M Br. 19. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- meštvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem i po. dopis u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- n&, na po godine 5 krusd, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | više stoji 20 hel. U DUBROVNIKU 12 Maja 1900. Godina X..- CRVENA HRVATSKA Pretplata i ra se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- sto polugodište. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. pri odbi i ust. Mikopisi e reala. E ren se 20 hel. po retku, a oglasi koji se e ne prima ni uredništvo ni uprava. Domaće brige. Ove se sedmice otvorilo iz nova Carevinsko vijeće. Rijet bi, da je ovo zadnji pokušaj, da dr- žavna lagja šibana ogromnim i neprestanim nasr- tajima bijesnih valova, ugje u luku mira, nasto- janja i rada. Ali po svoj prilici spasonosnu luku neće ni ugledati; a kamo li se nje dočepati, dok disorientirana naginje na ogromnije valove, i okreće kormilo gdje Nijemci hoće; a ne osvrće se na pravedne i zakonite zahtjeve Slaveni, koji sači- njavaju ogromnu većinu, al na veliku žalost i po- sve nesložnu množinu. Ministar Badeni odabrao je pravi i jedini put, ali sila njemačka tolikom u- pornosti je ustala, da je bio usilovan otstupiti, i od onda nastupaju razna ministarstva, kuša se i ustavno i neustavno proturati, sile se trzaju i sla- be, a onikle tračak da se ukaže bolje sreće, bo- lje budućnosti. Zasjeda i ministar Korber i dade se na dogovore i vješto i okretno. Pogje mu za rukom, da dovede do saobraćaja glavne takmace, ! Njemce i Čehe. Pogje mu za rukom da se ostavi iz rasprave, da li je moguće dalje trajati sa cen- tralističkim sustavom, i nebi li bolje bilo ojednom prekinuti nerazriješivi spor, i razne narode obu- hvatiti jedinim pravednim, prirodnim i sretnim vezom federalizma, da svaki narod žive svojim grestvima, da se oplemeni i da dogje do blago- stanja vlastitim naprorima. Sva se prepirka po nastojanju okretnoga ministra ograniči na pravo jezika. Čehe je bilo lako predobiti, jer njihovi su zahtjevi posve umjereni i pravedni: ti, oni neće drugo nego da jezik česki bude ravnopravan sa njemačkim. Svakomu svoje pak mirna Česka! I malo dijete bi razumjelo, da nijesu mladočesi mo- gli biti umjereniji, i da nijesu smjeli manje traži- ti, a da ne postanu izdajice domovine! Ali tvrdo- glavost Nijemaca nije dala o tome ni opepeliti; oni hoće da njemački jezik gospoduje, a ostali jezici da budu proste robinjice oko gospocke njemačke _ matrone, da vlastito pravo podlegne sili Nijemaca. Toliko su više Česi to imali uporno tražiti, u koliko im ministarstvo Claryevo bijaše nepravdu očitu u- ' činilo, uništivši Badenijeve odredbe. Istina neko- _ liko podregjenih nesuglasica bilo je poravnano, . ali su svi dogovori bili privezani junctim glav- nom prijeporu, biva u dogovoru jezičaom. Na tom se je i ostalo. Korber kad je tako nešto polojio kola, poxvao je Carevinsko vijeće da posluje. I tu su mladi česi ukazali svoju strpljivost i ple- menitu volju da se dogje do bracke sloge. Bili bi i pravili obstrukciju, videći grubijansko ponašanje fanatičara nijemaca i socijalista, sli ih neki slav- " jani ne htjedoše po uprijeti. Sami pravaški zas- tupnici, što je uprav divno i pohvalvo, bili su spravni bok o bok sa česima jurišati, i ne odus- tati, dok se ne bude pravica dostigla. Ostali za- dovoljni s mrvicama, koje im padaju s obilate so- fre, izjaviše se protivii, Okretuomu