Br. 26. U DUBROVNIKU 30 Junija 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- meštvu lista: na godinu kruna 9, na p0 godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n&, na po godine 5 kruoi, sa inosemstvo 9 krun&A i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. Poziv na pretplatu. Dojdućim brojem ,,Crvena Hrvatska“ otvara pretplatu za LI.o polugodište, dese- te godine svoga opstanka. Molimo s toga najuljudnije sve naše veleštovane pretplat- nike, da nam pretplatu za treći četvrt što prije pošalju. — One, koji nam pretplatu za minulo polugodište, a i za prošlu godi- nu duguju, molimo najuljudnije, da svoju dužnost čim prije ispune, jer jedino pretplata uzdržava ,, Crvenu Hrvatsku“. Cijena je listu poštom : na godinu - - 7 7 kruna 10 na po godine i ot - 5 na četvrt godine Wi63.4 » 2.50 Za inozemstvo: suviše poštanski troš- kovi. Velepoštovanjem Uredništvo , Crvene Hrvatske“ Položaj u Dalmaciji. Nakon smrti blagopok. d.ra Bulata nastalo je u čitavoj Dalmaciji, & u narodno-hrvatskoj stran- ci ma pose, stanje, koje bi se najbolje moglo na- zvat krizom. Bulat je bio središte skoro cijelog političkog života u Dalmaciji. Ali je u isto doba naše političke odnošaje nategao bio do ekstrema i tim doveo u abnormalno stanje. Svojom ener- žijom i okretnošću zaao je da tu napetost izdr- žava, i ako je pitanje, da je još sve udilj u ži- votu i radu, bi li u tome bio do kraja uspjeo — pošto svaka stvar ima svojih granica. Nu, njego- vom smrću, nestalo je toga središta, sve su raz- ne sile ostale same o sebi, više, manje slobodne. U prvom redu dolazi osvrnuti se na samu narodno-hrvatsku stranku. Ova je u glavno danas rascijepljena u dvoje; a rascijepila ju je defiui- tivno sama politika blagopok. d.ra Bulata. On je, davši se na gospodarstvenu politiku, u namjeri da pomogne materijaluo našem narodu, u ovoj tako bio zabrazdio, da je državopravnu politi- ku posvema zapustio i željezničko pitanje učinio svojom nepomičnom točkom, k čemu je još pri- dolazilo jezično pitanje. Da postigne ova dva pi- tanja, za što je neumorn» radio, kao ne sjećajući se da ista leže u rukama nama i našem narodu neprijateljskim, s toga da će dotične vlasti po- pustit samo onda, kad na to budu na kojigod na- čin prisiljene, mislio je da je za to potrebito sa- mo pitat i bit što više pokoran i odan austrijskoj vladi. Ali se je u tom prevario, kao što su se Hrvati kroz vjekove do sada svaki put prevarili, kad god su misljeli, da će na taj način bilo koju pravicu, ili koju korist postići. Austrijska i ma- gjerska vlada pokazale su i ovaj put, da ne zna- ju što znači pravica, zad je drugi vapi, već da gledaju samo na svoje, ma bilo i umišljene inte- rese. S toga svojom politikom blagopok. dr. Bu- lat nije ni najmanje postigao svojih ciljeva; že- ljesničko pitanje leži danas, kao i natr*q godina; & jezik hrvatski ne samo nije uveden u urede, bogo uz vladajući talijanski uvagja vlada još i njemački | Tako je dakle u obojem blagopok, d.r Bulat unatoč svoj velikoj vijernosti i pokorno sti svoje stranke awtrijskoj vladi. od ove bio do krajaisigrav. sto te pisi se ne vraćaju. Dobar dio pristaša narodno-hrvatske stran- ke, kojim se patrijotizam ne može poricat, uvi- gjao je odavna, da se s tom politikom ne može ništa postić, i naravno nije joj bio sklon, i ako nije otvoreno oponirao. Ali uz taj ima i drugi ele- menat, koji se u stranku uvukao i koji se svug- dje uvuče u vladine stranke jedino radi svoga o- sobnog interesa. Ovome dakako pije stalo do to- ga, postiže li se što za narod, ili ne: on je pri- pravan pristat na sve, samo da ne potrese vla- stitom sigurnošću. Ta dva elementa, po svojoj na- ravi po sve protivna, svojom eneržijom i auktori- tetom spajao je blagopok. d.r Bulat a za svoju gospodarstvenu politiku u jedno, ali dan danas ne- ma te kopče megju njima, oni su svaki o sebi. O srpskoj i autonomaškoj stranci nema što govorit, one su tu složne i kompaktne, sa jednom jedincatom željom: uništit Hrvate, ne birajući ni načina, ni srestva. Govori se i piše se, da će nastojat vlada, kako bi sebi i za u buduće očuvala u šaboru ve- ćinu poslušau i pokornu, stvoriti istu iz srpske, autonomaške i narodne stranke, — a proti pra- vaškoj. Za srpsku i autonomaška, obistini li se to, više smo nego sigurni, da bi radosno pozdra- vili takovu koaliciju. Glede narodne stranke, mo- že se odma kazat, da se onaj njezin dio, što je bez boje i bez patriotizma u velike raduje toj ideji. Za drugi, Mrvatski dio bit ćemo toliko optimisti, te će mo reći, da ne mislimo e bi pristao na tu koaliciju. Jer ta ne bi samo bi- la naperena proti pravašima, nego proti hrvat- skoj misli u Dalmaciji u opće i koliko bi joj po- gubnih posljedica donijela, to se danas može sa- mo pomišljat. Nu, po svoj prilici da se vlada ne