U DUBROVNIKU 2 Junija 1900. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kru- || sto sžosdie. n4, na po godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više oglase, priopćeno, sahvale i ost. stoji 20 hel. i uji a di Najuljudnije opominjemo gg. velešto- vane naše predbrojnike, koji nam još nijesu podmirili svoju predbrojbu za I.9 polugodište, da pospiješe, jer su to imali učinit još od prije, znajući da se pretplata šalje unaprijed. Onu pak veleštovanu gg. predbrojnike, koji nam pretplate ni za prošlo godište nijesu po- slali, najuljudnije molimo, da se jednom sjete svoje dužnosti, te je čim prije ispune, budu- ći nam je preteško više čekat jer , Urvenu Hrvatsku“ uzdržavaju jedino predbrojnici. Cijena je listu unaprijed na god. kr. 10. »6mi. » 5 3 mj. , 35 S velepoštovanje Uredništvo ,,Crvene Hrvatske“. S i a E nin Bosna i Banovina. Magjari i Nijemci kako svuda po monarhiji, tako su i od hrvatskih zemalja učinili ovaj zamr- šeni zaplet, koji je dobrim dijelom uzrokom i na- šoj neslozi, držeći se dobro poznate istine, da se u mutnu moru lovi, i nad neslogom silom vlada. Ali nenaravno stanje, ma čega god, nemože vije- kom trajat; tako eto vidimo, da se u najzadnje doba stalo opet raspravljat o položaju naših ze- malja — o pitanjima važnim, dapače životnim za nas Hrvate. Najprije se govorilo o riječkom, pak dalmatinskom, te sad evo i o bosanskom pitanju. Nego ta pitanja nijesu Hrvati uzeli u svoje ruke, da ih riješe, već oni, koji su krivi da ista i op- stoje. A to je, što u nami bojazan poragja, jer ja- sno je svakome, da ih neće Njemci i Magjari ri- ješit — po pravu — u hrvatskom smislu. Pitanje, o kom se, kako rekosmo, danas naj- više raspravlja, jest ono Bosne i Hercegovine, te osobito Magjari urgiraju, da se riješi. Za pravo ne znaju ni oni sami, što bi imali ačinit sa ovim zem- ljama. Pripojit ih Ugarskoj, boje se, jer kažu, da bi se tim pod njihovom vlasti znatao povećao sla- venski elemenat. Ali da ih se priključi Hrvatskoj, o tom dakako kod njih ni govora nema. S druge strane opet Austrija radi, da pri- svoji Bosnu i Hercegovinu za sebe. Nu i amo i- ma Njemaci, koji se odlučno protive tome, bvudu- ći bi na taj način ojačao slavenski elemenat u Austriji, a po tom i u carevinskom vijeću. Ipak i u Austriji svi su Njemci složni, kako i svi Ma- gjari, da se te zemlje ne sajedine sa Hrvatskom. Znadu bo dobro, da bi na ovaj način Hrvatska sil- no ojačala, i da ne bi prošlo dugo vrijeme, te bi se k njoj pridružile i ostale hrvatske zemlje, pa i slovenske, a tad su Hrvati postigli glavno : ujedi- njenje svih Hrvatskih zemalja. Tim bi i Njemci i Magjari siloo izgubili i njihovijem expansivnijem težnjama prema moru i Balkanu zadan bi bio smrtni udarac. Posve je stoga razumljivo, što oba ta danas gospodujuća naroda u monarhiji ne će ujedinjene Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom ; te ako zbilja dogje do riješenja toga pitanja, nema sumnje, da će ga oni obavit na taj način, kako će odatle sebi što više koristi crpat, & Hrvatima što više škodit. Dali će pak u tome uspjeti, ne može se lako dvojiti, kad se zna, da u Bosni i Herce- govini jednu trećinu pučanstva sačinjaju tako zva- ni Srbi. A oni će podupirat svaku vladu, samo ako odatle imaju bilo i prividne, to jest momea - tane koristi. Zato nam jamči Banovina, gdje su baš oni, samozvani Srbi, koji su, kako se i sami hvališu, glavni stup tamošnjoj vladi, protu- hrvatskoj kao što i protuslavenskoj. Žalosno, jakon žalosno je vidjet, da se evo naša životna pitanja ne samo bez nas, nego još i proti nama vrlo lako, možda kroz kratko vrijeme mogu riješit. Ovome je kriva bez dvojbe u prvom redu Banovina — recte, tamošnja vlada. Jer ona jedina može, da u ovim poslima reče naj odlučniju riječ ; ona pomoću pravi, koja uža Hr- vatska ima nad svim hrvatskim zemljama, ima u rukama srestva za riješenje svih naših narodno- političkih pitanja, i to dakako u skroz hrvatskom smislu. Ali vlada u Banovini i ne miče se u tom smjeru ; naprotiv, radi proti pravima i težnjama našega naroda. Tako u riječkom pitanju odobra- va što rade Magjari; u dalmatinskom i Nijemcima i Magjarima takogje, pa tako i u ovom bosansko- hercegovačkom. Dok za Bosnom i Hercegovinom posežu svi pozvani i nepozvani naši neprijatelji — vlada u Hrvatskoj se i ne čuje; njezini dele- gati u Pešti gledaju na ovo jagmenje tugjini za našim zemljama tiho i mučke ko da se njih i ne tiče — i na taj način odobravaju što ovi čine. Pogibelj što prijeti narodu gd ovakova postupa- nja te tobož hrvatske vlade u Banovini očita je svakome. Zaludu je govorit i protestirat i doka- živat, da je proti pravu i