da je i htjela nije mogla niti smjela. ona je jedi- no učinila koliko je mogla. Ima načelo: niko ne može dat više nego ima, tako idržava. U ovom slučaju pogodba je u krijeposti dok objekat traje, kad njega nestane, nestaje i pogodbe, jer tim po- nestaje svrhe u koju je ista bila sklopljepa U u- govoru megi ,pravoslavnim Srbima“ i pod fran- cuskom pa hazburškom vladom objekat je bila cr- kva; crkve je nestalo, dakle ugovornici su na čistu. Zemljište na kojem se je visila crkva bokeljske Mornarice ostaje slobodno a ,pravoslavni Srbi“ ne imaju nikakvo na nj pravo niti za posjed, buduć da ono clamat ad dominum. Tako smo dokazali, da koli država ne ima prava niti darovat niti prodat tugju stvar toli is- tu ni ,pravoslavni Srbi“ ne imaju da za sebe tra- že. U isto je doba takogje dokazano da je jedini pravi realni gospodar katoličkog samostana i ka- toličke crkvene zgrade Sv. Nikole samo katolička crkva. Zahtjevat dakle od drugoga da ti nješto dijelom daruje, a dijelom proda uz sniženu cije- nu, pa kad to ovaj neće jer ne smije onda se gra- dit mučenikom, a sibilince kadit u , Dubrovniku“ a u ,Braniku“ u Novom Sadu prijetiti ustankom to nek zove svak kako hoće, mi zovemo skrajnom bezobraznošću. (To nije samo bezobraznost, Op. Ur.) Bokelji! Crkva Sv. Nikole, to je crkva vaše plemenite Bokeljske Mornarice još od godine 1453, kad su se na glas zvona vaši blagopokojni djedo- vi sakupljali, da vijećaju o dobrobiti vjere i ro- da; to je spomenik vaše slavne prošlosti, koji u analima bokeljske povjestnice zabilježen je zlat- nim slovima. Pokelji | Pod ruševinama crkve Sv. Nikole sni- | jevaju vječni sanak mili vaši pregji, koji možda su bili žrtvom smrti prije vremena silom pregja onih koji hoće u ovo sibilinsko doba, da nad njihovim / mrtvim kostim grade srpsku crkvu. Bokelji i plemenita Mornarico! zadužbina vaših milih pokojnika hoće se do temelja izko- rjeniti, da joj se svaki trag zametne te nad gro- bovima vaših djedova iza kako su crkvu izgorjeli nehotice (?) a zvonik kojeg Mornarica svojim tru- dom sagradila, hotimice razorili, hoće da vam sa- grade srbsku crkvu Na ustuk recite: ne, svoje branite zakonitim putem i održat će te stalno po- bjedu; zahtjevajte otštetu za izgorjelu zadužbinu, ako hoćete namrijeti potomstvu častno ime! Dalmatinski Sabor. Zasjedanje XXXV. — Nastavak VILe sjednice dne 9 aprila 1900. “ Presjednik otvori sjednicu u 6$ sati u večer. lvčević odgovara Trigariu, da blagajnički pre- tičci ne iznose 300 000 nego 19.000 for. a ove, o- sim što ne mogu pokriti u proračunu manjak od 49.000, ne bi bilo ni pametno potrošit, jer u bla- gajni valja da bude uvijek nješto raspoloživa nov- ca. Na izjavu autonomaša, da ne će glasovat za proračun, jer da ovaj ne uzimlje u obzir zahtje- ve manjine, odgovara da tim ciljaju na to, što se ne zavagjaju talijanske škole, ali oni ipak salju djecu u hrvatske škole polaze bolnice te od pro- računa uživaju sve koristi kao i drugi. Odgova- rao je Trumbiću na njegov govor proti nar. stran- ci zbog nasilja i bezakonja počinjenih u prošlim opć. izborima i na koncu svalio svu krivnju za i- ste na narodnjačke agitatore u dotičnim mjestima (sic!) O