objed. U ponedjeljak slijedilo je čestitanje svih državnih dostojanstvenika. Kralj je taj dan podi- jelio mnogo ordena i pomilovao Taušanovića; na- redio je takogje, da osma pukovnija bude nosit ime kraljice Drage. Toga dana računa se da je bilo u Beogradu preko 40.000 maroda iz ostale Srbije. Kina. — Najzadnje vijesti javljaju da je kod Peitsanga bila u nedjelju krvava bitka, u koioj je palo do 1.200 saveznika, najviše Rusa i Ja- panaci. Ko vlada u Pekinu, to se nezna. Ali po riječima Li-Hung-Ćanga centralnu vladu drži knez Tuan u ime cara. Domaće vijesti. Dalmatinski sabor. — Po glasu novina dalm. sabor bit će sazvan polovinom septembra, samo na kratko vrijeme. 4+ Josip Torbar. — Na 26 pr. mj. umro je u Zagrebu presjednik hrvatske (jugoslavenske) a- kademije. Rodio se god. 1824 u Krašiću kod Jas- ke. Bio je svećenik, ravnatelj na Zagrebačkoj real- ci; uzor-čovjek u svakom pogledu, velikan duhom i energijom, nezaboravni hrvatski rodoljub. Zaslu- žan je osobito zbog svojih djela i radnja iz pri- rodnih znanosti. Bio mu je veličanstven pogreb. Slava mu! Istarski krnj-sabor. — Na istarskom krnj- saboru po predlogu jednoga talijanaškoga zastu- pnika bi na 26 pr. mj. prof. Nitisu ravn. realne talijanske gimnazije u Pazinu jednoglasno uraču- nano u službu 12 godina prijašnjega učiteljevanja u Italiji — iz patriotične dužnosti! U što li ide novac hrvatske i slovenske Istre ! Slomšekova slava u Ponikvi. — Braća Slovenci veličanstveno svetkovaše na 5 tek. sto- godišnjicu rogjenja svoga velikoga prosvijetlitelja i rodoljuba biskupa Antuna Slomšeka, koji je u- mro god. 1862. Da napomenemo i jedno, kaza: ćemo da je glasovito društvo Sv. Mohora u glav- no njegovo djelo. U Ponikvi je toga dana bilo izasla- nika iz svih slovenskih zemalja, i Hrvati su broj- no učestvovali. Slomšek je za svoga života mno- go putovao po hrvatskim zemljama prateć jedna- kom ljubavlju život našega naroda i nijeteć bra- timstvo Slovenaca i Hrvat4& Slava Sloršeku! Slavlje u Sibeniku. — Na 22 pr. mj. novo- ustrojeno društvo ,Hrvatski Sokol“ u Šibeniku blagoslovilo je svoj društveni barjak, sa takim slavljem, da sličnoga ne pamti Šibenik. Gosta je bilo na tisuće. Iz Makarske i Trogira dogjoše i glazbe, a iz Spljeta ,Sokolaši“ i ,Zvonimirovci“, iz Zadra takogje prispije posebnim parobrodom sila gosti. Osobito ganutljiv bijaše prizor blago- slova barjaka, a najzanimiviji i najveseliji dio sve- čanosti cvjetni korso na koturačama. Radujemo se hrvatskom Šibeniku na takvom slavlju a mla- dom društvu želimo da mu uz ovakav početak bu- de i još bolji uspjeh u radu za naše hrvatstvo ! Prigodom umorstva Umberta talijanaši u Istri, Trstu nada sve, a i u Dalmaciji, podnijeli su se tako, kao da je to bio njihov kralj. Tršćan- ski , Piccolo“ bio je dapače i zaplijenjen radi dva brzojava, jednoga od talijanaških zastupnika mi- nistru kraljevske kuće u Monzi, a drugoga od progresistične udruge u Trstu, ministru presjedni- ku Saraccu. Onomadne u Trstu činili su da pre- stane svirat vojnička glazba, što je marširala pred vojnicima — gsbog narodne žalosti. ,Club veloce Zaratino“ u svom brzojavu na ministra kraljevske kuće nazvao je Dalmaciju : lembo di terra italia- na. Bez komenata ! Dosljedna strogost. — Na 28 