Br. 98.

 

 GRVENA HRVATSKA

U DUBROVNIKU 9 Junija 1900.

Godina X.

 

 

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- Pretplata i oglasi plaćaju se upram ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
s

meštvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem

u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
n&, na po godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj

stoji 20 hel.

 
 

Polutanska politika.

Kao što zasluga ide tako zvane Srbe u Du-
brovniku, da su se opet podigli pa noge talijanaši,
isto tako glavna zasluga ide narodnjačku stranku
da su se Srbi u Dalmaciji ovako ojačali. Srpska
propaganda danas širi krila preko cijele Dalmaci-
je; nema mjesta gdje Srbi ne zavire pohlepnijem
okom, da svade, da zamute i da se — uvriježe.
Istina, reći će nam se, ima tu svoje prste i Crna
Gora. Razumijemo; otamo dobivaju oni jake po-
moći, jer knjaževina ima svoje ideje i osaove gle-
de Dalmacije i Hercegovine i ona se njih neće o-
dreći. Kako to posve jasno očituje i prošli broj
»Glasa Crnogorca“ u svom uvodnom članku. Ali
ipak ma kolikugod oni otamo pomoć dobijali, ne
bi se mogli ovako širit, jer napokon ono je jedna
država, a ovo je druga, što mnogo znači. Ta srp-
ska propaganda glavne koristi crpe iz narodnja-
čke politike.

Nego za ljubav istine i pravice, moramo od-
ma izjavit, da se pod tom riječi ,narodnjačka po-
litika“ ne smiju shvatiti svi, što i danas, ako i
formalno, pripadaju narodnoj stranci. Ima ih koji
dobro vide zle plodove te politike.

Ovu vodi, kazat ćemo odma, gosp. G. Bulat
i uski krug gospode oko njega. Gospodinu je Bu-
latu stalo do Hrvatstva koliko i nama do pancel-
tizma. Treba li tek dokaživat ? Dosta bi bilo sje-
tit se na progonstva proti pravašima. Ali ne ćemo
se na to osvrtat, kao što ni na to, da je dana-
šoja njegova politika i družine mu prenježna šti-
ćenica vlade. Hoćemo samo da se u kratko po-
zabavimo sa držanjem g. Bulata na mjestima i u
doba, kad je riječ 0 bitnim interesima hrvatsko-
ga naroda.

Kad god se radi o sjedinjenju, on mu se sa
svojom družinom uvijek pokaže zakletim protiv-
vnikom i odbija ga sa ,zgodnim časom“ i ako zna
dobro da je ovo najvruća želja Hrvata u Dalma-
ciji i najpreča naša potreba. A ovih dana čulo se
glasova sa kompetentaijeh mjesta, a i vidjelo zna-
kova, koji jasno dokazuju, da je nješto u stvari,
kao da se radi o njekom drugom sjedinjenju Dal-
macije, na ime, sa Bosnom i Hercegovinom. Gosp.
Bulat zna vrlo dobro, o tom ne sumnjamo, koliko
bi to sjedinjenje bilo kobno za nas Hrvate. Jer
teško da bi nas gora nesreća mogla snaći, nego
da u današnjijem našijem prilikama izgubimo još
i težište zajedničko i da dobijemo i drugo: jedni
Zagreb, a drugi Sarajevo. Autagonizam bi se me-
gju ta dva težišta odma porodio, to je odviše ja-
sno svakome, osobito kad se uzme u obzir megju-
sobni razmjer u kom bi se nalazili pripadnici k Sa-
rajevu, gledom na stranke i na vjere. Tad bismo
tek bili razdijeljeni kako treba — na slobodno
raspoloženje Nijemcima i Magjarima. Jer niti bi
im se mogla opirat Banovina, samo o sebi, a još
manje grupa oko Sarajeva. Sve ovo gosp. Bulat
dobro shvaća, a ipak, dok se, regbi, o ovom sje-
dinjenju danas radi, on se i ne čuje, premda je
glava vladajuće stranke u Dalmaciji. Na protiv
njegov organ ,Jedinstvo“ simpatizira i raduje se
ako i podmuklo tome sjedinjenju, te nastoji, da
ga puku što maoje pogibeljnijem prikaže. Ili je o-
vo možda ono obećano sjedinjenje sgodma časa ?

