Br. 26.

U DUBROVNIKU 30 Junija 1900.

Godina X.

 

CRVENA HRVATSKA

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
meštvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem
u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
n&, na po godine 5 kruoi, sa inosemstvo 9 krun&A i poštarski troškovi. Pojedini broj

stoji 20 hel.

Poziv na pretplatu.

Dojdućim brojem ,,Crvena Hrvatska“
otvara pretplatu za LI.o polugodište, dese-
te godine svoga opstanka. Molimo s toga
najuljudnije sve naše veleštovane pretplat-
nike, da nam pretplatu za treći četvrt što
prije pošalju. — One, koji nam pretplatu
za minulo polugodište, a i za prošlu godi-
nu duguju, molimo najuljudnije, da svoju
dužnost čim prije ispune, jer jedino
pretplata uzdržava ,, Crvenu Hrvatsku“.

Cijena je listu poštom :
na godinu -  - 7 7 kruna 10
na po godine i ot - 5
na četvrt godine Wi63.4 » 2.50

Za inozemstvo: suviše poštanski troš-
kovi. Velepoštovanjem

Uredništvo , Crvene Hrvatske“

 

Položaj u Dalmaciji.

Nakon smrti blagopok. d.ra Bulata nastalo
je u čitavoj Dalmaciji, & u narodno-hrvatskoj stran-
ci ma pose, stanje, koje bi se najbolje moglo na-
zvat krizom. Bulat je bio središte skoro cijelog
političkog života u Dalmaciji. Ali je u isto doba
naše političke odnošaje nategao bio do ekstrema
i tim doveo u abnormalno stanje. Svojom ener-
žijom i okretnošću zaao je da tu napetost izdr-
žava, i ako je pitanje, da je još sve udilj u ži-
votu i radu, bi li u tome bio do kraja uspjeo —
pošto svaka stvar ima svojih granica. Nu, njego-
vom smrću, nestalo je toga središta, sve su raz-
ne sile ostale same o sebi, više, manje slobodne.

U prvom redu dolazi osvrnuti se na samu
narodno-hrvatsku stranku. Ova je u glavno danas
rascijepljena u dvoje; a rascijepila ju je defiui-
tivno sama politika blagopok. d.ra Bulata. On je,
davši se na gospodarstvenu politiku, u namjeri
da pomogne materijaluo našem narodu, u ovoj
tako bio zabrazdio, da je državopravnu politi-
ku posvema zapustio i željezničko pitanje učinio
svojom nepomičnom točkom, k čemu je još pri-
dolazilo jezično pitanje. Da postigne ova dva pi-
tanja, za što je neumorn» radio, kao ne sjećajući
se da ista leže u rukama nama i našem narodu
neprijateljskim, s toga da će dotične vlasti po-
pustit samo onda, kad na to budu na kojigod na-
čin prisiljene, mislio je da je za to potrebito sa-
mo pitat i bit što više pokoran i odan austrijskoj
vladi. Ali se je u tom prevario, kao što su se
Hrvati kroz vjekove do sada svaki put prevarili,
kad god su misljeli, da će na taj način bilo koju
pravicu, ili koju korist postići. Austrijska i ma-
gjerska vlada pokazale su i ovaj put, da ne zna-
ju što znači pravica, zad je drugi vapi, već da
gledaju samo na svoje, ma bilo i umišljene inte-
rese. S toga svojom politikom blagopok. dr. Bu-
lat nije ni najmanje postigao svojih ciljeva; že-
ljesničko pitanje leži danas, kao i natr*q godina;
& jezik hrvatski ne samo nije uveden u urede,
bogo uz vladajući talijanski uvagja vlada još i
njemački | Tako je dakle u obojem blagopok, d.r
Bulat unatoč svoj velikoj vijernosti i pokorno
sti svoje stranke awtrijskoj vladi. od ove bio
do krajaisigrav.

 

sto te

pisi se ne vraćaju.