pr. mj. sa- staše se u Zagrebu na sastanak hrvatski i sloven- ski abiturijenti, ali im ga vlada raspustila. Urzok tome, što je jedan Slovenac svojim govorom za- kasnio. Kad je stanuo govorit vladin povjerenik opazi, da to spada u II. točku dnevnoga reda, a tada bijaše već IV.a, s toga mu oduzme riječ, Gjaci prosvjedovaše protiv takve strogosti povje- renika, i zahtijevaše, da Slovenčić govori — imao je govoriti o bratstvu Hrvata i Slovenaca, 0 po- trebi i sloge megju oba naroda — ali povjerenik se drži čvrsto zakona: četvrta je točka, a ne dru- ga, te im napokon raspusti sastanak! Ovo se do- godilo poslije poznate zabrane sastanka slaven- skih novinara u Zagrebu. Baš dosljedno! A ipak natrag malo vremena ban je kazao jednom ma- gjarskom novinaru, da žali, što u Hrvatskoj ne- ma nikakvog političkog života! .... Pišu nam iz Hvara. U subotu dne 4 t. mj. u općinskoj sjednici bi imenovan općinskim lijećnikom na mjesto vri- jednog Dr. Balda Martecchini vrli i čestiti sada- šnji općinski lijećnik u Velojluci Dr, Baldo Bibi- ca. U istoj sjednici općinsko je Upraviteljstvo za- ključilo, da se Dr. Martecchinu izdade pohvalnica za njegovo veoma uspješno i prepožrtvovno šes- godišnje službovanje i savjesno djelovanje u ovo- mu mjestu i odlomcima ove općine, Za svojeg je službovanja Dr. Martecchini pokazao osobitu, do- sljednu i rijetku revnost u vršenju svoga zvanja i duboko poznavanje toli teoretične koli praktične liječničke znanosti. Doskora će Dr. Martecchini u Gruž. na svoje opredijelište, a u naše će krilo Dr. Bibica, čuvstvom i valjanosti vrstan pregjašniku. I jednome i drugome Baldu naša srdačna čestitanja | Pišu nam iz Kotora. Najposlije se je vlada odlučila da dogradi crkvu sv. Tripuna. Kad će se dogragjivat, to je veliko pitanje; a nema sumnje, da će najviše o- visiti o podvzetniku, o kojem se nadamo da će se zauzeti sad sa svim žarom, njemu prirogjenim. Čim bude prije svršeno, tim će mu biti veća čast i zahvalnost Bokelja. Hoće li nam se želja ispu- niti, to će vrijeme dokazati. Bog i Hrvati! Pišu nam iz srednje Dalmacije: U br. 62 ,Jedinstva“ Antonije donio je me- gju grackim vijestima važni comunique: U Splje- tu našao se lični poznavaoc ubojice italijanskog kralja, neki Alfirević. Pa, da stvar bolje otskoči Antonije priča, da u malo taj čovo nije poginuo, jer da je Bressi-u uskratio plaću, pošto ovaj nije htio da radi. Nek nam oprosti Alfirević. mi ga ne pozna- mo, i ne možemo vjerovati. Združio se om i mali Antonije, i izašao onaj značajni co- munique. A zna li italijanski podkonsul u Spljetu, 0 Alfireviću i njegovim doživljajem sa Bressi-om. Ako ne zna, preporučamo, nek se istog o tom o- bavijesti, da tako važni svijedok žive u Spljetu!!! Gradska Kronika. Pr._400 TM U Ime Njegova Veličanstva Ćesara! Ć+ K. Sudbeni Dvor I. molbe u Dubrovniku kao nadležni Sud u tiskovnim poslima riješavajući o prijedlo- gu c. k. Državnog odvjetništva u Dubrovniku poslv. broj Ss. 4/00 sudio je: I. Sadržaj novice pod naslovom ,Djevojačka osveta“ tiskane pod rubrikom ,domaće vijesti“ u drugom stupcu treće strane časopisa ,Crvene Hrvatske“ br. 31 koji je izišao a Dubrovniku dne 4 t. g. mjeseca pod uredništvom Vlaha Keleza, označuje se prestupkom predvigjenim u $. 