me mr >

 

Br. 16.

 

U DUBROVNIKU 21 Aprila 1900.

Godina X.

RIRNENRNRNRNHEESENESS:: nmmmm=mmmmmm———mmmu

CRVENA HRVATSKA

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
mištvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem : o e M

Pretplata i

u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto polugodište,

n4, na p0 godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 kruni i poštarski troškovi. Pojedini broj

stoji 20 hel,

i plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
salju se Uredništvu.
list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša-

Za oglase, prio , zahvala i ost. se 20 hel. po retku, a oglasi koji s
i 1 sipa, E

x prima ni uredništvo ni uprava

    

Poslije Sabora.

Hrvatski Sabor u Zadru je odgogjen na ne-
izvijesno vrijeme; a budući da je i kroz ovo krat-
ko zasjedanje obavio glavni svoj posao, moglo bi
ge lako dogodit, da se došasti put sastane tek
do godine.

Ovogodišnje saborisanje mršavo je i slabo
kao nikad dosad. Da i ne govorimo 0 pozitivnom
radu sabora, već je dapače i govoruički rad vec-
ma blijedu figuru učinio. Niti je bilo kao što dru-
gih godina, dugih govori i natjecanja, ni inter-
pelacija, pa i same polemike veoma je malo bilo.
Zastupnici su bili tu i govorili kao preko volje,
kao da ih je neko nasilno sakupio. Iznimku čine
doduše ona tri pravaška zastupnika, koji su se i
ove godine zauzeli, da ispune kako bolje mogu
svoje dužnosti. Te i ako ih je samo tri, ipak su
moralno nadvladali većinu. Nu opću sumorpost i
nebrigu u kojoj je plivala velika većina sabora,
nije bilo moguće da rastjeraju sami njih troje, a
još manje da oni sami i pri najboljoj volji i radu
stogod postignu.

Živost i energija u radu dalmatinskog sabo-
ra od njekoliko su vremena počele padat i slabit
svake godine to većma, tako da nam se u ovom
zasjedanju prikazuje kao kakav anakronizam koji
se još drži samo za paradu, i koji samo čeka u-
ru kad će da blago usne. Nu akv pogledamo ma-
lo opazit ćemo jednu činjenicu, po kojoj mislimo
da se može doć do uzroka današnjem mrtvilu
u saboru.

Imamo od 40-30 godina ovamo što je bio
našem narvdu dalmatinski sabor — pravi naš fo-
rum. A zašto? Kako se danas to sve preokrenu-
lo? Uzrok je posve jednostavan.

Onda nije bilo kako sada. Hrvatski narod u
Dalmaciji čamio je u ono doba pod talijanaškim
gospodovanjem. Začela se borba za njegovo oslo-
bogjenje i preporod. Ta je borba bila i odviše pa-
triotična i plemenita, a da nebi bila u ljudima
koji sa je vodili rasplamsala duh i poticala volju
na sve to veću energiju, s toga je naravno i po-
stajala svakim danom to jača i veličaostvenija,
što je više terraina obuzimala i k svome se ci-
lju primicala.

Nu narod dalmatinski mogao se je tek onda
oslobodit od tugjinskog gospostva, kad bi dobio u
svoje ruke autonomnu upravu ove zemlje, drugim
riječima kad bi postigao većinu u saboru. Tako
je formalno sabor bio središte i cilj cijele borbe,
cijeloga pokreta. Nije s toga nikakvo čudo da je
buktio životom i energiom.

Još iza kako su Hrvati dobili većinu i pot-
puno zavladali u saboru nije odma izgubio svoju
važnost. Ali ipak kako je prestala borba, presta-
jao je malo po malo i sabor biti za narod ono što
je prije bio, jer; Cilj je bio postignut. Radi toga
sustade i zapne popolako sve u Dalmaciji, te dan
današnji eno vidimo i sabor — ko otaječena u-
vehaula grana.

Da je narodna stranka slomivši autonomaše,
otišla naprijed sa realizovanjem svoga programa
i to baš tačke: Sjedinjenja sa Hrvatskom, ove su-
stalosti i zakržljavosti ne bismo imali u Dalmaci-
ji. Sabor nebi bio ništa izgubio od svoje važno-

sti, jer se i Sjedinjenje može postići najprije po-

moću njegovom. S toga bi se i danas — ako ne
bismo možda već bili postigli Sjedinjenje — sve
se okretalo oko sabora i zanj se zanimalo; sve
bi bilo budno i živo.

Nu narodna stranka pobjedivši protivnika,
stala je da uživa lovor-vijenac, sustala i zabora-
vivši na svoj program bacila se na austrijsku po-
litiku, te dan danas sabor dalmatinski i ne sasta-
je se za drugo van da čini obračune i proračune.
Naravno da taj miserabilitet ne može ni zastupni-
ke ni narod da u budnosti i energiji drži, već ih
je bacio u ovu bezbrižau letargiju. A koliko je ta
poguboa za nj — ne daj Bože da nas o tome teš-
ke prilike pouče, nadasve pak u ovom našem sa-
danjem privrenom položaju.

