Br. 15. URVEMA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mešteu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem int € a U DUBROVNIKU 14 Aprila 1900. is u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto na, na po godine 5 kruva, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi Pojedini broj više puta stoji 20 hel. Godina X. RVATSKA pl sla 6.0 se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- oglase, priopćeno, zahval EA po retku, a oglasi koji se pa Ganu po pogodi 1 a razmjer POPU u u redio ai upra Na Uskrs. Naravi bajna sva si tempal veličajni, Što Uskrs slavi Hrista Božijega sina; Biljisi ptica, sunca zlatnog žari sjajni, Potoka šumi: pjesme suznih su dolina. A struji te se svježim lišćem viju tajni I miri te ih hlapi cvijet i bilina, Sretnika smijesi, bijednih zajecaji vajni : Molbe su što se dižu gordih put visina. I narav mrtva Uskrs svoga žića slavi, Proljeće čarim svojim iz smrti ju budi: Biljišu ptice, zemlji cvijetna prelast rudi. Pak kad sve moli, molba nek se i nas javi: »Učini spasen puk tvoj silni Gospodine !“ Robu je Uskrs kad mu sloboda zasine. Borislav. Ekonomska budućnost Dalmacije. X Taj je naslov dao bečki industrijalac Alek- sandar Konig svome predavanju o Dalmaciji, koje je držao u donjo-austrijskom industrijalaom druš- tvu u Beču na 2 pr. mj. Predavanje svrati na se opću pažnju svuda po Austriji, a megju Hrvatima, naravno, više ne- go igdje; kako no ti što se govori 0 našoj wa- stitoj kući. Dalmaciju je do sada svak u Austriji smatrao za bijedou i siromašnu zemlju, koja za čitavu državu nema druge vrijednosti, osim svoga primorskog položaja, kojim otvara monarhiji vra- ta u svjetski, pomorski promet, te je u isto doha čini državom prvoga reda — velesilom. Čega ra- di udostojale bi nam še vlade austrijske dobacit po koju mrvicu; i na opravdane tužbe naših za- stupnika, uvijek nam odgovcre sa kakvom mrvicom. Ko zna, ne će bit dirnulo gospodu austrij- ske vlade, te naše zaštitnike, kad su eto čuli — gdje im taj učeni i praktičai Nijemac, dakle čo- vjek njihova stabla, jasno i otvoreno pred čitavim svijetom kaže i dokazuje, da su oni krivi što je Dalmacija danas ovako siromašna — prava siro- ta, tim što su je posvema zanemarili. U Dalmaciji se nalazi, govori gosp. Konig, golemo prirodno blago, koje bi se moglo upotre- biti na iodustrijske svrhe, pošto ima mnogo uglja i znatne vodene snage. Asfalt, koji se sada u ve- like uvaža u Austriju, rastvorom dalmatinskih le- žišta, u brzo bi postao predmetom izvora. K tome još dalmatinski je a+falt od najbolje vrati na svi- jetu, jer u sebi sadrži do 82%, bitumena. Nu i- pak glavno prirodno bogastvo Dalmacije sastoji se u kamenom uglju. Predavač računa, da povr- šina u kojoj se ugalj nalazi, obuhvaća do 1500 km*, i da ga vrlo lako ima u tolikoj zalihi, da bi ga se moglo kopat za mnogo stotina godina po jedan milion tona pa godiou! Ne ćemo ovdje potanko spominjat što sve taj poduzetni Nijemac govori o drugim prirodnim bogastvima Dalmacije, kao: vodena gla, boksit, manganove i gvozdene rude itd., kao što niti o raznim fabrikacijam i industrijam, koje bi se sa tim prirodninama razvile u Dalmaciji. U jedou riječ gosp. Konig nam prikazuje našu kršau do- movinu, kao zemlju sjajne budućnosti, koju čeka veliko bogastvo i blagostanje. Čudne li ironije da na takoj po prirodi bo- gatoj zemlji, životari Caso gotovo najsiromašniji narod u monarhiji! > Nu, mi Hrvati oi smo, imamo od stari- na ovu našu postojbinu, imamo naš mili hrvatski jezik, imamo našu povjesnu prošlost, pak smo si odredili i našu budućnost: ujedinjenje svih hrvat- skih zemalja i slobodu hrvatskoga naroda. Niti smo voljni ikome nizašto odreći se tih pravi, za ostvarenje kojih neprekidno radi vas hrvatski na- rod, negdje jače negdje slabije, ali ipak svuda radi i s razlogom čvrsto vjeruje da će do cilja dospjeti. Zaajući kako ogromni utjecaj čini ekonomi- čni razvitak jedne zemlje na mnarodnosna pitanja iste, posve je dašle naravno da se pitamo: ako Dalmaciju čeka takova budućnost u ekonomskom pogledu, kakova je čeka u pogledu narodnosnom ? Hoće li taj ekonomski razvitak Dalmacije biti od koristi za ostvarenje našeg zajedničkog cilja, ili će mu smetat ili ga dapače još i zapriječit ? Sama stvar o sebi — ekonomski napredak pe samo da ne škodi narodnosnom razvitku, nego mu je dapače glavnim uvjetom. Ali kako ga u o- vom slučaju ne začinja naš čovjek, već jedan Ni- jemac, to bi nam mogao kao što veoma koristit, tako isto i silao škodit. "7 Danas kao da se uvukla kod nas vrlo pogi- beljna iluzija, kao da austrijskom Nijemcu, 080- biti epitet dobar je, pravi je austrijanac, zvači isto što — mlitavi Nijemac. 