Br. 30.

U DUBROVNIKU 28 Jula 1900.

 

CRVENA HRVATSA

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
Lesiv & degli šalju se U
komi

list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša-

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je lista unaprijeda u Otprav-
mištvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem
u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
n&, na po godine 5 kruod, sa inosemstvo 9 kruni i poštarski troškovi. Pojedini broj

stoji 20 hel.

Poslije ispita.

Dovršili su ispiti zrelosti širom cijele Dal-
macije a radosni možemo da kažemo, da hrvatski
narod može da bude zadovoljan uspjehom. Do
jedno sedamdeset sivih sokolića poletiti će u svi-
jet, da naberu znanja, da mogu na podlozi nauke
koristiti narodu, koga oni tako uzvišeno, tako ne-
sebično, pak recimo i idealno ljube. Da idealno,
jer znamo po svome iskustvu, kakove ružičaste
snove sniva, kakove gorde kule gradi, kakove zla-
ćane nade nijeti mladić komu se otvara poprište
na javan rad. 1, budimo iskreni, većim se dije-
lom ovi snovi ne ostvaruju, gorde se kule obra-
ćaju u puke ruševine a nade se rasplinu kao mje-
huri od sapuna. A zašto? Jer mladić, koji sva-
koga sudi po sebi ne računa pa egoizam, na uti-
litarizam, na osobne aspiracije, koje su kao ka-
kova mora sapele i misli i težnje većeg dijela na-
še inteligencije.

Mjesto da naigje na pregor, na požrtvov-
nost, mladost većim dijelom naigje na štetno i ko-
bno trvenje ljudi, koji bi morali da prednjače sa-
vjesnim i bogodanim radom, a dosljedno tome na-
ravna je posljedica, da se mladost razočara. —
Istina je da ,u dobru je lako dobro biti

,ta muci se poznaju junaci“
istira je, da jedino patnje čine čovjeka, da pro-
tivštine čeliče deliju, ali ipak ne smije niko da
osudi mladića, koga očaj svlada, koga ostav-
lja nada.

Jedno je: znati muke, pak im se junački
odrvati; drugo je: svuda nazrijevati cvijeće, pak
naći ljuticu zmiju sakrivenu u tomu cvijeću.

Koliko se lijepih talenata izgubilo upravo u
času, kad su nadareni najljepšim sposobnostima
poletiii u bijeli svijet čvrstom odlukom da će ra-
diti jedino za dobrobit, za spas svoga naroda ?

Čudno! mjesto, da ih ono njihovo idealno
shvaćanje svijeta bodri i odvija prama zlatnoj me-
ti, ono im upravo reže krila, ono ih pribija uz
egoistične težnje materijalaca.

I ovaj se proces zbija neopazice,: tajno ; kao
polagani otrov zarazuje dušu i srce mladića ovaj
puki odurni indiferentizam, dočim jadnik on toga
ne samo da neopaža, nego naprotiv on još, i a-
ko možda manjom intensivnošću, nijeti svoje ideale.

I ovo je uzrok, što ne nazrijevamo obilatog
ploda u onoj mjeri barem, &oliko bi mogao zahti-
jevati hrvatski narod, obzirom na lijepe sposo-
bnosti, i na duševne darine, koje rese našu mladost,

I ako smo, priznajemo, pesimistički iznijeli
naše nazore, ipak izričito kažemo : hrvatski narod
ne smije da zdvaja, dapače mora da pouzdano
čeka na vedrije dane; jer i ako polagano, to 80
ipak od dana do dana opaža napredak ; da, mi od
dana do dana kračemo boljoj budućnosti.

Otrag nekoliko mjeseci čula se je u našem
krnj-saboru u Zadru, žalba da nema omladine.
Nećemo, da na sito i rešeto kritizujemo one ri-
ječi. ali ćemo samo upitat' baš onoga govornika :
čija je krivnja?

Gospodo narodojaci, mi vam ne poričemo za-
sluga, mi dapače priznajemo, da vam moramo bi-
ti zahvalni, što ste izbavili našu lijepu Dalmaciju
ir pudša renegata i povratili u krilo majci Hr-

 

sto polugodište.

vatskoj, ali ipak ovo vam moramo upisati u gri-
jeh: zapustili ste mladost !

Što je god omladina dobra uradila, uradila
je jedino po svome impulsu po svojoj inicijativi ;
kineški zid kao da se koči izmegju vas i nje, s to-
ga Vi i nemate podmlatka. A da je naprotiv uz
vas omladina, da ju vi putite svojim razboram,
da ju Vi pomognete u njezinim naprezajima da
ju vi sokolite u njezinom radu, kolika sreća po
hrvatski narod!

Ne, onda mladost nebi se razočarala, ona
bi našla divske podvige, titanske pobude, da ostva-
ruje postulate svoga naroda.

Da ste vi glava, a mladost srce hrvatskom
narodu, ko bi više zdvajao o našoj budućnosti?

Nijesmo tako preuzetni, da bi ove naše ri-
ječi bile ukor za Vas, nč, one potiču samo iz pu-
kog patriotizma, one su vapaj, molba, preporu-
ka, da se ruši ovaj kineški zid, da skupnim ra-
dom pod egidom hrvatskog državnog prava izvoj-
štimo sve one pravice koje po prošlosti, po pra-
vednosti, po zaslugama naših otaca patre naš bi-
jedni hrvatski narod.

