Br. 34. U DUBROVNIKU 2$ Avgusta 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mištvu lista: na godinu kruni 9, na po godine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto n&, na po godine 5 kruna, sa inosemstvo 9 krun& i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. Pretplata i oglaci plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su i oz a dopisi šalju se Uredništva. ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša. : priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se Za oglase, više puta tiskaju po pogodbi i us stom Rukopisi se ne vraćaju. Listove ne rane ne prima ni uredništvo ni uprava Vjeresija u gradovima. Hvalevrijedan je pokret, kojega su začeli njeki rodoljubi za širenje ove u najvišem stupnju prekorisne kreditne zadruge, što je zbilja ,8eo- ska blagajna“ po Raiffeisenovom sustavu. Bilo bi željeti, da se te prepotrebne blagajne rašire ne samo po Dalmaciji, nego i po svim ze- mljama, u kojim stanuju Hrvati. Osobita je po- treba Banovini od ovih i svih drugih naprednih ustanova na polju zadrugarstva, da se podigne silno zanemareni poljodjelski stalež. U Banovi- ni je i prečija potreba toga, nego li u samoj za- puštenoj Dalmaciji. Jer tamo zaspuštenost i si- romaštvo u seljaštvu, osim političkog malaksanja, ragja još i veoma opasnu posljedicu — uzmicanje naroda pred tugjim doseljenicima, ili drugim rije- čima, širenje tugjeg elementa u zemlji. Čitamo n ,Hrv. Dom.“ (koja spominje i lanj- ske članke ,C. H.“), da seljak u Banovini, ako ima posudit 5-10 for., mora, da se moli židovu. U Hr- vatskoj čovjek, koji je pokucao na vrata koje od bezbrojnih štedionica po manjim gradovima, sma- tran je na po faliranim. U pretežno poljodjelskoj zemlji, kao što je Banovina nema niti jednoga osiguravajućega seo- skoga društva za marvu. I u Banovini počimlje djelovati novi duh i buditi na mladi posao. Doskočiti će se mnogoče- mu, a najuspješnije onda, ako se gragjanstvo zau- zme za boljak seoskoga pučanstva. Ako ne napu- sti isto samo vlastitim silama. Ako ne dozvoli da požrtvovni župnik u siromašnom selu, gdje novac svi trebuju, a niko ne dava, malaksalih krila, jer su mu svi na vratu, a od nikuda pomoći, zapusti i zadruživanje i blagajnu, da zaspe da propanu. Barem u Zagrebu bi se moglo osnovati ja- ko novčano društvo sa poglavitom zadaćom, da podupire seoske zadruge. I u njemačkom carstvu, i same jake zadruge Schultze-Delitsch imaju svo- ju banku ,Sorgel“, Parisuis & C. Naše je čvrsto uvjerenje, da bez pomoći gra- dova ne će biti potpunoga uspijeha nigdje, pa ni u nas u Dalmaciji Ustrajat će se, radit će se, ali će i mnogo toga ostat kržljavo. Istina je, da je naš narod pretežno poljodje- lac, i razvitak toga staleža mora svakomu patrio- tu na srcu ležati. Nu smije li patriota radi toga staleža zaboraviti i na sve druge? Smiju li biti zapušteni i naši trgovci, naši obrtnici, naši radnici? Dan danas i državne vlade posvećuju svu pažnju napretku industrije. Od natrag malo po- ljodjelske države pretvaraju &se u industrijaloe, & to čini, da gradovi neizmijerno napreduju. Pučan- stvo se tiska u gradove, da radi, da tjera obrt ili trgovinu. A veliki napredni gradovi tvore jakost drža- ve i naroda, središte su svakoga napretka, ognji- šte misli. Teško nama Hrvatima, što nemamo ba- rem jednoga velikoga, neodvisnoga grada, da nam bude narodna predhodnica, kao što je Čehu Prag. Ono što imamo maleno je, siromašno, ili skučeno. Na moru je nješto rodoljubnih gradića, a ostalo više sela nego varoši. Pa ipak ti mali gradići ko- liki nisu faktor u narodnom životu! Svaki pokret, svaki napredak našao je u njima odziva, Ne uz- dišu li uvijek u Banovini sa dalmatinskim gra- gjanstvom! Za to i navaljuju narodni dušmani na gradove najviše. Za to pletu okolo njih mrežu, da ih narodnoj stvari otugie. Gradovi u tugjim, ru- kama, a za selo ko i pita! Selo će za gradom prije ili poslije Nije li dakle rodoljubna dužnost, da ojača- mo