: i | : F i : Br. 20. mm—————-—m—m—m—mm—=m—m=mm««azumtafompoantvetismsequempesmt=pammunsmpmnnpaensnumE U DUBROVNIKU 19 Maja 1900. Godina X. | mmm———————m<ms=————m—m—amu=——m—m—m——m——m—m—<m“<uu=L—z m ——— CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 450 kruni, sa Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n&, na p& godine 5 kruod, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel, Pretplata i Za oglase. p i plaćaju se ?pravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i a dopisi salju se Uredništvu. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za poša- riopćeno, zahvale i ost. više puta pogodbi i t. o 5 vraćaju. km re + ne prima ni uredništvo ni uprava se 20 hel. po retku, a oglasi koji se Neslogu zamijenimo slogom ! Njeki videći današnje zbilja teško stanje našega naroda, skoro da dvoje u postignuće bo- lje budućaosti i u snagu naroda. Ma kolikogod pam je mučno, ta nepouzdanost nije opravdana. Prilike su u istinu teške; navaljuju na nas Tali- jani, Nijemci, Magjari i Srbi kako bolje koji mo- že, i sporo se i ide uaprijed. Nu nemojmo samo ge obazirat na spoljašnost, već treba i još više, na naše nutrnje stanje. A kakvo je ovo? Zbilja gore teško da može bit. Nesloga, stara krepost svih Slavena, zagospodovala po sve sedam zako- na. Stranska; kod iza kiše gljiv&; svaka čisti i bi- stri, i glavno: svoga vogju ističe, ili ovaj stran- ku. Svaka nateže na svoju; ne će popustit pa da ih nema šaka; neka propane sva Hrvatska — ali valja se održat. A sve ovo u korist hrvatskog na- roda! Uz ovako sjajne nutarnje prilike, koje ču- do ako se sporo ide naprijed? Hvala Bogu samo kad se ne nazaduje! Domaća ova nesloga, koja nas ovako davi, kako nam je dobro poznato, nije od jučer. Od kad Hrvati sami za sebe znadu, nesloga nam je uvi- jek vijerno kumovala, kakonoti Slavenima. Ali ka- ko što naša domaća nesloga nije od skora, isto tako ni naši današnji dušmani nijesu novodošli; već su od vjekova na naš narod vrebali Talijani, Magjari, Nijemci, pa i Srbi, pak osim tih još i Turci, ko- jih danas više nema u ligi naših dušmana; a ko- liko su nam oni jada zadavali! Pa ipak uza svu onu našu neslogu i rascjepkanost hrvatskih zema- lja, koje su čamile pod različitim gospodarima i uza svu goropadnost i mnogobrojnost naših duš- mana, Hrvatski je narod i danas čil i zdrav, od svoga zemljišta nije izgubio. Ne samo to, ni svo- ju slobodu nije nikada izgubio de iure ni za ča- sak. I dao danas Hrvati nakon skoro tisuću go- dina teške borbe i domaće nesloge, mogu, bez da im je potreba od ikakve sile, sve po samom pra- va postići i de facto potpunu slobodu i nezavis- nost. Zar nije ovo više nego dovoljan, upravo po- nosit dokaz životne snage hrvatskog naroda?! Koji drugi ovako malen narod može uz ovako burnu i tešku prošlost, kako što je naša, pokazat danas da je toliko svoga sačuvao i obranio, kako što su to Hrvati? Srbi valjda? Ni najmanje! Oni su u- vijek bili daleko manjim pogiblima izloženi nego li Hrvati. Turci su svedjer bodili za tim da narod sebi potčine politički, ali ne da ga unište, Na- protiv Talijani, Nijemci i Magjari nastoje da tu- gji narod unište, da ga sebi potpuno asimiliraju A ove su baš Hrvati imali za svoje dušmane za toliko vjekova, pak još i uza svu našu domaću nešlogu evo nas i dan danas. Ne može dakle niko s razlogom posumnjat u ansgu našega naroda, koju je on onako