će usudit, barem za sad, zaigrat i tu zadoju kartu i počinit taj atentat na hrvatski narod u Dalmaciji, nego će nantojat da sačuva većinu u saboru kao i do- jako narodnoj stranci. A sad nastaje pitanje: hoće li u ovom slučaju onaj wlemenat u stranci kome je u istinu stalo do boljitka u političkom stanju našeg naroda i na dalje slijedit dojakošnju politiku stranke? I ako su se dotični napokon i sami uvjerili, da se s tom nije ništa postiglo, na protiv da se je još škodilo, u narodnosnom po- gledu, ipak ne usugjujemo se izjavit ni riječi. Jer znamo da su to ljudi već u nekoj dobi i da im fali odvažnosti za kakav samostalan i energičan korak. Za takva šta treba mlagjih i energičnijih sila. Čujemo doduše da su mnogi i na prošlom sastanku u Spljetu naglasili potrebu sporazumka sa pravašima. Mi, videći amo u Dubrovniku kako je lijepog ploda hrvatstvu donio složan rad pra- vaša i narodnjaka, ne bi smo bili protivoi takvo- me sporazumku i za cijelu Dalmaciju. Stranka prava ne bi dakako pri tom smjela popustit od svoga načela; sjedinjenje sa Hrvats- kom bi i na dalje morala bit prva tačka njezina, u tom slučaju zajedničkoga, rada; državopravna politika prva bi bila na redu, a sa njom odma gospodarstvena. Dogje li se du ovakova spora- zumka, ne dvojimo da bi bilo blagoslovljenih po- sljedica. Sile bi se pomaožale, naše bi dušmane Srbe i Talijacaše uspješnije suzbijali. Složaom i izvojevali pravo koje ga ide. A što je glavno naš Pretplata i oglasi plaćaju se "pravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i utužljivi, a dopisi salju se Uredništvu. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- oglase. priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, & oglasi koji se više NE 00: po pogodbi i uz razmjerni popust Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. cilj, naša najdraža misao — sjedinjenje sa Hr- vatskom, kud i kamo bismo prije postigli, & sa tim smo postigli u isto doba mnogo i mnogo to- ga, za što nam se treba u današnjem stanju upra- vo očajnički borit! Srbi i muhamedanska deputacija. Muhamedanska deputacija iz Bosne, koja od njekoliko vremena, pa još i danas boravi u Bu- dimpešti u namjeri da podastre kralju svoje tego- be, u velike je zaokupila mozge srba, pa nije na- ravno mogla ni oni našeg nazovi ,Dubrov- nika“ u miru pustit. Naprotiv, uzavrio je ovaj kako možda malo koji; kriva je tome bez dvojbe ova nesretna vrućina što je ovih dana baš prižegla. Nema otrovi na svijetu, koja bi tako našoj pravoj braći srbima trovala svaki osjećaj i svaku misao i sav život, kao što im to čini sloga izme- gju Hrvata i muhamedanaca, a još gore vlastito i svojevoljno priznaznje muhamedanaca Hrvatima. Ta ih stvar upravo ubija. Jer tim su izgubili 600 ti- suća muhamedansca — za sada, a u buduće, kad bi oni zapovijedali, od toga broja, što Bog da, hrišćana; izgubili su većinu pučanstva u zem- lji, a po tom osim što nemaju nikakvoga pra- va na Bosnu i Hercegovinu izgubili su ih i de facto. I zbog toga srbi se ne će i ne mogu ni- kad umirit. Njihove mahinacije, ne bi li kako pomutili slogu muhamedanaca sa nama Hrvati- me, nemaju prestanka ni granice. I najmanja sitnica im u tu svrhu veoma dobro dolazi; a sa- dačnja ova deputacija — to je nešto, što će ne samo uništit hrvatstvo u muhamedanskom elemen- tu, nego će uništit cijelu Hrvatsku — u njihovim fanatičnim glavama! S toga nastoje, da ovaj zgo- gjaj iscrpe u svoju korist (I) sve do kraj kraja, pa i po više puta. Pa ipak što god pišu o toj de- putaciji a proti hrvatstvu sve od riječi do riječi moraju lagat i izmišljat. Sam naš nazovi , Dubrov- nik“ ovo svjedoči. Muhamedanska deputacija nema & ma baš ni najmanjeg odnošaja sa hrvatstvom u Bo- sni; ne samo, ali nema nikakvog odnošaja ni sa katoličkom vjerom, niti su se članovi de- putacije a ma ni jedan put dotakli ni jedno- ga ni drugoga. Oni nose kralju na prikaza- nje statut za samostalno uregjenje njihove vje- re u zemlji, da se podignu moraloo i materijal- no, jer da ovako, kako im je sad, srću u sve to veću propast. Pravedan'i plemenit je taj zah- tjev! Ali o katoličkoj vjeri nema spomenuto ništa, a glede hrvatstva ne treba ni govorit. A ipak sr- bi su vrhu toga ispisali sam Bog zna što ne. Ču- dimo se zbilja što nijesu rekli otvoreno, da su se muhamedanci sa tom deputacijom izjavili za srbe. Možda bi i bili, da nije ta ista deputacija u Pe- šti, kad je tamo i srpska prispjela, te da joj se uliže u isti hotel se nastanila, odma ostentativno svoj stan ostavila i prešla u drugi hotel, izja- vivši da ne će imat nikakve zajednice sa srp- vom deputacijom izjavili proti okupaciji. nije tu kombinaciju dovršio do kraja, jer bi bilo izišlo, kako svi muhamed. vape — Milana i Nikita. Kamo sreće po urbe, kad bi oni bili u toj kombinaciji ima i sjenke istine |