narodu ono što ta vlada radi, neće se tim učinit mnogo, pa i s toga što se i ne može, jer tamošnji sistem priječi. Hrvatima dakle ne preostaje drugo, nego se i još složaije i energičnije uz stranku Prava borit proti vladavi- ni u užoj Hrvatskoj, do kog su uvjerenja svi pra- vi rodoljubi došli, ma kako god se oni zvali, pak ga se od njekoliko godina hvala Bogu vijerno i drže. U ovu borbu treba sve ponajbolje naše sile oložit, jer Banovina je glava naša i samo kad ota- mo stanemo dobivat oau pomoć, koju nam jedina Banovina može pružit, dospjet će ove naše neda- će i bojazni i počet ćemo se primicat čvrsto i br- zo k narodnoj meti — a tu će nam pomoć Ba- novina pružit tek onda, kad bude u rodoljubni- jem i hrvatskijem rukama ! Lega Nazionale. Našim taljanašim sve po cvijeću pjeva! Ju- načine razmahale se, kroču orijaškim korakom, novaca na pretek, društva izobilj, učiona priličao, što brč! mi smo svi nestali, zemlja nas proguta- la, more nas pozobalo! Ne cijenite, mili čitaoci, da zbijamo šale, nego da je baš tako, eto da vam dokažemo. Na 27 t. m. mali gradić Arco u Tirolu tali- janskom, u čarobnom svom prikrajku gdje se u- vijek zeleni, a hladovina obiluje osobitim veseljem, radovao se žarkomu suncu, a radost zahvatila ljude, kuće i iste ulice, dapače i rijeku Sarca, koja kao da je hotimice zaostajala u svome tije- ku, & da vidi obću radost i da se nauživa, Kad je tako hramala nebi bilo čudo da je i prestala teći, kad su u 10 sati jutra pridošli i dični pre- uzklika tresla se salju se pogodbi i razmj t. re ra vraćaju. Listove uta Pretplata i oglasi plaćaju se opravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su is Uredništva. list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša- se 20 hel. po retku, a oglasi koji se e no prima ni uredništvo ni uprava. = mo na žalost s ćudorednoga pogleda. Pitate čitao- ci, što je to bilo? Eto vam odgovora 8 jednom riječi. Pet pokrajina talijanskijeh u našemu Car- stvu, preko svojih prestavnika tu su držale svoj Congres. Peta je naša Dalmacija, a njezin prestav- nik bijaše onorevole Salvi. Da vam kažemo što je radio taj Congres. Načelnik grada Arca Dr. Mar- chetti pozdravi prestavnike svih talijanskijeh po- krajina, raduje se da će tu čvršće sklopiti desni- ce a da dogju vrha rastućemu prkosu. Odvjetnik Taddei zahvalno mu odvrati, hvali bracko gosto- ljublje. Primaju svi spomen-kajigu, gdje ogromnim slovima bilježi se da je Dalmacija talijanska po- krajina. Gospoda della Lega, primaju bracki poz- drav ministara Frana Crispi, Josipa Zanardelli i znamenitih patriota talijanskijeh, koji bacaju po- ljupce, šalju pozdrave, šire ruke, da se braća što prije sajedine. U kazalištu se odigraje igrokaz. Sve je prepuno kako u šipku. Kako zvijezde isti- ču se zastupnici Trenta i Trsta, načelnici i po- slanici, okružuju ih kitne gospogje i gospogjice, a obavija ih živom svjetlosti električne svjetiljke. Svi listovi talijanski carstva imadu svoje zastup- nike. Silna svjetlost, tolika da je sutra dan po- nestalo goriva suncu, te je ovo pomrčalo! Ipak i tu svjetlost zasjenuju dvije goleme mrlje, prava pegola. Znate li ko je zastupao Veliku irredentu Trst ? G. Rasković koji je talijanac pwro sanguwe. A našu pokrajinu osim Salvi? g. Medović koji će, naći svoje porijetlo u kakvom divljem megjedu, te su ga njegovi stari ubili, ili jer su oslagjavali med, ali u kalepinu talijanskom neće naći korje- nice, da opravda svoje talijansko čuvstvo. Ali to su sitoice, nadasve kad se sazoa da su tu i soci- aliste imali svoga zastupnika. Favete linguis, počimlju govori. G. Taddei plače, uzdiše, jer da Nijemci i Slavljani podižu škole, otugjuju mladež, ali će to, kaže, odvažiti talijance na veću radnju i odpor, onako gorljivo, kako znadu Istrani i Dalmatinci. Dr. Pitocco ka- že uzrok jer se društvo osnovalo. Popovi u Istri, u Dalmaciji, u Goričkoj, pomamili se, podivljali : svakim i najpodlim srestvom progone bijedne ta- lijane, dižu značaj zemlji, grabe mladež; i litur- gjia im je dobro došla da izvrče opake namisli svoje. I oni će osnovati i osnovali su nekoliko podpora, da uzgoje mlade popove, koji neće tre- bati da se politikom bave, nego da jedino gleda- ju svoju službu. Hajde im vjeruj! U Dalmaciji gdje ima 58% nepismenih uvestit će skole, sa s0- cijalnog pogleda, da digau s nas toliku ljagu, ta- ko ljutu ranu. Raskijeh duša! U Zadru, u Šibe- niku, u Spljetu već su osnovane i uregjene, da- kako da isčeznu on koji se ipak nalaze po selima. 1 Korčula uzdiše da steće taku školu. Ali je nesreća da nemadu učitelja. Kako se vidi ti ljudi hoće da uvedu znanja, gdje j a jadni im nepismeni deveta su im I