Franje Josipa. Uz izlijeve prijateljskih Gustava dvaju vladara megjusobno, te su nazdravice veli- ko i svečano potvrgjene trojnog saveza. Za ovim je možda Vilim i hodio, jer Njemu osobito na sr- cu leži trojni savez, budući da od ovoga Njema- čka crpa silne koristi, tako te bi se moglo reći da za drugo i ne postoji. Razne evropske novine koliko o samom pohodu toliko 0 nazdravicama smišljaju sve što je mogućih komenata i kombi- nacija. Ne mislimo ovdje njih nabrajat, već po- stavimo da su sve puki plod bujne mašte; ali po svoj prilici ipak ne varaju se kad kažu da je taj sastanak ne malo koristio Njemačkoj barem na ugledu, kao što i to da će imat i u našoj monar- hiji jednu poslijedicu ne baš ugodnu ni za av- strijsku vladu, na ime da će se avstrijski Nijem- ci u svome nasilju prema Slavenima i još jače uz- jogunit i u svojim velikozjemačkim težnjam još bezobzirniji postat. Neće li dat Bog da se u istoj mjeri i kod avstrijskih Slavena ojača dobra volja za što čvršćom slogom. Još ćemo spomenut da je za cijelog kralje- vog boravka u Njemačkoj sve teklo u potpunom miru i redu. Car Franjo Josip odlikovao je Cara Vilima imenovavši ga maršalom sveukupne svoje vojske, čast koju iza smrti nadvojvode Albrechta do sada nije niko obnašao. Car se je Frano Jo- sip vratio u Beč na 6 tek. Dalmatinski Sabor. Nastavak VI.e sjednice, dne 7 aprila. Presjednik otvora sjednicu u 6 na večer, te javlja nastavak opće rasprave zemalj. proračuna. Zore. Najprije prigovara Trumbiću što je na- pao na nar. stranku, zatim on sim napada na pra- vašku i to na svećenstvo i učiteljstvo, spočitava- jući im da nemaju dovoljno nauke ni poznavanja svijeta, da im je obzorje usko. Govori za ovim 0 širim narodnim idealima, koji teže za ujedivjenjem svijuh južnih Slavena, sada samo moralnom sve- zom i zajedničkim kajiževnim jezikom, Narodno ajedinjenje po programu nar. stranke, smatra sa- mo prvom stopom za ovo veliko narodno ujedi- njenje. Kad se ovo postigue, tad u nas neće za- povijedat ni svećenici ni učitelji; a to jer ne lju- be slogu!? Glede odnošaja izmegju narodne i a- utonomaške stranke, kaže da nema sada prvašnjih razlika i da bi moglo doć do sporazuma, dosta bi bilo da oni priznadu srpsko-hrvatski harakter ove zemlje. Govori proti gospodovanju talijanskog jezika u uredima, kao što uvagjanju njemstine. Milić prigovara što se toliko vremena izgu- bilo vrhu općinskih izbora. Žali što je Trumbić onako napao na nar, stranku, kaže da se nar. stranka ni sada nije iznevjerila svome programu, njezin je program i sada Hrvatsko državno pra- vo. Kaže da nar. stranka ne smatra Bosnu da je naša, nego samo Trojednicu ; program njezin ne ii NAĆ ečačecvAaRIE_EršNadČtaaRzaAmmsmz=snicman—sđil==Mn Ado PODLISTAK. Par riječi Matici Hrvatskoj“. Svaka stvar koja djeluje na čuvstva, budi refleksije, a po ovim refleksijama daje se prosu- diti o važnosti dotičnog predmeta. Da je izdanje kujiga ,Matice Hrvatske“ od velike zamašitosti po Hrvatski narod, nije treba bataliti riječi dok ih Hrvat čeka kao ozebao sun- ce a kad ih dobije u ruke raspravlja i retlektuje o njima, e mislis neće tim raspravama tim retlek- tijama nikada biti konca. Nije kud kamo , Matica Hrvatska“ postala je zenicom hrvatskom narodu, ona mu je zrcalom u kome se odrazuju njegove sposobnost, f ši ši ii i i i i t i i $prii ili ki ta : teži za slobodnom nego za ustavnom Hrvatskom. Perić govori da se slaže sa Borčićem, što kaže kad je rat rat. naime da se u borbi oružje ne bira; ali da se to oružje opravdano rabi sa- mo, ako je nabrušeno u oružani načelnih pojmo- va, načelnog osvjedočenja. Jeli to slučaj, onda su opravdani svi oštri udarci, što smo ih upravili narodnoj stranci, jer su potekli iz domolju- bnog osvjedočenja, iz žarke ljubavi