nio jednu izjavu, uz koju njegovo žapomaganje i apeliranje na puk i na talijansku vladu da pomo- gnu društva ,Dante A.“ to jest da pomoguu o0- vamošnjim autonomima, postaje ne samo nedostoj- no, nego upravo mrsko i podlo. Govoreći o materijalnom stanju Hrvata i a- utonoma u Istri i Dalmaciji, ovako proslijegjuje — prevagjamo —: Kako talijani u svoj njihovoj povijesti nijesu nikada dosta čovječji postupali sa seljacima, tako nema sumnje da se i tamo isto ču kako stranka (?) više demokratična, kao oni koji su guljeni i ispijani, te se bore proti onim koji ih gule i ispijaju (gli sfruttat: che combatto- no gli sfruttatori !) Nije li to nedostojno — upravo po talijan- ski — kad uza svu tu žalosnu i mnepravednu či- njenicu, koju evo on sam iznosi i priznaje, ipak zove vladu talijansku da priskoči u pomoć — ti- jem sfruttatorima protiv bijednog, hrvat. seljaka! Uzalud im sva naprezanja i ,Dante Alighie- ri-a“ i ,Leghe“ i drugih, hrvatski će seljak te pa- metnike, te svoje sfruttatore potjerat iz svoje ku- će preko mora otkle su i došli. Pravica mora da pobijedi ! Spljet, 8 Marta. Još ću dvije, a to ne na obranu već ,za pazar“, jer je i sami gosp. Stražičić prošao ne- hotice iz objektivne kritike na najsmiješniju sati- ru, kad je prispodobio i smješao ,Objavljenje“ s kupusom. Jedina bi mu legalna mitiganta bila, kad bi gosp. Stražičić mislio o dubrovačkom kupusu, ko- ji je, kako je poznato najfiniji i najukusniji na i- stočnoj obali sinjeg mora. Ali čujem ćak ovdje u Spljetu, kako je Strahinić uskliknuo, tamo u pi- tomom Dubrovniku čitajući ,Jedinstvo“ : Dagli amici mi guardi lddio, Che dai nemici mi guar 'erd io. Neka mi gosp. Stražičić oprosti, što nijesam još njegovog mnijenja, što se tiče Danteove ,C»m- medie“ i Strahinićeva ,Objavljenja“. Ja sam u- vjeren, da su od velike moralne i političke kori- sti za narodne ideale učenje Danteove ,Comme- die“ i rasprostiranje nauka i ideala, što se nala- ze u onom djelu, dočim naprotiv u ,Objavljenju“ vjerska morala ide sasvim drugim putem, a poli- tički mu ideali ne sjaju onom iskrenošću, što kiti Danteove, te se tako razilaze od onih velikog i- talijanskog pjesnika, kao što se razilazi sjajna i iskrena osobna borba ,del Ghibellin fuggiasco“ od Strahinićeva pseudonima. U ostalom rek bi, da g. Stražičić hoće, da uvede i u učenju nekakav monopol, kad se ruga gosp. Androviću samo za to što ozbiljno uči, te se bavi ozbiljnim naukama. Ali ipak ne vjerujem, da g. Stražičić piše sve to ozbiljno, jer će i on PODLISTAK. USPOMENE. IV. Luna sije, Kladvo bije Trudne, pozne ure že.... Svaku gotovo večer zamnijelo bi tiho, tiho pod Katičinim prozorom. Risto bi znao, da stare majke nije kod kuće, pa bi se kradimice došuljao do prozora i tihano, kao da se koga boji. zapnje- vao kiticu iz poznate Preširnove pjesme. Tako je ee <a a ea " u na usko okno, pa bi onda raspreli, golub i golubica, svoje ljubavno gukanje. To bi potrajalo do deset, jer tada bi se obično stara sa Luna sije-Kladvo bije! zapjeva jedno večer Risto, ali prozor osta zatvoren. Risto ponovi kiti- s o NE 00 ota. tica te večeri imala je dulje zaoststi.... »ljubiš li me, Risto?“ uSrce, dušo moja!