školu. Dapače bili ste vjerovali, 01 malo dana čuo
sam stavnu vijest, da se po zapovijedi nekih, re-
čena škola ima priobratiti u župnički stan.
IJstinović.
Selca na Braču 20 Maja.
Ko tugu krije ne nalazi lijeka *

Svijesui vijećnici ove napredne općine, pri
svome zborvvanju dne 21 proš. aprila, primiše re-
soluciju ,Prve dalmatinske vinarske udružbe“ u
pogledu vinske klauzole, i tad naimenovaše odbor
od sedmorice, koji bi ju, u smislu zaključka U-
družbe“, pred javnu narodnu skupštinu na usvo-
jenje iznio.

Oglasum odbora od 13 tek sva Selca i svi
odlomci znadijahu po svojijem župnicima, da se
dne 20 oko devetog prije podne valja da u što
većem broju sakupe na prostrani selački trg i da
od tole zavape, neka se nebi, ama ni za što i 0-
pet ponovila s Italijom vinska klauzola.

Bez ikakvog drugog angažovanja, a uaatoč
kiši, koja je u jutru od rana počela da siplje,
navrije pred seljačku crkvu i muškog i ženskog,
i malog 1 velikog svijeta, koliko odavle, toliko i
iz odlomaka odaljenih i do šest km.

Malo poslije devet, kad se već i najmanja
stopa prostora dušom pokrila, diže se na priregje-
no poviše mjesto najstariji odboraš, dojednom po-
štenom Hrvatu s čelik zaačaja dobro poznati hr-
vatski veteran gosp. Tomo Didolić mlagji, te svo-
jijem prirogjenijem ozbiljnijem tonom pozdravi na-
zočne i istaknuv cilj skupštine, najavi kao govor-
nike o predmetu g. Mata Ostojića i veleč don
Vicu Gabelića.

Iz svoje čisto rodoljubne, a uz to pjesničke
duše progovori sada vrli gosp. Mato Ostojić. Nje-
gove vatrene i poletae, te dobre i istinite riječi,
kojima vještaćki ocrta klauzolu i nje posljedice,
pa i sve ono iza čega je došla, u srce dirahu i
na mnogijema se mogaše da lako opažaju najja-
sniji izrazi mješovitijeh čustava. Svoj govor zavr-
ši s resolucijom, da li su za to da se u ime sve-
ga puka ove općine zamoli vladu, neka nebi više
ponovila vinsku klauzolu s talijanskom vladom. —
Jadni ljudi, kao topci za slamku uhvatiše se za
ovo i jednodušno vikahu: ,jesmo — jesmo! hoće-

+mo — hoćemo!“

Poslije ovog burno pozdravljenog govora, u-
stade se veleč. don Vice Gabelić i ovaj opet ra-
zležuć sa svog stanovišta o posljedicama klauzole,
držase najbudniju pozornost slušaoca, dok mu dv-
gje zgodno da sva srca prožeta kao i svoje, uz-
digoe Bogu i zavapi: ,Neka Bog svojom svemož-
nom desnicom zaštiti ovaj osiromašeni puk od mo-
ralne propasti, koja mu jo klauzola donijela.

Za ovim velec. g. Tomo Didolić su nekoliko
patriotićnijeh poklika proglasi dovršenu današnju
skupstinu, i pošto vesela omladina otpjeva ,Lije-
pa naša“, puk se nekako oblakšan kući uputi.

Ovako neka pokušaju i druge općine, jer se
ovijem neće samo moliti, nego i narodu otvarati
oči, da već prozre odakle ga jadi biju.

Pogled po svijetu.
Austro-Ugarska. — Delegacije su od 25

r. mj. obdržale i svoje plenarne sjedaice. Bilo je
i interpelacija i o odnošajima naše monarhije na
Balkanu te o Bosnoj i Hercegovini. Česi su upra-
ča PESPESPANASNSINSSSNNSNEANNINNNNNNSSI
čanstva imadu veću vrijednost, nego li sve im iz-
pjevane hvale i slave po g. Holečeku

Na žalost i dan danas imade mnogo vitezo-
va, kao što su bili Lope de Vega i Calderon, koji
su stavljali pred podnožje prijestola svoja čuvstva,
svoje težnje, svoje interese, da poslušaju hirovim
moćnijega.

Kada bi se kojigu g. Holečeka dalo uspore-

diti s kojom drugom, njoj bi u laži odgovarala o-
na Dorinova, naslovom: La veritć sur # Italic.

