Br. 27. i List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu # Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- sto polugodište. nk, na p0 godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 krona i poštarski troškovi. Pojedini broj | više koe km stoji 20 hel. R szzniu————————————— ———————— CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su iu a S šalju se Uredništvu. me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- U DUBROVNIKU 7 Jula 1900. priopćeno, zahvale i ost. pogodbi i uz rasmje: Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrank Godina X. M mmmmnstnmmamitm—————————————— laća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se pust. e n& prima ni uredništvo ni uprava. Povrjeda prava. Na 28 pr. mj. u bečkom dvoru nadvojvoda Franjo Ferdinando u prisustvu kralja, nadvojvo- da i drugih državnih dostojanstvenika, pred ras- pelom i evangjeljem zaprisegao je, da prima sve posljedice morganatskog braka, koji je sklopio na 1. ov. mj. sa groficom Sofijom Chotek, te je pot- pisao dotičnu ispravu i formulu prisege. Taj čin obavljen je svom onom svečanosti, koja mu doli- kuje i koja mu je potrebita. Lako je razumjeti, da je čia od velike važ- nosti i zamašitosti, kad se zna, da se tu radi is- ključivo o nasljetstvu. Sim kralj se bio svojski zauzeo, da mu ukloni sve poteškoće, i da bude obavljen tako, te iz toga braka monarhija u bu- duće ne bude doživjeti kakvih neugodnih posljedica. Tome činu morale su prisustvovati i privo- ljeti uz Austriju: Ugarska i Hrvatska. Ugarska je, naravno, bila zastupana ; ali Hrvatska nije, niti je bila pozvana. O njoj se dakle nije ni računa vodilo, kao da je i nema. A ipak morala je bit zastupana i Hrvatska, jer je i ona poput Ugarske slobodna kraljevina. Slobodno od svoje volje izabrala je Kolomana za svoga kralja. Kad je Ferdinando bio izabran za kralja hrvatskoga, izabrao ga je hrvatski narod samostalno od svoje volje, a isto je tako primio i pragmatičuu sankciju, i to trinaest godina prije Ugarske. Za ove su čine 8 druge strane habsbur- ški vladari svojom kraljevskom riječju jamčili i obećavali, da će oni i njihovi nasljednici pravice, povlastice i sloboštine hrvatskog naroda uvijek čuvati i nepovrijegjene uzdržati. S toga na teme- lju tih historičnih činjenica, ili drugim riječima, sa gledišta hrvatskog državnog prava, Hrvatska je morala bit zastupana na zaprisegi nadvojvode Franja Ferdinanda, a jer nije, počinjena je žesto- ka povrjeda jednoga od najvažnijih njezinih pra- vi, na ime prava koje joj pripada u stvarima ti- čućim se nasljetstva njezinih vladara. Nu, ne samo da je Hrvatska povrijegjena u svome pravu sa gledišta hrvatskog državnog pra- va, nego takogjer sa onog postojeće nagodbe sa Ugarskom. I nagodba sama, koliko god je nesret- na za nas Hrvate, ipak izričito ustanovljuje, da je Hrvatska posebna država, koja ne pripada ni Austriji ni Ugarskoj. S toga je i na temelju na- godbe Hrvatska morala bit zastupana po banu na svečanom činu od 28 pr mj, kao što će bit za- stupana onda, kad se Ferdinando bude krunit za kralja u Pešti, s za to, što će bit okrunjen ne samo za ugarskoga, nego ujedno i za hrvatskoga kralja. Ali unatoć svemu, Hrvatska je igoorirana na tom svečanom činu i povrijegjena u svome pravu. Treba li pitat, ko je kriv, da je Hrvatska ta- ko nepravedno zapostavljena? Ne