objed. U ponedjeljak slijedilo je čestitanje svih
državnih dostojanstvenika. Kralj je taj dan podi-
jelio mnogo ordena i pomilovao Taušanovića; na-
redio je takogje, da osma pukovnija bude nosit
ime kraljice Drage. Toga dana računa se da je
bilo u Beogradu preko 40.000 maroda iz ostale
Srbije.

Kina. — Najzadnje vijesti javljaju da je kod
Peitsanga bila u nedjelju krvava bitka, u koioj
je palo do 1.200 saveznika, najviše Rusa i Ja-
panaci. Ko vlada u Pekinu, to se nezna. Ali po
riječima Li-Hung-Ćanga centralnu vladu drži knez
Tuan u ime cara.

Domaće vijesti.

Dalmatinski sabor. — Po glasu novina
dalm. sabor bit će sazvan polovinom septembra,
samo na kratko vrijeme.

4+ Josip Torbar. — Na 26 pr. mj. umro je
u Zagrebu presjednik hrvatske (jugoslavenske) a-
kademije. Rodio se god. 1824 u Krašiću kod Jas-
ke. Bio je svećenik, ravnatelj na Zagrebačkoj real-
ci; uzor-čovjek u svakom pogledu, velikan duhom
i energijom, nezaboravni hrvatski rodoljub. Zaslu-
žan je osobito zbog svojih djela i radnja iz pri-
rodnih znanosti. Bio mu je veličanstven pogreb.
Slava mu!

Istarski krnj-sabor. — Na istarskom krnj-
saboru po predlogu jednoga talijanaškoga zastu-
pnika bi na 26 pr. mj. prof. Nitisu ravn. realne
talijanske gimnazije u Pazinu jednoglasno uraču-
nano u službu 12 godina prijašnjega učiteljevanja
u Italiji — iz patriotične dužnosti! U što li ide
novac hrvatske i slovenske Istre !

Slomšekova slava u Ponikvi. — Braća
Slovenci veličanstveno svetkovaše na 5 tek. sto-
godišnjicu rogjenja svoga velikoga prosvijetlitelja
i rodoljuba biskupa Antuna Slomšeka, koji je u-
mro god. 1862. Da napomenemo i jedno, kaza:
ćemo da je glasovito društvo Sv. Mohora u glav-
no njegovo djelo. U Ponikvi je toga dana bilo izasla-
nika iz svih slovenskih zemalja, i Hrvati su broj-
no učestvovali. Slomšek je za svoga života mno-
go putovao po hrvatskim zemljama prateć jedna-
kom ljubavlju život našega naroda i nijeteć bra-
timstvo Slovenaca i Hrvat4& Slava Sloršeku!

Slavlje u Sibeniku. — Na 22 pr. mj. novo-
ustrojeno društvo ,Hrvatski Sokol“ u Šibeniku
blagoslovilo je svoj društveni barjak, sa takim
slavljem, da sličnoga ne pamti Šibenik. Gosta je
bilo na tisuće. Iz Makarske i Trogira dogjoše i
glazbe, a iz Spljeta ,Sokolaši“ i ,Zvonimirovci“,
iz Zadra takogje prispije posebnim parobrodom
sila gosti. Osobito ganutljiv bijaše prizor blago-
slova barjaka, a najzanimiviji i najveseliji dio sve-
čanosti cvjetni korso na koturačama. Radujemo
se hrvatskom Šibeniku na takvom slavlju a mla-
dom društvu želimo da mu uz ovakav početak bu-
de i još bolji uspjeh u radu za naše hrvatstvo !

Prigodom umorstva Umberta talijanaši u
Istri, Trstu nada sve, a i u Dalmaciji, podnijeli
su se tako, kao da je to bio njihov kralj. Tršćan-
ski , Piccolo“ bio je dapače i zaplijenjen radi dva
brzojava, jednoga od talijanaških zastupnika mi-
nistru kraljevske kuće u Monzi, a drugoga od
progresistične udruge u Trstu, ministru presjedni-
ku Saraccu. Onomadne u Trstu činili su da pre-
stane svirat vojnička glazba, što je marširala pred
vojnicima — gsbog narodne žalosti. ,Club veloce
Zaratino“ u svom brzojavu na ministra kraljevske
kuće nazvao je Dalmaciju : lembo di terra italia-
na. Bez komenata !

