Br. 33. RVENA HRVATSKA iza a se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa doša- , zahvale i ost. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem | | otukiiri u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu # Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- U DUBROVNIKU 18 Avgusta 1900. ivi, a dopis sto Godina X. se 20 hel. po retku, a oglasi koji se : : Za oglase, priopćeno n4, na p0 godine 5 kruni, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj | giig tiskaj pogodbi i us razmj pust Hisi e no vraćaju. Listove nefrankirane no prima ni uredništvo ni uprava. toji 20 hel. Prije izbora. Početkom došastoga mjeseca obavit će se naknadni izbor narodnoga zastupnika na dalmatin- skom saboru u okolici grada Spljeta, na mjesto blagopok. D.ra Bulata. Stranka prava svijesna svoga zvanja i svojih dužnosti u ovoj bijednoj i za Hrvatstvo vrlo ugroženoj zemlji, odlučila je otvoreno stupit u izbornu borbu za svoja načela, te će postavit svoga vlastitoga kandidata. Tuga nas hvata gdje moramo rabit riječ borbu, jer nije, da tu prema našoj stranci stoje kakvi Srbi ili autonomaši — koji tugji, nebrvat- ski elemenat, ne, tamo proti njoj stoji hrvatska narodna stranka. Istina, druga stranka, ali hrvat- ska. Danas u ovako tužnom stanju hrvatskoga naroda, mi, kao i svaki drugi pravi rodoljub, že- ljeli bismo, da u čitavoj našoj domovini ne bude no jedna jedinstvena stranka, složna i ener- gična, koja bi sile naroda ravnala samo proti nje- govim neprijateljima, te radila za naše ujedinjenje i naš spas. Po tome željeli bismo, kad ni te pred- stojeće borbe kod Spljeta ne bi bilo, već da bi se i tamo pokazala samo jedna hrvatska stranka i postavila svoga kandidata, umna i energična čo- vjeka, te osvjedočena i pravoga rodoljuba, kome će prva tačka njegova političkoga rada, jednako kao i njegove stranke, bit: što skorije ujedinjenje ove zemlje s materom zemljom, s našom Hrvat- skom. Jer bez toga ujedinjenja mi smo propali! Pa neka bi ta stranka bila ne druga, no hrvatska narodna stranka. Jer nama ni najmanje nije do imena. Mi bi smo voljeli, da se nije nigda mo- rala osjetit potreba pravaške stranke u Dalmaciji, ni da se ista ustroji i organizira. Kamo sreće da je tako! Jer to bi značilo da hrvatska narodna stranka tako umno i energično vojuje za hrvatske interese, da ovamošnji hrvatski narod nije imao što da joj prigovori, ni da joj opoziciju stvara, već da se sav uza nju što čvršće samo priljubi. Na taj način moglo se mnogo toga postić, i da se tako do dana današnjega radilo, uvjereni smo, da onaj zastupnik, što će ga se do malo dana tamo izabrat, ne bi polazio da zastupa svoj narod u o0- no gnijezdo talijanaških fanatika, nego naprotiv u našu prijestolnicu, u naš hrvatski Zagreb ! Ali na žalost, tako se nije dogodilo, jer se tako nije ni radilo. Hrvatska narodna stranka, ka- ko je došla na vladu u ovoj zemlji, njeki se preo- kret u njoj dogodio — bit će valjda sve iz vele- dubokih uvjerenja! Sjedinjenje s Hrvatskom stalo se gledat drugim okom. Kako su se prije žestoko koplja lomila za to životao naše pitanje ! Dok ta- da se počelo hladno i diplomatski o njem raz- mišljat, napokon ga se i još hladnije napustilo — jer mu nije zgodan čas! Njemačke austrijske vla- de pljeskale su toj evoluciji u stranci i potpoma- gale joj, po čemu je jasno, da taj sgodni čas ide u prilog njihovoj politici sa Dalmacijom. Hrvatskom narodu u ovoj zemlji s pravom možeć kazat da je