mislimo; svak dan danas zne, da tu Magjari glavni i najžešći tlači- telji prava hrvatskog naroda. Njihov je cilj uni- štit Hrvatsku, za to i nastoje, da zapriječe svaki pojav i dokaz u opće opstanka te Hrvatske. S to- ga nedvojimo, da su i u ovom slučaju, svojim moć- nim uplivom, koji posjeduju u monarbiji, izradili da ne bude pozvana i Hrvatska pa taj svečani čin. A što su svoju opsku želju onako sigurno postigli, dade se tim lakše razumjet, ako se ima na uru kritićao stanje u kom se nalaši danas Austrija, i koje je Magjarima pribavilo gotovo apsolutou moć u čitavoj monarhiji. Kad bi se i ova nepravda i uvrjeda bez prosvjeda pustila, razumije se po sebi, da će nam Magjari, ili ma ko bilo prvi put im se prigoda pruži, počinit i još veću. I tako to ide naprijed, što mi više popuštavamo i trpimo, to oni jače na nas navaljuju. Treba s toga da se otresemo ove lude naše dobrote ili opatičaostij treba zbacit sva- ki obzir, gdje se radi o našim pravima, o našoj domovini, i branit se i energično prosvjedovat. Ali ne naravno sa samim člancima po novinam, ma koliko god fini i fulminantni bili — na takav prosvjed naši se dušmani malo obaziru, — i či- ne nadalje svoj posu. U ovakim slučajevima trebalo bi prosvjedovat, na takav način, kako će se pokazat volja i solidaruost čitavog naroda. Česi imaju kud i kamo raširenije i savršenije novinstvo nego Hrvati, pa i pak je li im po- činjena kakva teža nepravda, jali saznadu, da im prijeti kakva pogibao, ne ograniče se na samo novinstvo, nego priregjuju odma pučke skup- štine, gdje dolaze zastupnici, te poslanici izraznih krajeva i općina, i prosvjeduju — ali sa uspijehom. Tako bismo morali i mi Hrvati radit! Pogibelj. Neka nam reču, koliko hoće, da smo pesi- misti, mi ćemo javno i otvoreno kazat, da se u istinu bojimo za ovu našu rogjenu grudu — za našu Dalmaciju Dva su elementa, što pa nju jurišaju: srp- ski i talijanski. Pravog srpskog elementa u Dalmaciji nema, niti može bit, jer je pučanstvo njezino hrvatskog porijekla, ali ima takvog, koji je srpski za to, što srpski hoće da bude. U stvari je to sve jedno. Taj. doduše samozvani, srpski elemenat sačinjaju, kako je poznato, brišćani. Katolika, koji hoće da budu Srbi, nema nigdje u Dalmaciji, osim nešto malo njih u Dubrovniku. Kakvi su ovi naši Srbi, ne mislimo da nam tek treba govorit, — barem Hrvati poznaju njihovu bizantinsku ćud i podmuklost. Jednako ne cijeni- mo, e treba izričito spomenut za čim teže i što hoće, dosta je kad zvamo, da su, i ako ne po kr- vi, a uno svakako po duhu Srbi. Upravo je naj- gadnija h'pokrizija, kad oni kažu Hrvatima, da su klevetnici, ako im ovi spomenu, da njihove težnje idu za raskidanjem naše domovine te ujedinjenjem dotičnih zemalja sa Srbijom, ili ti Crnom Gorom. Hipokrizijs, kakve se može naći samo kod Srba, Tih samozvanih Srba u Dalmsciji imade da- nas po najzadnjoj stetistici njihovih vladičanstvi ništa manje no 105 tisuće — plod nečuvene ka- toličke propagande, koja ih tako nesmiljeno pro- goni i zatire u Dalmaciji. Broj hrišćao4, kroz zad- nju godinu, ponarasao je dakle sa čitavu 1000 duša Računajući po _ tom godišnjem prirastu, za 50 godina broj hrišćanskog pučanstva u Dal- maciji morao bi poskočit do kakvih 180.000. Hriš- ćanski elemenat u našim zemljama se u opće vr- lo malo seli u tugjinu, ali u Dalmaciji gotovo ni malo; naprotiv