svojega književnog rada trpiti
progonstva, i radi ,novotarija“ i ,nemirna duha“
denuncirana obadvojica, ostaviše kosti u tugjini.
Ah! te kosti našega Dobroslava! One nemaju mi-
ra, jer ih ne krije gruda zemlje, koju je njegovo
srce svim žarom ljubilo. Prokleta sudbino, zašto
si tako nemila |

Premudroj božjoj providnosti mi se klanja-
mo i molimo, da dugo ne čekamo neka nam po-
šalje više nesebičnih, značajnih, pravih hrvatskih
rodoljuba, kakvi je bio J. D. Božić. Slava tebi
narodni mučeniče! Tvoju uspomenu proslaviti će
sva narodna društva u Herceg-Bosni, rodoljubi će
za te čitati zadušnice, mi koji te poznavasmo,
s tobom radismo i osjećasmo, pratimo te preko
groba. Tvoji neprijatelji, koji te iz Bosne u Ame-
riku prognaše, misle :a su tvojom smrti dobili
mir, ako im nemirna savjest dade mira! Ti još
živeš, i tvoja uspomena biti će bič osvete za one,
čijom krivnjom si u Americi kosti ostavio. Zbo-
gom nezaboravni Bono naš!

Opširniji životopis pokojnika slijedi. Svoju
braću seljake u Bosni osigurao je kod jednvg druž-

tva u Americi za deset hiljada forinti.
Non quis, sed quid.

Naši dopisi.
Vrgorac, 20 Februara.

Usprkos svoj sablazni što se je dogodila sa
upravljačim naše općine te su bili radi zločina
pronevjerenja uapšeni i otpeljani u tamnice Okruž-
nog Suda u Spljetu, ipak oni, te su pozvani gle-
de ovog da shodno odrede, naprotiv još ništa ne-
poduzeše. Ne mislimo da će i sa ovim, kako i sa
našim opravdanim tužbam mučke preći, te pro-
pustit nas i nadalje teško udesu ili bolje samovo-
lji pojedinaca, kojim je samo do svog cilja a do
naroda ko za lanjski snijeg. — Hiljaditi dio da
ge je pronašao pri kakvoj drugoj općini (recimo
pravaškoj) već bi tu izaslanik bio da upravlja, a
za našu još ne nalaze potrebno, da li uplivom
onoga koji i u Makarskoj vedri i oblači (vitez
Vučidolski) smješta se kojekakve podvorce (pisar-
čiće). Po tomu rekbi da igjemo u susret onoj, ka-
ko narod veli: jad za nevoljom. Našim tužbam,
odaslanstvima itd. it.d. u više i riše puta recimo,
kako nam je bilo odgovarano, bez čista temelja i

 

oblači, je li za naš slučaj dobra

imo, zapostaviti opće?
i ri Grga pod kaštelom.

Kotor, 20 Febrnars.

Na naš dopis tiskan u 5 broju ,Crvene Hr-
vatske“, kojim smo ,Dubr.“ dopisniku iz Kotora,
utjerali u grlo sve one laži izvaljene, u 4 broju
istog ,Dubr.“, opet se javlja dopisnik u 7 broju
»Dubr.“, pa u svojoj vel'koj bezobraznosti veli
doslovno : ,Ono što napisasmo o veleuč. popu Ze-
kanu živa je i nepobitna istina, samo što uzesmo
u mjesto prve mise u kapeli našeg poslanstva na
Cetinju, posvetu iste kapele. Mi nehotice zamije-
nismo posvećenje kapele sa prvom misom, al to
je sve jedno; stvar smisla ne mijenja. Gotovi smo
tu istinu svugje dokazati do potrebe....“ Evo o-
vako imade obraza pisati ,Dubr.“ dopisnik o laži
pošto još znade da je laž. Zar drži da su čitaoci
kukumari? — Po dopisniku, kako se sad isprav-
lja, ne za posvećenje kapele na Cetinju, već za
prvu misu imao je bit poslan veleč. Zekan, kako
su svi bili sigurni, dočim je bio poslan herceg-
novski paroh. I ovo je prosta laž. Nije istina da
je za prvu misu na Cetinje bio poslan paroh iz
Hercegoovoga. — Laž se lažju ne ispravlja poš-
teni srpski dopisniče !

