M

Br. 19.

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
meštvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem i po. dopis
u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru-
n&, na po godine 5 krusd, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | više

stoji 20 hel.

U DUBROVNIKU 12 Maja 1900.

Godina X..-

CRVENA HRVATSKA

Pretplata i ra se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša-

sto polugodište.

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost.

pri
odbi i ust.
Mikopisi e reala. E ren

se 20 hel. po retku, a oglasi koji se
e ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

Domaće brige.

Ove se sedmice otvorilo iz nova Carevinsko
vijeće. Rijet bi, da je ovo zadnji pokušaj, da dr-
žavna lagja šibana ogromnim i neprestanim nasr-
tajima bijesnih valova, ugje u luku mira, nasto-
janja i rada. Ali po svoj prilici spasonosnu luku
neće ni ugledati; a kamo li se nje dočepati, dok
disorientirana naginje na ogromnije valove, i okreće
kormilo gdje Nijemci hoće; a ne osvrće se na
pravedne i zakonite zahtjeve Slaveni, koji sači-
njavaju ogromnu većinu, al na veliku žalost i po-
sve nesložnu množinu. Ministar Badeni odabrao
je pravi i jedini put, ali sila njemačka tolikom u-
pornosti je ustala, da je bio usilovan otstupiti, i
od onda nastupaju razna ministarstva, kuša se i
ustavno i neustavno proturati, sile se trzaju i sla-
be, a onikle tračak da se ukaže bolje sreće, bo-
lje budućnosti. Zasjeda i ministar Korber i dade
se na dogovore i vješto i okretno. Pogje mu za
rukom, da dovede do saobraćaja glavne takmace,

! Njemce i Čehe. Pogje mu za rukom da se ostavi

iz rasprave, da li je moguće dalje trajati sa cen-
tralističkim sustavom, i nebi li bolje bilo ojednom
prekinuti nerazriješivi spor, i razne narode obu-
hvatiti jedinim pravednim, prirodnim i sretnim
vezom federalizma, da svaki narod žive svojim
grestvima, da se oplemeni i da dogje do blago-
stanja vlastitim naprorima. Sva se prepirka po
nastojanju okretnoga ministra ograniči na pravo
jezika. Čehe je bilo lako predobiti, jer njihovi su
zahtjevi posve umjereni i pravedni: ti, oni neće
drugo nego da jezik česki bude ravnopravan sa
njemačkim. Svakomu svoje pak mirna Česka! I
malo dijete bi razumjelo, da nijesu mladočesi mo-
gli biti umjereniji, i da nijesu smjeli manje traži-
ti, a da ne postanu izdajice domovine! Ali tvrdo-
glavost Nijemaca nije dala o tome ni opepeliti;
oni hoće da njemački jezik gospoduje, a ostali jezici
da budu proste robinjice oko gospocke njemačke

_ matrone, da vlastito pravo podlegne sili Nijemaca.

Toliko su više Česi to imali uporno tražiti, u koliko
im ministarstvo Claryevo bijaše nepravdu očitu u-

' činilo, uništivši Badenijeve odredbe. Istina neko-
_ liko podregjenih nesuglasica bilo je poravnano,
. ali su svi dogovori bili privezani junctim glav-

nom prijeporu, biva u dogovoru jezičaom. Na tom
se je i ostalo. Korber kad je tako nešto polojio
kola, poxvao je Carevinsko vijeće da posluje. I
tu su mladi česi ukazali svoju strpljivost i ple-
menitu volju da se dogje do bracke sloge. Bili bi
i pravili obstrukciju, videći grubijansko ponašanje
fanatičara nijemaca i socijalista, sli ih neki slav-

