me mr > Br. 16. U DUBROVNIKU 21 Aprila 1900. Godina X. RIRNENRNRNRNHEESENESS:: nmmmm=mmmmmm———mmmu CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mištvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem : o e M Pretplata i u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto polugodište, n4, na p0 godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 kruni i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel, i plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su salju se Uredništvu. list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- Za oglase, prio , zahvala i ost. se 20 hel. po retku, a oglasi koji s i 1 sipa, E x prima ni uredništvo ni uprava Poslije Sabora. Hrvatski Sabor u Zadru je odgogjen na ne- izvijesno vrijeme; a budući da je i kroz ovo krat- ko zasjedanje obavio glavni svoj posao, moglo bi ge lako dogodit, da se došasti put sastane tek do godine. Ovogodišnje saborisanje mršavo je i slabo kao nikad dosad. Da i ne govorimo 0 pozitivnom radu sabora, već je dapače i govoruički rad vec- ma blijedu figuru učinio. Niti je bilo kao što dru- gih godina, dugih govori i natjecanja, ni inter- pelacija, pa i same polemike veoma je malo bilo. Zastupnici su bili tu i govorili kao preko volje, kao da ih je neko nasilno sakupio. Iznimku čine doduše ona tri pravaška zastupnika, koji su se i ove godine zauzeli, da ispune kako bolje mogu svoje dužnosti. Te i ako ih je samo tri, ipak su moralno nadvladali većinu. Nu opću sumorpost i nebrigu u kojoj je plivala velika većina sabora, nije bilo moguće da rastjeraju sami njih troje, a još manje da oni sami i pri najboljoj volji i radu stogod postignu. Živost i energija u radu dalmatinskog sabo- ra od njekoliko su vremena počele padat i slabit svake godine to većma, tako da nam se u ovom zasjedanju prikazuje kao kakav anakronizam koji se još drži samo za paradu, i koji samo čeka u- ru kad će da blago usne. Nu akv pogledamo ma- lo opazit ćemo jednu činjenicu, po kojoj mislimo da se može doć do uzroka današnjem mrtvilu u saboru. Imamo od 40-30 godina ovamo što je bio našem narvdu dalmatinski sabor — pravi naš fo- rum. A zašto? Kako se danas to sve preokrenu- lo? Uzrok je posve jednostavan. Onda nije bilo kako sada. Hrvatski narod u Dalmaciji čamio je u ono doba pod talijanaškim gospodovanjem. Začela se borba za njegovo oslo- bogjenje i preporod. Ta je borba bila i odviše pa- triotična i plemenita, a da nebi bila u ljudima koji sa je vodili rasplamsala duh i poticala volju na sve to veću energiju, s toga je naravno i po- stajala svakim danom to jača i veličaostvenija, što je više terraina obuzimala i k svome se ci- lju primicala. Nu narod dalmatinski mogao se je tek onda oslobodit od tugjinskog gospostva, kad bi dobio u svoje ruke autonomnu upravu ove zemlje, drugim riječima kad bi postigao većinu u saboru. Tako je formalno sabor bio središte i cilj cijele borbe, cijeloga pokreta. Nije s toga nikakvo čudo da je buktio životom i energiom. Još iza kako su Hrvati dobili većinu i pot- puno zavladali u saboru nije odma izgubio svoju važnost. Ali ipak kako je prestala borba, presta- jao je malo po malo i sabor biti za narod ono što je prije bio, jer; Cilj je bio postignut. Radi toga sustade i zapne popolako sve u Dalmaciji, te dan današnji eno vidimo i sabor — ko otaječena u- vehaula grana. Da je narodna stranka slomivši autonomaše, otišla naprijed sa realizovanjem svoga programa i to baš tačke: Sjedinjenja sa Hrvatskom, ove su- stalosti i zakržljavosti ne bismo imali u Dalmaci- ji. Sabor nebi bio ništa izgubio od svoje važno- sti, jer se i Sjedinjenje može postići najprije po- moću njegovom. S toga bi se i danas — ako ne bismo možda već bili postigli Sjedinjenje — sve se okretalo oko sabora i zanj se zanimalo; sve bi bilo budno i živo. Nu narodna stranka pobjedivši protivnika, stala je da uživa lovor-vijenac, sustala i zabora- vivši na svoj program bacila se na austrijsku po- litiku, te dan danas sabor dalmatinski i ne sasta- je se za drugo van da čini obračune i proračune. Naravno da taj miserabilitet ne može ni zastupni- ke ni narod da u budnosti i energiji drži, već ih je bacio u ovu bezbrižau letargiju. A koliko je ta poguboa za nj — ne daj Bože da nas o tome teš- ke prilike