strankom, ne bi bio htio da stranka dotle nara-
ste, a da vlada bude prama njom sasvim nemoć-
na. Kad kažem ovdje vlada, to se razumije dr.
Antonietti. Tim se dadu tumačiti, — ne kažemo
opravdati, mnoge njegove pogriješke, On je bio
Hrvat kao što je to najbolje znao pok. Pavli»o-
vić; ali ipak kad što je pogodovao srpskom po-
kretu, samo da se narodna stranka odviše ne 0-
jača. I u padu Klaića, god. 1879 kažu da je imao
svoje prste. Bilo je vrijeme kad sam mu ja mo-
gao mnogu gorku reći, a da nije reagirao, ili je
reagirao vrlo slabo. Tako sam mu rekao jednom
da je on potpomagao padu Klaića. Rasrdio se i
odgovorio, da su to obične podvale narodne stran-
ke. Rekao mi je te riječi glasom kao da ima li-
mun u ustima. Antonietti je pak tako uvijek go-
vorio kad je bio srdit, a da obuzda svoju srdi-
tost. Ovaj dan rastavi se sa mnom, čvrsto pre-
čvrsto stisnuo mi je ruku. Da ga nijesam pozna-
vao bio bih mislio da je to od ljubavi. Bilo je
naprotiv od srditosti, koju je u sebi gašio. Na-
rodna stranka imala je često prigode da se na nj
tuži, ili mislila da ima. On je to nazivao podva-
lom. Po njegovu mnijenju narodna stranka bila
bi se odviše ojačala i bila bi mu narasla preko
glave, da je zadobila spljetsku općinu. Dok je
pak on bio na vladi mislio je da joj općine ne
treba. Ta i bez općine srednji su zavodi u Splje-
tu bili pohrvaćeni; vanjske općine unatoč općini
i Bajamontu, birale su narodne zastupnike; u iz-
borima za carevinsko vijeće Bajamonti je pao a
biran dr. Rendić i t d. Odatle njegova protimba
raspustu. Ponavljam, ne opravdavam, osugjujem
pače, ali samo tumačim.
(Slijedi konac.)

 

Bratija.

Ala nas vole naša bratija samozvani Srbi!
Oni Srbi u Srbiji i Crnojgori još manju mržnju
iskazuju protiv nas Hrvata, nego li ovi amo me-
gju nami; baš po onome: poturica gori od turči-
na! Ipak njihova mržnja, i nastojanje da nam
škode, većim dijelom ne donese im drugoga plo-
da, nego da na kraju konca sami sebe ocrne i
doma i pred svijetom, ili drugijem riječima, da se
pokažu što su i ko su. Takovih slučajeva vidimo
od naših samozvanih Srba gotovo svakoga dana.
Ko bi ih svijeh bilježio! Valjalo bi da nam list
bude barem dva puta veći. Ali ovoga ćemo ipak
iznijet, jer je nješto nad obićoimi. Tu njeki dan
u Parizu obdržavao se interparlamentarni kongres.
Bila je zastupana i Ugarska i Hrvatska. Magjari
kao svugdje tako i tamo pobrinuše se da pred
svijetom prikažu Hrvatsku, kao prostu njihovu
županiju. Da se digne jedan Magjar, pa stane go-
vorit u tome smislu — ne valja. Teško će mu ko
vjerovat, kad vidi, da je i on sim Magjar, zna da
će nastojat prikazat stvar što više prema interesu
svoga naroda, a možda još da od svega ne bude
iskre istine. Jer Magjari su u svijetu poznati kao
megalomani i prisvajači na glasu. Ako su s toga
btjeli da im lažna i zlobna namjera poluči ma i
momentalnoga uspijeha, morali su stvar pripustit
kome rogjenome Hrvatu. Bez mnogo muke, toga
Hrvata“ nagjoše u osobi Srbina pravoslavne vje-
re Steva Vasina-Popovića, pravoslavnoga zastupni-
ka u Zagrebu i Pešti, koga magjaronska vlada u
Zagrebu posla, da zastupa Hrvatsku na tome kon-
gresu. Divno! Kud će bratac nego u brata! Brat
je Srbin poslužio toga dana svoga brata Magjara
baš po njegovoj želji.

Steva — u Zagrebu ga zovu ,lepi Steva“ —
govorio je na kongresu kao pravi Hrvat. Meta-
morfoze! Ali tako je ,lepi Steva“ morao učinit,
jer da je govorio kao Srbin, komprometirao bi hr-
vatsku, recte, magjaronsku vladu u Banovinu, & 0-
datle nikakve koristi, ako ne škode za svetu (!)
srpsku stvar. Dočim ovako vlada ne može, nego

 

movinom! Bolje ih poslužit nije mogao. Na taj
način svi oni što su tu prisustvovali, a koji malo
ili ništa znadu o našim stvarima, morali su po
,lepom Stevu“ razumjeti, da je hrvatska kao ne-
kakva provincija Ugarske. Evala bratu Srbinu !
Magjari moraju svojoj braći Srbima bit u velike
zahvalni za to. A znat će im se oni i odužit u
čem god, jer dobro stoji imat ovako vijerna sa-
veznika, koji te umije lijepo poslužit gdje ti tre-
ba! Tako je brat steva učinio i drugi geschiift za
svetu srpsku stvar, strpajući i Hrvate i Magjare
sve u j-dno. Na čast joj i to!

