da znade praktično za narod štogod uraditi. Hr- vatska ideja bi se tim samo ojačala. Kada imaju najmanji gradići ,Alapa“ i ,Če- ške Šume“ svoje krasno uspjevajuće općinske šte- dione, zašto ne bi mogao imati i naš Dubrovnik, te i tim očuvati svoje prvenstvo megju dalmatio- skim gradovima ? Truda i požrtvovnosti bi se htje- lo, a toga hvala Bogu ima i na pretek kod naših ,otaca domovine“, te bi stvar išla. U 10 godina opstanka računamo, da bi štedionica u Dubrovni- ku posve lako mogla doprijeti do milijun forinta štedioničkih uložaka. Radeći sa 1%, dobitka u de- setak godina sakupio bi se reservni fond toliko velik, da bi omogućio štedioni od svakogodišnjega čistoga dobitka podijeliti u dobrotvorne svrhe ka- kovih 5-10 hiljada forinti. Čedni su počeci svih štedionica pa ipak ih je danas takovih da su pre- koračili velike dioničke banke. ,Prva austrijska“ dijeli svake godine po 100 tisuća forinti u do- brotvorne svrhe. ,Češka“ je pred njekoliko mje- seci darovala veliki hotel u Pragu, i uzdržaje ga za ,gjački dom.“ ,Prva hrvatska“ zadužuje i naš narod redovitim gospodskim darovima. Naša du- brovačka štediona nebi se mogla nikada s takim golijama mjeriti, ali bi mogla uspjevati tako, da ime prve hrvatske općinske uprave osvješćenog Dubrovnika, bude u domaćoj povjesti, radi njezina ustroja, napisano zlatnim slovima. Slike iz srpske propagande. (o. br. 23 ,C. H.“ tek. god.) Imali smo namjeru da prekinemo sa ovim predmetom. Nu u zadnjem mjesnom srpsko-crno- gorskom ,Dubrovniku“ izašla je izjava veleuč. g. Midžora, u kojoj pozivlje našega dopisnika da može slobodno nastavit svoje pisanje. Kad je ta- ko, gosp. profesore, evo pregledajte i ovo što pri- povijeda naš dopisnik. Je li ili nije istina da je gosp. Midžor, či- tajući Banovu ,Mejrinu,“ bez potrebe uveo filioque i tumačio ga, govoreć po prilici, da i najveći teo- lozi o tom ne imaju ni pojma, te da je to po- povska prepirka. — Je li istina da je on naručio kojeg je naredio i taj &8 kupio i čitao u školi kao ,Sjetba i Vršidba“ i ,Mejrina“? Je li istina, da kad u ,Hrv. Čit.“ nagje se: preveo na hrvatski Maretić, jal: Trnski, pravoslav- ni tako ne čitaju već srpsko-hrvatski (Stef. Ro- djenović str. 170, 188.) bez opaske g. profesora i Iv. Borota str. 139. Je li istina da u Dramatskom pjesništvu kod naslova: ,opera“ str. 122, stoji crno ma bi- jelu samo Lisinski i Zaje, a on da je spomenuo samo Zajca a ispustio Lisinskog. Te dok je Zaj- ca samo spomenuo, Mokranca je odmah nadodao govoreć i ,Srbi imaju vrijednog glazbenika Mo- kranca, koji je ovih dana imao operaciju u Beču i koja mu je dobro pošla“? — Zašto spominjat koga ne ima u knjizi i to ma takov način a iz- poštat one koji su u knjizi? To nije omalovaži- vost 2... Zašto g. prof. nije kazao koja mu je bolest ? ... Je li istina da su učenici željeli da se čita- ju ,Prvi ljudi“ iz Preradovića i g. ravnatelj to naručio, te dok je ravnatelj bio u razredu čitalo se, a poslije? — Jeli istina da je učenicima mi- lo da tumači ,Pamet i srdce“ iz Preradovića te su ga molili, a on nije htjeo veleć ,to se razu- mije po sebi.“ Dočim narodnu pjesmu ,Uroš i Mrnjavčevići“ str. 14. čitao i tumačio, u kojoj se često spominje: Kosovo, Prizren, Vukašin, zdravo Srblji vitezovi (str. 16) itd. ; zatim marodnu pje- smu ,Kosovka djevojka“ (str. 121) do dva puta čitao i tumačio, u kojoj se spominje: Lazar, Mi- loš, Kosančić, Toplica, Orlović Pavle i ,sva se srbska pričestila vojska (str. 122) kao i ,Mati kod kolevke“ u kojoj je stih ,Buji, paji moje Srbče malo“ (str. 175). I dok tako radi sa pjesmama u kojima se nalazi srpsko ime, u onima gdje je ,hrvatsko“ sasvim protivno, tako da gdje je ime hrvatsko spomenuto nije nijedna pročitana. Svak zna za što su primjeri u knjizi. U ,Hrv. Čit.