" jani ne htjedoše po uprijeti. Sami pravaški zas-

tupnici, što je uprav divno i pohvalvo, bili su
spravni bok o bok sa česima jurišati, i ne odus-
tati, dok se ne bude pravica dostigla. Ostali za-
dovoljni s mrvicama, koje im padaju s obilate so-
fre, izjaviše se protivii, Okretuomu Kiirberu po-
gje tako za rukom dostignuti da se primi zakon
o novacima, i da slijedi imenovanje članova za
Delegacije; a onda opremi crnce koji su valjano
svoju službu vršili. Slijedili su dogovori izmegju
Nijemaca i Čeha, bacila se udica i u Istru i u
Tirolu; ali uporna tvrdokornost i nerazložiti za-
htjevi nijemaca i talijanaša zapriječila je da se
dogje do sporazuma. Nadošla je i besposlica rad-

nika u Ostrau i Karvin, koja je strašno potpiri-

 

la strasti, jadnijem radnicima nanijela silu nevo-
lja, gospodarima i brige i gubiša, a nadasve vla-
di glavobolje, jer je obrtu silno škodovala. U is-
tumu Beču vri, i borba je doprl&a do vrhunca.
Antisemite sa D.rom Luegerom na čelu, prekroji-
li su obćinski zakonik, a semite liberalci, i soci-
jaliste uzvijenili su na to, i njihovi su vijećaici
prikazali svoju ostavku.

Tamo preko Leithe položaj je još tamniji,
jer preuzetnost još veća, a dosta je vigjeti što se
u našoj Hrvackoj dogagja, gdje dopokon ni sami
novinari ne mogu da se sakupe na sastanak, pak
uprav da čeljade zdvojno zavapi: ah! strašne li
su naše domaće brige! Kud god gledam svud je
tama! Carevinsko vijeće se sakuplja: Nijemci ne-
će ni za dlaku popuštati, a hoće li Slovjeni doći
do toga, da proti svome očitomu dobru, proti va-
paju svake čestite duše, izvrše samoubojstvo, i
pridruživ se očitim svojim neprijateljima da pri-
tisnu na zid Čehe i njihove suborce naše prava-
še? Kakovo je doba svemu se možemo nadati; ali
je uhvat da će zajednički interesi i pogibli
uzdržati Slovjene od tolike bezumnosti. A dogo-
di li se to, što onda? Po svoj prilici zatvori-
će se Carevinsko vijeće i nastupit će ili ab-
solutizam ili će pokušati notim izborima  dos-
kočiti velikome metežu. Ali novi izbori, uz sus-
tav koji vlada, našli bi vrijeme koje su ostavili,
i tako nove bi nastupile brige, nove borbe. B':lo,
kako bilo, mi Hrvati amo nećemo sažaliti dogodi-
li se jedno ili drugo, jer nam ustavno doba nije
donijelo nikakve utjehe: talijanština je na svome
mjestu, njemština joj se pridružila, da zasjede ka-
ko druga gazdarica u kući našoj; narod seli, go-
dine izdavaju, talijanci imadu povlagjeni položaj
u ribarštini i u prodaji vina, srbi pridižu glavu,
pospavani narodnjaci probavljaju masne zalogaje,
pravaši gledaju svijeh proti sebi; ali su ipak u-
vjereni da koliko se više oblači, koliko više sila
zahvaća maha, toliko će prije i rasgaliti se, i 0-
svanuti dan, da vide svoju jedinu živu želju os-
tvarenu, ujedinjenu Hrvatsku.

 

Dubrovnik, 11 Maja.

Zanimiyo je zbilja bilo vidjet djelovanje ta-
ko zvanih srpskih zastupnika u ovogodišnjem za-
sjedanju hrvatskog sabora u Zadru, ali je možda
još zanimljivije vidjet što rade srpski listovi od-
nosno saborskog rada. Bez dvojbe ovi imaju bit
u velikoj neprilici sa ,radom“ svojih poslanika
gledom na od njih toli razvikano srpstvo u Dal-
maciji. Jer ko je kompetentniji i prikladniji od
zastupnika da temeljito govori i brani samozvano
srpstvo?! A kad tamo oni što rade, kako brane
tu svoju narodnost o čijim progonstvima srpski lis-
tovi trube sve u šesnaest? — Napadajuć i kle-
večuć Hrvate! Pak i to samo u kratko u najop-
ćenitijoj formi i ako podlo i bizantinski koliko se
se moglo više. Jeli kome od njih došlo na um da
izide iz ograde neizvjesnosti, pak se uhvati či-
njenica, čim dovrši pobija mu Odma sve što je
rekao, jer neistinito ; jali ga pitaju da dokaže ; a
a tad: on ne zna bolje, no umuknut. Niti jedan
od tih srpskih zastupnika nije ustao pak govorio
na temelju neke srpske ideje ili programa. Ne,
oni su se zadovoljili braniti tobožnje srpstvo u
Dalmaciji, napadajući na Hrvatstvo. Rek bi da su
punctum saliens, ,rada“ tih samozvanih Srba u

 

saboru bile one interpelacije o zapljenama dvaju
njihovih listova u pokrajini.