Mi nijesmo rekli, što nam ,Dubr.“ dopisnik
prišiva, da njemu t. j. ,Dubr.“ dopisniku sa Ce-
tinja kaplje. Dok ovu dopisnikovu svojevoljnu iz-
javu uzimljemo na znanje, poručujemo mu da bo-
lje pročita naše riječi u 5 broju ,Crvene Hrv.“
pak će se uvjeriti, da se one riječi ne odnose na
njega dopisnika, već na list ,Dubrovnik.“ A da
listu ,Dubrovniku“ sa Cetinja kaplju mi ne re-
kosmo iz svoje glave, već prosto opetovasmo što
rekoše i javno tiskaše — ne bokeški izrodi tobo-
žnji Hrvati! već ugledna srpska lica i umni Cr-
nogorci, koji i danas na sramotu Crne Gore mo-
raju van otačbine sklapat i tražit utočišća, Hoće
li kotorski dopisnik ,Dubr.“ da mu spomenemo
i navedemo njihove riječi ?

Što pak spominje ,luformations-Bureau“ i
»Drang nach Osten“ nek znade da je nami deve-
ta, i da nam nije stalo ni za jedno ni za drugo.
Nami ne treba tajnosti, ni tajnog djelovanja, već
njemu i njegovim koji u ime 30 hiljada bokeških
Srba na Cetinju izjave prave. Mi ne krijemo naš
program; mi ne radimo skrovito, da nam treba
pomoći ili straha od ,[nform. Bureau-a“ i sličnih.
Što smo i koji nam je cilj to svak znade. Bokeš-
ki Hrvati ne rade po bizautinsku, neće kukavički
hiniti, amo radikalisati a onamo metanisati, u Ko-
toru i u Boki u svakoj drugoj riječi austrijanšti-
nu isticati, a drugovdje, recimo na Cetinju, po-
klone praviti i ruke ljubiti........ Gospodaru !

Dočim što su u duši dopisnik ,Dubr.“ i nje-
govi istomišljenici i kamo uprav ciljaju, (što mi
dobro znamo!), evo naše glave, da nemaju srča-
nosti ni odvažnosti javno kazati. Je li istina srps-
ki dopisniče ?

Na poziv ,Dubr.“ dopisnika, da otkrijemo
svoje ime, velimo mu, nek on, koji gozivlje (ta
mi ne gledamo ko piše već što, kako piše!) prvi
iznese svoje pošteno ime, pak ćemo vaistinu tad
i mi, da ga još bolje potegnemo za uši, da drugi
put ovako bezobrazno ne laže.

Čekamo ga !

Kotor, mj. Februara.

U Kotoru podavno živi njeki Jovo Milić u-
mirovljeni činovnik, koji bereć mirovinu još radi
na zemlji uredu, da dvostruki austrijski kruh je-
de. Mi nemamo nista proti tomu. Možda da ga
tim njeka gospoda hoće nagraditi. Nami je samo
za danas istaknuti, da nam je već dodijala nje-
gova prećerana srpsko-crnogorska politika, Upam-
tili smo dobro Jova Milića još od izleta Dubro-
vačkih Hrvata, — i štedili umo ga. Ali nek sna-
de, da ga više nećemo štediti. U toliko po Koto-
ru se glasa, da je nazad dana radi svoje velike

revnosti, u skom smislu, Jovo Milić, i drug
mu J. Pravilović, bio osugjen na 6 a zatvora.
Molimo organ kotorske srpske papirnati

 

Pogled po svijetu.
Austrija. — Na 23 ov, m. otvoren je u

Beču parlamenat, te je ministar jednik dr.
Korber obrazložio program nove vlade. Po tom

Bosde da rijei jetičao pitanje. Vlada de iznijeti
novu osnovu 0 čažnja kas pitanja. Otela
ne su neke osnove na prometnom i