dišiplinarnoj raspravi proti sudo. prista- vu Ferri-u, budući da to pitanje visi o vrhovnom sudištu, nije se bavio, nego je odgovarao Giljano- viću, što je ob ovom slučaju kazao. Kaže da pi- su točne tvrdnje Giljanovića da je zemaljski od- bor u svojim predstavkam priznavao da je tali- janski jezik zakonom bio uveden u nutrnju ure- dovnu službu u Dalmaciji; nema zakona koji pro- pisuje talijanski jezik u nutrnjoj uporabi kod su- dova; ako sabor izrazuje želju da se hrvatski je- sik uvede kao nutrnji u državne urede, iz toga se ne dade zaključiti, da sabor prizaaje talijanski u uredim de jure, on kao takov de facto; sabor računa sa ovom či- znajući da se ne će ostraniti, ako se načela, a da je održao riječ, najbolji je dokaz što | proti hrvatskoj politici, Zore nije mu znao inače da je pitanje uredovnog jezika u Dalmaciji, juri- dično riješeno. a afera Ferria je pokazala da se ono mora i de facto riješiti. i Čingrija, izvjestitelj, odgovara u kratko Trum- biću, što je onako ustao protiv nar. stranke. Ka- že da ni sam ne dijeli muijenje onih, koji govore | da se svećenici nemaju uplićati u politiku. jer | su i oni slobodni gragjani, pa kao takovi imaju prava uživati i sva gragjanska prava, Nego nek , svećenik učestvuje kao prosti gragjanin, & ne zlo- | rabi svoj svečenićki značaj Govori da je oprav- dana tužba Biankinija, što se zabranjuju biračke skupštine. Priznaje da stranka prava imade uza se svečeništvo, učiteljstvo i omladinu, ali ne s\e ko se izmegju ustroji slobodoumna stranka, da će stranka prava loše proći ne narodna. Priznaje za- sluge svečeostva osobito u prvim borbam; zamje- ra vladi što brani vijanje hrvatske trobojnice na biralištim ; nije mu pozoato da kakav ,loformatious- Bureau“ postoji u Dubrovniku; ne odobrava pos- tupanje prizivnog suda proti sudb. pristavu Ferri. Zore odgovara i napada na Biankinia. Priz- naje da je potpisao izjavu da će branit kršćanska Nego u omladini se spravlja neki preokret, te a- je ušao u ,kršćansko-slavensku svezu“ u carev. vijeću (Da što je mogao drugo učinit; možda poć s Nijemcima ili Talijanima ili se proglasit ,divlja- kom“? U kratko odgovor Zorin nije drugo no — mea culpa. Ur.) Trumbić u par riječi ispravlja njeke navode predgovornika. Biankini odgovara Zori, i kaže da na nje- gove stvarne opaske o poganom ,Objavljenju“ i odgovorit nego osobnim uvrijedam. Navagja da što je on govorio o ,Objavljenju“ to govore takogjer i drugi, te i zagrebački listovi, citira ,Obzor.“ Kaže da pripušta saboru i poštenom općinstvu da okrste taj fenomen, po kojem jedan te isti čovjek potpisuje biskupima obveznicu da će branit krš- ćansku vjeru, stupa u jedan kršćanski parlamen- tarni klub, a s druge strane štampaje materijalis- tično i protukršćansko ,Objavljenje“ ; taj fenomen po kojem jedan te isti čovjek potpisuje program hrv. nar. stranke, koje mu je glavna tačka hrvats- ko ujedinjenje a s druge strane pod sjenom te is- te stranke pripovijeda panserbizam od Carigrada do Slovenije ! Presjednik javlja da je opća rasprava prora- čuva zatvorena, i da se prelazi na posebna. Biankini priporučuje vladi da za javne rad- nje uzimlje domaće sile, a ne tugje; predlaže da