školu. Dapače bili ste vjerovali, 01 malo dana čuo sam stavnu vijest, da se po zapovijedi nekih, re- čena škola ima priobratiti u župnički stan. IJstinović. Selca na Braču 20 Maja. Ko tugu krije ne nalazi lijeka * Svijesui vijećnici ove napredne općine, pri svome zborvvanju dne 21 proš. aprila, primiše re- soluciju ,Prve dalmatinske vinarske udružbe“ u pogledu vinske klauzole, i tad naimenovaše odbor od sedmorice, koji bi ju, u smislu zaključka U- družbe“, pred javnu narodnu skupštinu na usvo- jenje iznio. Oglasum odbora od 13 tek sva Selca i svi odlomci znadijahu po svojijem župnicima, da se dne 20 oko devetog prije podne valja da u što većem broju sakupe na prostrani selački trg i da od tole zavape, neka se nebi, ama ni za što i 0- pet ponovila s Italijom vinska klauzola. Bez ikakvog drugog angažovanja, a uaatoč kiši, koja je u jutru od rana počela da siplje, navrije pred seljačku crkvu i muškog i ženskog, i malog 1 velikog svijeta, koliko odavle, toliko i iz odlomaka odaljenih i do šest km. Malo poslije devet, kad se već i najmanja stopa prostora dušom pokrila, diže se na priregje- no poviše mjesto najstariji odboraš, dojednom po- štenom Hrvatu s čelik zaačaja dobro poznati hr- vatski veteran gosp. Tomo Didolić mlagji, te svo- jijem prirogjenijem ozbiljnijem tonom pozdravi na- zočne i istaknuv cilj skupštine, najavi kao govor- nike o predmetu g. Mata Ostojića i veleč don Vicu Gabelića. Iz svoje čisto rodoljubne, a uz to pjesničke duše progovori sada vrli gosp. Mato Ostojić. Nje- gove vatrene i poletae, te dobre i istinite riječi, kojima vještaćki ocrta klauzolu i nje posljedice, pa i sve ono iza čega je došla, u srce dirahu i na mnogijema se mogaše da lako opažaju najja- sniji izrazi mješovitijeh čustava. Svoj govor zavr- ši s resolucijom, da li su za to da se u ime sve- ga puka ove općine zamoli vladu, neka nebi više ponovila vinsku klauzolu s talijanskom vladom. — Jadni ljudi, kao topci za slamku uhvatiše se za ovo i jednodušno vikahu: ,jesmo — jesmo! hoće- +mo — hoćemo!“ Poslije ovog burno pozdravljenog govora, u- stade se veleč. don Vice Gabelić i ovaj opet ra- zležuć sa svog stanovišta o posljedicama klauzole, držase najbudniju pozornost slušaoca, dok mu dv- gje zgodno da sva srca prožeta kao i svoje, uz- digoe Bogu i zavapi: ,Neka Bog svojom svemož- nom desnicom zaštiti ovaj osiromašeni puk od mo- ralne propasti, koja mu jo klauzola donijela. Za ovim velec. g. Tomo Didolić su nekoliko patriotićnijeh poklika proglasi dovršenu današnju skupstinu, i pošto vesela omladina otpjeva ,Lije- pa naša“, puk se nekako oblakšan kući uputi. Ovako neka pokušaju i druge općine, jer se ovijem neće samo moliti, nego i narodu otvarati oči, da već prozre odakle ga jadi biju. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Delegacije su od 25 r. mj. obdržale i svoje plenarne sjedaice. Bilo je i interpelacija i o odnošajima naše monarhije na Balkanu te o Bosnoj i Hercegovini. Česi su upra- ča PESPESPANASNSINSSSNNSNEANNINNNNNNSSI čanstva imadu veću vrijednost, nego li sve im iz- pjevane hvale i slave po g. Holečeku Na žalost i dan danas imade mnogo vitezo- va, kao što su bili Lope de Vega i Calderon, koji su stavljali pred podnožje prijestola svoja čuvstva, svoje težnje, svoje interese, da poslušaju hirovim moćnijega. Kada bi se kojigu g. Holečeka dalo uspore- diti s kojom drugom, njoj bi u laži odgovarala o- na Dorinova, naslovom: La veritć sur # Italic. Nje pisac priča nam da su mu u Firenci polače poput njekih tvrgjava 4); da kuće sliće ta- moicama ?); da mu se Mleci prikazuju poput nje- koga plavljenoga grada %); da što je god lijepa u tali »furent cr663 par |' administration frao- gaise sous Napolćon I.