“ za primjer »Kantante“ ima jedini: , Dolazak Hrvata“ ni taj nije spomenut niti pročitan. Zašto ? Svak sad zna. To je žalostno i odviše ! Gosp. prof. Midžor veli u svom ispravku da ,Mejrinu“ u srpskih knjižara te da je prodava po | nije istina da je omaiovažio Preradovića niti i- jedan forint. Je li ili nije istina da u , Agovanje“ 11 stih: ,Jer su reče vlašad ljuta“ kaza da vlah u Dubrovniku znači čovjek iz okolice (župljani, konavljani, brgaćani itd.) — Je li ili nije istina, da kad je Gjuro Popović, pravoslavni Srbin, u za- daći napisao; ,Naš srpski pjesnik“, ostavio ne- taknuto, a kad je Marković napisao u zadaći: ,naš slatki hrvatski jezik“, opocrtao? Je li ili nije isti- na da je školsku zadaću dao: U dobru je lako dobru biti. Na muci se poznaju junaci, Njeguš ; a domaću: Sve na zemlji brzo mine, Sve vreme- nom redom gine, Samo pjesma smrti nema, Ne- nadović (?) — Je li ili nije istina da mnogi uče- nici rišćani imaju napisano na pripravam: ,pripra- ve srpskog jezika“ ćirilicom, u razredima gdje on predava ? Je li istina da nije naredio ni jednog hr- vatskog pisca ? ako je neistina nek izvoli kazati PODLISTAK. MISTIFIKACIJA. (Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.) a »Ujedinjenje i nezavisnost Hrvatske po pro- gramu stranke prava sastoji sv u tomu, da se Hrvatska (uža), Dalmacija, Bosna, Hercegovina, |- stra itd. spoje u jednu cjelinu, te da se zakouiti kralj hrvatski, današnji sretno vladajući car Fra- Josip I., kruni u Zagrebu za hrvatskoga kra- lja, & svi poslovi uprave i zemlje, da se riješavaju hrvatskom saboru u Zagrebu, a ne u Pešti i kako je to sada uredjeno dualističkim si- čuditi, jer taj samoprijegorno i u pote i vlastitu korist radi za u- Moralna Stražičićeva putov- hinstva, e tako- no Starčević uči, da se ima- tomu je Starčevićeva nau- nema Srba, 1 nema ih, : i : š g a: i i gs a gs kojeg hrvat. književnika. Mi pako velimo, da jest. Preradovića valjalo je da ga sjeti pravoslav- ni učenik Kostić da je i on pjesnik. Pjesnik ko- ji nije vrijedan da se spomene, ne spomiaje ga se, To se dogodilo i Preradoviću. O Šenoi, kad su učenici pitali sud, kojeg mu je dužnost bila sa- mu reći, gosp. prof. kazao: ,hm, štogod ima do- bra, ali ima mnogo i suvišnih stvari.“ To su hva- lospjevi o dvaju najvećih na slavenskom jugu knji- ževnika! O Kraajčeviću i Hraniloviću kazao je o- pet ,štogod ima dobra ali ima i suvišna.“ — Ako ovo nije omalovaživanje, onda g. profesor nije Midžor nego Miš, ergo..... Je li gosp. Mišu! u nerbskih književnika“ sve je dobro i ništa suvi- šno? Zaamo da de gustibus ... ali im škola nije mjesto već možda ,srpska Čitaonica“. Te Vam mi danas javno poručujemo,; ako ne znate, da nSrpska književnost“, ne može se ni iz daleka GREER ESNSSNEPESEDEESEENSASANNNJEEESNNIZNZINNNNNAJA Srbin Dr. Polit je god. 1876 u magjarsko- mu saboru izjavio, da on poznaje državno sa- mo jedan narod u Hrvatskoj. A Srbin episkop Theofan Živković je u svom otvorenomu pismu iz Plaškoga god. 1877 bistro očitovao: ,,Srbske narodnosti politične u Hrvatskoj zaista ne- ma .... ni osobite srbske vjere; dakle ni ovdješnjem grčko-istočnjacim osobitog imena kak- vog ni po jednoj ni po drugoj nema.“ Ako je Starčević po historičkoj nauci strogo sudio 0 my =. i tvorbi, to mu se ne smije u grijeh upisa i. Šafarik, taj veliki svojoj povijesti književnosti veli: ,Srbski narod bio je tako raztvoran, da mu je bilo sudjeno utvrditi carstvo krv dušmana kršćanstva 1 eu- zagovaratelj srbstva, u ropejske uljudbe — Turčina.“ Sam Davidović u svojoj srbakoj povijesti označuje Srbe: ,kao ni- kakav narod rični, nego ko nesretnu nje- ku gomilu puka.