CRVENA HRVATSKA Br. 31. U DUBROVNIKU 4 Avgusta 1900. Godina . List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, ža Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruva, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj | stoji 20 hel. Pretplata i i plaćaj i utuž a dopisi šalja so o ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- sto o EE pogodbi i mi | 7" 'Rukopisi se ne istove netrankirane u u se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku su i p m , Bdje ća se 20 hel. po retku, & oglasi koji se pisi se ne vraćaju. Listove m rane ne prima ni uredništvo ni uprava Graja na škole. U najzadnje doba dva dalmatinska lista: ,Jedinstvo“ i samozvani »Dubrovnik“, prvi organ vladajuće hrv. narodue stranke, drugi useljenijeh hrišćana u ovome gradu i pijonir crnogorskih pre- tenzija i utopija u južnoj Dalmaciji i Hercegovi- ni, podigoše kuku i motiku proti našim srednjim školama. Po njihovim riječima u tom radu imaju pred očima najplemenitiji cilj: da se poprave ško- le, dotično školska vlast i učiteljsko osoblje, ka- ko će se u svakom pogledu bolje odgajat mladež, dukle u jednu riječ, da koriste narodu! Daleko da bi smo mi išli sada branit, što oni napadaju; naprotiv, priznati će mo, da imade skorih i neposrednih uzroka u njekoliko; ali ipak ta plemenština nije drugo no šuplja obrazina, sa- mo ružna i odurna hipokrizija. Samozvani ,Dubrovnik“ je podigao tužbe i roni krokodilske suze nad uspijehom konačnih is- pita na ovoj ženskoj preparandiji — a sve za pusto dobro naroda! Ali kad je god. 1895 bila Ona famozaa srpska propaganda pod gosp Škari- com na ovoj ginmaziji i kad su u tu svrhu naro- čito sastavljeni srpski odbori, vodili mladež po igrama i na užine i plaćali im jestit i piti a gosp. ravnatelj ni da bi uhom maknuo, i ,Du- brovnik“ je takogje mramorkom šutio, i ako se tim baš iz temelja kvarilo mladića i budućeg čo- vjeka. Što je njemu stalo do toga: neka se mla- dić pokvari, neka i propadne u (gimnaziji — ali samo neka bude Srb. Tako da dan danas vidimo u gradu njeke mladićke, koji bi sada bili u višoj gimnaziji, dočim evo kubure i gube se kao prosti pisarčići. To unesrećenje svoje budućnosti imaju zahvalit jedino srpskoj propagandi pod Škaricom ! — A kamo li za dobro mladeži i naroda! , Dub- rovnik“ je uhvatio samo zgodu te prevrćanjem nastoji da što bolje zamuti, nadajući se u mutnu štogod ulovit. Kad bi se i na ovoj preparandiji razvila jedna srpska -propsganda, pa da sve učeni- ce propapadnu, samo kad bi kao srpkinje izlazile, ou bi opet šutio, — naravno, samo za to da ne pokvari posao, dočim bi najragje obasuo taku školu i take profesore pohvalam, što bi mu ljep- še na um pale. Dakle kume Risto nije ni taj tvoj bizantinizam toliko dubok, koliko ti misliš — ra- zumije ga se jadan! Ali znaj dobro i to, da su prestala ona vremena, kad ste pomoću vašijeh u- ližica i parasita na visokim mjestima mogli činit što ste htjeli — Hrvati smo i hoćemo da ostane- mo Hrvati i mi i naša djeca! Ako ovo kogod ne razumije — mi bi smo mu to već lako ra- stumačili ! A sada, da pregjemo na skladno i dobromi- sleće Antonijevo , Jedinstvo“. Ko je pomljivije čitao onaj list u zadnje