Dobar dio pristaša narodno-hrvatske stran-
ke, kojim se patrijotizam ne može poricat, uvi-
gjao je odavna, da se s tom politikom ne može
ništa postić, i naravno nije joj bio sklon, i ako
nije otvoreno oponirao. Ali uz taj ima i drugi ele-
menat, koji se u stranku uvukao i koji se svug-
dje uvuče u vladine stranke jedino radi svoga o-
sobnog interesa. Ovome dakako pije stalo do to-
ga, postiže li se što za narod, ili ne: on je pri-
pravan pristat na sve, samo da ne potrese vla-
stitom sigurnošću. Ta dva elementa, po svojoj na-
ravi po sve protivna, svojom eneržijom i auktori-
tetom spajao je blagopok. d.r Bulat a za svoju
gospodarstvenu politiku u jedno, ali dan danas ne-
ma te kopče megju njima, oni su svaki o sebi.

O srpskoj i autonomaškoj stranci nema što
govorit, one su tu složne i kompaktne, sa jednom
jedincatom željom: uništit Hrvate, ne birajući ni
načina, ni srestva.

Govori se i piše se, da će nastojat vlada,
kako bi sebi i za u buduće očuvala u šaboru ve-
ćinu poslušau i pokornu, stvoriti istu iz srpske,
autonomaške i narodne stranke, — a proti pra-
vaškoj. Za srpsku i autonomaška, obistini li se
to, više smo nego sigurni, da bi radosno pozdra-
vili takovu koaliciju. Glede narodne stranke, mo-
že se odma kazat, da se onaj njezin dio, što je
bez boje i bez  patriotizma u velike raduje
toj ideji. Za drugi, Mrvatski dio bit ćemo
toliko optimisti, te će mo reći, da ne mislimo e
bi pristao na tu koaliciju. Jer ta ne bi samo bi-
la naperena proti pravašima, nego proti hrvat-
skoj misli u Dalmaciji u opće i koliko bi joj po-
gubnih posljedica donijela, to se danas može sa-
mo pomišljat.

Nu, po svoj prilici da se vlada ne će usudit,
barem za sad, zaigrat i tu zadoju kartu i počinit
taj atentat na hrvatski narod u Dalmaciji, nego
će nantojat da sačuva većinu u saboru kao i do-
jako narodnoj stranci. A sad nastaje pitanje:
hoće li u ovom slučaju onaj wlemenat u stranci
kome je u istinu stalo do boljitka u političkom
stanju našeg naroda i na dalje slijedit dojakošnju
politiku stranke? I ako su se dotični napokon i
sami uvjerili, da se s tom nije ništa postiglo, na
protiv da se je još škodilo, u narodnosnom po-
gledu, ipak ne usugjujemo se izjavit ni riječi. Jer
znamo da su to ljudi već u nekoj dobi i da im
fali odvažnosti za kakav samostalan i energičan
korak. Za takva šta treba mlagjih i energičnijih
sila. Čujemo doduše da su mnogi i na prošlom
sastanku u Spljetu naglasili potrebu sporazumka
sa pravašima. Mi, videći amo u Dubrovniku kako
je lijepog ploda hrvatstvu donio složan rad pra-
vaša i narodnjaka, ne bi smo bili protivoi takvo-
me sporazumku i za cijelu Dalmaciju.

Stranka prava ne bi dakako pri tom smjela
popustit od svoga načela; sjedinjenje sa Hrvats-
kom bi i na dalje morala bit prva tačka njezina,
u tom slučaju zajedničkoga, rada; državopravna
politika prva bi bila na redu, a sa njom odma
gospodarstvena. Dogje li se du ovakova spora-
zumka, ne dvojimo da bi bilo blagoslovljenih po-
sljedica. Sile bi se pomaožale, naše bi dušmane
Srbe i Talijacaše uspješnije suzbijali. Složaom i

izvojevali pravo koje ga ide. A što je glavno naš

 

Pretplata i oglasi plaćaju se "pravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
i utužljivi, a dopisi salju se Uredništvu.
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

oglase. priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, & oglasi koji se
više NE 00: po pogodbi i uz razmjerni popust

Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

cilj, naša najdraža misao — sjedinjenje sa Hr-
vatskom, kud i kamo bismo prije postigli, & sa
tim smo postigli u isto doba mnogo i mnogo to-
ga, za što nam se treba u današnjem stanju upra-
vo očajnički borit!