Kiirberu po- gje tako za rukom dostignuti da se primi zakon o novacima, i da slijedi imenovanje članova za Delegacije; a onda opremi crnce koji su valjano svoju službu vršili. Slijedili su dogovori izmegju Nijemaca i Čeha, bacila se udica i u Istru i u Tirolu; ali uporna tvrdokornost i nerazložiti za- htjevi nijemaca i talijanaša zapriječila je da se dogje do sporazuma. Nadošla je i besposlica rad- nika u Ostrau i Karvin, koja je strašno potpiri- la strasti, jadnijem radnicima nanijela silu nevo- lja, gospodarima i brige i gubiša, a nadasve vla- di glavobolje, jer je obrtu silno škodovala. U is- tumu Beču vri, i borba je doprl&a do vrhunca. Antisemite sa D.rom Luegerom na čelu, prekroji- li su obćinski zakonik, a semite liberalci, i soci- jaliste uzvijenili su na to, i njihovi su vijećaici prikazali svoju ostavku. Tamo preko Leithe položaj je još tamniji, jer preuzetnost još veća, a dosta je vigjeti što se u našoj Hrvackoj dogagja, gdje dopokon ni sami novinari ne mogu da se sakupe na sastanak, pak uprav da čeljade zdvojno zavapi: ah! strašne li su naše domaće brige! Kud god gledam svud je tama! Carevinsko vijeće se sakuplja: Nijemci ne- će ni za dlaku popuštati, a hoće li Slovjeni doći do toga, da proti svome očitomu dobru, proti va- paju svake čestite duše, izvrše samoubojstvo, i pridruživ se očitim svojim neprijateljima da pri- tisnu na zid Čehe i njihove suborce naše prava- še? Kakovo je doba svemu se možemo nadati; ali je uhvat da će zajednički interesi i pogibli uzdržati Slovjene od tolike bezumnosti. A dogo- di li se to, što onda? Po svoj prilici zatvori- će se Carevinsko vijeće i nastupit će ili ab- solutizam ili će pokušati notim izborima dos- kočiti velikome metežu. Ali novi izbori, uz sus- tav koji vlada, našli bi vrijeme koje su ostavili, i tako nove bi nastupile brige, nove borbe. B':lo, kako bilo, mi Hrvati amo nećemo sažaliti dogodi- li se jedno ili drugo, jer nam ustavno doba nije donijelo nikakve utjehe: talijanština je na svome mjestu, njemština joj se pridružila, da zasjede ka- ko druga gazdarica u kući našoj; narod seli, go- dine izdavaju, talijanci imadu povlagjeni položaj u ribarštini i u prodaji vina, srbi pridižu glavu, pospavani narodnjaci probavljaju masne zalogaje, pravaši gledaju svijeh proti sebi; ali su ipak u- vjereni da koliko se više oblači, koliko više sila zahvaća maha, toliko će prije i rasgaliti se, i 0- svanuti dan, da vide svoju jedinu živu želju os- tvarenu, ujedinjenu Hrvatsku. Dubrovnik, 11 Maja. Zanimiyo je zbilja bilo vidjet djelovanje ta- ko zvanih srpskih zastupnika u ovogodišnjem za- sjedanju hrvatskog sabora u Zadru, ali je možda još zanimljivije vidjet što rade srpski listovi od- nosno saborskog rada. Bez dvojbe ovi imaju bit u velikoj neprilici sa ,radom“ svojih poslanika gledom na od njih toli razvikano srpstvo u Dal- maciji. Jer ko je kompetentniji i prikladniji od zastupnika da temeljito govori i brani samozvano srpstvo?! A kad tamo oni što rade, kako brane tu svoju narodnost o čijim progonstvima srpski lis- tovi trube sve u šesnaest? — Napadajuć i kle- večuć Hrvate! Pak i to samo u kratko u najop- ćenitijoj formi i ako podlo i bizantinski koliko se se moglo više. Jeli kome od njih došlo na um da izide iz ograde neizvjesnosti, pak se uhvati či- njenica, čim dovrši pobija mu Odma sve što je rekao, jer neistinito ; jali ga pitaju da dokaže ; a a tad: on ne zna bolje, no umuknut. Niti jedan od