Br. 82. U DUBROVNIKU 11 Avgusta 1900. Godina %. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijema je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruni 9, na p0 godine 450 kruni, sa Dubrovnik sa donašanjem M. do w kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- n4, na po godine 5 krun&, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj toji 20 hel. šalju asi goa se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su list kad m = pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša. stoi. a E Ee give i E se 20 hel. po retku, a oglasi koji %6 u po pog uz Rakopisi se ne vraćaju. Listove o TE no prima ni uredništvo ni uprava. Malo historijata. Slavno Uredništvo! — Čitao sam u pariš- kom ,Figaru“ dva vrlo krasna članka o kralju Humbertu. Jedan od njih — i to prvi — unatoč velikoj simpatiji prema kralju i Italiji, sadrži u- prav njeke nepojmive faktične netačnosti. Gledao sam u dva tri susljedna broja, hoće li se te netač- nosti ispraviti ; nu tražio sam uzalud. Da Vam kažem istinu, to me se je nepovoljno dojmilo. U koliko se velike stvari dadu sa malim prispodo- biti, oni krasni članci ;,Figara“ sjetili su me na Vaš krasan članak o Dru Bulatu prigodom nje- gove smrti, a to baš radi dvije netačnosti u nje- ma sadržane. Gledao sam kašnje i u Vašem cije- njenom listu, da li će se te netačnosti ispraviti. Pošto do sada nije drugi, dozvolit će te mi da sada to ja učinim. U pomenutom članku kaže se naime: prvo, da je spljetska općina bila raspu- štena pod Jovanovićem; drugo da je D.r Bulat bio prvi hrvatski načelnik u Spljetu. Spljetska općina bila je raspušćena god. 1880, to znači pod Rodićem. Pitanje o njezinom raspustu bilo je potaknuto još deset godina prije, poslije istrage provedene na spljetskoj općini. U toj istrazi glavnu je ulogu vodio pok. Ljubiša. Nje- govo izvješće priopćeno je u spisima zemaljskoga odbora, a potaklo je Bajamontia, da sazove glaso- viti meeting u spljetskom kazalištu, gdje se je Bu- lat prvi put javno pojavio kao odlučni pripadnik narodne stranke. Glavna posljedica ovoga izvješća morala je biti da se općina raspusti. Nu kaže se, da je Ljubiša išao privatno k Rodiću i da mu je savjetao, da toga ne učini, jer da u onaj čas, u koji spjetski narodnjaci ne bi imali na općini Ba- jamontia, proti kojemu da se bore, da biu Splje- tu nestalo narodne stranke. Je li to istinito. ne znam. Ako nije svakako je duhovito i dovoljno karakteriše stranačke prilike u Spjetu pred tride- set godina. Pitanje o raspustu ipak svaki čas se pojavljalo i Dr. Bulat je živo 0 njemu radio, po- što je postao vogjom narodne stranke u dijokle- čijanovom gradu. Nego na Namjesništvu bila je jedna osoba, koja se je uvijek najživlje protivila raspustu ; a ta je osoba bio pok. D.r Aatonietti, Ne mislim ovim na tu ličnost baciti nikakovo cr- no svijetlo. Unatoč svim njegovim pogreškama i manama, ja mislim, da se o D.ru Aatoniettiu u mnogočem krivo sudi. I on je žalibože tome kriv, jer su ekscentričnosti njegovih zadnjih godina mno- go utjecale na sud, koji si je javno mnijenje 0 njemu stvorilo. Tomu su pak pripomogli i mnogi od onih, kojih su mu uredovno bili potčinjeni, pa su ga sudili samo po njekim njegovim hirima, možda po nješto češćim uslijed toga što je trpio, ne znam, da li samo na jednom ili na oba uha. Na njega