Br. 18. Godina X. CRVENA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijema je lista unaprijeda u Otprav- u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- U DUBROVNIKU 81 Marta 1000. VATSKA Neriptočh | oglasi plaćeja se opravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su mištvu lista: na godinu kruni 9, na p0 godine 450 kruni, sa Dubrovnik sa donašanjem MEA 0 ENEA 40 Sei: mine, smatro se da je. poodbrojen i ma pola- sto polugodište . y sakrale | ost. plaće 90,90 Bal po retku, a oglasi koji se š # : a Za oglase, priopćeno n&, na p0 godine 5 kruva, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj | giq, tiskaju biju . pisi a vraćaju. Listove netraskičnao na prima ni uredništvo ni uprava stoji 20 hel. Potaljančenje ili civilizacija ? Gosp. F. Salata. U listu ,il Piccolo“ (25 0. m. — ,Šera“) napisali ste uvodni članak pod gornjim naslovom. Pošto se taj članak bavi Hrvatima| uopće, a na po se Dalmatincima, dopustićete da ispravim nje- ke nazore, e ste Vi a priori kano dokazane i is- tinite iznijeli, i prema tome da pobijem i pošlje- dice, koje ste odatle pogrešno isukali. Pozivljuć se na neobvezni slučaj, što Dalma- tinski i Istarski Hrvati duguju Talijancima svoju kulturu, Vi velite da je tijem Hrvatima prosto ljubiti svoj narod, gojiti svoje običaje i navade, svoj jezik i svoje uspomene, ali — Vi tvrdite — oni bi morali priznavati pravo supremacije tali- janske kulture, pravo koje je na svrhu više nego pravo: dužnost. Odakle tako smjela tvrdnja ? Po čem i zašto kulturna misija, koju uglagjeniji na- rod prema drugome vrši, dava prvome nepobitno i vječito pravo na kojekakvu supremaciju ? \Nije- su li te tako zvane misije na svrhu ništa drugo, do li posljedice osvajanja i potlačivanja s jedne strane, & pokoravanja i poniženja s druge ? Nema u povijesti primjera, da je koji narod vršio svoju kulturnu misiju drukčije no mačem i krvlju. 1 jed- nako nema primjera, da je tu misiju navlaš vršio za taj filantropični idejal, već svugdje i svagdje ne samo bez svoga znanja, no i proti svojoj vo- lji, u prosto jegoistične svrhe. Hotimičan cilj bje- še vazda otimačina uglagjenijeg; nehotična poš- ljedica bješe civilizacija neuglagjenijeg: u njeku ruka ošteta podjarmljenom za izgubljenu slobodu. U starom vijeku kulturaa misija rimskoga naro - da što je drugo no puko osvajanje i potlačiva- nje? U srednjem vijeku što je ta kulturna misija Španjske i Portugalske? U novome, što je ta kul- turna misija Njemaca i logleza? Grčki je narod na oko jedini i dični izuzetak. Ali i to samo na oko: jer u istinu grčki narod nije toliko za ži- vota ugladio svijet, koliko iza smrti. Dandanašnju običnu frazu, da se ,kultura duguje“, skovala je hipokrizija otimača i Borsia- ner-d. To su netraženi a silom nametnuti dugovi, plaćeni naj krvavijim i naj hhvarskijim kamatama, Nije li dakle — da blago rečem — ironija, izva- gjati odatle prava i dužnosti ? Za to što je njegda mletačka republika osvojila Hrvatsko Primorje, tako da su Hrvati ovijeh zemalja primili talijan- sku kulturu, zato i danas ti isti Hrvati — prem- da