mauošina ga se useljiva u pokraji- pu iz drugih zemolja, navlastito iz Bosne i Her- cegovine, a ne malo i is Crne Gore. Uračunajući i ovaj prirast od useljivanja, sigurni smo, da ne ćemo ni najmanje pretjerat, ako rečemo da će do 50 godina bit u Dalmaciji hrišćansko-srpskog elementa okruglih 200 tisuća. Useljivanje u bu- duće, kud i kamo će nadmašit današnje, kad se izgradnjom željeznica u Dalmaciji razvije trgovi- na, jer je poznato, da su vlasi po naravi poput židova veoma nakloni trgovini. Na protiv naš narod u Dalmaciji, katoličke vjere, svake se godine to više seli u daleki svi- jet, i ne vidimo znaka po kom bi se dalo sudit, da će se to iseljivanje umanjit. Tom brojnom jačanju hrišćansko-srpskog e- lementa u Dalmaciji glavni i prvotni uzrok je nje- gov politički položaj u zemlji, koji je bez pretje- rivanja, u istinu privilegiran. Od svoga postanka, pa do dana današnjega, srpstvo je uvijek služilo vladi, da njimi zatire Hrvatstvo. U tu svrhu, & isključivo na korist Srba, službeni čovjek ne smi- je, da Bog sačuva, nazvat svoj jezik hrvatskim nego srpsko-hrvatskim. Učenik ni u školi ni vau- ka ne smije se izjavit, da je Hrvat, jer, obazaa& li se — a za to će se već Srbi pubrinut — pri- jeti mu izgon. Zar to nije velika povlastica kad se za volju manjine, četiri puta veća većina, liša- va naj prirodnijih prava? Ali najviše koristi cr- paju oni iz svoje vjere. Hrišćanska, po njima srp- ska vjera, u svemu je ravnopravna katoličkoj; cr- kve i samostane grade gdje ih je volja. A glavno je, da srpska vjera imade svoje srpske škole, za mušku i žensku djecu U tim školama i u koji- gama, koje se tu rabe, jezik se ne zove više srp- sko-hrvatskim, kako u javnim, nego isključivo srp- skim. Dok u državnim školama ni učenik ni uči- telj ne smiju, da pisnu 0 Hrvatstvu, tako da uče- nik, koji i čitavu gimnazija dovrši ne rijetko nema pojma niti o hrvatskoj povijesti, jer se to ne zahtijeva, u srpskim školama je posve dru- gačije: tu se 0 srpstvu slobodno govori, srpska povijest se opširno i Z&nosno tumači. Na taj na- čin, djeca izlaze iz tih škola temeljito učvršćeni Srbi. A misli li ko, da je mala korist za samo- zvano srpstvo u Dalmaciji, kad mu podmladak sama škola revno i vijerno u srpskom duhu od- gaja, neka sim pogleda kako su okorjeli Srbi hrišćani ! i Ovim smo samo po nješto natukli o položa- ju srpstva u Dalmaciji, ostalo će mo za danas puštat, da ne idemo u dugo. Na već i po ovom lako se može zaključit, da se srpstvo u pokrajini u dobru nalazi, i da se uz“ postojeće okolnosti mora samo širit i množit. Drugi elemenat, koji nam juriša na Dalma- ciju, jest talijanski. Ni pravog talijanskog, kao što ni pravog srpskog ne ima u Dalmaciji. Naši talijanaši dalmatinci su, dakle Hrvati porijeklom, Ali koja nam korist odatle, kad oni osjećaju ta- lijanski, hrvatski jezik progone gdjegod mogu i uvagjaju talijanski. Njihova omladina je itslianis- sima, iredenta. Za to može svak svugdje dokaza nać, te bi bilo skroz suvišno ovdje ih nabrajat. Talijanaši, recte autonomaši, u Dalmaciji pa- trag tek trideset godina vladali su zemljom. Iz toga položaja narod ih junački protjerao i moglo se reći shrvao. Ali danas se dogagja nješto vrlo, ozbiljnog : zbacili su prijašnje autonomaštvo i primili talijanstvo kao pomlagjen, im silama na- valjuju na sve strane, Osnivaju društva, glaabe i 3