se uprav može uporabiti ona : Sic transit gloria mundi. Bio na vlasti, opkoljen svim onim što daje vlast, koju je, kad što možda i zlorabio. Kad je s nje pao, tada se je zaboravilo na sve, pa na sam njegov vanredan talenat, na njegovo te- meljito pravoičko znanje i na njegove realne za- sluge. Tada se samo doznalo za njegove mane i pogreške, a mušice njegova temperamenta tuma- čile su se zločestoćom njegova srca, dok zločest nije bio i mislim da nikome nije zla učinio. Daleko od mene misao da opravdavam pro- tivnost Antoniettia o raspustu spljetske općine. Moram, kad sam pri ovoj, samo da ju tumačim. D.r Antonietti došavši va vladu dao se je na pra- vo djelo reparacije. Do ouda za hrvatsku narodnu stranku nije bilo niti administrativne pravice. Ko je bio š njom, eo ipso je bio zapostavljen i mo- rale su mu se nepravice nanašati, Rodić bio bi vrlo rado tome doskočio, ali nije imao ćovjeka u- za sebe. I kad je Amntonietti bio imenovan gsa- vjetnikom eztra statum Pozzi je bio još uz Rodi- ća. Pravo djelovanje ovoga započelo je, kad je i- menovan pravim dvorskim savjetnikom. On je bio opkoljen u svome djelovanju velikim poteškoća- ma. Birokracija je sva bila protiv njega, te opoje- na protunarodnim duhom, a srdita što nije više mogla raditi, kao što je njegda radila. Ta biro- kracija bila je moćna ne samo pa kotarskim po- glavarstvima nego na samom namjesništvu, Tu su bili još Seiferti, Vergerii i Zanchi i drugi, & na samom kotarskom poglavarstvu u Zadru bio je Fortis, koji se je u prošlo doba isticao svojim nasilnim progonstvom narodne stranke. Seifert je bio star čovjek i već radi toga zasluživa obzira. Mnogi su s toga Antoniettiu prigovarali, da je š njim kadšto bio grubijan. Nu niko ne zne, nije li to kadšto bilo nužno, da se zapriječi kakova pri- stranost, koju bi stari bio rado počinio u prilog autonomaškoj stranci prema starim običajima i prema staroj školi. I njeko podmuklo suparništvo izmegju Antoniettia i pok. D.ra F. Danila škol- skoga savjetnika nije moglo da olakoti Antoniet- tiev položaj. Tomu treba još nadodati protivnost bečkoga ministarstva našoj narodnoj stvari. Iz Be- ča se nepouzdanjem gledalo i na Rodića i na An- toniettia, nu narodna stranka bila onda tako ener- gična, pa premda nije imala većinu u Beču, prem- da u saboru nije bila brojna kao danas, premda su mnoge općine bile još u autonomaškim ruka- ma, znala se je namećati. Antonietti bio je pouz- danik stranke na namjesništvu. On se mjesta nije rado primio; ali ga je stranka htjela. Unatoč da- kle svim poteškoćama Antonietti dao se na po- sao, da u upravi uspostavi pravicu u prilog na- rodnoj stranci. Treba tu dobro nješto upamtiti. Nije se radilo o kakvom strančarstvu, nego baš o pravici. Radilo se 0 tom, da za narodnu stran- ku prestanu dotadašuje administrativne i osobne nepravice. Do onda autonomaska stranka bila je nad zakonom, a narodna van zakona. Morao se : je za jednu i za drugu uspostaviti zakon na isti način, a to je Antonietti i uradio. (Slijedi). Sundečić i ,Dubrov.“ pisanje. Kotor, 31 Jula. O pokojnom Jovanu Sundečiću, da pravo re- čemo, nijesmo namjeravali pisati ni slovca; nu bezobrazno pisanje ,Dubrovnika“ sili nas, da se i preko volje latimo pera. ,Dubrovnikovo“ pisanje nikako ne možemo mukom mimoići; ne radi nje- ga, već radi općinatva. »Dubrovnik* br. 29 naime posvećuje prvi članak uspomeni J. Sundećića, o komu govori da je bio ,inkarnacija srpske viteške nevolje, srpsko- govore, kojijem je konačno raspirio srpsko-hrvat- ski razdor u Dalmaciji, Duhrovniku i Boki Kotor- skoj.