pouče, nadasve pak u ovom našem sa- danjem privrenom položaju. Nama se ne će, da naš sabor zna samo za obračune i proračune, jer naš cilj nije da visimo in aeterno o Austriji, na milost i nemilost. Mi i- mamo višu budućnost — imamo sve uvjete da se razvijemo, da se ujedinimo, a imamo sva prava da u Hasburškoj monarhiji ostvarimo našu dr- žavu — našu Hrvatsku, pak to i hoćemo jer smo ljudi kao što su i drugi narodi. S toga dalmatin- ski sabor mora da i opet uzme veći i važniji cilj svome radu i to baš Sjediojenje s Hrvatskom, jer nam je ono sada najpotrebitaije. A gospoda na- rodnjaćki zastupnici ako ne će da se i opet vra- te na svoj stari program i da ga stanu energično provagjat — a ipak su Hrvati i osjećajem — on- da bi bilo piavo da ne smetaju i ne zatiru Pra- vašku stranku, već neka je pušte slobodau: radi- će ona da postignemo Sjedinjenje. Na to bi na- rodnjake, mislimo, imale silit i mjihovi hrvatski osjećaji i patriotske im dužnosti. Jezično pitanje. Lani smo se u više brojeva dotakli ovog pi- tanja i dokazali kako kod nas ne postoje nikakve naredbe koja bi zabranila da nutroji jezik uredi bude i hrvatski ili bi naredile da mora da bude talijanski uz dvije iznimke, a to su: a) za carinare kad izdavaju izjave o robi (di- chiarazioni di merci), b) za prizivni sud na osnovu dvorske odluke 15 ožujka 1815. Br. 1138. Tu smo dvorsku odluku prevedenu iz nje- mačkog teksta donijeli u br. 28. Nego skoro je izašla brzotiskom Narodne Tiskare u Spljetu brošura saborskog presjednika dra Bulata pod gornjim naslovom. Ova broćura ne sadržaje ništa nova što se nije do sada ope- tovano pisalo po novinama &a napose u ,C. H.“ i PN. L.“, nego samo jedno novo iznašašće, veoma važno, po kojemu iznimka ad 4 pada a to je da slušbeno proglašenje dvorske odluke wu hrvatskom i talijanskom jesiku ne sadržaje da uredovni je- zik prisivnog suda ima da bude talijanski. Po tom pada i ta kula naših talijanaša koji hoće da gore rečenom dvorskom odlukom opravdaju isklju- čenje hrvatskog jezika kao nutrnjeg jezika kod sudova, te ne mogu više da se oslone na drugo Dego na «uso-abuso, Evo doslovce kako je rečena dvorska odlu- ka bila proglašena ; Broj 8966. U odgovor od Kraglieve Zapovidi 15 marca pervoga prossastoga ucignena po ono stoje upis- sano od Privissoko Cesaro Kraglievo Vichie Dvor- sko od Verhovne Pravde u Bec 25 febrara per- vasgnega dohodi utverdjeno, i zapovidieno : IL Da jedno samo pristoglie od appella i Starij Sud Obadvi bude namistien u Zadar za svu pruxinu od Cezarsko Kraglieve Vladagne Dalma- czie, Arbanie, i Dubrovnika. II. Da isto Pristoglie imade poceti sluxu od svoje duxaosti dnevom pereoga maja pervoga dosastoga. IL. Da sva Pristoglia i Sudci toliko ugliudno koliko obadni u pruxini Cesarsko Kraglievsko Via- dague Dalmaczie, Arbanie, i Dubrovnika imadu biti podloxai istomo Pristogliu od appella, i sud Obadni Starij, od dneva pervoga maja dossastoga u napridak. Ove kraglieve odluke jessu ogitovane obi- gajnim nacinom u oba jezika na opchieno razu- mgliegne 1 upravljegne. : Iz Cesaro kraglieve Vladagne Dalma- ezie, Arbanie, i Dubrovnika. U Zadar na 10 Aprila 1815. L? Imperisle Regio Tenente Maresciallo Governatore Civile e Militare della Dalmazia, Albania e Ragasa, Commendatore dell ordine Militare di Maria Teresa Barone de Tomassich II Cesareo Regio Consigliere di Governo. Giovanni de Suppe Il Cesareo ktegiw Segretario Governiale Cav. di Recheron. x * « Lani u br. 27 donijeli smo odluku koju je prizivni sud izdao ,povodom stanovita slučaja“ u pogledu porabe hrvatskog jezika u nutrnjem služ- bovanju kod sudova, te smo dokazali da razlozi u njoj navedeni da potkrijepe zabranu nutrnjeg služ- bovanja na hrvatskom jeziku nijesu osnovani na zakonu. Našim dokazima, donesosmo gore novo iz- našašće, da ta glasovita dvorska odluka od god. 1815, kako je bila službeno proglašena u Dalma- ciji na hrvatskom i talijanskom jeziku ne sadrža- va odredbu da će se poslovi na prizivnom sudu raspravljati na talijanskom jeziku, kako sadržaje njemački tekst. Ktim dokazima evo još jednog da po sako- nu u nekim slučajevima službeno autrnje uredo- vanje kod sudova mora da bude hrvatski. Po $ 45 kaznenog postupka, optuženik ima pravo da pregledava sve spise — izuzevši neke