“ Po svemu ovomu izgleda čudnovato, kada g. Holeček hoće da brani Srbe i srbstvo od Dra A, Starčevića, dočim on nije učinio drugo nego po- zivao se na učiteljicu života, na mnjenja i sudove mjerit hrvatskom, što bi ste kao prof hrvatskogi jezika morali znati. Istina je: la lingua batte dove il dente duo- le“ ali valja i pripozvat bol, pa bilo to i kad se natječe za staluo mjesto, a još više da se ne da- de zao primjer, jer exempla trahunt, te se i na g. Midžora mogu upotrebiti stihovi Zmaja: Baji, paji, moje Srbče malo! Kotor, početkom juna 1900. Naši dopisi. Spljet, polovinom juna. Natrag njekoliko dana dogje na poštanski ured u Splitu jedan gospodin i preda činovniku pismo da mu ga preporuči. Pismo je nosilo adre- su: Gosp. ... Marusig; Almissa. Činovnik upozo- ri predavaoca da pismo ne će moći bit uručeno naslovniku, pošto u Omišu ne opstoji nikakav Ma- rusig, nego Marušić, te posavjetova predavaoca da izvoli u svom interesu adresu popravit, što on i učini, te primi otpuštenu primnicu i ode. Malo dana nakon toga, jednoga jutra, dogje brzojav od direkcije pošta i brzojava u Zadru na ovdješnjeg upravitelja pošte i brzojava, sa nalogom da joj se odma naznači ime činovnika koji je preporučio ono pismo. Upravitelj izvrši nalog. Čudnovat slučaj! Istoga dana u 2 sata po- slije podne dogje tome činovniku od direkcije iz Zadra brzojav: da je premješten u Metković, nek bezodvlačao putuje. — Kazna radi pvlitiziranja ? Moramo reći još, da je taj činovnik tek u- bogi vježbenik sa 33 for. na mj., ima obitelj sa dvoje djece, jedno u gimnaziji, a može li mu bit u glavi politika, lako će svak razumjet, ako si samo predoči položaj takvoga čovjeka. Pa napo- kon gdje je tu politika, što je stranku svjetovao — to je dapače njegova dužnost — neka bi is- pravila adresu jedino radi urednije i pospješnije uručbe pisma. Pomislite si samo zdvojnog polo- žaja u kom se sada nalazi ta mesretna obitelj. Što ima činit sa tim dječakom u gimnaziji ? Ne- ma druge mora zapustit školu! — Nama se čini da bi valjalo imat malo pravednosti a i milosrgja, a ne iako bez ikakva razloga baratat sa čeljadi! Filantrop. .. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — Po zadnjim vijestima kao da vlada ne misli na raspust car. vijeća. Pro- čelnik Poljskog kluba, Jaworski, izjavio se je pro- ti riješenju jezičnog pitanja za Česku i Moravsku na temelju $ 14 kako bi to htjela vlada. Drži da bi shodnije bilo to pitanje riješit carskom nared- bom, kako je to u svoje vrijeme učinjeno za Ga- liciju. — U ugarskom parlamentu zast. Visontay učininio je interpelaciju o držanju ugarske vlade prema bosanskim deputacijam. Zatim je oštro na- pao bosn.-hercegovačku vladu, jer da je duh njen protumagjarski. Dočim vo mišljenju Visontaya, Bosna*i Hercegovina niti mogu piti smiju postat drugo no magjarske satrapije. NEAR EEE DESNI E ZZJZ EZENSNINRJNNSSVNSNJSN onu istu politiku, koju je tjerao god. 1354 silni car Dušan, kad je, da se pokaže dostojnim sla- venskoga veledušja i srbske plemenstine, ponudijo Veneciji 500 momaka u pomoć protiv braće Hr- vata. Vidjeli smo, kako je veliki pjesnik Zmaj su- dio i sedi 0 Srbima. Evo što 00. kaše e Hr vata. U pjesmi: ,Šta se čuje“ pomiaje se, kak se na Hrvata ,dažu laši i ae Gorereli va ko krv. još nije voda“ pjesnik veli: da se Hrvat ne bori, što komu otme, već: ,čuva sveti o- ganj na ogojištu svome,“ te su š Bog i pravda usa nj. Na završetku daje se Srbima savjet: Zato, Srbi, čujte: čvrsto stojte sada Na braniku gdje je s sakon i pravda. Ojačajte snagu patnika Hrvata, Neka zoa da ima u nevolji brata.“ 2) e a savjetom srbskoga Velikana ne precataje nam ino, nego nasmijati se i saželje- njem preći preko riječi novosadskoga Brasika da je hrvatska narodna misao izvještaćeno dje opaka TN politike i jedna velika, gojusna i 1) ,U Indćpondance Belge.“ Br. Đ »Nar. dj.“ sv. I aa 816, god. 1893. (Sui di) 8) ,Branik“ Br. 93. tek, god.