“ — Ovo je više nego bezobrazluk ! Pavlino- vić je dakle kriv razdoru u Dalmaciji, on je kriv neslogi, on je njegovim Razgovorim raspirio srp- sko-hrvatski razdor? Ma za koga piše učeni g. Fa- bris ovako u ,Dubrovniku“ ? Za opančare nepi- smene u Crnoj Gori i Šumadiji ili za učene ljude na primorju srpskom? — A Pavlinović je još g. 1879 u ,Narodnom Listu“, br. 75 pisao: Ja se nečudim onim, koji mrzeć mene otvorita Hrvata, viču na narušitelja sloge srpsko-hrvatske, ter želim da se porazgovaramo o stanovitih uvjetih iskre- noj toj slosi.“ — Pavlinović, koji nije živio nego za hrvatski narod, koji je sve svoje rijetke vrline uma, srca i karaktera svoga posvetio bio svom narodu, on je izmegju braće tobož posijao sjeme nesloge i razdora! Ne, to nije istina srpski ,Du- brovniče“ | Protiv tvoje pisanije prosvjeduje oma žarka ljubav koju je Pavlinović gojio prema svo- me narodu; protiv toga prosvjeduje cijeli njegov život i njegova rodoljubna svijest; prosvjeduje ne- pobitna istina i nepristrana povijest, koja se ne zabašuriva sa dva prosta poteza Fabrisova pera. Pavlinović je od početka svoga djelovanja bio čelik patriot i značajnik, — Hrvat, vavijek neustrašivi borac za hrvatske svetinje. 27 godina Pavlinovićega, javnoga života to bjeločano svjedo- če, pa mi pozivljemo ,Dubrovnik“ nek iznese je- dao protuslovlje u Pavlinovića, nek spomene sam izraz, jedan sam čin iz njegovog života, koji bi se protivio hrvatskoj ideji ili sjedinjenju za koje se borio do svog zadnjeg daha. »Sundečić je do kraja svoga života ostao u- vijek isti“ kaže ,D.“, & mi odgovaramo: ovako danas pisati o Sundečiću hoće reći nepoznavati njegov život, kaljati sjajou uspomenu mlagjih nje- govih godina u borbi u družbi s Pavlinovićem, Pulićem, Klaićem i dr, — hoće reći: vrijegjati njegovu prošlost. Protiv toga mi ustajemo. Čast i svako priznanje očitujemo Sundečiće- voj prošlosti i njegovom radu, ako hoćete lijepo do 1889. Nu kašnje, počam od novembra 1889 kad je ono upravio poznato pismo, javno, upravi- teljstvu ondašnjeg našeg ,Slavj. Doma“, i tim pro- budio u Kotoru nov razdor ,u ime bratske sloge“, te kad se je onako izlagao prigodom izbora op- ćine Kotorske g. 1892 i dr., u ime bratske sloge“ radeći za srpsko-talijanaški kompromis protiv nas Hrvata, koji smo ga bratski primili, počastima o- basipali i presjednikom našeg ,Slav. Doma“ bira- li, kad su ga Srbi vrijegjali i napadali — bjesmo-. prisiljeni prekinuti -& njime svaki odnošaj. Upo- znasmo ga kasno, ali ipak na vrijeme. Tad je Suudečić bio na teškim mukama. O- dijelit so od nas & ne moći se pridružit Srbima ! Red mu se je bilo kod Srba rehabilitirati, I rehabilitirao ce upravivši na Antuna Star. čevića njeku vrat poslanice u pjesmi u br, 4. g. 1892 , Glasa Crnogorca“, slušbenog organa knja- za Nikole i Crne Gore! — naslovom; ,Uzdarje 4a prenemio dar.“ Dubrovnik“ imade obraza to ,Uzdarje“ sva- ti divnom pjesmom i po mislima i po stihovima.“ A promislit da ta divna pjesma i po mislima i po stihovima počimlje doslovce: ,Stan', 0 starče klevetniće, Antihriste prave blagov jesti |