Br. 25. U DUBROVNIKU 23 Junija 1900. Godina*X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na pd godine 450 kruv4, sa Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n4, na po godine 5 kruni, sa inozemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više tiskaju po ibi i uz jerni popust. \ Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankiras stoji 20 hel. Poslije Trebevićevog hrvatskog slavlja. Prošli su dani velebnog hrvatskog slavlja u Sarajevu. To slavje ispalo je preko nade upravo divno, preko očekivanja krasno. Tim nas to više veseliti može, što je bilo nesuglasja, za koje se moglo misliti, e bi moglo pokvariti tu slavu. Nu hvala Bogu prošlo je bolje, nego smo se nadali. A što je sve bilo krivo nesuglasju, teško je nami ovdje razumjeti: i čiji su sve pršti u to uhodili, ne bi znali reći. Jer što je istina i što se mora priznati, zastave se pjevačkih društava hrvatskih blagosivaju, makar ima u tim društvim Hrvata, recimo, židovske vjere. Jer to ne može smetati ničijemu vjerskomu osvjedočenju ... A koliko mi poznamo nadbiskupa, on toga nebi bio ni tražio: da nije Trebević bilo hrvatsko katoličko pjevačko društvo. Mimo toga znade se, što je nadbiskup za hrvatatvo uradio onda, kad je bilo opasno u Bosni Hrvatom se nazvati, i što će on vrijediti i onda, kad će opet nadoći dani progona za bosan- ske Hrvate. Jer kako vidimo srpska pera po ma- gjarskim novinam traže, da se upravo progone svi oni, koji su pripomagali toj hrvatskoj slavi u Sarajevu. U to ime kao da je iišla i jedna i druga bosanska deputacija u Budapeštu Hrvate denutcirat radi nekakove umišljene propagande. Barem srpska je išla za tim, prosjačit pomoć u srpske braće Magjara. S toga bilo bi mnogo bo- lje, da se je moglo odoljeti onim utjecajim stra- nim, koji su zapriječili posvetu zastave. Čemu da se baš mi Hrvati stidimo svoje vjere, da mi i u tim svetinjam popuštamo... Nu kad već se nije moglo natrag poslije neumjestnog uplitanja po- svetiti zastavu, dobro je učinjeno od strane javne hrvatske štampe: što je nadbiskupa sa dužaim po- čitanjem u miru pustila. Dobro je da se nije sli- jedio srpski običaj, koji svoje vladike tužaka i blati po svijetu: sve u ime srpske vjere. Ta šta ge nije sve pisalo o patrijarki srpskom Brankovi- ću! Ne samo, da nijesu hrvatski listovi krećali u nadbiskupa vrh-bosaoskog, dobro znajući da bi tim radili proti svojoj katoličkoj vjeri, nego i proti hrvatskoj domovini. Nego hrvatsko novinstvo nije se koristilo ni onim napadajem srpske štampe proti vrhovnome glavaru grčko-istočne srpske crkve u Hrvatskoj, puštajući braći Srbom, neka se oni sami blate i tom neskladnom pisarijom narod truju. A mi se hvala Bogu možemo ponositi sa vrh-bosanskim nadbiskupom te mostarsko-duvanjskim biskupom a i banjalučkim, sva trojica dika su i ponos naš hrvatski. Mimo toga nas Hrvate, naroćito u Dal- maciji mora današnja Italija i te kako oprez- nim učiniti, da ne uzradimo poput njihovih bora- ca za jedinstvo, koji su suproć katoličanstvu, 08- novu i njihovoga jedinstva a i blagostanja radili, pa vidimo tužau i n«voljnu Italiju na kako je ni- ske grane spala. Ko s Bogom ne gradi, zalu- du gradi. Zato neka se i u buduće oprezno postupa, i ako nije bilo posvete barjaka, neka nastoje da budu barem srca posvećena. Jer i to je istina, kako se ne mora barjak pjevačkoga društva po- svećivati. Dakako da bi bolje bilo, da jest. A ka- tolici Hrvati u Bosni, ako nijesu mogli braći mu- Pretplata i i ad Za oglase, priopćeno hamedancim za liubav toga učiniti: neka poput Vindhorta reknu, koji je prigodom septenata kad je sv. otac savjetovao, da glasuju katolici za nj, rekao: wv. oče, ako Te i volimo i ako Te i slu- šamo, ovdje Tvojega savjeta nismo poslušali; i- pak ostajemo Tebi vijerni i odani. To neka re- knu i djelom pokažu svomu plemenitom nadbi- skupu, koji je svoj dragocijeni život upravo nji- ma posvetio. Jer samo ovako će ta hrvatska sla- va ploda donijeti. Za čudo je kako toj slavi prigovaraju i Sr- bi i Magjari, i jedni i drugi žale: što Hrvati ne misle raditi ni za jedne ni druge; jer vide, da su prevareni i od jednih i od drugih, i što je naj- smiješnije prigovaraju nami Hrvatima, da nas po- držaje vlada i činovništvo... Nas Hrvate..? I ta je lijepa. Kako se magjarizira i kojimi sredstvi se provagja: pozaato je čitavomu svijetu. A kako li- jepo uspijeva i srpstvo uz potporu vlade i ma- gjarske u Hrvatskoj i austrijanske u Dalmaciji, komu nije poznato. Ta nije se zaboravila era ba- runa Gondole i janičarenje srpsko u Dubrovniku... Ne treba biti tako kratke pameti i u laži su krat- ke noge. Srpstvo kumuje magjarskoj ideji svagdje i u Bosni, srpstvo priječi