firvat mora nazivat svoj jezik srpsko-hrvatskim. Zar nije to za nas poniženje, kad znamo, da pre- ko 400 tisuća duša u pokrajini zove svoj jezik samo hrvatskim, a tek 100 tisuća i to od uajno- vijega vremena srpskim? A da pogledamo s druge strane negativne uspjehe te politike ? Tu imamo šta vidjet: i Srbe i autonomaše i nijemštinu u uredima i odgogjenje sjedinjenja ad kalendas — i toliko toga — sve blagoslovljene posljedice od njekoliko godina po- litike vladajuće stranke, politike srvilne pokorno- sti austrijskoj vladi, koja nas gleda — kako Pruš- ka Poljake u Pozanju, a i zateć će nas ista sud- ba, ne bude li se ta politika zbacit, a preuzet ona energične i samostalne akcije u hrvatskom duhu ! Ovoliko samo na ustuk opsjenjivanju ,Je- dinstva“. Dubrovnik, 17 julija. (Malo odgovora i razgovora). U broju 27 na- šeg lista opišujuć u kratko svečanost Ruke sv. Vlaha, opazili smo, da je ova velika svečanost skopčana sa uspomenom mnogih znamenitih doga- gjaja naše dubrovačke povijesti ; te ne obzirajući se na stare, spomenusmo dva nova, nami bližnje dobe, to jest: da je Dabrovnik u oči dana nare- čene svečanosti oslobogjen bio od krute i krvave opsjede varvarskih crnogorskih četa i tako saču- van od posljednje katastrofe. Pa da nazad godinu dana baš oko iste svečanosti, kako je sa sebe stresao pritisak srpske crnogorske stranke, koja ga je za deset godina morila. Ove primjetbe reg- bi, da su teško uzrujale vrlo osjetljivi » Dubrovnik“, koji u prošlome svome broju 28, udarivši na ča- sne i prečasne, kriče: da oni (?) napominjajući na- rečene dogagjaje izrabljuju čak i ruku sv. Vlaha u najpogrdnije svrhe. Red je da sad upitamo , Du- brovnik“, koje bi bile te najgrdnije svrhe ? Misli- mo: uzdržat u dubrovačkomu puku stare vjerske tradicije, pa tim ljubav i pobožnost prema njego- wu nebeskome Obranitelju, da je to jedna od naj- plemenitijih i najkorisnijih svrha. Pa zato i dubro- vačka crkva rečeni dogagjaj jasno opisuje i čini da ga cijelo svećenstvo na dan ruke sv. Vlaha spomene. O toj uspomeni »Dubrovnik“ može upitat i samoga preč. kanonika i dekana dum Jovana Stojanovića, koji će mu iz knjige što cijelo du- brovačko rimo-katoličko svećenstvo čita na dan rečene svečanosti, pročitat i ovo: His et aliud haud minus mirabile accessit. Siquidem anno millesimo octingentesimo sezto dum civitas olsi- debatur ab infensis barbarisque turmis a Monte- nigro erumpentibus, in pervigilio sancti Martyris festi insperate libertatem vecuperavit. Quae re- censita, aliaque plurima beneficia, opitulante Di- vo Blasio, a Deo accepta, ut nunquam € civium memoria effugerent, Episcopus Ragusinus, anno millesimo octingentesimo nonagesimo, proprias has lectiones in Beati Blasii translationis festo le- gendas a sacrorum BRitium Congregatione impe- travit. — Biskup koji dade ovu naredbu, bijaše onda kako je poznato, veleučeni i kreposni du- brovčanin Mato Vodopić. Nu ovo sve ne dava toli- ke brige ,Dubrovniku“, koliko naša druga pri- mjetba, da je, to jest svačanost ruke sv. Vlaha skopčana sa uspomeaom katastrofe srpske-crno- gorske stranke u Dubrovniku. Pače ,Dubrovnik“ iznosi nam uspomenu od koje se ,C. H.“ nije ni sjetila, da je barua Gondola, vogja rečene stran- ke ukopan bio, uoči pomenute svečanosti. Bistri- mo. ,Crvena Hrvatska“ taj dogagjaj nije prepisa- la svemoćnosti ruke sv. Vlaha, nego je jedino o- pazila, kako svećanost ruke sv. Vlaha skopčana je bila prošle godine padom srpske crnogorske stranke u Dubrovniku. Naravno ... da kako je pao u oko cijelome Dubrovniku, tako je pao u oko i Crvenoj“ slučaj, da je kroz naznačenu svačanost Dubrovnik oslobogjen bio godine 1806 od vanj- skih, & god. 1899 od nutsnjih dušmana, te da je dobri dubrovački puk ne bez uzroka opet uskli- knuo : ruko sv. Vlaha!!! »Dubrovnik“ proti ovome općenome mnijenju piše, da katastrofa srpske-crnogorske bno da nam javi koje ta a femme, koje ta nova pulcella d' Orleans, kojoj je kako vidimo, fra le righe ,Dubrovniku“ pošlo za rukom da oslobodi Dubrovnik od tiranije srpskog-crnogorskog po- šiluka. Stresavši teret srpske općine, Hrvati su u Dubrovniku da rečemo ovako, barem odahli, jer kroz deset godina njihova životarenja pod nasi- ljem srpske-crnogorske straoke, svi ukupno, a po- jedini napose, pretrpjeli su, što je samo dubrova- čka apatija mogla pretrpjet. Ni sjedinam sveće- ničke glave, plaćena srpska fukara nije praštala. Na poziv pak koji ,Dubrovnik“ upravlja ka- noniku stolne crkve, ubrajali on i pad republike dubrovačke u čudesa ruke sv. Vlaha? Mješte ka. nonika odgovara ,Crvena“ ovako: O padu dubrovačke republike u talijanskome jeziku, krasno je pisao, kako je svakome već po- znato, Frano Kirchmayer, te zato dobro bi bilo da se š njime uplete u pitanje uzroka pada Du- brovačke republike. Posve je neumjesno i bluta- vo pitanje upravljeno kanoniku, jer ni on (, Dubr.“ zna koji) ni ikakav drugi svećenik nije nigda pad republike dubrovačke ubrojio u čudesa ruke s. Vlaha. A sada nadodati nam je i ovo: ,Dubrovnik“ laže kad govori, da glede javne moralnosti, Pre- časni i časni obaraju se na odlične i zaslužne ljude, a to bi bili po » Dubrovniku“ neki Srbi. Drugih i viših posala imadu i prečasni i časni nego li da se bave sa srpskim čuvarima javne ću- dorednosti, to nek bude posao ,Dubrovnika“. Naši dopisi. Kotor, početkom Jula. Javljamo slavnom općiastvu, da je prof. Dr. Ivan Kržanić premješten iz Kotora u Spljet na gimnaziju radi njekih neistinitih, zlobnih i izmiš- ljenih dopisa, bez dokaza u , Srpskom Glasu“ ; dočim veliki radikalac ,srbin“ prof. Stefan Mid- žor, kojemu se je odkrila ,srpska propaganda“ na gimnaziji u Kotoru u ,C. Hr.“ imeaovan je stalnim učiteljem u Kotoru na gimnaziji. Mi se ustručavamo poslati unaprijed u gimnaziju svoju djecu, odkad je izjavio u crnogorskom ,Dubrov- niku“ na dokaze:,U: Hr.“ da je njegova dužuost širiti srpstvo. Ako je tako odrešito kazao na ne- oborive dokaze, dok nije bio stalan, što će biti odsad unaprijed, kad je stalan? Nek trijebi vlada Hrvate, ali neka zna — da na njihovim rjesti- ma niču crnogorci Midžori — od kojih je ne će niko spasiti. Njekoliko roditelja. Kotor, 18. Jula. Dalmata“ i ,Pravi Dalmatinac“ s jedne strane a ,Srpski Glas“ i ,Dubrovnik“ s druge strane u zadnje vrijeme složno neprestaju napa- dati lažima i izmišljotiname prof. Šimovića i prof. Petrovića, a to jer nijesu Srbi i po tom što ne šire kO neki drugi profesori (g. Midžor će nas najbolje razumjeti !) srpsko-crnogorsku propagan- du megju našom učećom mladeži, Prof. Šimoviću i prof Petroviću ne treba naše obrane od tende- cijoznih napadaja talijanaške i srpske štampe, ko- je napadaje pišu isključivo Srbi u svoje lukave svrhe; njih brani njihovo bezprikorno ponašanje i izgledno življenje u svakom pogledu, kako cijelo gragjanstvo obiju vjera može posvjedočiti. Samo danas hoćemo da istaknemo bezobrazluk ,Dubrov- nika“, tog pravog druga ,Dalmate“, koji čudan pojam imade o svojim čitaocima, kad se usugjuje onako pisati. Zadnji naime Dubrovnik“ br. 28, izmegju ostalih laži piše doslovno : »Potpuno smo uvjereni da nema te dvojice c. k. profesora (kt. j. Šimovića i Petrovića) za hrvatstvo muljansko ne bi se nikad ni znalo. Muljani bili bi mirni ribari i prevozn'ci kao što su bili, dok nam srećom jed- nog od njih ne posla e. k. škol, Vijeće na gimna- ziju a drugog na nautiku.“ Da ne dogjoše dakle u Kotor prof. Šimović i Petrović Muljani nebi mi gnali sa hrvatstvo! To jasno sad kaže ,Dubr.