Dosljedna strogost. — Na 28 pr. mj. sa-
staše se u Zagrebu na sastanak hrvatski i sloven-
ski abiturijenti, ali im ga vlada raspustila. Urzok
tome, što je jedan Slovenac svojim govorom za-
kasnio. Kad je stanuo govorit vladin povjerenik
opazi, da to spada u II. točku dnevnoga reda, a
tada bijaše već IV.a, s toga mu oduzme riječ,
Gjaci prosvjedovaše protiv takve strogosti povje-
renika, i zahtijevaše, da Slovenčić govori — imao
je govoriti o bratstvu Hrvata i Slovenaca, 0 po-
trebi i sloge megju oba naroda — ali povjerenik
se drži čvrsto zakona: četvrta je točka, a ne dru-
ga, te im napokon raspusti sastanak! Ovo se do-
godilo poslije poznate zabrane sastanka slaven-
skih novinara u Zagrebu. Baš dosljedno! A ipak
natrag malo vremena ban je kazao jednom ma-
gjarskom novinaru, da žali, što u Hrvatskoj ne-
ma nikakvog političkog života! ....

Pišu nam iz Hvara.

U subotu dne 4 t. mj. u općinskoj sjednici
bi imenovan općinskim lijećnikom na mjesto vri-
jednog Dr. Balda Martecchini vrli i čestiti sada-
šnji općinski lijećnik u Velojluci Dr, Baldo Bibi-
ca. U istoj sjednici općinsko je Upraviteljstvo za-
ključilo, da se Dr. Martecchinu izdade pohvalnica
za njegovo veoma uspješno i prepožrtvovno šes-
godišnje službovanje i savjesno djelovanje u ovo-
mu mjestu i odlomcima ove općine, Za svojeg je
službovanja Dr. Martecchini pokazao osobitu, do-
sljednu i rijetku revnost u vršenju svoga zvanja i
duboko poznavanje toli teoretične koli praktične

 

liječničke znanosti. Doskora će Dr. Martecchini u
Gruž. na svoje opredijelište, a u naše će krilo
Dr. Bibica, čuvstvom i valjanosti vrstan pregjašniku.

I jednome i drugome Baldu naša srdačna

čestitanja |
Pišu nam iz Kotora.

Najposlije se je vlada odlučila da dogradi
crkvu sv. Tripuna. Kad će se dogragjivat, to je
veliko pitanje; a nema sumnje, da će najviše o-
visiti o podvzetniku, o kojem se nadamo da će
se zauzeti sad sa svim žarom, njemu prirogjenim.
Čim bude prije svršeno, tim će mu biti veća čast
i zahvalnost Bokelja. Hoće li nam se želja ispu-
niti, to će vrijeme dokazati. Bog i Hrvati!

Pišu nam iz srednje Dalmacije:

U br. 62 ,Jedinstva“ Antonije donio je me-
gju grackim vijestima važni comunique: U Splje-
tu našao se lični poznavaoc ubojice italijanskog
kralja, neki Alfirević. Pa, da stvar bolje otskoči
Antonije priča, da u malo taj čovo nije poginuo,
jer da je Bressi-u uskratio plaću, pošto ovaj nije
htio da radi.

Nek nam oprosti Alfirević. mi ga ne pozna-

mo, i ne možemo vjerovati. Združio se om
i mali Antonije, i izašao onaj značajni co-
munique.

A zna li italijanski podkonsul u Spljetu, 0
Alfireviću i njegovim doživljajem sa Bressi-om.
Ako ne zna, preporučamo, nek se istog o tom o-
bavijesti, da tako važni svijedok žive u Spljetu!!!

Gradska Kronika.

Pr._400
TM

 

U Ime Njegova Veličanstva Ćesara!

Ć+ K. Sudbeni Dvor I. molbe u Dubrovniku kao
nadležni Sud u tiskovnim poslima riješavajući o prijedlo-
gu c. k. Državnog odvjetništva u Dubrovniku poslv. broj
Ss. 4/00 sudio je:

I. Sadržaj novice pod naslovom ,Djevojačka osveta“
tiskane pod rubrikom ,domaće vijesti“ u drugom stupcu
treće strane časopisa ,Crvene Hrvatske“ br. 31 koji je
izišao a Dubrovniku dne 4 t. g. mjeseca pod uredništvom
Vlaha Keleza, označuje se prestupkom predvigjenim u $.
305 k. z.

