ti njima uzaludno je pozivati se na pravo, pravi- cu i humanitarnost. Za njih to ne opstoji, v od- nošajima sa tugjim narodom. Kako s njima valja postupati, to su oajbolje pokazali Buri. Svaki Bur koji pušku može nosit polazi u boj; svi složni ko jedan čovjek, poslušni svojim vogjam, savjesni prava i dužnosti hrle da za slobodu i domovinu žrtvuju i posljednje što imadu — svoj život! To su ljudi. to je narod! Tako se proti sil- nicima brani domovina i sloboda ! 4 Josip Dobroslav Božić. U Dalekom svi- jetu iza Oceana, u slobodnoj Americi grozna smrt pokosila je za uvjeke vrlog rodoljuba, čelik značaja, čista svećenika, plemenita čovjeka, marljiva hrvat- skog književnika, bosanskog Hrvata, Josipa Do- broslava Božića. Hladan me znoj probija, jezik za- pliće, pero klone, srce mi se cijepa nad tom groz- nom viješću: Josipa Dobroslava Božića nema više megju živima! Ta kobna vijest odjeknuti će širom naše domovine, Herceg-Bosne, koju je pokojnik ljubio svim žarom plemenitog svog srca. Nesebi- čan, plemenit, marljiv, vatren, poduzetan, zuača- jan, dosljedan, čvrst u svojih odlukah, započeo je borbu za narodnu hrvatsku misao u Herceg-Bosni. Govorom i perom neustrašivo budio je zaspalu br- vatsku svijest. Česti premješćaji sa kapelanije na kapelaniju, opomene, prijetnje, kazne, zatvor, ne mogoše u njemu satrti čvrstu volju za plemenito poduzeće. Žalibože našlo ih se nekoliko koji od- lučiše na svaki način slomiti poletai duh pleme- nitog rodoljuba Josipa Dobroslava Božića. Neki privremeni Božićev poglavar, čovjek bez srca, pod pašansku suspendirao je Dobroslava Božića, i o0- sudio ga na zatvor u kamenitu Sutjesku. Ostra- njen od vjernih svojih prijatelja, lišen svih kojiga, crnila, pera i papira, slomljen tijelom, čvrst du- hom, podnosio je teške muke samotnoga zatvora. Dapače dadoše mu na oči spaliti sve njegove dra- gocijene spise, koje je njegovo rodoljubno srce velikim trudom i marom sastavilo na obranu Hr- vatstva u Bosni i Hercegovini. Josip Dobroslav Božić životom čist kao sveti Alojzij, umjeren kao sveti Ivan Krstitelj, koji je samo po imenu vino poznavao, bio bi svakoj drugoj provinciji na čast, samo u Bosni njegov poletni duh ne nagje za se- be prostora. Ozlovoljen intriguami, izmučen više- godišnjim progonstvima, tjelesno satrven zatvorom i gladom, potrt uništenjem svojih spisa i nedaćom svojeg poletnog duha taj čisti, dobri, savjestni svećenik odlučio se na bieg, koji se sa nježnošću i čistoćom njegove svečenićke savjesti ne slagaše. Preporukom preuz. biskupa Strossmajera bude već prije od američkih Hrvata u Pittsburg za župni- ka pozvan. Bijegom potrgao je lance mučnog za- tvora u Sutjeskoj, te se podao u slobodnu Ame- riku, gdje je od američkih Hrvata oduševljeno primljen, a sada teško oplakivan. U Rimu dobio je proces sa starješinstvom bosanskih franjevaca, te se kao župnik nastanio u Pittsburgu, gdje je odmah ustrojio hrvatsku općinu, podigao crkvu i župni stan, te svojim neokaljanim životom dopri- nio, da ga je biskup u Pittsburgu, pak u okruž- nici na svećenstvo nazvao ,sacerdos zelossimus.“ Imao je vlastitu tiskarnu, izdavao je dvie novine: »Napredak“ i ,Danicu“, napisao je više brošura, te je mnogo doprinio probugjenju hrvatske narod- ne svijesti kod iseljenih Hrvata u Americi Sve američke novine posvećuju ovodne članke nepre- žaljenom Dobroslavu Božiću. ,Chicago-Sloboda“ izmegju ostaloga piše : ,Učio nas je, da budemo nesebični i požrtvovni u svakom nastojanju, oko unapregjivanja hrvatskoga naroda u ovoj slobodnoj zemlji; učio nas je kako imamo štovati i ljubiti ovu našu postojbinu, koja nas je prigrlila u naručaj poput rogjenih sinova ; učio nas je kako se imamo okaniti nekojih žali- našem narodnom imenu u tagjini na sramo- tu i poniženje služećih mana, grehova i pogreša- ka; učio nas je jednom riečju sve, što je pleme- nito, uzvišeno i dobro. Radin kao marljiva pčela, otočio je sav rad jednom cilju, koji mu je pred očima lebdio, a to je — sreća i pa: hrvatskog naroda u ovoj zemlji. Nad gro- humkom njegovim plaču svi američki Hrva- uvijek sjećati se, da je za sve nas ci- jeli život disao, živio i radio onaj čelični sin po- nosne Bosne, koje ga zemni ostanci počivaju u krajevima novog svieta.