Nje pisac priča nam da su mu u Firenci
polače poput njekih tvrgjava 4); da kuće sliće ta-
moicama ?); da mu se Mleci prikazuju poput nje-
koga plavljenoga grada %); da što je god lijepa
u tali »furent cr663 par |' administration frao-
gaise sous Napolćon I.* *)

Istina je, da g. Holeček govoreći o nama
Hrvatim i o našoj Domovini, ne govori tim tonom,
ali govori jos i gorim i prezrenijim, Za njega u
duši hrvatskoga naroda stoluje egoizam i šovini-
zam 1%); te Hrvati rade za tugji uspjeh, & nikako
za hrvatsku stvar !*); divljiji od njih nijesu ni
Kafri i Beduini '%); dočim je Ante Starče-
vjedao tirvatima, kao prvu zapovijed, da
ne možda slikovito, već zbilj-
rukama, da ih sjekirama zasjeku '%).
velikohrvatski, starčevićanski politič-
tako i po zaačaju, koji ga
vaik Vobornjak ocijeojuju-

 

»Nesretao je
ki rad, kako po ideji,
vodi,“ kazao je i

ći Holečekovo djelo !*),

 

6) La voritć sur V' Italic“ str, 61, — 7) Id. sur. 59. —
8) Id. str 353. — 9) Id. str. 237. — 10) ,Na Černoa Ho-
ru“ ste. 45. — 11) Id. ste. 51. — 12) Id. str, 167. — 18)
Id. str, 63. — 14) Narodni Listy“ Br. 854 god. 1809.

 

vo žestoko napadali na ministra izvanjskih posala,
koliko zbog vanjske politike, toliko zb)g njegova
uplićanja u nutaroju politiku monarhije te su mu
Kaftan i Stranski izjavili potpuno nepovjerenje. —
Delegacije su dovršile svoj rad na 31 pr. mj.

Na 6 tek. sastat će se carevinsko vijeće.
Položaj je isto tako zimršen ka» i prije. Vlada
priregjuje razne prigovore i vijećanja — kojim je
svrha ili da Čehe umiri i tako odvrati od op-
štrukcije, ili da rastavi desnicu i Poljake privuče
k ljevici, nebi li na taj način Čehe prisilila da se
umire. Ipak i jedao i drugo jalovo joj od ruke i-
de; desnica je j š uvijek na okupu, & se ne
daju umirit, bez da se udovolji njihovim zahtjevima.

 

Domaće vijesti.

Izgledno. — Prva hrvatska Štedionica u
Zagrebu od svoga čistog dobitka kroz god. 1899
razdijelila je u dobrotvorae svrhe do 4500 kruni.
Od ovih Družbi Sv. Ćirila i Metoda 500 kr. Hr-
vatskom ak. društvu ,Sloboda“ u Gracu 100 kr.

Časno promaknuće. — Dne 26 pr. mj.
bio je promaknut na sveučilištu u Iasbrucku mla-
di Hrvat g. Jakša Rčić sub auspiciis regis na
čast doktora liječništva. Čestitamo! Ugledali se
u njega i drugi hrvatski sveučilištari!

Općinski izbori u Pazinu obdržavali su
se dne 29 i 30 maja. Uvedenjem lične dohoda-
rine dala se prilika talijanačkoj vladi u Istri da
izmetoklasi izbornike, na štetu Hrvata; sada
I. tijelo ima samo 5 izbornika, a hrvatski izbor-
nici koji skoro isključivo plaćaju porez od zem-
ljišnog posjeda potisnuti su u IIL. tijelo. Nu nije
ni ovo bilo dosta, vlada je da svojoj straoci pot-
puno osigura pobjedu, digla vodstvo izbora iz ru-
ku aačelnika g. D.ra Kurelića i predala ih svome
odaslaniku. Na ovaj način dakako valja da tali-
jani pobijede.

Crna Gora. — Pu glasu novina, ruska vla-
da povisila je Crnoj Gori subvenciju od 70 000 na
350.000 rubalja; ako se k tome uračuna ono žito,
što ga svake godine tamo šalje, to skoro na sva-
ko čeljade dolazi po 1 kruua na mjesec pripo-
moći od Rusa. Gdje ih ima u obitelji 15 — 15 kr.

Za Družbu sv. Čirila i Metoda primismo
16:80 kruni, sakupljeno u Cerovici, priposlao A.