* *) Istina je, da g. Holeček govoreći o nama Hrvatim i o našoj Domovini, ne govori tim tonom, ali govori jos i gorim i prezrenijim, Za njega u duši hrvatskoga naroda stoluje egoizam i šovini- zam 1%); te Hrvati rade za tugji uspjeh, & nikako za hrvatsku stvar !*); divljiji od njih nijesu ni Kafri i Beduini '%); dočim je Ante Starče- vjedao tirvatima, kao prvu zapovijed, da ne možda slikovito, već zbilj- rukama, da ih sjekirama zasjeku '%). velikohrvatski, starčevićanski politič- tako i po zaačaju, koji ga vaik Vobornjak ocijeojuju- »Nesretao je ki rad, kako po ideji, vodi,“ kazao je i ći Holečekovo djelo !*), 6) La voritć sur V' Italic“ str, 61, — 7) Id. sur. 59. — 8) Id. str 353. — 9) Id. str. 237. — 10) ,Na Černoa Ho- ru“ ste. 45. — 11) Id. ste. 51. — 12) Id. str, 167. — 18) Id. str, 63. — 14) Narodni Listy“ Br. 854 god. 1809. vo žestoko napadali na ministra izvanjskih posala, koliko zbog vanjske politike, toliko zb)g njegova uplićanja u nutaroju politiku monarhije te su mu Kaftan i Stranski izjavili potpuno nepovjerenje. — Delegacije su dovršile svoj rad na 31 pr. mj. Na 6 tek. sastat će se carevinsko vijeće. Položaj je isto tako zimršen ka» i prije. Vlada priregjuje razne prigovore i vijećanja — kojim je svrha ili da Čehe umiri i tako odvrati od op- štrukcije, ili da rastavi desnicu i Poljake privuče k ljevici, nebi li na taj način Čehe prisilila da se umire. Ipak i jedao i drugo jalovo joj od ruke i- de; desnica je j š uvijek na okupu, & se ne daju umirit, bez da se udovolji njihovim zahtjevima. Domaće vijesti. Izgledno. — Prva hrvatska Štedionica u Zagrebu od svoga čistog dobitka kroz god. 1899 razdijelila je u dobrotvorae svrhe do 4500 kruni. Od ovih Družbi Sv. Ćirila i Metoda 500 kr. Hr- vatskom ak. društvu ,Sloboda“ u Gracu 100 kr. Časno promaknuće. — Dne 26 pr. mj. bio je promaknut na sveučilištu u Iasbrucku mla- di Hrvat g. Jakša Rčić sub auspiciis regis na čast doktora liječništva. Čestitamo! Ugledali se u njega i drugi hrvatski sveučilištari! Općinski izbori u Pazinu obdržavali su se dne 29 i 30 maja. Uvedenjem lične dohoda- rine dala se prilika talijanačkoj vladi u Istri da izmetoklasi izbornike, na štetu Hrvata; sada I. tijelo ima samo 5 izbornika, a hrvatski izbor- nici koji skoro isključivo plaćaju porez od zem- ljišnog posjeda potisnuti su u IIL. tijelo. Nu nije ni ovo bilo dosta, vlada je da svojoj straoci pot- puno osigura pobjedu, digla vodstvo izbora iz ru- ku aačelnika g. D.ra Kurelića i predala ih svome odaslaniku. Na ovaj način dakako valja da tali- jani pobijede. Crna Gora. — Pu glasu novina, ruska vla- da povisila je Crnoj Gori subvenciju od 70 000 na 350.000 rubalja; ako se k tome uračuna ono žito, što ga svake godine tamo šalje, to skoro na sva- ko čeljade dolazi po 1 kruua na mjesec pripo- moći od Rusa. Gdje ih ima u obitelji 15 — 15 kr. Za Družbu sv. Čirila i Metoda primismo 16:80 kruni, sakupljeno u Cerovici, priposlao A. Položio mandat. — Dr. Bogoslav Mažu- ranić narodni