prema na- sem izmučenom hrvatskom narodu te iz ogor- čena srca nad nepravicam, koje se nanose stranci prava. — Odbija grdne napadaje govornika nar. stranke na svečenstvo, jer govori da to čine sa- mo s uzroka što ovo nije više u njihovoj stranci, dočim prije kad je u za nju pristajalo, onda nije- su toga radili, svečenici su tada bili narodnjaci- ma angjeli mira. Ističe zasluge svečenstva za na- rodnu stvar. Za ovim osvrće se na podvalu Zore i Borčića da pravaši obaraju što je narodna stran- ka sagradila. Za dokaz kako narodna stranka ,gra- di“ i iznosi što njezin organ radi, za što i ona odgovara, kad već nije odgovornost za to javno od sebe odbila. Navodi, kako taj list huli Hrvats- ko državno pravo i izrugiva se predlogu pravaša o sjedinjenju s Hrvatskom, kako napada na knjige »Matice Hrvatske“ te školske knjige iz Zagreba. Napadajuć na školske knjige, ide samo na ruku austrijskoj vladi, kojoj upravo na srcu leži da is- tisne knjige iz Hrvatske, te ih zamijeni takovim u kojim hrvatskom imenu i povijesti ne bi ni tra- ga bilo. Za dokaz tome usporegjuje naše školske knjige štampane u Beču sa onim u Zagrebu. Na- padaji lista na jezik u knjigama, lažni su i neo- pravdani; a to i dokaživa, te kaže da ni u srps- kim knjigama sa jezikom ne stoji dobro, koje nam organ stranke preporučuje. Hajkom na knjige iz Hrvatske ide se samo za tim da se prekine i taj slabi moralni vez, koji nas spaja. Pita sad zas- tupnike nar. stranke, dali ovo znači graditi ili o- barati? — Nadalje prigovara i žali što narodna stranka otklanja sjedinjenje s Hrvatskom sa 2god- nim časom. Otklanja prijetoje predgovornika pra- vašima, jer ih se ovi ne straše. Trumbić. — U svom oduljem govoru, naj- prije je razlagao o slučaju D.ra Ferri, za tim je u glavnom potvrgjivao što je već kazao u sjed- nici V.oj i odbijao prigovore narodne stranke na isto. Pobijo je napadaj zast. Borčića, na bivšeg na- čelnika na Visu, Jakšu. Govori o koaliranju na- rodnjaka sa autonomašima te o posljedicam toga. Tvrdi ponovno i dokaživa da nar. stranka nema oslona u narodu i da bi propala kad bi je vlada ostavila. Ističe razlikost programa Zore i Milića koji ipak obojica pripadaju narodnoj stranci. Sma- tra velikom nezahvalnošću napadaje zastupnika nar. stranke na svećenstvo i učiteljstvo, dokaži- vajući kako baš u prvom redu njima mora stran- ka zahvaliti što je pobijedila autonomašku stran- ku i održala se proti negdašnjim navalam vlade. GalEAEUAAEEbsmIJenjJa,aJJN=nnrnNzamENRSuIp PENN godina hrvatska čitalačka publika priznava vrijed- nost knjigama ,Matice Hrvatske“ a ipak nije s nji- ma sve o sve zadovoljna. To je očiti znak, da o- va publika nije krdo mameluka, koja misli i ču\- stvuje po tugjoj komandi, nego je falanga misao- nih 1 ozbiljmih ljudi, koji svojom glavvoi misle, svojim čuvstvima čavstvuju, a kojemu patrijou, da ne zaigra srce pri takovome pojavu ? Da ,Matica Hrvatska“ stvorila je u hrvat- skim zemljama svoju publiku, Koja ju savjesno, recimo i blago, ali svakako pravedno prosugjuje. Pak, da nije ona nego samo ovo stvorila, mogla bi da bude ponosna svojim radom; al ovaj nje- zin rad ide kud i kamo dalje: ta prije smo ista- kli što je ,Matica Hrvatska“ hrvatskom narodu. Matica je Hrvatska savjesni vrtlar, koji u svojoj cvjetari sadi i paji cvijeće, kojega je sjeme na ovoj našoj Bogom blagoslvvljenvj grvdi, a ipak ne zaboravlja da donese sjemena te niće na bližajim i dalekim tugjim ravnicama i tud go- rama; tako da pametan posjetilac ove cvjetane može, da obere kitu bojnog i šarolikog cvijeća sve po svoj volji i po svome ukusu; &a kad smo pri ovome izaijeti ćemo nekoje nazore pak reci- mo i preporuku, koju će književni odbor suau pu orejej SRDNJŠNI rasudiu o oventualao 1 osštva- ri ca je Hrvatska