Položio mandat. — Dr. Bogoslav Mažu-
ranić narodni zastupmk na hrvatskom saboru u
Zagrebu položio je svoj mandat. Uzrok bi bio taj,
što su se njegovi izbornici (ue svi) puštali zave-
stit od njekih vikaća te mu izjavili nepouzdanje.
Koliko nam je veoma žao sto g. Doctor nije više
zastupnik, toliko sa zadovoljstvom ističe.no h vale-
vrijedno i izgledao njegovo postupanje — kome je
povjerenje naroda prva stvar. Ovako rade pravi
pravaši.

Ispravak. — U 20. br. ,Crvene Hrvatske“
izišao je neki dopis iz Kotora, koji se bavi mojim
nastavničkim radom. Na čast istine izjavljujem ovo :

Nije istina, da sam se ja na ikakvom mjestu
nepovoljno izrazio ni o Preradoviću ni o ikakvom
drugom brvatskom pjesniku ili kojiževaiku.

Nije istina, da ja naregjujem gjacima, da ku-
puju knjige ,samo srpskih kajiževaika“, kao što
se tvrdi u spomeautom dopisu.

Nije istina, da me ikakav stranački obzir može
zavesti pri ocjenjivanju povjerenih mi učenika.

U Kotoru, 26. Maja 1900.
Stefan Midžor.
(Opaska — Vidjet ćemo u došastom broju. — Ur.)

RR

Gradska Kronika.

Ispiti osposobljenja. — Dne 29 maja svr-
šili su se ispiti osposobljeaja za općenite pučke
i za gragjanske škole pred ć. k. ispitateljaim po -
vjerenistvom u Dubrovniku, a pod upravom ć. k.
pokraj. škol. nadzoraika Aatuaa Strčila.
Prijavilo se je 9 kandidatica i 3 kandidata
za općenite pučke, 2 kandidata, mogju kojima 1
iz Bosae-Hercegovine za gragjanske skole to je-
dna kaodidatica za polaganje ispita iz hrvatskog
kao nastavnog jećika.
Ova se zadnja povukla preko ispita.
Proglašena je osposobljena s odlikom za opć.
pučke škole kandidatica Žiška Josipa, & osposoblje-
ne za opć. pučke kandidatice: Balarin Slane,
Giadrov Ada, Grgičević Franjka, Knego- Antuno-
vić Cecilija, Ljepotica Dragojila, Longhi Vjeko-
slava, Marinković Bogoslava, te kandidati Kusi-
janović Miho, Papaw Miloš, Popović Ivo. Jedna
gar ne bi e

io je 08 jen za gragjanske škole kan-
dei Kadi Mato, i kandidat WM Ra-
ca Gjorgje e ocijenjen po jedino naročito
odluci ministarstva za bogoštovlje i nastavu. ;

Ruski ratni brodi. — U gruškoj luci bo-
rave dva ruska ratoa broda: oklopajaća ,Alek-
sandar IL,“ i torpedača , Abrek“.

Nijemština. — Ne razumijemo ovaj običaj

mjesne vojničke vlasti, da naw sve svoje oglase

što ih češće lijepi po javnim mjestima dostavlja
isključivo u njemačkom jeziku: Sve nekakve aus-
schreibunge, kundmach«inge. P; svega, ma za
koga ? Ko u nas zaa njemački? njih. A dru-
go, nama se čini, da bi se vojnička vlast imala
sjetit da nije gdje u Lincu ili u Chebu, nego u
jednom čisto slavenskom mjestu i da bi imala po-
štovat značaj našega grada; a na ovaj način ona
uprav vrijegja čitavo gragjanstvo. A toga ne mo-
žemo trpjet.

Hrvatska Glazba. — Hrvatska Glazba će
na 4 o. mj. u 11 sati na Placi udarati ijedeći
program: 1) R. Otahal; Koračnica, 2) J. .
žil; Ouvertura , Dvoboj“, 3) R. Otahal; , Adela“,
Gavotte, 4) G. Verdi; Potpourri iz Opere: Ri-
goletto, 5) Koračnica.

Gospodin R. Otahal je učitelj Hrv. Glazbe.

Izlet. — Hrvatska Glazba na 4 tek. po po-
dne čini izlet a Sv. Jakob.

Općina. — Općinsko Upraviteljstvo zgoto-
vilo je konačni račun za god. 1899. Počamši od '/,
za 14 dani stati će kod gosp. Načelaika na pre-
gledanje Općinarima, kojim je slobodno i kojemu-
drago opaske učiniti.

Ispiti zrelosti. — Na mjesnoj ćk. Velikoj
gimnaziji početi će u došasti utorak zadaće za 0-
vogodišaje ispite zrelosti.