zastupmk na hrvatskom saboru u Zagrebu položio je svoj mandat. Uzrok bi bio taj, što su se njegovi izbornici (ue svi) puštali zave- stit od njekih vikaća te mu izjavili nepouzdanje. Koliko nam je veoma žao sto g. Doctor nije više zastupnik, toliko sa zadovoljstvom ističe.no h vale- vrijedno i izgledao njegovo postupanje — kome je povjerenje naroda prva stvar. Ovako rade pravi pravaši. Ispravak. — U 20. br. ,Crvene Hrvatske“ izišao je neki dopis iz Kotora, koji se bavi mojim nastavničkim radom. Na čast istine izjavljujem ovo : Nije istina, da sam se ja na ikakvom mjestu nepovoljno izrazio ni o Preradoviću ni o ikakvom drugom brvatskom pjesniku ili kojiževaiku. Nije istina, da ja naregjujem gjacima, da ku- puju knjige ,samo srpskih kajiževaika“, kao što se tvrdi u spomeautom dopisu. Nije istina, da me ikakav stranački obzir može zavesti pri ocjenjivanju povjerenih mi učenika. U Kotoru, 26. Maja 1900. Stefan Midžor. (Opaska — Vidjet ćemo u došastom broju. — Ur.) RR Gradska Kronika. Ispiti osposobljenja. — Dne 29 maja svr- šili su se ispiti osposobljeaja za općenite pučke i za gragjanske škole pred ć. k. ispitateljaim po - vjerenistvom u Dubrovniku, a pod upravom ć. k. pokraj. škol. nadzoraika Aatuaa Strčila. Prijavilo se je 9 kandidatica i 3 kandidata za općenite pučke, 2 kandidata, mogju kojima 1 iz Bosae-Hercegovine za gragjanske skole to je- dna kaodidatica za polaganje ispita iz hrvatskog kao nastavnog jećika. Ova se zadnja povukla preko ispita. Proglašena je osposobljena s odlikom za opć. pučke škole kandidatica Žiška Josipa, & osposoblje- ne za opć. pučke kandidatice: Balarin Slane, Giadrov Ada, Grgičević Franjka, Knego- Antuno- vić Cecilija, Ljepotica Dragojila, Longhi Vjeko- slava, Marinković Bogoslava, te kandidati Kusi- janović Miho, Papaw Miloš, Popović Ivo. Jedna gar ne bi e io je 08 jen za gragjanske škole kan- dei Kadi Mato, i kandidat WM Ra- ca Gjorgje e ocijenjen po jedino naročito odluci ministarstva za bogoštovlje i nastavu. ; Ruski ratni brodi. — U gruškoj luci bo- rave dva ruska ratoa broda: oklopajaća ,Alek- sandar IL,“ i torpedača , Abrek“. Nijemština. — Ne razumijemo ovaj običaj mjesne vojničke vlasti, da naw sve svoje oglase što ih češće lijepi po javnim mjestima dostavlja isključivo u njemačkom jeziku: Sve nekakve aus- schreibunge, kundmach«inge. P; svega, ma za koga ? Ko u nas zaa njemački? njih. A dru- go, nama se čini, da bi se vojnička vlast imala sjetit da nije gdje u Lincu ili u Chebu, nego u jednom čisto slavenskom mjestu i da bi imala po- štovat značaj našega grada; a na ovaj način ona uprav vrijegja čitavo gragjanstvo. A toga ne mo- žemo trpjet. Hrvatska Glazba. — Hrvatska Glazba će na 4 o. mj. u 11 sati na Placi udarati ijedeći program: 1) R. Otahal; Koračnica, 2) J. . žil; Ouvertura , Dvoboj“, 3) R. Otahal; , Adela“, Gavotte, 4) G. Verdi; Potpourri iz Opere: Ri- goletto, 5) Koračnica. Gospodin R. Otahal je učitelj Hrv. Glazbe. Izlet. — Hrvatska Glazba na 4 tek. po po- dne čini izlet a Sv. Jakob. Općina. — Općinsko Upraviteljstvo zgoto- vilo je konačni račun za god. 1899. Počamši od '/, za 14 dani stati će kod gosp. Načelaika na pre- gledanje Općinarima, kojim je slobodno i kojemu- drago opaske učiniti. Ispiti zrelosti. — Na mjesnoj ćk. Velikoj gimnaziji početi će u došasti utorak zadaće za 0- vogodišaje ispite