uglagjeni — moraju prizuavat supremaciju ta- lijanskog jezika? Može li 4e nepravednijeg i logi- čnijeg a u isto doba smješnijeg zaključka ? Vi se, g. F. Salata, uprav:na nevin način čudite, da ,kod nas Slovinci govore hrvatski i alovenski u Saborima i Općinama i da zapodje- nuše kovferencije o sporazumu (sa istarskijem Ta- lijanašima), zahtijevajući da vi (Talijanaši) razu- mijevate njihov jezik i da slušate i uzmete u ob- zir njihove govore i njihove želje.“ Da nije sve ovo čisto i bistro štampano, ne šćah vjerovati svojijem očima. Oni Vam se zahtijevi dakle zbi- lja tako ogromni, tako drski čine ? Što govorim? Ta Vi ih vlašt zovete ,apsurdnijem*! 1 tu ,&p- surdnost“ Vi temeljite na ovom razlogu: ,jer da svi pukovi, podložni Rimu, ... poprimiše jezik po- bjeditelja.“ I dalje velite, da ,orotivno ustvrdi- ti... sve je isto kano zamijeniti vladu razuma divljom silom mišici. I ovdje se mora privoljeti pars sanior a ne pars major.“ Ove riječi, zajsto, ne trebaju komentara. Dne 12 Aprila 1856. na zaključnom banke- tu Pariškog Mira, završi Napoleon III. svoj toast ovako: (sloga megju vladarima biće trajna) ,ako ona bude vazda počivati na pravu, pravici, i isti- nitom i zakonitom interesu narodnosti“. Ovijem riječima za prvi put u povijesti niknu misao o izteresima narodnosti. Ovijem riječima imadu ta- lijanci i Nijemci da zahvale sjedinjenje i slobodu. Je li moguće, da ni po vijeka poslije, pošteni i uglagjeni ljudi zaniječu drugijem narodima pravo na jezik, sjedinjenje i slobodu, za koju su se o- ni i njihovi oci onako oduševljeno borili ?... 4. K. Negda i sada. Onomadne se u prošlom broju skladni samo- zvani ,Dubrovnik razvikao koliko je mogao bolje u ,Pismu“ tobož iz Dalmacije. Laži i opsjenjiva- nja su kod neo-Srba ,kruh naš svagdašnji“, ko- jim pitaju svoje čitaoce u svakom stupcu i retku, kad god stanu govorit o Hrvatstvu ili o Srpstvu, jer sa istinom ne mogu oni koraka naprijed, bu- dući je sva protiv njih. Kad bi Hrvati htjeli pobi- jat svaku njihovu laž napunili bi samo tim sve svoje listove i možda im još me bi ni dostali ; g to- ga ih se obično puštaje nek viču i lažu do mile volje. Nu što se dogodi tada? Nadri-srbenda kad vidi, da joj niko ne odgovara i ne dava pažnje, dok bi se drugi posramili i ušutjeli, ona se pod- nese i uzoholi do čuda te izgubi svaki obzir. S to- ga valja im kad i kad činit progutat natrag po gdje koju laž što je izvale, ako i ne za drugo, a ono barem da se — šjete. U rečenom ,Pismu iz Dalmacije“ bez ikak- va okolišanja i dokaza — naravno, jer ih nema- ju — govori se, da se ne osvrćemo na neznatni- je, kao da su Srbi u vrijeme borbe proti autono- mašima opstojali kao Srbi, da je narod u Dalma- ciji prije zvao svoj jezik srpskim a tek u novo doba hrvatskim. Oboje krupna srpska opsjena ; istina je baš kontradiktorna opreka. Srbi za vrijeme narodnog preporoda u Dal- maciji nijesu opstajali kao Srbi već kao kirvati pravoslavne vjere, u Hrvatskoj Narodnoj Stranci, Drugo, narod je u Dalmaciji grije zvao svoj jezik samo hrvatskim ili ,naški“ a srpski ne nigda, no tek u najnovije doba i to samo onaj dio naroda što pripada hrišćanskoj vjeri. Da dokažemo ,Dubrovnikove“ laži a potkri- jepimo naše tvrdaje, donosimo ovdje njekoje po- vjeaničke dokaze, Božidar Petranović, hrišćanske vjere, zastup- nik knioski piše u ,Dalmatinskoj Zori“ u Zadru god. 1848, megju ostalim ; ,Mi smo Hrvati, nas- tojat ću da se naš mili Hrvatski jezik što prije uvede u škole i sudove.