Rekli smo, da od dana do dana kračemo bo-
ljoj budućnosti, a to i potvrgjujemo. Evo bijelo-
danog dokaza pri ispitima zrelosti na ovoj gimna-
ziji. Otrag nekoliko godina rijetki su bili mladići,
koji su kao Hrvati dovršili dubrovačku gimnaziju,
koju su bile zarazile pogubne i nenarodne teori-
je Budmanija, Castrapellija i drugijeh; ali zgrada
utemeljena na labavim podlogama srušila se u
prah, da je jedva i spomen ostao. Ove godine i-
zuzamši dva tri nedubrovčana, maturanti bili sve
sami zgoljni i osvjedočeni Hrvati, od kojih se pra-
vom mnogome nadamo, jer nadareni i plemenitim
osjećajima i znanjem; a kao što je bilo pri ovoj
gimnaziji, tako je malo više ili manje bilo i pri
drugim.

Dakle uz sve protivštine, uz sve nepogodno-
sti ipak se napreduje: složimo sve svoje sile, preg-
nimo divskom samozatajom, zaboravimo svoje 0-
gobne razmirice a onda ne će biti više govora 0
napretku, nego o gotovom činu. Dao Bog, brzo

dozorio takovi dan.
Jedan Omladinac.

 

Pismo iz Boke.

Sprovod Jovana Sundećića bio je skroman.
Da su se Hrvati ustegli, ne bi se bio mogao ni
sprovoditi oko grada. Na djetinjasti brzojav u
»Dubrovniku“ br. 29, da ,Hrvati, premda pozvati
ne učestvovaše“ pozivljemo se na gosp. J. Kadiju
da on izjavi: je li istina, ili nije, inače ćemo ci-
jeniti, da je on ono brzojavio, kao presjednik od-
bora. Bijaše samo tri vijenca: ,Odbora“ za spro-
vod, Kajaza Nikole, & treći je bio, što mu ga po-
kloniše njeki prigodom 70 godišnjice rogjenja.
Kao što se smrt njegova hladno primila, tako i
sprovod. Iz vani malo ko došao, & ni Kaojaz nije
poslao naročitog, ne bez svrhe, poslanika. Nad-

Sundečićeva života i protkao ga
idejom. Buduć da nije čovjek učen, nije mogao
učeno ni govorit. U ostalom bio je umjereniji od

ii Za oglasa. priopćese, mboi i ost. s.
tiskaj uz pust.
puta Gakaja PO Pofeiu, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

 

 

se 20 hel. po retku, a oglasi koji s0

drugih. — U crkvi govorio je pop Jovo Bućin
Što ćete da i on reče, kad nezna drugo, nego da
je sve srpsko. To mu je sve znanje. Svakako u
crkvi bi se imali držati umjereniji i nepolitični
govori, kojim, kad se digne srpština, ne ostaje
ništa. Čovjek bez naobrazbe ne može govoriti ne-
go prosto, mršavo i kukavno, govorio je u ime
,Sveštenstva“, — Prvi nad grobom govorio je
Špiro Gerun, on reče po prilici: Tužni zbore:
Sin srpskog naroda iz srpskog Dubrovnika, koji
vazda visoke dizao srpsku zastavu, dolazim u i-
me ,srpskog grada Dubrovnika“, (što govore Du-
brovčani na ovo? Kotorani su se grozili da vlak,
komu se niko mije rodio u Dubrovniku, go-
vori u njegovo ime. Bilo svakih komenata),
da dadem posljednji pozdrav.  Plače srpska
vila dubrovkinja za J. Sundečićem, kojoj je
srce od radosti igralo, kad su ga počasnim čla-
nom učinili ,srpska Štionica“ i ,srpska Sloga,“
a sad joj je na četvero puklo, kad začu da ga je
smrt pokosila. Srbine po Bogu brate Jovane Sua-
dečiću velik si bio, kad si živio, još si veći, kad
gi umro i kao takovom u ime srpskog grada Du+
brovnika kličem ti slava.“ Uvjereni smo da će
Dubrovčane zanimat, pa ga zato u suštini i ša-
ljemo. — Drugi je govorio u ime omladine, koju
je prof Stefan Midžor tražio u gostionici : ,ma
gdje je je bila danas srpska omladina ?“, na što
mu jedan od prisutnih odgovori: gosp. Midžore
još se nije rodila.“ Govoreć u ime onoga, koji ne
opstoji, učitelj ,Fond. Srp. Škole.“ Il. Gjivanović,
činio je samilost, tim više, što je govor bio slab,
ali i u njemu sama srpština, srpština i ništa dru-
go. Čovjek bez kulture ne može inače ni govorit
možda prama svojim silama dosta dobro. -- Naj-
zadnji i najslabije govorio je Dr. Trojanović, na-
rodni poslanik. Govorio je bez misli i sveze, sa-
mo veliko-srpski. On reče po prilici: Srbine Jova-

mro. Tvoje mrtve kosti počivati će u ovom ma-
lom grobu, ali će tvom geniju biti grob cijeli
ovaj svemir, a ploča nebeski svod. Kad se ugase
gve voštenice, tebi će goriti na vedrom nebu sjaj-
ne zvjezdice. Ti si se zaputio u nebeske
kad stigneš tamo pozdravi vladiku pjesnika
na Petra Petrovića Njeguša, njemu češće s
danka srpskog Parnasa hajde na posjet na
srpskog Parnasa, pa se dogovarajte o boljku srp-
skog roda, koji je razkomadan. Pozdravi i druge
srpske pjesnike : Preradića (u slast!) Branka Ra-