tih srpskih zastupnika nije ustao pak govorio na temelju neke srpske ideje ili programa. Ne, oni su se zadovoljili braniti tobožnje srpstvo u Dalmaciji, napadajući na Hrvatstvo. Rek bi da su punctum saliens, ,rada“ tih samozvanih Srba u saboru bile one interpelacije o zapljenama dvaju njihovih listova u pokrajini. Zbilja sa takim radom“ teško da njihove novine mogu bit zadovoljne, jer i nije ništa dru- go no svečano potvrdio onaj sjajni fiasco što ga je doživila srpska stranka u Dalmaciji a sa općins- kim izborima u Dubrovniku lanjske godine. Ali tako je valjalo da bude, jer lako je srps- kijem novinam vikat i bučit neukoj svjetini, a dru- go je govorit u saboru pred ljudima koji dobro znadu kako ta srpska stvar u Dalmaciji stoji. Što su možda oni imali iznosit kakve srpske ideje ili kakva prava? Bili bi oni to drage volje učinili, o tome ne može bit sumnje, kad bi imali teme- lja, ali i sami dobro znadu kako je, i kad je pos- talo to samozvano srpstvo u našim zemljama i čijoj zatorničkoj namisli prema hrvatstvu ima da zahvali što se je danas ponešto raširilo po Dal- maciji. Njima dakle nije ostajalo drugo no sućet o svemu da se i još gore ne otkriju — a napa- dat i klevetat Hrvate. Ovog su se programa za čudo savijesno držali. Srpske novine opet da i same ne potvrde golotinju srpstva u Dalmaciji, ograničile su se na osobiti način obzirom na ovogodišnje saborisanje. Samozvani ,Dubrovnik“ puni svoje stupce sa ,sli- kama“. U tim slikama lovi govore pravaških i na- rodnjačkih zastupniki; ako nagje da je kojemu izmakla kakva neumjesna riječ, eto sreće ! traži kontradikcije, puti i plete na svaki način i stvara zaključke kako to umiju samo fanatičke glave. O ,radu“ srpskih zastupnika mnogo se ne brine, kako rekosmo, da i sam ne iznese golotinju te srpske ideje u Dalmaciji. Punctum saliens od ,ra- da“ iznio ga je per esteso, kamo sreće da mu je barem i takijeh komada i više bilo! Nu koliko god se ,Dubrovnik“ muči sa svojom prevejanosti, ne će ni najmanje pokrit fiasco što je i ove go- dine učinilo tako zvano srpstvo u Dalmaciji & po svojim zastupnicima na hrvatskom saboru u Za. dru. Naprotiv veseli sve Hrvate vidjet, gdje je on ultra srpski list u radu sabora prisiljen da se naj- većim dijelom bavi o krasnim i temeljitim govo- rima i rasprama pravaških zastupnika premda ih ne ima ni pola, nego njegovih srpskih. A kamo li srpska ideja u Dalmaciji! Neka tako samo naprijed, pa ne dvojimo da će i narod pravoslavne vjere otvorit oči i povratit se opet u ono što je i prije bio, to jest u hrvatstvo i ne će se više dat zavodit pomoću tobož srpske vje- re, & na zator opet sebi i svojoj braći Hrvatima. + s » Put Franje Josipa u Berlin. — Došo- gjaj o kome ovih dana govori čitava evropska štampa jest put našega kralja u Berlin. Njemački car imao je proglasit punoljetnim svoga sina pre- stolonasljednika Fridrika Vilima. Kako je veoma okretan političar, tako nije propustio ni ovu zgo- du, te je i od ove inače obiteljske svečanosti u- činio važni politički dogagjaj. Na proglašenju bili gu osim cara Franje Josipa još i talijanski pre- stolonasljednik te zastupnici drugih državi. Doček kralja putem do Berlina, & nadasve pak u tome gradu, bio je tako sjajan i veličanstven, da se ta- kvih vrlo rijetko vigja. Njemačke novine pišu da je taj doček pravo opće narodno slavlje. Na gala- objedu držanu u carskom dvoru u Berlinu izreče- ne su dvije nazdravice, — od cara Vilima i cara