“ U svome vlastoručaom pismu članu vrhovnog sudišta kaže: ,nek se na- sivanja svjedoka, ako su Hrvati, hrvatski pišu,“ Ovo je bilu god. 1852. Isti Petranović god. 1848 kad se imala u- temeljit ,Matica Dalmatinska“, kaše u svome po- zivu kog je vlastoručao napisao; ,Počem je dolje potpisanog (& j. B, Petranović) dobra sreća i po- vjereaje naroda u poglaviti grad carstva dovelo (bio je dalmatinski zastupnik u Beču) bijaše mu prva misao kako bi pomoću jednokrvne braće (t. j. katolika) kakvo društvo u otačbini svojoj ute- meljio, koje bi svesrdno nastojalo da se narodnost čuva, ter da se na tom temelju Sjedinjenje sa su- sjednom Hrvatskom uskori. Da nam se ne bi reklo da nemamo no Pe- tranovića, puštat ćemo njega, pa da vidimo što o tom Dalmatinskom Srpstvuw govori niko drugi nego Stevan Ljubiša zastupnik bokokotorski, po- slanik u Beču i presjednik Dalm. Sabora. God. 1870 u septembru Dalm. Sabor pošalje poslanicu za Sjedinjenje na Nj. Veličanstvo u Beč, a na o- vu Ljubiša od svoje volje uadoda sljedeću prise- gu: ,branit ća do svake zgode državno pravo tro- jedne kraljevine, kojoj po historičnom pravu spa- da sva današnja Dalmacija, neizuzam nijedne če- sti njezine, ni pojedina okoliša, i nastojat ću na sve moguće načine, da se Dalmacija sjedini sa Hrvatskom i Slavonijom. Tako mi Bog pomogao i sveti Jovan i krsno moje ime sveti Dimitar!“ Stefan Ljubiša presjednik saborski r. v. Još će mo o Ljubiši kazati da je za svoje vatreno Hr- vatstvo i revno nastojanje za Sjedinjenje bio od grada Zagreba dobio počasno gragjanstvo ! Ovako su prije radili Srbi — prije kad su bili Hrvati. Nu kad se je vladš u Beću predomi- glila, da bi joj bilo bolje ostavit Dalmaciju u Au- striji nego je pripustit Hrvatskoj, onda da oslabi hrvatsku nar. stranku odijeli od nje hrišćane po- / moću Rodića, i samoga išdajnika Ljubiće i hriš-/ ćanskih popova, pravoslavna se vjera prometne u Srosku, a njeni pripadnici u prave Srbe. Srpstyo je dakle u Dalmaciji posve mlado jer datira iza god. 1870, a i Srpski klub se ustanogio tek 1877. Srpstvo je dakle u Dalmaciji pravo ,nedonošće“ ili ,tako zvana srpska stranka“, kako se zgodno o ujemu izrazio učeni i ugledni vlastelin dubro- vački, sada već blagopokojni. A kamo li Srpstvo i srpski jezik, kako da- nas o tome na dugo i široko čatsju i opsjenjivaju neuku svjetinu naša Srbenda! Poslije ,,Blaćanijade.“ Blato, 19 Ožujka. Svakog pravog Blaćanina srsi prolaze opći- ne radi koja je u rasulu, i radi ljudi, koji su joj na upravi, jer najposlije svaki pojedinac sačinjava općinu. g Ljudi koji su na upravi naše nesrećne opći- ne, sa autonomaškim načelnikom na čelu, hvale na ovoj jabuci središnjem odboru hrvatske (?!!)