relativno prama našim gritiina Ori O ug. oatfita. povendio : i % da su ruska djela, koje je Ma- tuca iska izdala veća a. pr. od pjesama brat; Slovenca Prešerna, ali kojemu GHrvatu nije više pri- Gjiljanović govorio je takogjer i to samo 0 slučaju Dra Ferri — na svoj način dakako. Nardelli. Odgovara najprije Kvekviću da u Dubrovniku izborne borbe nije ni bilo, te o istoj nije moguće ni govoriti. Vlada je poslala tamo svoga povjerenika obzirom na oštru borbu, koja se predvigjala. Ako je srpska stranka izgubila op- ćinu u Skradinu to je stoga, jer je stara općins- ka uprava izgubila povjerenje onih općinara Za ovim je u kratko odgovorio Biaokinu, pak o pri- manju radnika na radnju oko Dubrovnika, te is- takao da se s pravom pretpostavljaju domaći Cr- nogorcima. — Zatim presjednik zatvori sjednicu. Pogled po svijetu. Austrija. — Na 8 tek. bila je prva sjedni- ca Zastupničke kuće. Ministar presjednik Korber prikazao je jezičnu zakonsku osnvvu za Česku i Moravsku i zakonsku osnovu; za diobu Česke u okružja. Istaknuo je veliki zamašaj zakonskih o- snova. Izjavio je da vlada nije nikakva stranačka vlada; hoće da oaprama svakome bude pravedna, ali i da očuva nepovrijegjena državna prava. Po- slije govora ministra presjednika izjavi Pacak da zakonske osnove nijesu prikladne da umire Čehe, jer ne zajamčuju nikakve ravnopravnosti, te navi- jesti opstrukciju i predloži dva glašovanja po ime- nu, što ih je kuća prihvatila. Za glasovanja nasta- ne velika buka i svagja megju Nijemcima i Česi- ma. Sa glasovanjima po imenu Česi su zapriječili da se pregje na dnevni red. Južni Slaveni podu- piru Česku opstrukciju. Domaće vijesti. 4 Hugo Badalić. — Prosle sedmice zate- kla je hrvatski narod teška nesreća, te iz redova njegovih ponajboljih sinova nemila mu smrt ugra- bi Huga Badalića, u najzrelijoj dobi života. Hugo Badalić bio je jedan od najboljih hrvatskih živu- ćih pjesnika; kroz cijeli svoj ne dugi život uvijek je bio marljiv i radia da bi svakome mogao za izgled služiti. Još u raaoj mladosti dao se ma književno polje, te je sve do zadnjega doba svo- ga vijeka kitio hrvatski Parnas sa svojim kras- nim i nadahnutim pjesmotvorima. Ali kako da je našem narodu sugjeno, da mu po najvrijednijih sinova nestaje u najboljoj njihovoj dobi, te mu se evo tako dogodilo i sa omiljelim Hugom, pa mješ- te da od njega okrepe i blagoslovnog rada prima, pad njih suze roni, a iz srca mu se diže bolni uzdah: laka ti ova zemlja, koju si toliko ljubio ! Instalacija hrvatske Zastave ,,Trebe- vića“ u Sarajevu kojom su to društvo odliko- vale patriotične zagrebačke gospogje biti će na 3 dojdućega. Ovaj dogogjaj neće radi, mnogih ra- zloga biti samo privatna cerimonija društva, nego će imati potpuno zaamenje eminentno hrvatske GRSRHRNAJSRIRJENSVNSSANNYPSFNOJRNRJINNIA S IININMESD rasla na srce nujna njegova musa nego li ma ko- jega ruskoga pjesaika?; ta stara je poslovica ko- sulj& je buža od prsluka. Da, imali smo prilike, da čujemo često želju, da bi se Matica Hrvatska pobrinula za vrstan prijevod Preseraovih pjesama pak ih oštampala. A to joj mislimo ne bi bilo tes- ko, jer imade u nas blagodanih pjesnika, koji u- miju da ljepo prevagjaju iz slovenskog jezika. latina je, da svaki Hrvat može da razumijeva slo- venski, ali kad se pjesme tiće to je nešto poteže, jer pjesnički, da tako kažemo, jezik u svakome je narvdu različitiji od prozaičkoga, imade naime one osobitosti te su naposni i rijetka nakiti; & osim tuga mora da nam bude na srcu, da se što vise abližimo, da rame o rame kročimo kao bra- ća: Hrvatu i Slovenci (Plamnski Hrvati), & Mati- ca Hrvatska, koja je uvijek prednjačila u svako- me patrijotićkom posivu, no smije ni u ovome da iz0stane. Nijesmo naviknuti, da politikom, te je češće