Mi s naše strane malo marimo za takovo
postupanje naših samozvanih Srba, jer nam nika-
kve škode odatle. Ali iznosimo neka se vidi, kako
rade ta naša braća, koji uz to još imaju obraza
isticati se kako veliki Slaveni, koji ljube svako
slavensko pleme. Eto tu tih velikih Slavena i te
slavenske ljubavi.

Kažite nam štovani čitaoče, kako biste na-
zvali taj ,rad“ samozvanih Srba? Mi ne bismo
umjeli zgodnije nego — ciganskim!

 

Naši Dopisi.
Vrgorac, 7 Avgusta.

Nek je i ova za ilustraciju abnormalnog sta-
nja Vrgorske krajine.

Gjulio Franić poslao je bio brzojavku C K.
Namjesništvu u Zadar ovog sadržaja: , Uzalud
naše tužbe. Danas donačelnik Jović presjedao sjed-
nici vijeća premda primio optužnicu radi zločin-
stva. Vrijedi li za Vrgorac opstojeći zakoni? O.
vega nema ni u Abisiniji“. — Namjesništvo ovu
brzojavku uputilo je €. k. Državnom Odvjetništvu
nahodeć, da je Franić sadržajem iste počinio zlo-
djelo. I zbilja c. k. Državno Odvjetništvo podiglo
je tužbu proti Franiću, vrhu koje danas je obdr-
žana rasprava. — Pravda je pobijedila te je Fra-
nić bio riješen. Istaknut nam je da je zastupatelj
Državnog Odvjetništva gosp. Betoni govorio kras-
no i učeno kao dobar jurista raspredajuć na du-
go i široko te citirajuć toliko $$a i ustanova
po kojim hotio je dokazati krivnju optuženika, a-
li mala hvajda, jer svi ti dokazi morali su sagnuti
glavu i postati ništetnim ispred potpuno dokazane
temeljitosti brzojavke dosljedno nevinosti optuže-
nika, kako je to u lijepo udešenoj obrani gosp.
Selen branitelj optuženikov iznio. — Pučanstvo
je veseljem pozdravilo rezultat rasprave, a bilo
mu je dokazom i divilo se je zvanju sudbene vla-
sti preko svojih vrijednih sudaca, koji tako uzvi-
šeno znaju provagjati svetu zadaću, kojoj su na-
mijenjeni.

Valja znati da je Franić prije spomenute
brzojavke poslao još jednu i Namjesništvu i Že-
maljskom Odboru, kojom je javio da je donačelnik
Jović pod optužbom, cijeneći da će oni prama
tome shodno odrediti. To nije bilo učinjeno ili a-
ko i jest stoji jedno, da Jović i nadalje funkcioni-
ra kao tobožnji donačelnik, radi čega Franić je
bio opremio citiranu brzojavku, za koju je, kako
se je reklo, tužen, a Sud ga eto riješio, jer pra-
vedan. — Božica pravde ipak rekbi nije nas po
sve zaboravila, kako to vidimo i ovom i toliko
drugih prigoda, te dolazeć nam na um što će na
skoro da bude, gdje će pravda opet svoju da o-
sijeće, možemo s toga da pouosni u budućnost
zremo. Pravda će prije ili poslije pobijedi, a jer smo
mi uz pravdu, nema dvojbe, da će mo i mi prije
ili poslije pobjedu slaviti. A. P.

 

Pogled po svijetu.

Socijalizam u Njemačkoj. — Umro je u
Njemačkoj glasoviti socijalista Liebknecht. Spro-
vodu mu je saučestvovalo do 100.000 osoba. Nad
grobom je govorio socijalista Bebel.

Italija. — Novi kralj Viktor Emanuel LII.
položio je zakletvu i izrekao prvi prijestolni go-
vor. Govor je silno uznio Talijane radi njegova
muževnog tona, i radi izjava o budućem svom vla-
danju, koje će u ostalom ići istom stazom, kojom
i dosle, ali rek bi mnogo odlučnije i energičnije.
Govor se lijepo dojmio i vani po Evropi. Na 12
tek. io je kralj senatore i zastupnike, njih o-
ko 600; oni mu predadoše poklovstvenu adresu

 

senata i komore. Kralj je do sada svih sažalnica
primio oko 80.000 sa svih strana.