“ I Katica mu pade u na- Nebo je bilo tmurno. N daleko čuo se (370 PREtia eih 2a_ bo noćni mir. Još ma- i udari kiša iz nebesa — nebo plakalo Srce mu je svoje dala, Al on hoće usne njene; Dala mu je usne rujne, Dala mu ih Al on hoće grudi —- za cijelo znati za mnogobrojne primjere dobrih pisaca iz nižeg socijalnog staleža, te se njima gvaka literatura i diči Tako je poznato da jedan crevljar zauzimlje odličao mjesto u njemačkoj li- teraturi, jedan brijač u italijanskoj. A Franklio ? Gosp. će Stražičić znati, što je bio u svojoj mla- dosti Franklin. A napokon i naš g. Stražičić, — za stalno ,prvi žurnalista u Splitu“ nije ni on absolvirao Sorbonu u Parizu ni akademiju u Sa- lamanki, ako je i bilo u Dubrovniku i Salaman- keza i Sorboneza. Dakle, g. Antonije, nemojte za- mjerati g Androviću, što nije doktor ili hofrath. Gosp. Stražičić hoće još da dokaže, da bi Strahinić dobio bolju ocjenu od Dantea na ispitu Fizike i Astronomije. Ali, neka g. Stražičić upo- zna veliki duh italijanskog pjesnika, te ako ga hoće da upozna, i kako je on mislio o prirodnim zakonima, neka uči i prouči one stihove: Guarda il raggio del Sol, che si f& vino Giunto all' umor, che dalla vite cola. Pa ako ih neće da pročita u originalu, sada, Bo- gu hvala, imamo naše divne hrvatske prevode, Buzolića, Tresića i Carića, kao što nema nije- dan drugi jezik. I meni se čini da je dosta, a ako nije isto- ga mnijenja g. Stražičić, neka još jedan put pro- čita klasičnu kritiku Dr. Carića. Ako hoće pak bolje da prouči i Strahinića mješte Dantea, neka pročita i život Piera Aretina, koji bi za svaku raskošnu pjesmu pisao i jednu pobožnu iur. Arrigo Nikolić. Naši dopisi. Iquique, mjeseca Februara. Čitali smo da će se brzo otvorit carevinsko vijeće u Beču, pak smo se požurili da ovim pu- tem donesemo na znanje našem dičnom gosp. dn. Juri Biankini, zastupniku, najboljem braniocu hr- vatskih prava i interesa, jednu našu davnu želju i veliku potrebu, znajući da će nam se on sigur- no zauzeti, na ćem mu unaprijed najtoplije zahva- ljujemo. Nas amo ima ništa manje no 3.000 ise- ljenika, sve rodom Hrvati, pa ipak, bili ste vje- rovali nemamo našega konsula! Od konsula nam čini konsul njemačke države, koji dakako ne poz- na hrvatski ni riječi, zastavu austrijsku izvjesi rijet- ko kad, a za nas se same brine kaono ti za tugjine, koje, u najboljem slučaju, ne pozna. Naša je želja i smijerna molba s toga, da bi nam se dalo na- šeg konsula i koji puzna hrvatski; ta, ima nas 3.000. Sve ovamošnje narodnosti, do Kineza, ima- ju svoga konsula, a mi nč! 1 megju nami samim ima ljudi koji su kod nas ljubljeni i čašćeni, i koji bi vrlo dobro mogli obavljati tu službu. Pre- poručamo se još jednom najtoplije gosp. Biankinu. Njekoliko iseljenikd. — — Noć je gluha i noć šuti! # Došla jesen. Lišće stalo opadati, svuda bilo tiho, mrtvo. Jedno večer otpratismo Katicu na vječni nak. — Ubila ju tuga: Risto bio poza- konio dijete, al Katica ne ščela prevrnuti vjerom. kiš a li ti, čitateljice poznat ,Galeotto fu il ibro ?* Y Putem se dizala gusta prašina, da te zadu- ši. Uz to pripeklo sunce, kono ti u kolovozu. Neg- dje iz daleka dopirao mi do ušiju glas djeteta, što je dozivalo majku, a ova mu odvratila krup- nom psovkom. io sam srdit nešto zbog vrućine, a nešto opet jer ni sam nijesam znao čemu to puto Deia ća je sa Gredi? repo čeksjuć, da n u hlad, da opočinem. Četvrt oy sjedio sam u udobnoj so- e gospojiće B.... EE e ja, ona gosp. X. s osam uži- vao. kon razgovor, dakako o na- šem političkom životu. Sva troj ravno Hrvati, ali znate, da kod nas ima više vrsti brvatstva. Ta, Bože moj, nije li i ,Jedinstvo“ hr- vatski list? Ko će lo Domaće vijesti. Hrvatski Sabor. — Još na 24 pr. mj. bila je zadnja sjednica. O ovogodišnjem saborskom radu moglo bi se slobodno reći, da je ko kakva zagonetka. Rada parlamentarnog je bilo dosta da- pače i odviše; a ipak, naravno, nije se uradilo ništa, stalna i važna. Rasprava, predloga i petici- ja učinjeno vrlo važnih, možda od životnog im- teresa po nas. Tu su famozne peticije t. zv. Srba, i ne manje famozni odgovor banov na iste, pra- vi: ibis redibis... Peticije su učinjene, a učinje- na i izjava