zrelosti. Dubrovniku“: — Ovaj list od nekoliko brojeva predika o srpstvu kao 0 nekakvom kolo- su, koji se raširio na sve strane. Sinijesno ima bit to bajanje uašijem srbakovićima kad sa svim tim kolosom ne mogu se maknut ni u gradu ni izvan grada a da ih sa svijeh stran& ne dočekaju Hrvati, Pohvalno. — Prigodom smrti gospogje Ma- re Marotti, bi udijeljeno Javnoj Dobrotvornosti na uhar siromaha od ćas. obitelji B. Bacich kr. 10. — Istom prigodom darovaše mjes. djeć. zaklo- ništu Abram 1 Ema Toleatino kr. 10; Da. A. kan. Liepopili kr. 10; Da. A kaa. Alibraati kr. 6. Orlandu“: — Non mancate di faccia tosta, reko bi talijanac; odkuda tolika smjelost zadrki- vat u hrvatsku zastavicu na Penaturu i zahtijevat da je skina? Ako ikoja zastava ima prava viti se na jadranskom moru, to je sigurno hrvatska. OQaa je ovdje doma, a ti ako ti smeta, ajde otkle si i došo. Dubrovački Parobrodi. — Balkan krca rudu u Serfosu. — Gundulić otputovao iz Bore- aux za Cardiff krcat potpirača. — Beatriee krca ugljen u Swausea za Test. — Napried na putu iz North-Schieldsa za Trst krcat ugljenom, — .Pra- zattus krca na Rijeci dužice za Bordeaux — Istok otputovao iz New-Orlansa za Trst. — Hartington putuje iz Rijeke za Ronen. — Plat u Brdianskoj za Italiju. Diskoras na Poljani. Ivo. — Eh! Vlaho, zdravo, dobro jutro. Vlaho. — Dobro jutro, Ivo. Ivo. — Da što mi je od tebe? Nema te nigje ni na tir od puške. Biće romatika # Vlaho, — E da; nesretno ovo vrijeme: vazda daždi i ši- loci, pa ti me krenula; ma kako ! (Blisu njih: Maruce' Maruce' — O signor comsole bon giorn', comandava ? — Dov' & 'l Piero, vostre marito? Mandatelo da me subito; brutta figuraccia još se ne upisat nel ,Progresso“. — Signor conso le sara servi). Vlaho. — Što je ovo? ,Progresso“ ! Ivo. — Pa ne znaš? Ovo ti je dragi moj njihova societi operaia, došlo im je aprovano ima nekoliko dana pa ti kako vidiš kupu soće, po svijem kantunima a Puljiza ima una massa, Vlaho. — Gih, naturalmente, malo mogu drugijeh i sku. pit; a dubrovčana: mogo bi ih svijeh pribrojit n: prstima od ruke, Nego ima nešto ovijeh autono maša furestijeh. Ivo. — A resto sve puljizi. — Onomane, iza kako im j došla aprovacijon imali su malu seduta. Kako m je pripovjedo Lujo, to ti je bila prava komedija Prvi je govorio Iva, Mali — od radosti je više nja uko kako mačić, pa se na ultimatu prinemogo, će la se raka božija dokle su ga rekuperali ostom ru satijem. Govorio je i deputat. . . . - Vlaho. — Žo mi je jadnoga Pava; biće više sasvijem poš« Ivo, — Quasi. — Nego da znaš, kako se muću da prima mu koga gragjanina. Prikojučer su arivali persva dat Karolinu da se upiše. Vlaho, — Magnitico, duše mi! A imaju li bandieru ? Ivo. — Imaju. Bio je bulikan radi nje, puljisi niji su ćeli ni da čuju sa dubrovačku; da su oni in mag gioransa, da je to baudiera croata, a da su croati nji istukli ispod Visa. Finalmeate su ih nekako peravadal Vlaho. — I imaju dubrovačke. O jadoi Dubrovniče što dočeko! A ovo imamo zahvalit Srbima i njihov komuni i kompromesima. Anzi današnji autonomad to je sve što su nam Srbi i ostavili! — A prop sito, što oni govoru ? Ivo. — Ko? Srbi? Veseli do tamo; čuo sam da će se toli njihovi od ,Radničkoga društva“ upisat i u ,Progres Vlaho. — Pa im je i u doveru — braća su im Paljisi - po kompromesu. — Idem ća, Ivo zbogom, Ivo. — Vlaho, adio; do vigjenja,