se briše svota potrebita za izdanje njemačkog lis- ta pokrajinskih zakona (predlog pri glasovanju propada.) Nadalje preporuća da se oružništvo os- tavi uredovne njemštine, i tiiži se što se ni kod vojništva pristojno ne poštuje hrvatski jezik. Pre- poruča vladi da se kontrolna smotra općine Kune drži na Kuni, a ne na Orebiću, zbog znatne uda- ljenosti. Milo mu je veoma što je vlada obećala da će graditi kolni put preko otoka Hvara i Kor- čule i preporučuje da pri trasiranju ovoga zadnje- ga dade nacrtati put iz“ Smokvice do luke Brne. Priporučuje takogjer da vlada usliša molbu opći- ne Kune za pripomoć za dovršenje puta Kuna- Crkvice. Presjednik zatvora sjednicu u 11 sati na večer, Dubrovnik, 26/5 1900. Zadnji broj ,Dubrovnika“ dvnio je u cjelos- ti govor srpskog zastupnika g. Kvekića. Naši či- tatelji, koji su možda taj govor pregledali, uvje- rili su se očito ob onom što smo mi tu u nekom broju našega lista pisali o tobožnjoj srpsko, ideji u Dalmaciji, koja se preko svojih zastupnika u dalmatinskom saboru očitovala u napadajima i kle- vetam proti Hrvatima. Ne mislimo ni najmanje ovdje govorit 0 raznim podvalam g. Kvekića pro- ti Hrvatima, jer ih se ne može ozbiljno uzet, bu- dući su bez ikakvog konkretnog dokaza; osim o- no što govori u Budvi, ali tu gs opet ulazi samo vlada. Nu osvrnut ćemo se na same dvije tačke iz puke zanimivosti. Na jednom mjestu po riječima g. Kvekića izlazi da je naš jezik bio negda po putu Nijema- ca i Magjara prozvan ilirskim, u svrhe dakako protuslavenske, i po njemu, u prvom redu proti Srbima. Pravo ćemo reći da se ovakoj nijesmo padali. Ili je ovo somma igooranza g zastupnika, ili ako ne to — a ne može ni bit — onda je ta- kva podlost, kakve se ne vigja lako. Ilirizam su prvom polovinom ovoga vijeka stvorili slavni hr- vatski pjesnici i rodoljubi — to je svakome poz- nato — a stvorili su ga me za drugo, nego vide- ći da i Hrvati i Srbi imaju isti jezik, da dogje do sloge izmegju oba naroda, misleći da je glav- na zapreka različito ime. Oni su se dakle drago- voljno odrekli svoga marodnog imena za ljubav sloge sa Srbima. I gle čuda. danas im Srbi govo- re da je ilirsko ime stvorio duh msgjarsko-nje- mački (pomoću onih hrvatskih pjesnika) a na za- tor slavenstva i Srba! Ko ne vidi, nemoguće je vjerovat, da su Srbi kadri i do ovakih srestava uvći, samo kako bi pred svijetom ocrnili Hrvate! Gospodine Kvekiću, nemamo što da vam na ovo rečemo — potpuno ste se sami ilustrirali. Drugo na što ćemo se osvrnut jest ono što gosp. Kvekić govori da su Hrvati klevetnici kad govore da Srbi teže izvan ove monarhije ili dru- gijem riječima, da su antidinastični. Gospodine Kvekiću, poznate li Vi onoga u- čenog srpskog rodoljuba D.ra Splalajkovića ? (si- ne dubio!) A jeste li pročitali njegovu knjiau, sto ju je lani izdao u Parizu: ,La Bosnie et |' Erzć- govin“? Ako nijeste, a ono možete lako pročitat »Hrvatsku Domovinu“ od 21 tek. Ewo što taj Vaš patriota govori o težnjsma Srba u monarkiji : (prevagjamo) ,Ima Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj- Slavoni, Dalmaciji i Turskoj, kao što ih ima u Srbiji i Crnojgori. Obdareni čudo narodnom svi- ješću, oni na svim točkam pokazuju istu neslomivu volju, identičnu onoj, što je učinila talijansku do- movinu i njemačko jedinstvo.