“ : Tebi neumrli: Dobroslava, veliki naš učitelju , i zagovorniče, koji si svoj život posvetio potište- nikom i siromahom, koji utekoše izpod jarma i nepravice u tugji i nepoznati svijet, klanjaju se tvojim zemnim ostancima i kod toga crpe nove snage za svoj daljni rad. za boljak, napredak i sreću našu, & za čast i diku hrvatskoga imena u tugjini. Slava velikom američkom Hrvatu! Slava vječna J. D. Božiću!“ Iz Pittsburga pozvan u Steelton, taj požrt- vovni apostol Hrvata u Americi, zapustio je veli- kim trudom i marom podigoutu crkvu i stan, te je dao se u daleki Steelton, da i tamo osnuje hr- vatsku općinu, sagradi crkvu i župni stan. Koncem prošle godine javlja mi sa veseljem, da gradnja crkve i župnog stana u Steelstonu na- preduje, te se nada slijedeće godine u Chicagu ustrojiti hrvatsku općinu, sagraditi crkvu i župni stan. Ove godine nadao se je posjetiti parižku iz- ložbu, posjetiti svoju domovinu, te pregledati svo- je dobarce, što ga je u Daboviku kod Broda po- sjedovao gdje je kako piše, namjeravao ,u svoje zadnje dane posvetiti milome hrvatskome narodu “ Božja providnost ima svoje račune, te ga nenada- no pozva u bolji život. Duh toga pravoga, čisto- ga, značajnoga požrtvovnoga svećenika lebdi sada u visivah nebeskih nad hrvatskim narodom. za čije će se potrebe on zauzeti pred prestoljem Sve- višnjega. Poslije pok. Franje Jukića ne vidi Bosna ta- kova duha, kakvi je bio pok. Božić. Za čudo slič- na sudbina obadvojice! Jukić i Božić moradoše radi rodoljublja i svojega književnog rada trpiti progonstva, i radi ,novotarija“ i ,nemirna duha“ denuncirana obadvojica, ostaviše kosti u tugjini. Ah! te kosti našega Dobroslava! One nemaju mi- ra, jer ih ne krije gruda zemlje, koju je njegovo srce svim žarom ljubilo. Prokleta sudbino, zašto si tako nemila | Premudroj božjoj providnosti mi se klanja- mo i molimo, da dugo ne čekamo neka nam po- šalje više nesebičnih, značajnih, pravih hrvatskih rodoljuba, kakvi je bio J. D. Božić. Slava tebi narodni mučeniče! Tvoju uspomenu proslaviti će sva narodna društva u Herceg-Bosni, rodoljubi će za te čitati zadušnice, mi koji te poznavasmo, s tobom radismo i osjećasmo, pratimo te preko groba. Tvoji neprijatelji, koji te iz Bosne u Ame- riku prognaše, misle :a su tvojom smrti dobili mir, ako im nemirna savjest dade mira! Ti još živeš, i tvoja uspomena biti će bič osvete za one, čijom krivnjom si u Americi kosti ostavio. Zbo- gom nezaboravni Bono naš! Opširniji životopis pokojnika slijedi. Svoju braću seljake u Bosni osigurao je kod jednvg druž- tva u Americi za deset hiljada forinti. Non quis, sed quid. Naši dopisi. Vrgorac, 20 Februara. Usprkos svoj sablazni što se je dogodila sa upravljačim naše općine te su bili radi zločina pronevjerenja uapšeni i otpeljani u tamnice Okruž- nog Suda u Spljetu, ipak oni, te su pozvani gle- de ovog da shodno odrede, naprotiv još ništa ne- poduzeše. Ne mislimo da će i sa ovim, kako i sa našim opravdanim tužbam mučke preći, te pro- pustit nas i nadalje teško udesu ili bolje samovo- lji pojedinaca, kojim je samo do svog cilja a do naroda ko za lanjski snijeg. — Hiljaditi dio da ge je pronašao pri kakvoj drugoj općini (recimo pravaškoj) već bi tu izaslanik bio da upravlja, a za našu još ne nalaze potrebno, da li uplivom onoga koji i u Makarskoj vedri i oblači (vitez Vučidolski) smješta se kojekakve podvorce (pisar- čiće). Po tomu rekbi da igjemo u susret onoj, ka- ko narod veli: jad za nevoljom. Našim tužbam, odaslanstvima itd. it.d. u više i riše puta recimo, kako nam je bilo odgovarano, bez čista temelja i oblači, je li za naš slučaj dobra imo, zapostaviti opće? i ri Grga pod kaštelom. Kotor, 20 Febrnars. Na naš dopis tiskan u 5 broju ,Crvene Hr- vatske“, kojim smo ,Dubr.