siromašan, lijen i još mnogo toga, ali nema brka koji će mu se usudit reći, da je glup. Vidio je on tu promjenu, razumio je, i pravom se teško pobojao za svoju budućnost. Stran- ka nije izlemla iz te zablude, već je svakim da- nom to više upadala. Narodu nije preostajalo dru- go nego stvorit i u Dalmaciji pravašku stranku te isnova samostalno preuzet borbu sa svoja prave. Narodna stranka je megjutim sve to jače padala u zagrljaj austrijske vlade. Svoga programa ona ga se držala sveudilj — u riječima! ali u djelu joj je on bio samo un dolce ricordo! Vlada je u stranci nastojala imati sebi što više pouzdanoga elementa; na žalost to joj najbolje pošlo za rukom baš u Spljetu. Dapače dotle se dospjelo, da se vlada protivi, da u stranku ulaze ljudi mladi, energični i osvjedočeni Hrvati, ma koliko god bili narod- njaci. Stranka u Dubrovniku znala bi o ovome koju kazat. Da se danas pokaže recimo jedan dru- gi Miho Klaić, i da ga narodna straoka hoće bi- rat za svoga zastupnika, vlada bi joj imperativno to zabranila, i prije bi učinila raspad stran- ke, nego bi dopustila, da u nju stupi takav čo- vjek. Eto do šta je spala hrvatska narodna stranka A o sjedinjenju sa Hrvatskom, danas ne može vi- še ni govora bit u toj stranci. Austrijska vlada i- ma druge ideje glede nas Hrvata u Dalmaciji, & ne da nam ujedinjuje domovinu. i tako izgubi o- vu zemlju, kojoj je ona osobitu budućnost namije- nila, ali u toj Hrvata ne će bit. Samo glavno je zapriječit sjedinjenje, i ona je za svoj plan sigur- na. Da joj to što bolje pogje za rukom, neka u Dalmaciji niče što više protuhrvatskoga elementa, ona taj i sama izdašno potpomaže. Nu s druge strane joj ipak služi jedna hrvatska stranka, ali koju je ona tako za sebe disciplinovala, da na sje- dinjenje više i ne misli! služi joj za to, da za njoj sakrije svoje protuhrvatske namjere s našom Dalmacijom. Što dakle ond», da se Hrvati u Dal- maciji ne će borit proti toj politici, i, proti ono- me, koji je bilo hotimice, bilo nehotice promiče i učvršćuje ? Vara se ljuto svak, te tako misli, jer vide oni dobro, koja im pogibelj odatle prijeti. Svoja narodna prava i svoje interese ne smiju Hr- vati nigda ni za časak zapustit. Stranka, koja hr- vatski narod u Dalmaciji vodi u toj borbi, jest jedino pravaška stranka. On ju je sam, kako go- re spomenusmo, za tu borbu iz nužde stvorio, jer se nije htio odreći svoga hrvatskoga programa. Za to će i u idućem izboru kod Spljeta borit' se uz stranku prava, tim više, što se tu radi, da po- šalje na sabor svoga zastupnika. jer jedino sabor i zastupnici će mu izvojevat sgjedinjenjenje s Hr- vatskom. Borit će se, uvjeren, da se istina bori proti hrvatskoj stranci, ali faktično proti i sebi i njoj samoj tugjim idejama i tugjim namjerama ; da se bori, ne iz kakva strančarstva, kako mu se to hoće, da podmetne, nego za svoja prava i na- čela, za svoj hrvatski program, & u prvom redu za sjedinjenje s Hrvatskom. U to ime želimo dobar uspijeh pravaškoj stranci u Spljetu! Malo historijata. (slijedi, v. br. 32). To mu se ne bi smjelo zaboravit, Ne bi mu se ni to smjelo zaooravit, da došavši u sabor kao vladin povjerenik on je bečkoj gospodi dokazao, da vrijedi više nego svi dotadašnji vladini povje- renici, uzeti iz automaške stranke. Klaić, Vranko- vić i drugi na Zemaljskom odboru, Antonietti na vladi, mnogi načelnici na raznim općinama služili su od sebe da rastjeraju predsudu, kao da semi au- tonomaši raspolažu kulturnim