305 k. z. II. Potvrgjuje se izvršena zaplijena i zabranjuje se daljnje raspršavanje naznatnog djela novice, te se nare- gjuje da budu uništeni zapljenjeni primjerci i oni koji bi se u naprijed zapljenili i da budu ustavljene dotične tis- karske ploče i suviše da u list bude tiskana ova odluka. Ra&glosi. Jer sa sadržajem i smjerom novice ,Djevojačka osveta“, tiskane u br. 31 časopisa ,Crvene Hrvatske“ na 4 tek. mjeseca, kuša opravdati umorstvo počinjeno u Trp- nju na 29. prošlog mjeseca bi sugjeno tkako u donašnjoj odluki. C. K. Okružni Sud. Dubrovnik, 8 Avgusta 1900. Ivellio. Od mjesne gelpua primamo slije- deće: — Slavno Uredništvo! O uspijehu ovogo- dišnjih ispita zrelosti na ovoj c. k. preparandiji kaže se u uglednoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ br. 31, u uvodnom članku, kao da je presvj. gosp. A. Strill, škol. nadzornik kriv, ako isti bijaše manje povoljan. Da ste imali uz suhe brojke i kompe- tentnih obavijesti o tim ispitima, kao što i o go- dišnjem napredovanju mnogih učenica minuloga trećega razreda, uvjeren sam, da toga ne biste bili kazali. Presv. gosp. Strčli ni najmanje pije kriv manje povoljuom uspijehu tih ispita, niti se isti može ikome drugome pripisati, nego samo lakoumnosti i nemarljivosti dotičnih učenica. Za dokaz ovome neka vrijedi neprestano opominjanje sa strane, koliko moje, toliko svih ostalih na- stavnika kroz čitavu godinu, te ne rijetke im na- še izjave, da se mogu smatrati sretnim, ako ih polovica progje. Ali unatoč svemu, bilo je koncem jula 17 nedostatnih, tako da, kad bi na preparan- diji isti zakoni vladali kao i na gimnazijama, mno- ga od tih ne bi bila niti pripuštena na ispit zre- losti. Suviše, moram reći i to, da je bilo 12 ope- tovnica, od kojih je samo jedna prošla, a 11 ih je palo, budući se držale lakoumno one, da se — kako god bilo — drugi put ne može padnut. 0O- vako stvar stoji. : Toliko sam se cijenio dužnim izjavit. U Dubrovniku, 9/8 1900. Velepoštovanjem RF Ukas ravnatelj i. preparandije. i naše strane samo jedna: Što se ovdje pobija, moramo naglasit, da nijesmo jalnošću tvrdili. To se jasno vidi iz pa- robrod, trgovački, u glavno za to, da mogu izvjesit srpsku trobojnicu. Ako to ne bi bila novotarija, onda ne znamo više što bi. Prijašnji dubrovački brodi ma jedra, kitili su se hrvatskim trobojnica- ma, to svak zna u gradu, jer od tada nema njekoliko godina ; kad se za tim ustrojilo ovo sa- dašnje parobrodarsko društvo, svak zna da je pa- robrod ,Epidauro“ imo na krmi hrvatski grb tro- jednice. O kakvim srpskim trobojnicama nije se nigda nikome ni snijevalo, tu će movotariju da unesu tek sada naši novosrbi. Ali ta novotarija, neka znadu dobro, da će po svoj prilici bit od kobnih posljedica i razdora u dubrovačkoj mor- narici, od koje danas Dubrovnik tolike koristi cr- pa, i koja mu je u svijetu na diku. Ovake stvari se svugdje dogagjaju, gdje se unose nenaravne novotarije. Orlandu“. — Kud bi pameti nego u ,Or- landa“ — svijetla mu ko ongaj mač u ruci A pu- sta spirita sve na kotle! Eto u zadnjem broju našega lista natukli mi o metamorfozama, na ime, kako crnogorci, koje nastanjeni vlasi u gradu do- zivlju u službu, s dana na dan postanu ercegovci, a tako, da crnogorsku kapu zamijene ercegovač- kom. ,Orlanda“ to upeklo u njegov ropavi nos, išto će, što ne će — uhvati se Gundulićeve Du- bravke: neka se vidi kako je on učena glava. Da mu bog prosti! Pak onda udri na to što su naši dovršeni gimnazijalci na svojoj večeri nosili crve- ne (dalmatinske) hrvatske kape, jer te su po nje- govu mišljenju roba sa strane, i po tomei hrvat- stvo jer u Dubrovniku sa strane. Prije svega hr- vatstvo ne stoji u kapama, kako srpstvo «w tri prsta, nego u narodnom harakteru, a taj je u Dubrovniku Bogu hvala hrvatski, kao što su du- brovčani oni mladići. Krasna hrvatska crven-kapa je samo jedan dio naše divne hrvatske narodne nošnje — za Dubrovnik ni najmanje roba sa stra- ne: svi smo mi: dubrovčani, bokelji, pelješćani, spljećani i tako dalje, i istrani, ercegovci, boš- njaci, slavonci it.d. jedno tijelo, i jedna krv i svi smo mi — Hrvati! — Drugo, možda je kriva i ova užasna vrućina, čudimo se da si toliko otišo, pa ne vidiš najboljega dokaza, što su Dubrovniku hrvatske stvari a što li srpske, u tome, da tvoji crnogorčići (možda ponukani od vas?!) smatraju za dobro uklonit svoje crnogorske kape kad do- gju u Dubrovnik, dočim naša dubrovačka omla- dina, ako je eto htjela da se proveseli kako tre- ba, nije propustila, a da se ne okiti našim kras- nim hrvatskim narodnim crven-kapama! Dakle ra- zumiješ li? Što pak ti ,Orlando“ naklapaš o furestijem i domaćijem, ne možemo ozbiljno uzet, dok tvoj »Dubrovnik“ uregjiva jedan Fabris korčulanin, a suragjiva mu jedan Gerun, vlah ercegovac, Oba kako se vidi pravi dubrovčani! Tužbe. — Tuže nam se Gružani, da im je- dan tamošnji kojigonoša vrlo nemarno dijeli poštu, da im gdje što donese po toliko dana kašnje, i da osim svoje službe ka pravoga knjigonoše, obavlja i drugu od konjušara njekome gospodinu. Ne zna- mo stalno je li ovo istina, ali ako jest, pitamo je li poznat taj nered gdje treba? Omnibusi. — Od 15 tek. omnibusi poduze- ća Missoni polazit će s Pila put Gruža svako 20 minuta. Radnje. — Započele su radnje za ponapra- vak njegda dubrovačke kneževske palače Dvora. Dopisniku ,,Dalmate“ iz Dubrovnika: Čo- vječe božiji zar baš nemaš boljega posla, nego laži i zakidivat u tome dalmatinskome u? Glede onoga što se tužiš da naši popovi ne daju propovijedat preč. kan. dn. Ivanu Stojanovi- ću, mi ne možemo nego te posvjetovat da umoliš tvoje zadrane, neka ga do godine pozovu da im predika kvarezimo u bazilici svete Stošije u Za- dru — kad ga naši popovi ne će. Eufemizam. — Hipokritno, lažljivo ljudsko izumjeće, viče ga Manzoni. Uglazbiš li divne li iz njega harmonično melodije! P srpskih eufemizama : ,ljubav“, ,sloga“, ,brat je mio, ko- je vjere bio“, ,srbin-katolik,“ , -hrvatski.“ Primjeri uglazbljenih srpskih eufem iz opere_ Srpsko-Hrvatski“, maestra Anitnasib: Coro: »Sto je handžar ovčjem vratu, To nek bude Srb Hrvatu.“ Rimski Cesar Nerun, da ga one večeri slušao od ono dvojice srpskih abiturjenata e compagnia bella, od dragosti bi svog Petronija u lice . bio, te s mjesta se u Olimp pjevajući mk Dubrovački parobrodi. — Balkan krca rudu u Poti, — Gundulić iskrcava rudu u Mid- orthahieldsa dlesbro. — Becher na putu iz N za Trat krcat rudom. — i iz Poti za Anversu, krcat rudom. — Naprted putuje y_i va sta za Dunav, prazan. — Prasattus Pulju.