Br. 12. U DUBROVNIKU 24 Marta 1900. CRVENA HRVATSK Hvotplata 1 oglani plaćaju se opravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su ivi, a dopisi salju se Uredništvu. o Be vraći list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u O&prav- neštvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem io u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godina 10 kru- | sto polugodište. nA, na p0 godine 5 kruci, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | yizg Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 30 hel. po retku, a oglaci koji 00 MEKE D EESTI E ELE stoji 20 hel. bi koi o ra kae zar ie ee na prima ni uredništvo ni uprava Na obranu. Misljeli smo da će napokon prestati, da će se naći kogod iz kola narodne, ili tačnije Bulato- ve stranke, u kome još nije ugasnula i posljedna iskra osjećaja i ljubavi prema svome bijednom i ugroženom hrvatskom narodu, čiji je, barem po krvi pravi sin, i da će diguut snažnu riječ proti pisanju , Jedinstva“, proti rastrovnom djelu An- tuna Stražičića u našem narodu. Ali se prevari- smo; niti glasa niti mrmljanja, sve tiho i gluho, te bi po tom reći da je u kolu te gospode zamro i posljedni hrvatski osjećaj, jer Stražičić i nada- lje i to svakim danom to jače i bezobzirnije tje- ra svoje zlobno i zatorno djelo. Nema broja da u ,Jedinstvu“ ne nagješ ba- rem do tri puna stupca sve same žuči i otrovi za Hrvatstvo. Pod izlikom kritike i žigosanja man4 napada se na najpogubniji način sve što Hrvatu ima najmilijega i najsvetijega. Počamši od najmanjeg pa do najvažnijeg i najznemenitijeg svemu se zabavlja i dlaka traži, pak se na dugo i široko razvlači, da se može što više crno i gojilo prikazat, a uz to, kao neopazi- ce, prožimlje izrugivanjem. KA Hrvatska omladina po ,Jedinstvu“ ne radi drugo, no stoji u krčmi da pije i da se opija. Hr- vatstvo, puko ime, zašto ne vrijedi ni riječi po- trošit. ,Jedinstvo“ je dotle doprlo, da kaže, da bi Hrvatima imalo bit isto i da se Srbima zovu, sa- mo kad bi im na taj način bilo zajamčeno da će do svoje samostalnosti doći. ,Hrvatsko Državno Pravo“ , Jedinstvu je taka fraza, koja ne samo da ne vrijedi ništa, nego dapače narodu još škodi. Slijepa zloba i mržaja Stražičićeva ne vidi da Česi, koji su i brojniji i daleko kulturniji i moćniji od nas, danas više no ikad stoje čvrsto uz Česko Državno Pravo i svu svoju politiku i budućnost grade ua tom temelju. A ipak Česko Državno Pravo ni najmanje ne stoji na tako čvr- stim nogama kaošto nase, koje nikad nije ni sjen- ko izgubilo od svoga prava. S4me uspomene naših kraljeva njegdašnje hrvatske slobodne države nijesu poštegjene. O bla- gopokojnom Starćeviću, o kome svaki Hrvat, ma kojoj god stranci pripadao, samo ako je u istinu Hrvat, ne može a da ne govori osobitim poštiva- njem zbog njegovih velikih zaslugi za narod, ,Je- dinstvo“ se izrugivs, izsmjehiva. Osvem ovoga, nalazi se i još mnogo toga u re- čenom listu. Nu kad bi se taj očito izjavio da je srpski list i da zastupa interese Srba mi se ne bismo osvrtali na tu pisaniju kao što nas ne boli glava za istu taku u otvoreno srpskih listova, Ali ,Je- dinstvo“ stoji pod zastavom hrvatske stranke, slo- vi kao hrvatski list, koji zastupa interese hrvat- skoga naroda, pak s toga njegova pisanija mo- že da mnogo naškodi, jer neuk čovjek i seljak koji ga čita ima pri tom pa umu da je — tobož — hrvatski list, dakle da mu u neku ruku svoji govore, pak misli da je sve istina. Pisanje ,Je- dinstva“ je radi toga prava otrov za maš narod jer mu svojim huljenjem i izrugavanjem prije sve- ga ubija oduševljenje za hrvatsku stvar, slabi mu vjera i pouzdanost u svoje sile, te čini da gubi svaku volju i energiju za ma kakav patriotični rad. U kratko , Jedinstvo“ sa svojom otrovnom pisanijom ide za tim da naš narod baci u potpun indiferentizam i apatičnost, da stjera u takovo letargično stanje u kom bi mogao lako podleći prvom ozbiljnom i energičnom neprijatelju koji nad njua bude raširio svoja krila. Zcamo dobro koje bio Antun Stražičić u najbližoj prošlosti — Srbin, ovejani Srbin, nu njegovo pisanje jasno dokazuje da je to isto i da- nas, samo što nam je sada pogibeljniji kao ured- nik organa hrvatske (?) narodne(?) stranke. Nje- govo nastojanje ide za tim, da ovom pometnoj poj- mova i ubijanjem hrvatstva spravi terrain srpskoj propagandi u Dalmaciji. Muk narodne, recte Bulatove stranke prema tome aotihrvatskom pisanju Srbina urednika u njezinom organu odava kao da mu ista povlagju- je, a tim ga čini deset puta pogubnijim. Gg. Zastupnicima. Sad će, tad će; eto se i Sabor pokrajinski sakuplja, i gg. zastupnici do malo će dana u- prijeti svim silam da koriste svome