“ Dočim kad je živio blagopokojni učitelj Vuko Po- ljak, mnogo prije, nego li dogjoše u Kotor rečeni , & Muljani bili ko i danas čestiti Hrva- ti, onda je ,Dubrovnik“ pisao, da je učitelj Po- ljak onaj, koji na Mulu širi hrvatstvo i da nema Poljska, da se za muljansko hrvatstvo nebi pi znalo. A sad kad je Poljak žalibože mrtav i pošto svoje strijele, u ocrnjivanju i izmišljanju nedosti- živi, upravljaju proti prof. Šimoviću i Petroviću, nebi li kad li tad li stariju školsku vlast sklonuli da budu iz Kotora premješteni, te zamijenjeni lju- dima, kojim je više do širenja srpstva u ovim ne- spašenim stranama, nego li do napretka u učenju mlažeži. Neka pišu! Ali ujedno nek znadu, da ne ćemo ni mi mučati, iznijet ćemo mnogo toga na vidjelo, pa ako se budu češati Midžor i dr., neka krive ,Dubrovnik“ a ne nas. Pogled po svijetu. Austro-Ugarska. — U subotu je ministar Koirber bio kod kralja u Ischlu, da ga izvijesti o po- ložaju. Misli se, da će ministar predložiti osnovu, kako bi se dali uspostaviti normalni odnošaji u carevinskom vijeću, jer izgleda po svem, da bi vlada htjela ipak još jednom, makar i poslijednji put pokušati sreću sa sadanjim parlamentom. Presjednik višega državnoga suda u Pragu, Dr Jansa, pozvan je u Beč i to se tumači tako, da bi vlada htjela dati preraditi prvobitau osnovu je- zičnoga zakona na podlozi spomenica, što su ih prikazali Nijemci i Česi. U eksekutivnom odboru mladočeske stranke D.r Kaizl je javio, da vlada misli da promijeni svoj nacrt jezičnog zakona, i kakove su te namjeravane promjene. Australija. — Više godina pripravljani sa- vez australskih država pod engleškom zastavom, sa vlastitim ustavom i posebnim parlamentom na- pokon se je ustrojio. Londonski listovi pozdrav- ljaju samostalnost Australije, koja će na 1 sječnja 1901 u život stupiti, ako i nisu sporazumni sa nekim paragrafima australskog ustava, a naročito s onim, koji uredjuje odaošaje novog saveza pra- ma najvišem prizivnom mjestu, krunskom vijeću kraljice. U novom savezu ipak se mora vidjeti zametak buduće emancipacije Australije od sva- kog engleškog upliva, jer će to vazda biti narav- ni tok ljudskog napretka. Prevrat u Kini. — O općem pokolju Eu- ropejaca u Pekinu ne ima već sumnje. Sve služ- bene vijesti suglasne su napokon u tomu, da su poslanici i mnogi drugi Europejci na broju okolo 1000 njih, mučeni na sve najgroznije načine i iz- mrcvareni. Sjegurno je da se prevrat sve više širi i po raznim pokrajinam, i da se inostranci, osobito mi- sionarci stavljaju na grozne muke i ubijaju. U Huong-Cianu umoren je biskup talijanski sa svim klerom i mnoštvom vjernika. U pokrajinam Hu- pei i Honan umoreno je 20.000 kršćana. Mnoge hiljade boksera kreću na Wei-has-Wei. Prevrat se kao vatra širi po cijeloj Kini. Vojska europejskih država u Tientsinu još se drži, ali velikim uaporom i velikim gubitcima. I u zadnjem znatnijem okršaju, dne 13 tek.) pogi- nulo je do 100 Rusa, 30 Amerikanaca, 60 Engle- za, 25 Francuza i 068 Japanaca. Kinezi izgubiše daleko više ljudi, izgubiše i nekoliko, topova, ali uzprkos tomu ne uzmiču, Premda iz Takua dola- zi neprestence pojačauja europejskoj vojski, još je njezin položaj vrlo pogibeljan. Države europejske redom šalju uvjek nove vojske u Kinu. Domaće vijesti. Na Rabu. — Na 1l tek. na Rabu na op- ćinskoj sjednici hrvatska trobojnica sa općinskim grbom bi proglašena općinskom zastavom, Ta- ko valja! 4+ Jovan Sundečić, — Na 19 ov. mj. u- mro je u Kotoru Jovan Sundečić, jedan od naj- boljijeh srpskijeh pjesnika. Laka mu hrvatska zemlja ! Nova knjiga. — Primili smo od veleuč. prof Josipa Modrića lijepu ilustrovanu knjižicu o vodopadima rijeke Krke, i to o vodopadu ,Ma- nojlovac“. Slike su fino izragjene; štivo je intere- santno. Knjižica je na talijanskom jeziku. : mu više ne mogu škoditi, zaboraviše svoje prva- inje laino pisaaje, zaboravile Poljaka, pak svo ,