šivljima. Dokazalo se je protivno, te se je uvidjelo, da su iuteligen- cija i prava radinost u hrvatskoj narodnoj stran- ci. Antonietti na vladi sačuvao je bio dobre odno- šaje sa prvacima stranke, te u granicama zakona nastojao, da uvaži njihove tegobe i njihove želje kako bi čim uspiješnije proveo djelo reparacije. Prvaci pak znali su cijeniti Antoniettia, jer su mu poznavali sposobnosti i dobre namjere. Pavlinović mnogo toga mu je prigovarao, ali opeta gojio ži- vu simpatiju prama njemu i sačuvao mu uvijek iskreno prijateljstvo. U različitim spisima Pavlino- vića, nalazi se upravo apologetički članak, što je Pavlinović 0 njemu napisao, kad je imenovan sa- vjetnikom. Autonietti bio je u početku autonomaš, a hrvatski nije niti riječi znao. Kasnije postao je narodnjakom, ne potaknut od kakovih obzira, ili od kakovih interesa, nego od najdubljega uvjere- nja, da marodnjaci zastupaju dobru stvar, Tada stao učiti jezik i naučio ga. Bio mlad, bio imu- ćan, bio učen i duhovit, bio i simpatične spolja- šnosti, pa njegova stečevina bila osobito u otu- gjenom Zadru dragocijena za stranku. Ko je An- toniettia kašnije poznavao, teško je mogao pojmi- ti kako i koliko je on utjecao u društveni život, te kako je društvenom životu stranke mnogo do- prinašao. Došavši u stranku premda činovnik, za nju je mnogo radio i izlagao se; viši krugovi to trpili, znajući, da kad bi ga otpustili, tim bi mu samo ruke razriješili od svakoga obzira. Nije se nikada oženio. Ali lako je shvatiti da je bio i u tom pogledu dobra partija, te da su na njega ra- zne obitelji oko bacile. Pripovijeda se, da je i ta okolnost nješto doprinijela njegovoj činovničkoj ka- rijeri. Bilo kako mu drago, on je bio vrijedan pra- vnik i zasluživao je uvaženja. Nego je Antonietti na vladi imao dvije veli- ke mane, iz kojih potiču njegove pogriješke. Je- dna je posebnije, druga općenitije naravi. Prva je, da nije nikada htio učiniti ništa, što bi moglo bi- ti zazorno onim, koji su davali intonaciju javnom životu u Zadru. To je bila regula a mislim, da je i danas svih zadarskih vlada. Jedini pok. Jovano- vić, za jedan čas nije sakrivao protivnost tim kru- govima. Antonietti znao im je učiniti osjetljim svoj auktoritet i svoju moć; ali ipak nije htio da im se zamjeri. Druga je njegova mana bila, što je mi- glio da će bit vjekovit. To je žalibože mana svih Hrvata, u velikome i u malome, Tako je mislio i Mažuranić u Zagrebu. Da je Antonietti mogao predvidjeti, da će pastit, kako je pao, ne bi se bio protivio raspustu općine spljetske. O tome sam u- vjeren, kao što sam uvjeren, da bi .bio doprinio više učvršćenju strauke, no što je doprinio. Izme- gju onih koji su znali za njegovu protivnost ras- pustu, bilo je i takovih, koji su to pripisivali nje- koj sklonosti prema Bajamontiu. To je shvaćanje bilo sasvim krivo. Kako je osijećao prama Baja- montiu najbolje se moglo vidjeti god. 1877 u sa- boru pri raspravi o ovjerovljenju izbora, Iz drugih razl: ga, koji se dakako ne mogu opravdati, potiče njegova protivnost raspusta općine spljetske. Dr. Antonietti je bio uvjeren, da se u Dalmaciji neo da vladati bez narodne stranke, i da vlada mora imati uvijek pred očima njezine želje i njezin pro- gram. To je prama njegovom najdubljem uvjerenju bilo sasvim u redu i on za živu glavu, ne bi bio pomogao tome, da stranka dogje do manjine, ili da se povrate stare prilike. Nu opeta koliko bio uvjeren da Vlada mora biti u dobrom sporasumku sa