“ dopisniku iz Kotora, utjerali u grlo sve one laži izvaljene, u 4 broju istog ,Dubr.“, opet se javlja dopisnik u 7 broju »Dubr.“, pa u svojoj vel'koj bezobraznosti veli doslovno : ,Ono što napisasmo o veleuč. popu Ze- kanu živa je i nepobitna istina, samo što uzesmo u mjesto prve mise u kapeli našeg poslanstva na Cetinju, posvetu iste kapele. Mi nehotice zamije- nismo posvećenje kapele sa prvom misom, al to je sve jedno; stvar smisla ne mijenja. Gotovi smo tu istinu svugje dokazati do potrebe....“ Evo o- vako imade obraza pisati ,Dubr.“ dopisnik o laži pošto još znade da je laž. Zar drži da su čitaoci kukumari? — Po dopisniku, kako se sad isprav- lja, ne za posvećenje kapele na Cetinju, već za prvu misu imao je bit poslan veleč. Zekan, kako su svi bili sigurni, dočim je bio poslan herceg- novski paroh. I ovo je prosta laž. Nije istina da je za prvu misu na Cetinje bio poslan paroh iz Hercegoovoga. — Laž se lažju ne ispravlja poš- teni srpski dopisniče ! Mi nijesmo rekli, što nam ,Dubr.“ dopisnik prišiva, da njemu t. j. ,Dubr.“ dopisniku sa Ce- tinja kaplje. Dok ovu dopisnikovu svojevoljnu iz- javu uzimljemo na znanje, poručujemo mu da bo- lje pročita naše riječi u 5 broju ,Crvene Hrv.“ pak će se uvjeriti, da se one riječi ne odnose na njega dopisnika, već na list ,Dubrovnik.“ A da listu ,Dubrovniku“ sa Cetinja kaplju mi ne re- kosmo iz svoje glave, već prosto opetovasmo što rekoše i javno tiskaše — ne bokeški izrodi tobo- žnji Hrvati! već ugledna srpska lica i umni Cr- nogorci, koji i danas na sramotu Crne Gore mo- raju van otačbine sklapat i tražit utočišća, Hoće li kotorski dopisnik ,Dubr.“ da mu spomenemo i navedemo njihove riječi ? Što pak spominje ,luformations-Bureau“ i »Drang nach Osten“ nek znade da je nami deve- ta, i da nam nije stalo ni za jedno ni za drugo. Nami ne treba tajnosti, ni tajnog djelovanja, već njemu i njegovim koji u ime 30 hiljada bokeških Srba na Cetinju izjave prave. Mi ne krijemo naš program; mi ne radimo skrovito, da nam treba pomoći ili straha od ,[nform. Bureau-a“ i sličnih. Što smo i koji nam je cilj to svak znade. Bokeš- ki Hrvati ne rade po bizautinsku, neće kukavički hiniti, amo radikalisati a onamo metanisati, u Ko- toru i u Boki u svakoj drugoj riječi austrijanšti- nu isticati, a drugovdje, recimo na Cetinju, po- klone praviti i ruke ljubiti........ Gospodaru ! Dočim što su u duši dopisnik ,Dubr.“ i nje- govi istomišljenici i kamo uprav ciljaju, (što mi dobro znamo!), evo naše glave, da nemaju srča- nosti ni odvažnosti javno kazati. Je li istina srps- ki dopisniče ? Na poziv ,Dubr.“ dopisnika, da otkrijemo svoje ime, velimo mu, nek on, koji gozivlje (ta mi ne gledamo ko piše već što, kako piše!) prvi iznese svoje pošteno ime, pak ćemo vaistinu tad i mi, da ga još bolje potegnemo za uši, da drugi put ovako bezobrazno ne laže. Čekamo ga ! Kotor, mj. Februara. U Kotoru podavno živi njeki Jovo Milić u- mirovljeni činovnik, koji bereć mirovinu još radi na zemlji uredu, da dvostruki austrijski kruh je- de. Mi nemamo nista proti tomu. Možda da ga tim njeka gospoda hoće nagraditi. Nami je samo za danas istaknuti, da nam je već dodijala nje- gova prećerana srpsko-crnogorska politika, Upam- tili smo dobro Jova Milića još od izleta Dubro- vačkih Hrvata, — i štedili umo ga. Ali nek sna- de, da ga više nećemo štediti. U toliko po Koto- ru se glasa, da je nazad dana radi svoje velike revnosti, u skom smislu, Jovo Milić, i drug mu J. Pravilović, bio osugjen na 6 a zatvora. Molimo organ kotorske srpske papirnati Pogled po svijetu. Austrija. — Na 23 ov, m. otvoren je u Beču parlamenat, te je ministar jednik dr. Korber obrazložio program nove vlade. Po tom Bosde da rijei jetičao pitanje. Vlada de iznijeti novu osnovu 0 čažnja kas pitanja. Otela ne su neke osnove na prometnom i