Kina. — Vrhovnim generalom megjunarodne
vojske u Kini imenovan je njemački general grof
Waldersee, kažu po naputci samoga ruskoga ca-
ra. General će stići iz Njemačke u Rim na 22
dojdućega. Vojna na Pekin otpočela je od strane
megjunarodnih četa s velikom energijom.; One su
na 5 tm. navalile na jako utvrgjene položaje Ki-
neza kod Peitsanga, jedno 15 kil od Tientsina i
poslije upornog boja zauzele Peitsang. Odavle su
savezne čete krenule odmah proti Yantsuou, koji
leži 15 kl. sjeverno na drugoj obali Peiha. I tu
su, čini se one sjajno uspjele, jer brzojavka ame-
ričkoga generala Chaffee-a, sto je stigla u Was-
hington, javlja, da je već na ;6 tm. zauzet tako-
gjer Yantsun. Svakako je i ovdje došlo do krva-
vog sukoba, jer general Chaffee navodi da su A-
meričani izgubili jedno 60 momaka. Druge vijesti
javljaju, da su saveznici imali 322 mrtva i ranjena.

Unatoč ovim brzo izvojštenim uspjesima ne
smije se doista misliti, da je sad put u Pekin za
savezne čete otvoren. O jakosti te vojske nema
doduše toćnih podataka, ali će ona po svoj prili-
ci iznositi barem 30.000 dobro izškolanih i mo-
derno noaružanih Kineza, koji će se u što mogu-
će povoljnijem položaju opirati pohodu saveznih
četa na Pekin. Čini se, da se dosle nije ni u čem
promijenio uvjek opasni položaj u Pekinu zatvo-
renih stranih poslanika i inozemaca. U London je
stigla iz Pekina brzojavka, po kojoj je carica-u-
dova poslala stranim poslanicima  četvera ko-
la hrane.

Atentat u Parizu. — Na 2 tek. dok se
persijski šah, koji je došao u Pariz na izložbu,
vozio u kočiji, navali na nj jedan mladić od
24 god. Frano Salson, francuz, revolverom, da ga
ubije, ali mu srećom ne uspije niti jedan hitac
otpaliti. Bude od samoga šaha i njegova vezira
u kočiji uhvaćen i predan policiji. Pripada sanar-
hističnoj družbi.

Knjaz Nikola. — Na sprovodu kralja Hum-
berta, kome je i knjaz učestvovao, svijet provali
vojnički rub, da što iz bližega vidi novoga kralja,
a knjaz misleći valjda da su anarhisti, povadi od-
ma sablju, isto učiniše za njim i njeki ministri.
Kralj Viktor Emanuel mahne im tad rubcem, te
rekne, da se nemaju čega bojati, i oni spremiše
sablje u korice. Iz Napulja se javlja da onamoš-
nja policija traži njeke crnogorske emigrante, ko-
ji se uputiše u Italiju, da ubiju crnogorskoga kujaza.

Srbija. — Srpski kralj krenuo je sa svo-
jom suprugom na put kroz Srbiju. Javljaju da je
kralj odlučio, da sa Crnomgorom stupi opet u pri-
jateljske odnošaje. Milanovi pristalice još sveudilj
rovare, te je iznenadljivo, da je kralj odredio, da
se bivšeg regenta generala Belimarkovića zatvori
u tvrgji radi uvrijede nove kraljice. Belimarkovi-
ću je 75 godina! Iznenadljivo je takogjer, što se
iz Beča javlja, da kralj nije caru Franju Josipu
I. javio svoje zaruke, niti svoje vjenčanje. Iz svih
ovih pojava moglo bi se koješta zaključiti. Izgle-
da, da će ipak na skoro ruski upliv sasvim pre-
vladati u Beogradu.

Domaće vijesti.

Hrvatski sabor u Zagrebu sastat će se u
mjesecu oktobru da raspravi proračun za g. 1901
a mjeseci novembar i decembar bit će upotreblje-
ni za rasprave hrvatskoga i ugarskoga kraljevin-
skoga odbora o obnovi financ, nagodbe megju
Hrvatskom i Ugarskom.

Za slogu. — ,Nov. L.“ pišu iz Zadra: Don
Ivo Prodan i oni njegovi pristaše hoće da ustroje
svoju posebnu organizaciju u Dalmaciji — ako
nagju dovoljno pristaša, u što se u velike sumnja.
Ova organizacija bila bi naperena proti Biankinu
i političkom društvu. —

Ako uspije, pa lijepo, naš don Ivo vogja i
presjednik stranke. Hoće ko umije. Prva tačka
programa zvat će se : Živio razdor | živio dr. Frank!

Konjska utrka u Kninu. — Donosimo
ovdje program utrke s konjima, što ju naročiti
odbor priregjuje prigodom 70-rogjendana Nj. V.
Frane Josipa I. u Koinu na 19 augusta, Početak
u 8 sata poslije podne,