Srbi i muhamedanska deputacija.

Muhamedanska deputacija iz Bosne, koja od
njekoliko vremena, pa još i danas boravi u Bu-
dimpešti u namjeri da podastre kralju svoje tego-
be, u velike je zaokupila mozge srba, pa nije na-
ravno mogla ni oni našeg nazovi ,Dubrov-
nika“ u miru pustit. Naprotiv, uzavrio je ovaj
kako možda malo koji; kriva je tome bez dvojbe
ova nesretna vrućina što je ovih dana baš prižegla.

Nema otrovi na svijetu, koja bi tako našoj
pravoj braći srbima trovala svaki osjećaj i svaku
misao i sav život, kao što im to čini sloga izme-
gju Hrvata i muhamedanaca, a još gore vlastito i
svojevoljno priznaznje muhamedanaca Hrvatima. Ta
ih stvar upravo ubija. Jer tim su izgubili 600 ti-
suća muhamedansca — za sada, a u buduće, kad
bi oni zapovijedali, od toga broja, što Bog da,
hrišćana; izgubili su većinu pučanstva u zem-
lji, a po tom osim što nemaju nikakvoga pra-
va na Bosnu i Hercegovinu izgubili su ih i de
facto. I zbog toga srbi se ne će i ne mogu ni-
kad umirit. Njihove mahinacije, ne bi li kako
pomutili slogu muhamedanaca sa nama Hrvati-
me, nemaju prestanka ni granice. I najmanja
sitnica im u tu svrhu veoma dobro dolazi; a sa-
dačnja ova deputacija — to je nešto, što će ne
samo uništit hrvatstvo u muhamedanskom elemen-
tu, nego će uništit cijelu Hrvatsku — u njihovim
fanatičnim glavama! S toga nastoje, da ovaj zgo-
gjaj iscrpe u svoju korist (I) sve do kraj kraja,
pa i po više puta. Pa ipak što god pišu o toj de-
putaciji a proti hrvatstvu sve od riječi do riječi
moraju lagat i izmišljat. Sam naš nazovi , Dubrov-
nik“ ovo svjedoči.

Muhamedanska deputacija nema & ma baš
ni najmanjeg odnošaja sa  hrvatstvom u Bo-
sni; ne samo, ali nema nikakvog odnošaja ni
sa katoličkom vjerom, niti su se članovi de-
putacije a ma ni jedan put dotakli ni jedno-
ga ni drugoga. Oni nose kralju na prikaza-
nje statut za samostalno uregjenje njihove vje-
re u zemlji, da se podignu moraloo i materijal-
no, jer da ovako, kako im je sad, srću u sve
to veću propast. Pravedan'i plemenit je taj zah-
tjev! Ali o katoličkoj vjeri nema spomenuto ništa,
a glede hrvatstva ne treba ni govorit. A ipak sr-
bi su vrhu toga ispisali sam Bog zna što ne. Ču-
dimo se zbilja što nijesu rekli otvoreno, da su se
muhamedanci sa tom deputacijom izjavili za srbe.
Možda bi i bili, da nije ta ista deputacija u Pe-
šti, kad je tamo i srpska prispjela, te da joj se
uliže u isti hotel se nastanila, odma ostentativno
svoj stan ostavila i prešla u drugi hotel, izja-
vivši da ne će imat nikakve zajednice sa srp-

vom deputacijom izjavili proti okupaciji.
nije tu kombinaciju dovršio do kraja, jer bi bilo
izišlo, kako svi muhamed. vape — Milana i Nikita.
Kamo sreće po urbe, kad bi oni bili
u toj kombinaciji ima i sjenke istine |