Nama se ne će, da naš sabor zna samo za
obračune i proračune, jer naš cilj nije da visimo
in aeterno o Austriji, na milost i nemilost. Mi i-
mamo višu budućnost — imamo sve uvjete da se
razvijemo, da se ujedinimo, a imamo sva prava
da u Hasburškoj monarhiji ostvarimo našu dr-
žavu — našu Hrvatsku, pak to i hoćemo jer smo
ljudi kao što su i drugi narodi. S toga dalmatin-
ski sabor mora da i opet uzme veći i važniji cilj
svome radu i to baš Sjediojenje s Hrvatskom, jer
nam je ono sada najpotrebitaije. A gospoda na-
rodnjaćki zastupnici ako ne će da se i opet vra-
te na svoj stari program i da ga stanu energično
provagjat — a ipak su Hrvati i osjećajem — on-
da bi bilo piavo da ne smetaju i ne zatiru Pra-
vašku stranku, već neka je pušte slobodau: radi-
će ona da postignemo Sjedinjenje. Na to bi na-
rodnjake, mislimo, imale silit i mjihovi hrvatski
osjećaji i patriotske im dužnosti.

 

Jezično pitanje.

Lani smo se u više brojeva dotakli ovog pi-
tanja i dokazali kako kod nas ne postoje nikakve
naredbe koja bi zabranila da nutroji jezik uredi
bude i hrvatski ili bi naredile da mora da bude
talijanski uz dvije iznimke, a to su:

a) za carinare kad izdavaju izjave o robi (di-
chiarazioni di merci),

b) za prizivni sud na osnovu dvorske odluke
15 ožujka 1815. Br. 1138.

Tu smo dvorsku odluku prevedenu iz nje-
mačkog teksta donijeli u br. 28.

Nego skoro je izašla brzotiskom Narodne
Tiskare u Spljetu brošura saborskog presjednika
dra Bulata pod gornjim naslovom. Ova broćura
ne sadržaje ništa nova što se nije do sada ope-
tovano pisalo po novinama &a napose u ,C. H.“ i
PN. L.“, nego samo jedno novo iznašašće, veoma
važno, po kojemu iznimka ad 4 pada a to je da
slušbeno proglašenje dvorske odluke wu hrvatskom
i talijanskom jesiku ne sadržaje da uredovni je-
zik prisivnog suda ima da bude talijanski. Po
tom pada i ta kula naših talijanaša koji hoće da
gore rečenom dvorskom odlukom opravdaju isklju-
čenje hrvatskog jezika kao nutrnjeg jezika kod
sudova, te ne mogu više da se oslone na drugo
Dego na «uso-abuso,

Evo doslovce kako je rečena dvorska odlu-
ka bila proglašena ;
Broj 8966.

U odgovor od Kraglieve Zapovidi 15 marca
pervoga prossastoga ucignena po ono stoje upis-
sano od Privissoko Cesaro Kraglievo Vichie Dvor-
sko od Verhovne Pravde u Bec 25 febrara per-
vasgnega dohodi utverdjeno, i zapovidieno :

IL Da jedno samo pristoglie od appella i
Starij Sud Obadvi bude namistien u Zadar za svu
pruxinu od Cezarsko Kraglieve Vladagne Dalma-
czie, Arbanie, i Dubrovnika.

II. Da isto Pristoglie imade poceti sluxu
od svoje duxaosti dnevom pereoga maja pervoga
dosastoga.

IL. Da sva Pristoglia i Sudci toliko ugliudno
koliko obadni u pruxini Cesarsko Kraglievsko Via-
dague Dalmaczie, Arbanie, i Dubrovnika imadu
biti podloxai istomo Pristogliu od appella, i sud
Obadni Starij, od dneva pervoga maja dossastoga
u napridak.

Ove kraglieve odluke jessu ogitovane obi-
gajnim nacinom u oba jezika na opchieno razu-
mgliegne 1 upravljegne. :

Iz Cesaro kraglieve Vladagne Dalma-

ezie, Arbanie, i Dubrovnika.

U Zadar na 10 Aprila 1815. L? Imperisle Regio
Tenente Maresciallo Governatore Civile e Militare della
Dalmazia, Albania e Ragasa, Commendatore dell ordine
Militare di Maria Teresa

Barone de Tomassich

II Cesareo Regio Consigliere di Governo.

Giovanni de Suppe

Il Cesareo ktegiw Segretario Governiale
Cav. di Recheron.

x *

«

Lani u br. 27 donijeli smo odluku koju je
prizivni sud izdao ,povodom stanovita slučaja“ u
pogledu porabe hrvatskog jezika u nutrnjem služ-
bovanju kod sudova, te smo dokazali da razlozi u
njoj navedeni da potkrijepe zabranu nutrnjeg služ-
bovanja na hrvatskom jeziku nijesu osnovani na
zakonu.

Našim dokazima, donesosmo gore novo iz-
našašće, da ta glasovita dvorska odluka od god.
1815, kako je bila službeno proglašena u Dalma-
ciji na hrvatskom i talijanskom jeziku ne sadrža-
va odredbu da će se poslovi na prizivnom sudu
raspravljati na talijanskom jeziku, kako sadržaje
njemački tekst.

Ktim dokazima evo još jednog da po sako-
nu u nekim slučajevima službeno autrnje uredo-
vanje kod sudova mora da bude hrvatski.

Po $ 45 kaznenog postupka, optuženik ima
pravo da pregledava sve spise — izuzevši neke