'iaj epitet smo vi- djeli prilagat i gosp. A. Konigu i baš pod spo- menutim smislom. Iluzija! Gosp. Konig bez dvoj- be isto tako osjeća njemački — premda austrija- nac — kao i svaki drugi ma bio iz sred Pruske, i ima naravno potpuno pravo! 4 Nemojmo dakle sami sebe zavaravat i hitat stvar lakoumno. Taj ekonomski razvitak naše Dal- macije začeli su nam pravi Nijemci, kao što će ga Nijemci i provestit, jer su energičniji, učeniji od nas i što je glavno, imaju na raspolaganje svoje silne kapitale. Kad oni budu jednom gospodari te industrije i trgovine u Dalmaciji, kad je naime budu imat financijalao u svojim rukama, dali će se tu širit njemština, mislimo, da to ne može bit pitanje. Pa i sam gosp. predavac kaže: ,Za još koju desetinu godina me treba nam ni Afrike ni Kitaja, mi (ko?) možemo da kolonisiramo u svo- joj zemlji, i prva je etapa rastvor Dalmacije,“ A na drogom mjestu: ,Ja tvrd m da bi Dalmaciju radi njezina položaja..... Austrija morala osvo- jiti kad je nebi imala !“ Bude li sve ovo istina, što gosp. Konig go- vori 0 prirodnom; bogastvu Dalmacije, taj njezin uekonomički razvitak“ početi će kroz veoma krat- ko vrijeme. Da nam isti ne samo ne škodi nego jo& i koristi, to opet stoji do nas samih. Naši hr- vatski trgovci i industrijalci imali bi odma stvar razžvigjet i energično se zauzet i nedopuštat da im u njihovoj kući tugjin svoje kese napuni i go- spodari; imali bi radit, da se oni sami, dakle paš narud obogaci i podigne, a opet svojim blagom. Bog nam je evo dao u našoj kući sve što nam tre- ba — samo još dobre volje! I jezik se širi i dr- žave grade, najvećma energićnijem radom za eko- nomični razvitak i napredak naroda. Ovome bez dvojbe i Eugleška mora najvećma da zahvali što danas drži četvrti dio svijeta i što njezinim jezi- kom govori do 130 miliona. Važna izjava. Ima njekoliko vremena, da učestaše u srp- skim listovima dopisi protiv naše c. k. velike gim- nazije puni laži i tendencijoznih izmišljotina. Mi ' se nijesmo na njih obazirali, pošto znamo da bi nam bilo uzaludno pisanje, jer bi Srbi opet ostali pri svojoj, pošto oni ne pišu za nas ni za naše amo Srbe, već za one u Srbiji i Crnoj Gori, ka- ko više puta istaknusmo. Radi našeg držanja Sr- bi se još više usmjeliše, pak počeše n zadnje do- ba bezobraznije laži u javnost turati. Ne zadovo- ljiše se samim ,Dubrovnikom“ i ,Srpskim Gla- som“ već se utekoše i pod okrilje novosadske nZastave“. Tako je skoro ugledao svjetlo u ,Za- stavi“ takov dopis iz Kotora, da su sami gimna- zijalni profesori, pravoslavni Srbi, smatrali svo- jom dužnošću izdati posebnu izjavu u zadarskoj »Smotri“. Važna je ova izjava; važna sbog svoje sadržine i sbog svojih sastavljača, kojim ni sam Milaš ne bi zanijekao srpstvo. Izjava je upravljena , Zastavi“, ali je š njom ujedno ispravljeno sve pisanje ,Dubrovnika“ i »Srpskog Glasa“ protiv kotorske e, k. vel. Gim- nazije, te je nami data potpuna zadovoljština od samih pravoslavnih Srba, nami naime koji višekrat dokazasmo kako se u ,Dubrovniku“, ,Srpskom Glasu“ i sličnim novinama piše. Toga radi cijenimo sgodnim prenijeti doslow- no spomenutu Izjavu. Glasi: Slavnom Urednaištvu ,Zastave“ u No- vome Sadu. »Nazad malo dana izišao je u jednom broju uZastave“ neki dopis iz Kotora, koji zslobnim i izmišljenim načinom govori o postupanju 8 pra- vo:lavnim gjacima u ovdašnjoj c. k. vel. gimnaziji, Ne bismo dali nikakve važnosti spomenutom dopisu, jer svaki ko pročita ovaj dopis, a poznaje stanje u ovdašnjem zavodu, samo će se čuditi ne- čuvenoj drskosti i zlobi zeleuog dopisnika, koji je htio da se vježba u izmišljanju i potvaran, u. Ali pošto bi mogao pomisliti koji od čitalaca onog broja ,Zastavo“, da će biti barem štogod istine u onom dopisu — smatramo za svoju dužnost-da izjaviroo najodlučnije, da je cio dopis slobna is- mišljotina i to po svoj prilici plod kakvog nedo- raslog zelenka, koji je tražio uredništvo ,Zasta- ve“, u punom uvjerenju, da mu naši pokrajinski listovi ne će ustupiti mjesta prije tačnog obavi- ještenja. (Varaju se gg prvfesori! nedoraslom ge- lenku ,Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“ bili bi rado ustupili svoje stupce, teke da im se je obratio, držanje ,Dubr.“ i ,Srp. Glasa“ to naj.