Zbilja sa takim radom“ teško da njihove
novine mogu bit zadovoljne, jer i nije ništa dru-
go no svečano potvrdio onaj sjajni fiasco što ga je
doživila srpska stranka u Dalmaciji a sa općins-
kim izborima u Dubrovniku lanjske godine.

Ali tako je valjalo da bude, jer lako je srps-
kijem novinam vikat i bučit neukoj svjetini, a dru-
go je govorit u saboru pred ljudima koji dobro
znadu kako ta srpska stvar u Dalmaciji stoji. Što
su možda oni imali iznosit kakve srpske ideje ili
kakva prava? Bili bi oni to drage volje učinili,
o tome ne može bit sumnje, kad bi imali teme-
lja, ali i sami dobro znadu kako je, i kad je pos-
talo to samozvano srpstvo u našim zemljama i
čijoj zatorničkoj namisli prema hrvatstvu ima da
zahvali što se je danas ponešto raširilo po Dal-
maciji. Njima dakle nije ostajalo drugo no sućet
o svemu da se i još gore ne otkriju — a napa-
dat i klevetat Hrvate. Ovog su se programa za
čudo savijesno držali.

Srpske novine opet da i same ne potvrde
golotinju srpstva u Dalmaciji, ograničile su se na
osobiti način obzirom na ovogodišnje saborisanje.
Samozvani ,Dubrovnik“ puni svoje stupce sa ,sli-
kama“. U tim slikama lovi govore pravaških i na-
rodnjačkih zastupniki; ako nagje da je kojemu
izmakla kakva neumjesna riječ, eto sreće ! traži
kontradikcije, puti i plete na svaki način i stvara
zaključke kako to umiju samo fanatičke glave. O
,radu“ srpskih zastupnika mnogo se ne brine,
kako rekosmo, da i sam ne iznese golotinju te
srpske ideje u Dalmaciji. Punctum saliens od ,ra-
da“ iznio ga je per esteso, kamo sreće da mu je
barem i takijeh komada i više bilo! Nu koliko
god se ,Dubrovnik“ muči sa svojom prevejanosti,
ne će ni najmanje pokrit fiasco što je i ove go-
dine učinilo tako zvano srpstvo u Dalmaciji & po
svojim zastupnicima na hrvatskom saboru u Za.
dru. Naprotiv veseli sve Hrvate vidjet, gdje je on
ultra srpski list u radu sabora prisiljen da se naj-
većim dijelom bavi o krasnim i temeljitim govo-
rima i rasprama pravaških zastupnika premda ih
ne ima ni pola, nego njegovih srpskih.

A kamo li srpska ideja u Dalmaciji! Neka
tako samo naprijed, pa ne dvojimo da će i narod
pravoslavne vjere otvorit oči i povratit se opet
u ono što je i prije bio, to jest u hrvatstvo i ne
će se više dat zavodit pomoću tobož srpske vje-
re, & na zator opet sebi i svojoj braći Hrvatima.

+

s »

Put Franje Josipa u Berlin. — Došo-
gjaj o kome ovih dana govori čitava evropska
štampa jest put našega kralja u Berlin. Njemački
car imao je proglasit punoljetnim svoga sina pre-
stolonasljednika Fridrika Vilima. Kako je veoma
okretan političar, tako nije propustio ni ovu zgo-
du, te je i od ove inače obiteljske svečanosti u-
činio važni politički dogagjaj. Na proglašenju bili
gu osim cara Franje Josipa još i talijanski pre-
stolonasljednik te zastupnici drugih državi. Doček
kralja putem do Berlina, & nadasve pak u tome
gradu, bio je tako sjajan i veličanstven, da se ta-
kvih vrlo rijetko vigja. Njemačke novine pišu da
je taj doček pravo opće narodno slavlje. Na gala-
objedu držanu u carskom dvoru u Berlinu izreče-
ne su dvije nazdravice, — od cara Vilima i cara