hrvatsvo svagdje. Nu ko neće brata za brata, tugjina će za gospodara. Mješte da sa svojom braćom Hrvatima u slozi rade, oni se daju u službu i Magjara i Talijana, samo da mogu uzradit na uštrb hrvat- stvu. Kolike kratkovidnosti | 1 još crnije nezahval- nosti. Kao da će magjarska državna ideja Srbima koristiti?! Vidimo kazo koristi u Bačkoj i Bana- tu uz sve bogatstvo ondešnjih Srba, tamo se vi- še ni ne broje. Neka im Magjari ukinu srpsku gi- mnaziju i srpsku maticu, pa za koju godinu i ne- ma više Srba u Magjarskoj. Kad to gledamo ne- hotice nam se na žao daje, gdje Srbi sami proti sebi rade, oni su svu svoju akciju usredotočili proti Hrvatstvu u Zagrebu, a kad tamo, svojeg kućnog praga ne brane, nego ga upravo kukavić- ki gube, vjerujemo, da bi slivnički junaci rado hrvatsku kraljevinu zaposjeli, razumije se tagjom naročito magjarskom pomoći, nu jalov će im biti posao. Ko za tugjim runom pogje, sam ostrižen kući dogje. Bilo je vrijeme, kad su se Hrvati mnogočemu nadali od Srba... nu ta su vremena prošla. Srbi su sami sebe izigrali ne samo po hr- vatskim krajevima, nego posvuda. A i ta naša slava hrvatska u Sarajevu opet je prikazala našu braću Srbe u čitavoj njihovoj golotinji. Kako se njima na žao daje, što je ta slava tako divno ispala. Hrvati da ne imaju šta tražiti u Sarajevu! Dočim nesretni Srbi mogu o- bijati pragove i carigradske i budapeštanske, sve velim pragove... nu samo na Zagreb zaboravlja- ju, gdje bi možebit najprije mogli steći razumije se ne umišljenu nego nuždnu pomoć, Samo neka to znadu, da iz hrvatskih krajeva neće biti veli- ke Srbije. Prije če nestati samostalnih srpskih dr- žava, no da će Bosna i Hercegovina postati srp- ske zemlje. Na papiru mogu biti, ta i nebo je srpsko... ali kao da i ono ne mari za bratou- i plaćaju se npravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su salju se Uredništvu. ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- , zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se e ne prima ni uredništvo ni uprava SEELEEEESSSSSEESEISESEEESSESESSSSSSSNNM govini potisnuti u kut, kao što je to srpskom po- moći do sada bilo. Gospodarska akcija. Gospodarska pitanja, dan danas, potiskuju sve to više u zadak pitanja čisto politička, i sva- ka stranka, koja hoće živiti i mapredovati, valja da ima na odličuom mjestu svoga programa ista- knuta zdrava gospodarska načela, te da marljivo i sustavno radi o provedenju istih u život. Stran- ka, koja se tugji gospodarskih pitanja, neka se ne čudi, ako je pristaše malo po malo zapuste i po- vedu se za drugim barjakom, za načelima, kako bi se reklo igležki up &0 date. Od mnogo godina se u Dalmaciji govori i piše o prijekoj nuždi žive akcije na gospodar- skom polju, i u ovo zadnje vrijeme mnogo se ko- risna zbilja i učinilo. Zemljišno-vjeresijski zavod i pomoć za osnutak seoskih blagajna, dična su djela, te se mogu ponosom postaviti u aktiva hrvatske zemaljske uprave i hrvatskih stranaka u Dalmaciji. Nu to nemože da bude sve, i široko je polje gospodarsko. narodne organizacije, za u- napretinaje_Mednje_i_ vjere, proizvodnje _po- Nije nam do toga da danas akademički ras- pravljamo o svim navedenim gospodarskim grana- ma, već ćemo ovdje istaknuti samo jednu prakti- čnu misao, koja bi se dala lako u život privesti, a bila bi od koristi našemu gradu. Naš Dubrovnik ima za sobom slavnu povi- jest, koja nam prikažuje naše stare dubrovčane ponajvećma kao okretne trgovce i mudre novčare, I danas je on najbogatiji izmegju dalmatinskih gradova, te broji mnogo poduzetnih trgovaca, &r- matura i obrtnika. Pa nije li za Dubrovnik malo nečastno, da u njemu nema moderno organizira- noga kreditnoga zavoda ? ,Blago djelo“ ne bro- jimo, jer je to više nekakva zaklada, nego vjere- sijski zavod modernih financijalnih načela. Što bi se imalo učiniti, da se tomu doskoči, da se osnuje vitalan kreditni zavod u Dubrovni- ku, koji bi koristio svim slojevima pučanstva, & imao čisto hrvatsku upravu? Po našem sudu prvi i najpotrebniji takov zavod, bila bi » Dubrovačka gragjanska štedionica“, pod upravom općine du- brovačke. Štedionica bi po našem sudu, imala biti klica našega gospodarskoga preporoda, i početak go- spodarske organizacije u južaoj Dalmaciji. Kad bi se ona jednoč uputila i učvrstila, mogla bi poz stati središnji stup jake gragjevine. Nu sve kada se i nebi .na nikakav drugi napredak mislilo, ustrojenje štedionice“ bio bi veliki uspjeh hrvatske strauke sa svakoga gledi- šta. Častoo bi bilo, da su ju uprav naši ljudi za- mislili i u život priveli, a korist bi se razvila od nje velika, jer bi se dalo pučanstvu prilike da šte- di i koristonosno ulaže svoje prištednje, s kojim