U tek minulijem delegacijama, kad je došla
na dnevni red Bosna i Hercogovina, čuo je dele-

ne list kad
sto polugodište.

više

gat gosp. Bulat osobito sa strane Magjara, pa i
od samoga gosp. Kallay-a govora i namjera od-
nosno ovijeh zemalja da ti krv provri u žilama;
a on gosp. Bulat jedini hrvatski delegat iz Austri-
je, što radi, je li ustao da protestira, da brani
prava naroda, koga de facto zastupa? Da vidi-
mo! Oa je o Bosni i Hercegovini rekao: ,da ni
ovaj put ne će govorit o političkom pitanju (Bos.
i Her.), jer riješenje njegovo zavisi o faktorima,
na koje njegove riječi ne bi imale upliva (bravo !).
Oa će se ograničit na to, da izreće svoju toplu
želju, da što skorije dogje čas, u koji će se bo-
sansko hercegovački odnošaji moći raspravljati ot-
voreno, a da se time ne naškodi interesima one
narodnosti, koja napućuje Bosnu i Hercegovinu,
kao i Hrvatsku i Dalmaciju, & čiji se interesi i-
deatificiraju sa onima monarhije“, Dakle jedan hr-
vatski zastupnik ne će govorit u obranu prava
svoga naroda, jer već & priori zna, da njegove ri-
ječi me bi imale upliva na odlučujuće faktore!
Kako to gosp. Bulate, bili ste nam se udostojali
rastumačit putem ,Jedinstva“ ? Žalimo veoma za-
što se nijeste pobliže izrazili, što bi se moralo
dogodit u onaj ,čas“; isto kako što žalimo da
nijeste tačno imenovali, koja to narodnost stanu -
je u pomenutim zemljama, jer nijedna se narod-
nost ne zove sa ,ona, koja“. Ako se gosp. dele-
gat i to bojao izreć, te se usudio samo toplo že-
ljeti, ouda je shvatljivo, da njegove riječi ne mogu
imat upliva. Ovo što je gosp. Bulat govorio u de-
legacijam slaže se potpuno, kako svak vidi sa o-
nim što je , Jedinstvo“ pisalo 0 novom sjedinjenju !

Da li je ta danas vladajuća politika u Dal-
maciji hrvatska, ne cijenimo da nam još treba do-
kaživat. To šaranje i protekcijuniranje, ta servil-
na bojazljivost, te sprečavanje svake slobodne hr-
vatske svijesti, kroz dugi niz godina dobrano de-
moralizuje narod i baca ga u apatičnost, a ovo
su najbolje okolnosti za sadašnju srpsku propa-
gandu. Današnje, ma i samozvano srpstvo najve-
ćim je dijelom plod te politike — danas Bulatove.

Pravašku stranku, uz ovakovo stanje, u Dal-
maciji čekaju ogromne dužnosti, i samo čvrstom
slogom, samoprijegorom i velikom eneržijom mo-
ći će ih ispunit; moći će, jer njezin i glas i rad
u narodu ima wpliva i velika. Izričito napominje-
mo novo ustrojeno ,Hrvatsko Političko Društvo“.
Nasrtaji na Hrvatstvo u Dalmaciji, i na Dalmaci-
ju samu veliki su; radimo i branimo 86, & ne gu-
bimo vremena.

 

Bosanske stvari.

U isto ovo vrijeme, bilo u Bosni, bilo o Bo-
sni a izvan nje, zgagjaju se stvari vrlo važne, &
tako različite megju sobom, e ti se skoro čini ne-
moguće, da se tiču jedne te iste zemlje.

Kušajmo da ih pojedince nabrojimo. Najpr-
vo, naravno, moramo spomenut slavlje u Sarajevu.
Nemamo otamo još novina, da bismo mogli doui-
jet opis slavlja; ali ne mari, ima i bez toga koja
za rijet.