“ Ove težnje dakle ne idu izvan monarhije? Ajdemo dalje. pak ćemo k tome još nać i tumač kako se ta srpska volja provodi u raz- nim mjestima. »Srpska stvar (la question) se u sadanjem času pokazuje pod više ili manje raznom izlikom za svaki dio srpskog naroda. Ovdje se pokazuje pod formom borbe za sačuvanje crkovne autonomije i srpskih škola; ondje osim borbe za ta ista prava autonomije, traži riješenje agrarnog pitanja.“ Na dalje, kaže da ,svaki uspjeh prestavlja jeduu e- tapu napredovanja ka konačnom cilju, jedan čin što pripravlja konačno djelo — političko ujedinje- nje svih Srbi!“ Eto dakle sam Srbin govori da sve srpske tužbe, mnmorandumi i tobožaje borbe za školsku i crkvenu autonomiju, nijesu drugo no srestva kojim se provagja velikosrpska politi- ka, a ta je sim Srbin očituje i još tumači — antidinastična. Pa ipak ako to koji Hrvat rekne, onda su odma Hrvati ,podli klevetmici“, premda im se ka- že živa istina, koju i oni sami iznose — ali da- kako u tugjem i dalekom svijetu, gdje stoji do- bro prikazati Srbe ko nekakav Pjemontce, te ih na taj način proslaviti — dok ako ko spomene u A- ustro-Ugarskoj Srbima taj ,Pjemont“, on je ,podli klevetaik“. Gosp. Kvekviću, ovako vi Srbi radite! Y . a“ . Naši dopisi. Kotor, 8 Maja (slučajno zakasnilo). U negjelju due 6 t. mj. na baš svečani na- čin, u bliža jem Mulu, bilo je otvoreno hrvatsko pjevačko društvo ,Zvonimir.“ U oči otvorenja pu- cali su mužari i bila je rasvjeta. Na dan sveča- nog otvorenja osvanuo je vas Muo u svečanom ruhu, iskićen hrvatskim trobojnicama i drugim za- stavama. Na 9 sati muljanski župnik prečasni ka- nonik Don Antun Kosović blagoslovio je pred cr- kvom krasni društveni barjak hrvatsku trobojnicu od svile izvezenu zlatom, kojom prigodom izrekao je lijep govor. Po crkvenoj svečanosti zastavom obašla se varoš uz sviranje hrvatske kotorske glaz- be i uz pucanje mužara, zatim u društvenim pro- storijama slijedile su prigodne napitnice, Po pod- nevi pred večer, kotorska glazba pred društvenom zgradom lijepo je zabavljala mnogobrojan svijet, koji se je bio skupio na Mulu, i palile su &e u- mjetne vatre Iza 9 sati pak u većer započela je u društvenim prostvrijama svečana Akademija ko- ja je trajala do ponoći. Akademija je ispala pre- lijepo — Dan 6 tek. mj. na Mulu bilo je pravo hrvatsko slavlje, kojem nije prisustvovao niko od b.aće ,Srba.“ Najviše žalimo sto nije bio D.r Tro- janović, poznati srpski zastupnik, jer bi se ovom godom bio najbolje osvjedoučio imade li u Boki rvata, koje on niječe, — Radosnim srcem kli- čemo: Živielo, cvalo i napredovalo hrvatsko pjev. društvo ,Zvonimir“ na Mulu! — Živjeli naši Mu- ljani! — Kotor, 16 Maja. Jučer smo prisustvovali jednoj od najljepših svečanosti što se u Boki preo godine obavljaju, a to je zavjetna svečaaost od 15 Maja u Perastu, kad se slavi uspomena slavnog dobića starih Perašta- na dne 15 Maja, godine 1654, nad silom Turskom, predvogjenom od junačkog Mehmet Age Risvan- Mia pomoću čudotvorae Gospe od Škrpjela. Po običaju i ove godine svečanost je bila baš lijepo