sjajno posvjedočio. Te ako se danas sporo napreduje tome je kriva samo naša nesloga. Bez sloge do- sta. i kad se stoji na istome, kad se ne gubi. Ako hoćemo da dobro. pokročimo naprijed, moramo avi složno radit, pokrenut k jednome cilju sve si- le naroda. Za ovo je dakako potrebita jedna stran- ki; sli imamo je Bogu hvala već od njekoliko vremena, a to je stranka Prava. Ona jedina is- kreno i odlučno ide ga tim, da izvojšti narodno ujedinjenje i samostalnost. S toga svaki pravi Hr- vat, to jest svaki što teži za boljom budućnosti našeg naroda, neka odlučno pristupi k stranci Prava, da se tako do sad rastrkane sile slože i ujediae; učinimo dakle to što do sad nijesmo učinili, pokušajmo jednom i složnim radom, pa onda sudimo! Ali prije neg to pokušamo sva- ko nepouzdanje nije drugo no vlastita mlitavost i malodušje dotičnoga. Slogom radom i samoprije- gorom će Hrvati bolju budućnost postić ! Stanje ,,srpske“ crkve. Organ u Dubrovniku nuseljenih hrišćana sa- mozvani ,Dubrovnik“ ne propusti nigda ni najma- nju zgodu a da ne sumnjiči Hrvate, što tobož tje- raju katoličku propagandu ili ponijaćivanje a na zator ,jedino spasavajućeg“ pravoslavlja, ,srpske“ vjere. Da naši poštovani čitatelji mogu vidjet što govore o toj ,srpskoj“ vjeri i sami srbi, ali oni, koji tu vjeru, barem u svojem okolišu ne mogu smatrat kao puko zgodno srestvo za borbu proti Hrvatima, kako što to čini samozvani ,Dubrov- nik“ donosimo ovdje upravo karakterističnu sliku te ,trpske“ vjere što ju podaje ,Blagovijest“ srp- skog igumana Teofila Stefanovića : ,Kad bi srpska crkva bila stavljena pod moćno pokroviteljstvo rimskog apostolskog prije- stolja, ne bi Srbiju stajalo toliko truda, muke i žrtava, dok je postavljen Srbin za mitropolita u Prizrenu; ne bi je srebroljubci u Fanaru toliko vremena vukli za nos i varali odnosno skopljan- skog mitropolitskog pitanja; ne bi smjeli podli grčki ,papazi“, u srpskim zadužbinama po Mace- doniji zamazivati likove srpskih svetitelja i htito- ra; ne bi smjeli bijesni i do kostiju pokvareni i demoralisani grčki mitropoliti po Macedoniji spre- čavati Srbima, da svoga svetitelja i školskog pa- trona sv. Savu proslave u crkvi, nego da to mo- raju činiti u privatnim domovima; ne bi mogla turska nekršćanska svjetovna vlast davati ili ne davati svoj blagoslov, da srpski mitropolit, u srp- skim zemljama pod Turskom, može ili ne umože osvetiti crkvu; ne bi moglo tataro-slavensko ple- me, bezobrazni šovinite Bugari, otimati od Srba srpske zadužbine; ne bi mogla svjetovna vlast na- ćiniti u crkvi onakovu sablazan i raskol kao u Srbiji god. 1881; ne bi glas srpskog svećenstva za platu i svoje obezbijegjenje toliko godina bio i ustao glas vapijućega u pustinji; ne bi narod na svoga svećenika gledao kao na kakvog arami- ju, što mu mora zaradu za kakvu sveštenoradnju platiti, nego bi svećenstvo bilo osiqurano i obez- bijegjeno, kao što je u cijeloj crkvi pod rimskim apoštolskim prijestolom, imalo bi više vremena bri- nuti se o duhovnom spasenju svoje pastve i nje- zino usavršavanje i prosvećenje, & pastva bi gle- dala u svećenika svoga oca, nastavnika, prijatelja i angjela branitelja it.d Ne bi, velimo, svega to- ga i podobnoga moglo biti, niti bi srpska crkva bila toliko puna sablasni, da čak vjernike isasiv- lje da pišu po listovima, da se i ,Duh Sveti pro- lagao“. Jer šta može biti drugo ta vjerne nego sablazan, kad