Hoće li, neće li, mora ipak svak priznat, da
je ovo slavlje poprimilo tolike dimeasije, te je
postalo, ne samo opće bosn.hercegovačko, no sve-
opće hrvatsko narodno slavlje. Tome su najbolji
dokaz siloi gosti is Dalmacije i Hrvatske i Sla-

vonije, društva, glazbe, korporacije itd. Sve sko-

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost.

bi i
Baka no noted | itove natrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

dopisi salju se Uredništva.
ma pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa poša-

se 20 hel. po retku, a oglasi koji se

ro hrvatske novine što nam stižu ovih dana do-
nose svoje uvodne članke o slavlju u Sarajevu
— 0 inštalaciji hrvatske zastave ,Trebevića“. ,O-
svit“ iz Mostara i ,Karlovački Glasnik“ izašli su
dapače u svečanom izdanju, sa hrvatskom trobojni-
com. U jednu riječ veselje svukud, — ali u #4mom
Sarajevu, ili još tačnije, tik izvan ,Trebevića“ uz
veselje ima i mnogo nezadovoljstva i nemira. Naši
čitatelji će se možda sjećat, da je još 1898 ma-
stao spor u društvu ima li se zastava blagosovit
ili samo inštalirat. Taj spor niti se izravnao niti
se utišao, nego je došlo dotle da je nadbiskup
Stadler sa svećenicima i još njekijem od katolika
svjetovnjaki, koji su zahtijevali da se barjak bla-
gosovi, izstupili iz društva, kad uprava na to ni-
je pristala. Uprava sa ostalijem članovima nije
bila za blagosov barjaka, namjeravajući tim što više
ugoditi mnogijem članovima muhamedanske vjere,
koji, kako je poznato, vrlo su osjetljivi u vjerskim
stvarima; a poznato je i to da Srbi revno draže
mubamedacce proti Hrvatima, a u tu svrhu naj-
bolje im služi vjera, te od najmanje ludosti, ili
na prosto njihove izmišljotine učine casus belli,
i stvaraju čitave katoličke propagande, i križarne
jezuvita proti muhamedancima — premda u sve-
mu tome ne bude drugo, no pium desiderium Sr-
ba, nebi li, dirajući tim muhamedance, što no se
kaže u živac, zavadili ih sa Hrvatima. Ali ta im
nečasna želja i nadalje ostaje željom; a spor , Tre-
bevića“ uhvamo se da neće škodit Hrvatstvu, te
želimo da bi se čim prije lijepo i sretno izravnao.

Dok se to dogagjalo i dogagja u Sarajevu,
u Budimpešti borave bosanske deputacije. Jedna
bosansko-hercegovačkih muhamedanaca, koja se
tamo od više tjedana nalazi, u namjeri da dobije
audijenciju kod kralja, što joj do sad nije bilo
dozvoljeno. Kralju bi ta deputacija predala ,šta-
tut o uregjenju vjeroispovijesnih odnošaja mu-
hamedaraci.“

Druga deputaciia je ona bosansko-hercego-
vačkih hrišćana, predvogjena od poznatog srpskog
agitatora sarajevskog trgovca i Jeftanovića i mo-
starčanina Vojislava Šola. I oni traže audijenciju
kod kralja, da isprose crkvenu autonomiju. Ako
će se muhamedanci imat što i potužit, Srbi bez
dvojbe nemaju, za to ne mogu naći uzroka u od-
nošajima njihove vjere u Bosni i Hercegovini, ko-
ja uživa tamo potpunu slobodu, kako je to bio
onda rekao i sam njihov patrijarha u Carigradu;
te su sve tužbe, memoraudumi i deputacije, a ta-
ko i ova, samo srpske demostracije, potaknute u
stanovite svrhe od njihovih susjeda preko Drige,
koliko sa sjevera, toliko sa juga.

U isto doba u magjarskoj delegaciji odigrao
se je neobičan dogogjaj: Magjari napadoše g. Kal-
lay-a, Magjara, zbog uprave u Bosni i Hercego-
vini. Magjarski delogat pl. Ernuszt, napao ga je
s toga, što da njegova uprava u ovim zemljama
malo prins&a interesima Magjara; a osobito pak
što su u bosansko-hercegovačkom činovništvu
bo zastupani Magjari. G je Kallay-a to
ošinulo te se stao i pravdati: da tamo
slabo dolaze, ali koji dogju, da svi budu
ni, te je na dalje preporučio, neka u naprijed
gisri budu više slati svojih sinova u
cegovina. Ko zna kakvi su Magjari, ne moše
jit da će se mnogi odazvat, a možda i sama
de, preporuci Kallay-evoj. Tako bismo mogli