II. Potvrgjuje se izvršena zaplijena i zabranjuje se
daljnje raspršavanje naznatnog djela novice, te se nare-
gjuje da budu uništeni zapljenjeni primjerci i oni koji bi
se u naprijed zapljenili i da budu ustavljene dotične tis-
karske ploče i suviše da u list bude tiskana ova odluka.

Ra&glosi.

Jer sa sadržajem i smjerom novice ,Djevojačka
osveta“, tiskane u br. 31 časopisa ,Crvene Hrvatske“ na
4 tek. mjeseca, kuša opravdati umorstvo počinjeno u Trp-
nju na 29. prošlog mjeseca bi sugjeno tkako u donašnjoj
odluki.

C. K. Okružni Sud.
Dubrovnik, 8 Avgusta 1900.
Ivellio.

Od mjesne gelpua primamo  slije-
deće: — Slavno Uredništvo! O uspijehu ovogo-
dišnjih ispita zrelosti na ovoj c. k. preparandiji
kaže se u uglednoj ,Crvenoj Hrvatskoj“ br. 31,
u uvodnom članku, kao da je presvj. gosp. A.
Strill, škol. nadzornik kriv, ako isti bijaše manje
povoljan. Da ste imali uz suhe brojke i kompe-
tentnih obavijesti o tim ispitima, kao što i o go-
dišnjem napredovanju mnogih učenica minuloga
trećega razreda, uvjeren sam, da toga ne biste
bili kazali. Presv. gosp. Strčli ni najmanje pije
kriv manje povoljuom uspijehu tih ispita, niti se
isti može ikome drugome pripisati, nego samo
lakoumnosti i nemarljivosti dotičnih učenica. Za
dokaz ovome neka vrijedi neprestano opominjanje
sa strane, koliko moje, toliko svih ostalih na-
stavnika kroz čitavu godinu, te ne rijetke im na-
še izjave, da se mogu smatrati sretnim, ako ih
polovica progje. Ali unatoč svemu, bilo je koncem
jula 17 nedostatnih, tako da, kad bi na preparan-
diji isti zakoni vladali kao i na gimnazijama, mno-
ga od tih ne bi bila niti pripuštena na ispit zre-
losti. Suviše, moram reći i to, da je bilo 12 ope-
tovnica, od kojih je samo jedna prošla, a 11 ih
je palo, budući se držale lakoumno one, da se —
kako god bilo — drugi put ne može padnut. 0O-
vako stvar stoji. :
Toliko sam se cijenio dužnim izjavit.
U Dubrovniku, 9/8 1900.
Velepoštovanjem
RF Ukas

ravnatelj i. preparandije.
i naše strane samo jedna:
Što se ovdje pobija, moramo naglasit, da nijesmo
jalnošću tvrdili. To se jasno vidi iz pa-

 

 

robrod, trgovački, u glavno za to, da mogu izvjesit
srpsku trobojnicu. Ako to ne bi bila novotarija,
onda ne znamo više što bi. Prijašnji dubrovački
brodi ma jedra, kitili su se hrvatskim trobojnica-
ma, to svak zna u gradu, jer od tada nema
njekoliko godina ; kad se za tim ustrojilo ovo sa-
dašnje parobrodarsko društvo, svak zna da je pa-
robrod ,Epidauro“ imo na krmi hrvatski grb tro-
jednice. O kakvim srpskim trobojnicama nije se
nigda nikome ni snijevalo, tu će movotariju da
unesu tek sada naši novosrbi. Ali ta novotarija,
neka znadu dobro, da će po svoj prilici bit od
kobnih posljedica i razdora u dubrovačkoj mor-
narici, od koje danas Dubrovnik tolike koristi cr-
pa, i koja mu je u svijetu na diku. Ovake stvari
se svugdje dogagjaju, gdje se unose nenaravne
novotarije.