vlade, ne treba ništa nego stavit — zarez. Tu je riječko pitanje, po nas od neizmijer- nog interesa, o kom se toliko i toliko govorilo, bilo sa strane vlade bilo sa strane koalicije; a pi- tanje svejedno ostalo — neriješeno. Tu su napo- kon i prediozi udružene opozicije o financijalnoj samostalnosti, proširenju izbornog prava i slobo- di štampe, poduprti čitavim plebišitom : od 51.000 potpisa! Svi su ti predlozi upravo brutalno odbi- jeni i zabašureni, pa ipak ona golema sila, koja u tim potpisima leži, gleda sve to, i ništa drugo no gleda. Što to znači, do kad će tako hodit? Nu koliko god je sav rad sabora nejasan i zagonetan, očito je ipak to, da je udružena opo- zicija radila ozbiljno i složno, ne žaleći ni muke ni truda, što se najbolje vidi iz sabiranja potpisa, i lijepih i učenih govora u saboru od njezinih pr- vaki. Nije doduše ipak ništa postigla, ali valja dobro upamtit to, da ustavnim putem u Hrvatskoj se ne može niti što postić u korist Hrvatstva, niti zapriječit da mu se čim ne naškodi. Postigla je ipak, da se pokazala jaka i složna i da uživa veliko povjerenje u narodu. A to mnogo znači, i mnogo vrijedi. Narod u Banovini i ako miruje, svaku i najmanju budnim okom pazi, njegov se glas već pomljivo sluša i uvažava, 1 ako ne odlučuje još, ni iz daleka; ali ne će ipak dugo vremena proć, pak će i odlučivati, samo: rada i sloge, ra- da i sloge! Kulturno slavlje u Zagrebu. — Na 3 ov. mj. Pravničko Drustvo u Zagrebu slavilo je dvadesetpetu-godišnjicu svoga opstanka. Prvi i glavni dio proslave bijaše svečana sjednica, obdržavana u sabornici. Sabornica je bila dupkom una učesnika, ponajviše pravnika iz svih zema- ja Hrvatske i Slavonije; a prisustvovaše u lije- pom broju i braća iz Ljubljane. Najprvi je dakako g. Burgstall-Remetski, pre- sjednik, držao skupštini svoj pozdravni govor, za njim sveuč. prof. dr. Franjo Spevec. Poslije o- voga društveni tajnik je pročitao opsežno izvješće o postanku, razvoju društva i njegovom cilju. Prvi je A. Tomeković na dan 19 sječnja g. 1872 sazvao skupštinu u dvoranu tadašaje pravoslavne akademi- je da vijeća o ustrojstvu ,pravničkog društva“, & društvo se konstituiralo 28 veljače 1875. Prvim pre- sjednikom bude izabran Franjo Schmiedt, presj. Za- grebačkog sudb. stola. Društvo do malo stade izda- vati i svoj organ pod naslovom , Mjesečnik“. Prigo- dom konstituiranja imalo je društvo 180 članova, po- četkom g. 1786 brojilo ih je već 350, a danas ih broji preko 660. Današnja imovina društva iznosi preko 20 tisuća for. Kad tajnik dovrši čitanje svog izvješća, sjednica bude zaključena. Na večer istog dana u dvorani hrv. zem. glazb. zavoda bio ban- ket. Tu su se redale nazdravice i napijanja i go- vori. G. dr. Posilović nazdravi slovenskim gosti- LL EEE a a Oli. rali bi po prilici tako kazati: g. Antonije jest hr- vat zgodnog časa, ili g. Bulata, ili g. Morpurga, ili (a to bi bila najbolja definicija) hrvat no... Tako nam je bilu i u mom društvu. Ja sam udarao na ,zgodan čas“ i odlučno branio stano- vište stranke prava, dočim su gospojica i g. X. osugjivali svu našu politiku. Gosp. X. kao čovjek, koji je tobož dobro proučio naš polit. život, na dugo i široko raspravljao, kako treba raditi oko toga, da nam se narod digne. A to se po njego- vom mnijenju od pravaša ne će dočekati. Manje buke a više rada, manje sile a više trijeznosti, a to se na žalost kod pravaša ne opaža. Jelte, g. X. to je opaziti samo kod gospode odnoga časa“ ? O di, oni će narod REKONN, će spasiti hrvatstvo, Ne dvojite, g. X gospar nije radi oko toga i vjerujte mi, on će 1 uspijeti. Prigodom polaska g. Aatonija na Cetinje pa- de mi na um taj sastanak. Kad se je do-