vri- jeme, opazio je bez sumnje, kako nješto radikal- nije piše prema slavnoj vladi; kad i kad rekao bi, da je kakav oposicijonalni list. Dapače zna se alle volte i činit zaplijenit. Muogi gledaju, i čini im nekakvog utiska, ali većina ih se od srca smi- je toj plitkcj mudroliji. A zar nije u istinu smi- jeoo vidjeti gdje se organ jedne stranke nješto prpoši vladi, ad cijela stranka joj svugdje i u svemu sa fiat voluntas tua odgovara. Ili je lja- dima oko ,Jedinstva“ palo na um da ovakav po- stupak, barem pred prostim pukom, kušaju para- lizirat sa nekakvim oponiranjem u svome organu. Kukavne komedije ! nJedinstvo“ se tuži na pokrajinskoga nad- zornika gosp. Zavadlala. Naš je list, već kad je predstojalo imenovanje za ovu službu rekao svo- ju, učinio je dakle sve što je mogao. Ali kad se ljudi koje ,Jedinstvo“ zastupu, tuže — konstati- ramo samo fakat — na gosp. Zavadlala, kad bi i njima toliko drago bilo, da je na to mjesto i- menovan jedan naš domaći čovjek, Hrvat rodo- ljub, pitamo ih, a ko je kriv da se to nije posti-" glo ? Oni isti, i niko drugi nego oni. Jer da su, kad je predstojalo imenovanje, poslužili se svojim pravom, kao vladajuća stranka, ali odvažao i odluč- no, da tskav čovjek bude postavljen na čelo na- šim srednjim zavodima, uspijeh im sigurno ne bi falio. Jer valja znat, da su to ipak mrvice u po- stulatima našega naroda, a ovih — moramo priz- nat — postignu, sko se energično zauzmu! Jedinstvo“ se tuži na gosp. Strolla, ako se dobro sjećamo, i priznat ćemo, ima pravo. I zad- njem uspijehu na ovoj žeaskoj preparandiji, kako čujemo on je kriv, premda podli ,Dubrovnik“ ni da bi slovca protiv njega . Ali pitamo i tu: ko je kriv da nad nižim školama imamo jednoga Strčl- la? A ko, nego vladajuća stranka u Dalmaciji ?! Jer, što je učinila, da na tu službu dogje jedan naš vrijedan čovjek, koji će i osjećat, kako osje- ća ona mladež, koja mu je povjerena, a ne sada- nji nadzornik? Ništa; naprotiv, ako nije ovoga još i preporučila. Jer poznato je u cijeloj Dalma- ciji, da sjeverno-dalmatinska narodnjačka gospoda ni u ovim stvarima ne polaze sa pogleda narodnog i hrvatskog interesa, nego ličnih prijateljstva. Organ vladajuće stranke napada na gosp. Kossa, ravnatelja spljetske gimnazije i potpuno pravo ima, i svak se na njega u svakom pogledu tuži. Ali ta gimnazija je imala ravnatelja, da bo- ljega nije joj mogao dati cijeli hrvatski narod. Su- višno bi bilo, da mi ovdje i alova potrošimo, 0 tome, ko je i što je gosp. Frano Bulić, Treba sa- mo čut one koji su pod njim kao gjaci učili, kad vam što pričaju o svojoj gimnaziji, koga mu dra- go, bez iznimke, bio Hrvat, bio autonomaš ! Pa ipak gosp. Frana Bulića, nema više na spljetskoj gimnaziji. A kriva je tome uz autono- maše i tamošnja narodnjačka klika. Za odmjenu, dala je austrijska vlada toj kliki jednoga — Kos- sa! Barem da se onda vladajuća stranka potre- bito pobrinula, da na spljetsku gimnaziju postavi čovjeka, što vrijednijeg, čovjeka našega, domaće- ga! Ne, ni to, Nego sada ustaje organ te str.nke i tuži se, protestira i oponira vladi što zapostavlja domaći elemenat; sada on napada na Kossa. Sa- da je kasno gospodo, prije je valjalo radit, kad