Dubrovniku“: — Ovaj list od nekoliko
brojeva predika o srpstvu kao 0 nekakvom kolo-
su, koji se raširio na sve strane. Sinijesno ima bit
to bajanje uašijem srbakovićima kad sa svim tim
kolosom ne mogu se maknut ni u gradu ni izvan
grada a da ih sa svijeh stran& ne dočekaju Hrvati,

Pohvalno. — Prigodom smrti gospogje Ma-
re Marotti, bi udijeljeno Javnoj Dobrotvornosti
na uhar siromaha od ćas. obitelji B. Bacich kr. 10.

— Istom prigodom darovaše mjes. djeć. zaklo-
ništu Abram 1 Ema Toleatino kr. 10; Da. A. kan.
Liepopili kr. 10; Da. A kaa. Alibraati kr. 6.

Orlandu“: — Non mancate di faccia tosta,
reko bi talijanac; odkuda tolika smjelost zadrki-
vat u hrvatsku zastavicu na Penaturu i zahtijevat
da je skina? Ako ikoja zastava ima prava viti se
na jadranskom moru, to je sigurno hrvatska. OQaa
je ovdje doma, a ti ako ti smeta, ajde otkle si
i došo.

Dubrovački Parobrodi. — Balkan krca
rudu u Serfosu. — Gundulić otputovao iz Bore-
aux za Cardiff krcat potpirača. —  Beatriee krca
ugljen u Swausea za Test. — Napried na putu iz
North-Schieldsa za Trst krcat ugljenom, — .Pra-
zattus krca na Rijeci dužice za Bordeaux — Istok
otputovao iz New-Orlansa za Trst. — Hartington
putuje iz Rijeke za Ronen. — Plat u Brdianskoj
za Italiju.

Diskoras na Poljani.

Ivo. — Eh! Vlaho, zdravo, dobro jutro.

Vlaho. — Dobro jutro, Ivo.

Ivo. — Da što mi je od tebe? Nema te nigje ni na tir od
puške. Biće romatika #

Vlaho, — E da; nesretno ovo vrijeme: vazda daždi i ši-

loci, pa ti me krenula; ma kako !
(Blisu njih: Maruce' Maruce' — O signor comsole
bon giorn', comandava ? — Dov' & 'l Piero, vostre
marito? Mandatelo da me subito; brutta figuraccia
još se ne upisat nel ,Progresso“. — Signor conso
le sara servi).

Vlaho. — Što je ovo? ,Progresso“ !

Ivo. — Pa ne znaš? Ovo ti je dragi moj njihova societi
operaia, došlo im je aprovano ima nekoliko dana
pa ti kako vidiš kupu soće, po svijem kantunima
a Puljiza ima una massa,

Vlaho. — Gih, naturalmente, malo mogu drugijeh i sku.
pit; a dubrovčana: mogo bi ih svijeh pribrojit n:
prstima od ruke, Nego ima nešto ovijeh autono
maša furestijeh.

Ivo. — A resto sve puljizi. — Onomane, iza kako im j
došla aprovacijon imali su malu seduta. Kako m
je pripovjedo Lujo, to ti je bila prava komedija
Prvi je govorio Iva, Mali — od radosti je više nja
uko kako mačić, pa se na ultimatu prinemogo, će
la se raka božija dokle su ga rekuperali ostom ru
satijem. Govorio je i deputat. . . . -

Vlaho. — Žo mi je jadnoga Pava; biće više sasvijem poš«

Ivo, — Quasi. — Nego da znaš, kako se muću da prima
mu koga gragjanina. Prikojučer su arivali persva
dat Karolinu da se upiše.

Vlaho, — Magnitico, duše mi! A imaju li bandieru ?

Ivo. — Imaju. Bio je bulikan radi nje, puljisi niji
su ćeli ni da čuju sa dubrovačku; da su oni in mag
gioransa, da je to baudiera croata, a da su croati nji
istukli ispod Visa. Finalmeate su ih nekako peravadal

Vlaho. — I imaju dubrovačke. O jadoi Dubrovniče što
dočeko! A ovo imamo zahvalit Srbima i njihov
komuni i kompromesima. Anzi današnji autonomad
to je sve što su nam Srbi i ostavili! — A prop
sito, što oni govoru ?

Ivo. — Ko? Srbi? Veseli do tamo; čuo sam da će se toli
njihovi od ,Radničkoga društva“ upisat i u ,Progres

Vlaho. — Pa im je i u doveru — braća su im Paljisi -
po kompromesu. — Idem ća, Ivo zbogom,

Ivo. — Vlaho, adio; do vigjenja,