narodu. Če- ste jeremijade, koje se tu čuju, dokazuju koliko je naša pokrajina još zaostala i koliko će se još htjeti napora i prijegora da se izdigne da ne bu- de ponajzadnja u krugu sestrica svojih drugih po- krajina, dok se ne nagje snažna ruka da pusti ju slobodnu da ogrli mater svoju, Hrvatsku! Do- sta je jada i nevolje; ali bi se ipak moglo učini- ti mnogo u svakom smjeru, a nadasve na dobro pučke nastave. Bilo bi suvišno i neumjestno gg. Zastupni- cim pričati, koliko je uzvišeno, mučno i delikatno znanje pučkog učitelja, koji kako u rasadniku ča- va i goji pomladak, oči i veselje svojih roditelja, baš u onim godinama, kad su zčnuli kako tek procvali cvijetak, kad i najmanja neopreznost i nepažnja, mogla bi ih u klici onesrećiti, a mnogo puta i navestit na djela s kojih bi pak bili ne- sretni za života svoga. Naravno je da ako svakom odgoju nije podlogom ljubav, koja zna priteguuti ona mala srdašca i naučiti ih na posluh, na mir, na red, na nastojanja, uspijeh moći će biti na o- či zamamljiv, ali nigda neće biti trajan; a narav- no je takogjer, da ako su žrtve i nastojanja o- malovažena, slabo nagragjena, ako su nastavnici zapostavljeni dopokon i najnižim poslužiteljima vladinim, ako nijesu u stanju da se po siromašku hrane sa svojom obitelji, a kamoli i da nabave po koju stručnu knjižicu, koji zabavni list, koje djelo književno, po kojem bi sebe oplemenili, & po nagonu naravi svoj napredak rasprostirali u krugu nevinih svojih učenika, tada niti može biti prave ljubavi, pravoga prijegora, a sve kad bi ga i bilo, kad fale sredstva, ovo bi nastojanje nasu- kalo se na ograničeno, navadno, mekanično, suho- parno, prosto predavanje, koje možda da bi pa- met razvilo, ali ne bi srce, i po tome glavni cilj odgoja ostao bi jalov. Svi su stručnjaci, koji su ob odgoju raspra- vljali u tome saglasni, i svaka vlada koja je 080* bito na polju; nastave doprinijela mnogo žrtava, harno i veselo je pak dočekala obilatu žetvu. 1 naša bi gg. Zastupnici imali priteći uvijek svim silama i novcem što im pruža kukavna pokrajina u pomoć učiteljima, koji slove na daleko i radi domoljubja i radi čednosti i radi nastojanja, da im svi prisnadoše više i više puta sve kreposti pče- lica radilica; isti su takogjer svaki put kad su im pružili ruku pomoćnicu očito ispovigjeli, da bi rada i bolje im i više pomoći, jer da to sasma zaslužuju, ali ogradili bi se uvijek uz ono kobno non possumus, jer pokrajina ne može da više te- ret podnese, a vlada i ako zamoljena, nećka se. Mnogo su učinili, mnogo bi bili učinili samo da mogu ; ali kad se ne da, neda. A ipak to pobolj- šanje nije donijelo nikakvog dobra, jer ako je g jedne strane prikanulo, s druge poskupili su najmovi, poskupio je živež i štogod, treba jadno- mu čovjeku, da po svijetu polazi po siromaški, ali barem pristojno, i tako kleti slučaj mnogo je više oduzeo, nego li je u pomoć došlo. Bez dvojbe i ove će godine pitanje učitelja doći pred Sabor, i uaći se se više blagih prija- telja pučke nastave, koji će blažiti vatrenim rije- čima rane i bol pučkih učitelja, kako se je vigje- lo i prošlih godina, ali se je bojat, da će na te- mu i ostati, što bi bilo veoma kobno za nastavu, i za preko četiri stotine javnih učitelja, koje ko da oblijeva stid već dalje moljakati, barem toliko koliko ima najzadnji činovnik, koji po svoj prilici gamo onim učenjem, koje je primio od tih pre- gaoca na javnom polju, šepiri se ispred njih, & pravo ima, jer njegova radnja koja se ne može nikako sa napornom učitelja usporediti, ipak je i ter kako obilatije nagragjena. Ali nadamo se da se crna slutnja! neće obi- stiniti; nego da će se oba faktora želja zastupni- kai vladina dobrohotnost srestiti, i da će baš ne- što stvarna na dobro učitelja učiniti. Mi bi smo to željeli jer znamo patnje i nevolje naših učite- lja i njihova požrtvovnost, radinost i nastojanje ako smo i maleni, da barem i kako mravi napre- dujemo i ne budemo gori prama ostalim narodi- ma. To će bez dvojbe znati -i gg. Zastupnici, i budu li se baš svojski zauzeli, dignuti će s dnev- noga reda neprestaui svakigodišnji vapaj, koji za stavno nije na diku i ponos našoj pokrajini, koja i ako je siromašna, ali dragovoljno bude i pošr- tvovna, kad se 0 pravomu dobru i napretku radi. Neka gg. Zastupnici uvaže ove iskrene riječi, ko- je znamo da su duboko usagjene u srcima puč- kih nastavnika. Prijatelj pučke obuke. DUBROVNIK, 23 Marta. Do dva, tri dana će se sastat dalmatinski sabor da vijeća i raspravlja de ommibus et qui- busdam aliis naše Dalmacije. Sastati će se i za- stupnici srpski. Bog zna ne će li u iznijet kojekakve svoje peticije, kako što au to učinila skoro njihova ž