je još bilo na vrijeme, ali radit kako Hrvati i pa- trioti | Jer sadanja ta oposicija Jedinstva“ nije drugo no žalosna komedija i opsjenjivanje. Predstoji evo imenovanje ravnatelja u ovoj nautičkoj školi. Vidjet ćemo što će se u ovoj stva- ri učinit. Ili će vladajuća stranka u Dalmaciji pu- štat, da nam austrijska vlada nametne koga god po svome ćeifu. Pak će poslije nakon dvije tri godine ustat ,Jedinstvo“ da prutestira, ali daka- ko i tada samo organ stranke. Idimo mi ovako uaprijed, puštajući tugjinu, da nam u kući barata po svojoj volji, a nemojmo se odlučno držat naših prava i interesa našega hrvatskoga naroda, pak ćemo do malo godina, dok o sadašnjim vremenima govorit: beata illa tempora ! UMORSTVO kralja Humberta. Humbert, drugi kralj mlade ujedinjenje Italije, sin Viktora Emanuela, i eto umoren od ruke svo- ga podanika, svoga zemljaka ! U Monzi na 29 pr. mj. u večer, saučestvo- vao je kralj Humbert razdiobi nagrada kod ma- tječaja gimoasti. Oko 104 sati, poslije dovršene razdiobe ugje kralj u kočija sa svojim prvim a- djutantom Ponziom Vaglia, a iz svjetice im se približi jedan blijedi, u crno obučeni čovjek, te iz samokresa ispali u kralja tri hitca. Ovaj se uspravi na noge, pak odma opet padne u kočiju. Odatle kočija žurno odnese kralja u ujegov dvorac, Imadijaše tri rane, & jedou smrtnu, jer pogogjen u srce. Na 114 sati kralj izdahnu. Prata. Sad oastade grozna borba izmegju ma i svjetine. Ovi su Angela nosili na a svjetina navaljiva4e. sa. svih strana, da im ga otme i sama tu odma rastrga. Ipak im uspije teškom mukom, da dopru do jedne kočije, kamo ga postave, te odvedu u tamnicu. Mnogi od nj imagjahu odijela jako razderana, Na prvu je svjetina misljela da je kralj ranjen, eli kad obazaa istinu, ode pod tamnicu i tu užasno vičuć i proklinjuć zabtijevaše da joj izruće ubojicu, da ga linča. Jedva načelniku po- gie za rukom umirit pomamou masu, e s Humbert I. sin je Viktora Emavonela II. i supruge mu Adelaide, austrijske nad Rodio se u Turinu 14 marča 1844. Borio se kao kapetan u bitci kod Castozge, i odlikovao se. O- ženio se god. 1868 sa svojom nećakinjom, Mar- garetom, kćerju princa Ferdinanda od Savoje. Na- kon smrti svoga oca bude okrunjen kraljem 9 jaz. god. 1878, na 7 marta iste god. položi pred parla- mentom kraljevsku zakletvu. Početkom god. 1883 pristupio je k Austro- Njemačkom savezu, i tim formirao šrojni saves. Tri puta počiniše na nj atentat, Prvi, u Ne- polju, njeki Giovanni Passanante god. 1878; pak natrag tri godišta pred Rimom, Pietro Acciarito, te napokon ovaj treći, kome i podlegoe. Kralj Humberto bio je miroljubiv, ustavan do skrupoloznosti, jedan od najboljih vladalaca, proniknu dobra srca, t očinskom ljubavlju prema svome narodu i pun najbolje volje da mu koristi i Italiju podigne dostojnu uz bok drugih velevla- se slabo pohvalit mogao. Da je vladao kojim drugim narodom, rasumnijim, pošte- nijim i pravičnijim, bio bi možda uspijo uspor svim poteškoćama, ali u jedaum gnijesdu anarhi- sta, masona prevratnih sekta i mafije i pri naj- plemenitijoj volji i namjeri, teško da mu se mo- glo što bolje dogodit, nego mu se dogodilo: ubi- še ga u Monzi, tako rekuć, u njegovom obitelj-