arhijereji, sakupljeni u saboru, *% nivši predhodno prizivanje Svetoga Duha, sa bor novog episkopa i pristupajući djela u začelju akta toga izbora vele: ,Izvolisja Duhu Svetome i nam sahrauim otačanstvenim arhijerejims, da sr- himandrita Vasilija postavimo sa episkopa šabač- ke eparhije“, pa kad podnesu taj akt ,silnima mira sego“, oni to po $ 9. odbace i vele ,ne mo- žemo toga primiti“. Znači: Duh Sveti nije umio učiniti izbor ? I onda se Duh Sveti otjeruje kao nesposoban da učini izbor i po naitiju »Silnih mi- ra sego“ izbire na Gavra. Eto kako je to bilo u srpskoj crkvi, kad su za šabačkog episkopa postavili silni mira sego pok. vladiku Gavru mjesto Duhom svetim izabranog pok arbimand. Vasilija. Drugi takav slučaj bio je prije nekoliko godina. Duhom svetim izabran bi- jaše za episkopa Timočkog g. prota Milutin Sto- kić, ali siloi mira sego, poslije duge i velike bor- be sa crkvom, postaviše svojim naitijem jeromaha Maletija. A da bi se sve to zamaskiralo i blago- vidno izgledalo, prinudiše Duhom svetim izabrane da dadu ostavke na izbor. Ne bi bilo ni ove sa- blazni u Karlovačkoj mitropoliji izmegju Njegove svetosti i episkopa Zmejanovića, ni ovog ovakog razko'a i sablasni u srpskoj bosansko-hercegovač- koj crkvi. Ne bi, velimo, mnogo što šta podobao- ga moglo biti u crkvi, kad bi sirota bila slobod- na i nezavisna od svjetske vlasti, kad bi imala za svoga vrhovnog poglavicu rimski moćni apo- stolski Prijestol, prema kome sve svjetovne vlasti i države imaju rešpekta. Neka se, dakle, srpska crkva i oni, koji u- pravljaju i rukovode sudbinom srpskoga naroda, čuvaju proždrljive sjeverne studeni, jer smo dosta i suviše siti njezine ljubavi i dobroželateljstva, Dosta imamo primjera u historiji o njezinoj neis- krenosti prema Srbiji i kako je više puta htjela Srbiju u propast survati prosljedujući svoje ambi- ciozne i sebične interese, pa neka samostalno gle- daju korist svoga naroda i crkve. Za ugled u o- vome neka imadu sv. Nemanjiće, Stevana i Prvo- venčanoga i druge, koji su svagda bili podkreplji- vani i u crkvenim i u državnim poslovima, kad god su zaštitu imali od rimskog apostolskog pri- jestolja. Craogorski knez Nikola već je učinio je- dan korak, potpisavši konkordat $ dopustivši da dvije njegove kćeri predju u latinsku vjeru, koja je barem po spolnoj formi različita od istočne“. Mislimo da k ovome ne treba nikakvih ko- menata. Ne dvojimo da će se prije ili poslije is- punit i igumacova želja i da će se hrisćani povra- tit i opet u krilo Poglavice Rimskoga! Dalmatinski Sabor. Sjednica VILa dne 9 Aprila. Biankini stavlja upit na Vladu glede toga što narod u Vitaljini, premda se je ova ocijepila od Pločica, te uzdržava svoga paroha, mora ipak doprinašati redovinu parohu od Pločica, kao i prije. Za tim stavlja upit na Vladu obzirom na veliku potrebu pročišćenja mulja što ga nasiplju vode pred skradinom. — Zafron govori 0 ras- pustu općine u Blatu. — Kvekvić govori 0 zad- dojim izborima da su pojava njemačko magjarske struje, koja da progoni Srbe (za dokaz neka ba- du Srbi u Banovini. Ur), a Dobrovniku da je u- stanovila ,Informations Bureau“. (žao nam je što gosp. zast. nije svoje riječi dokazima potvrdio, jer bez tih, ovakove revelscije, ne snamo da mu mogu bit na čast, Ur.). Za ovim je branio presjednika Gerschera, jer da on ljubi hrvatski jezik! Napokon je govorio na pose 0 isborima e