Orlandu“. — Kud bi pameti nego u ,Or-
landa“ — svijetla mu ko ongaj mač u ruci A pu-
sta spirita sve na kotle! Eto u zadnjem broju
našega lista natukli mi o metamorfozama, na ime,
kako crnogorci, koje nastanjeni vlasi u gradu do-
zivlju u službu, s dana na dan postanu ercegovci,
a tako, da crnogorsku kapu zamijene ercegovač-
kom. ,Orlanda“ to upeklo u njegov ropavi nos,
išto će, što ne će — uhvati se Gundulićeve Du-
bravke: neka se vidi kako je on učena glava. Da
mu bog prosti! Pak onda udri na to što su naši
dovršeni gimnazijalci na svojoj večeri nosili crve-
ne (dalmatinske) hrvatske kape, jer te su po nje-
govu mišljenju roba sa strane, i po tomei hrvat-
stvo jer u Dubrovniku sa strane. Prije svega hr-
vatstvo ne stoji u kapama, kako srpstvo «w tri
prsta, nego u narodnom harakteru, a taj je u
Dubrovniku Bogu hvala hrvatski, kao što su du-
brovčani oni mladići. Krasna hrvatska crven-kapa
je samo jedan dio naše divne hrvatske narodne
nošnje — za Dubrovnik ni najmanje roba sa stra-
ne: svi smo mi: dubrovčani, bokelji, pelješćani,
spljećani i tako dalje, i istrani, ercegovci, boš-
njaci, slavonci it.d. jedno tijelo, i jedna krv i svi
smo mi — Hrvati! — Drugo, možda je kriva i
ova užasna vrućina, čudimo se da si toliko otišo,
pa ne vidiš najboljega dokaza, što su Dubrovniku
hrvatske stvari a što li srpske, u tome, da tvoji
crnogorčići (možda ponukani od vas?!) smatraju
za dobro uklonit svoje crnogorske kape kad do-
gju u Dubrovnik, dočim naša dubrovačka omla-
dina, ako je eto htjela da se proveseli kako tre-
ba, nije propustila, a da se ne okiti našim kras-
nim hrvatskim narodnim crven-kapama! Dakle ra-
zumiješ li?

Što pak ti ,Orlando“ naklapaš o furestijem i
domaćijem, ne možemo ozbiljno uzet, dok tvoj
»Dubrovnik“ uregjiva jedan Fabris korčulanin, a
suragjiva mu jedan Gerun, vlah ercegovac, Oba
kako se vidi pravi dubrovčani!

Tužbe. — Tuže nam se Gružani, da im je-
dan tamošnji kojigonoša vrlo nemarno dijeli poštu, da
im gdje što donese po toliko dana kašnje, i da
osim svoje službe ka pravoga knjigonoše, obavlja
i drugu od konjušara njekome gospodinu. Ne zna-
mo stalno je li ovo istina, ali ako jest, pitamo
je li poznat taj nered gdje treba?

Omnibusi. — Od 15 tek. omnibusi poduze-
ća Missoni polazit će s Pila put Gruža svako
20 minuta.

Radnje. — Započele su radnje za ponapra-
vak njegda dubrovačke kneževske palače Dvora.
Dopisniku ,,Dalmate“ iz Dubrovnika: Čo-
vječe božiji zar baš nemaš boljega posla, nego
laži i zakidivat u tome dalmatinskome u?

Glede onoga što se tužiš da naši popovi ne
daju propovijedat preč. kan. dn. Ivanu Stojanovi-
ću, mi ne možemo nego te posvjetovat da umoliš
tvoje zadrane, neka ga do godine pozovu da im
predika kvarezimo u bazilici svete Stošije u Za-
dru — kad ga naši popovi ne će.

Eufemizam. — Hipokritno, lažljivo ljudsko
izumjeće, viče ga Manzoni. Uglazbiš li divne
li iz njega harmonično melodije! P srpskih
eufemizama : ,ljubav“, ,sloga“, ,brat je mio, ko-
je vjere bio“, ,srbin-katolik,“ , -hrvatski.“
Primjeri uglazbljenih srpskih eufem iz opere_
Srpsko-Hrvatski“, maestra Anitnasib: Coro:

»Sto je handžar ovčjem vratu,
To nek bude Srb Hrvatu.“
Rimski Cesar Nerun, da ga one večeri slušao
od ono dvojice srpskih abiturjenata e compagnia

bella, od dragosti bi svog Petronija u lice .

bio, te s mjesta se u Olimp pjevajući mk

Dubrovački parobrodi. — Balkan krca

rudu u Poti, — Gundulić iskrcava rudu u Mid-
orthahieldsa

dlesbro. —  Becher na putu iz N za

Trat krcat rudom. — i iz Poti za

Anversu, krcat rudom. —  Naprted putuje y_i
va

sta za Dunav, prazan. — Prasattus
Pulju.