gradove; a ojačani gradovi će onda lasno se- la. To osobito valja u pogledu vjeresije. Uz hrvat- skoga seljaka treba nam se skrbiti i za hrvatskoga trgovca i za hrvatskoga obrtnika i za hrvatsko- ga radnika. Valja nastojat, da svi ti zadovolje potrebu vjeresije u domaćim zavodima; da za opravdane potrebe svoga obrta, trgovine i pošla ne bude im potreba klanjati se ni gosparu Petru ni gosparu Pavlu. A jaki domaći zavodi u gradovima najljepše bi cvali u svom poslovanju, te bi novac kolao, kao što kola krv, iz srca u najudaljenija uda tije- la, pak bi naravno ojačao i seoske blagajne u gradskom okružju. Stoga ako ćemo poboljsat se- ljački stalaž, te u jednu riječ pospiješit napredak čitavog naroda, radimo što više i što prije za br- vatsko pučanstvo po našim gradovima. Srpska politika. U zadnje vrijeme samozvani ,Dubrovnik“ Fabrisa i Geruna počeo se silno bavit oko hr- vatskih stvari, kritizirat i proglašivat u bučnim riječima srpstvo gdje može i ne može. Mi ga ra- zumijemo. Vidi, da mu svakim danom to više ne- staje terena pod nogama, pak se pomamio od stra ha, te kako drugačije valjda ne zna, misli eda li bi tim opsjenjivanjem što spasio, ili barem sakrio srpsku golotinju u Dubrovniku. Valja proglasit sve naše zemlje srpskim — kad srpsko ne može da bude u Dubrovniku! Neka mu te utjehe. Čudnovat je ipak, što kaže da smo mi Hr- vati u ,stafaži“ tugje politike. Mali narodi ne mo- gu se otet jakom utjecaju susjednih velikih i kul- turnijih naroda, ni kad su po sve slobodni i sa- mostalni, a kamo li ovako zavisni i razdijeljeni kako što su Hrvati. Srbija je po sve slobodna, pa ipak je bila i te kako u stafaži njemačke i magjarske politike na Balkanu do juče Danas ri- jetbi kao da će postat ,stafažom“ politike ruske. Ali ako Magjari povise carinu na srpske svinje, ili ako proglase svinjsku pošast u Srbiji — kako što se to do sada više puta dogodilo — ova će i opet u punom skoku zaplešat magjarski čardaš. Ipak mi Hrvati. premda smo u ovakom po- ložaju, borimo se proti tugjioštini, borimo se za jedinstvo naše domovine, da budemo slobodni, da budemo svoji u svome. Nu hrišćani, od najaovijega doba prozvani srbi, koji su megju nami u velikoj manjini, ne samo da su u stafaži tugje politike, nego su joj upravo ropske sluge — iz mržnje protiv nas Hr- vata. U Dalmaciji su vijerne sluge austrijske nje- mačke vlade, da ruše hrvatstvo, a nada sve, da rade protiv sjedinjenja s Hrvatskom. Premda ra- sumiju dobro, da se Nijemci u Austriji protive sjedinjenju jedino s toga, što znadu, da im Dal- macija u sadanjem položaju ne će uteć njihovim germanizatorskim namjeram. A što da kažemo o srbima u Banovini, Ta- mo su oni prave ropske sluge magjaronske poli- tike bana Khueca. , Dubrovnik“ je to i sam pris- nao. Kakva je ta politika, ne mišlimo da nam treba riječi potrošit. Ona ide za tim, da Hrvatsku spravi pod Magjare. Tu ideju je glorificirac ono- madne na interparlamentarnom kongresu u Pari- zu zastupnik Hrvatske srbin Steva Vasin-Popović! U Hrvatskoj rade za Magjare protiv svoje braće Hrvata, a ipak ti isti Magjari u Bačkoj i Banatu tlače njihovu rogjenu braću srbe, da se gore ne može, i skoro ih uništiše. U Bosni i Hercegovini su kroz preko pet- naest godina bili vijerni sluge tamošnje vlade, premda je kroz to vrijeme isto radila što i danas. Sada joj se prohtjelo, da na svoj način radi proti hrvatskoj državnoj misli te ih je za časak pri- vidno potisla. pak viču i buče. Neka se ipak ne straše, uhvamo će ne će joj Hrvati masjesti, te će se ona do skora opet povratit k svojim sta- rim i vijernim slugama hrišćanskim srbima, koji će je objeručke primit. To je stafaža, ljudi! U Dubrovaiku su iz mržoje proti Hrvati- ma i pohlepe, da imaju općinu u rukama sklopili kompromes sa talijanašima i podigli ih na noge, i dosta ojačali, dok se prije u gradu za njih ni- je ni zualo. A ipak talijanaši u našim zemljama mrze nas ne manje od Magjara i Nijemaca, po- stupaju s nama dapače i silovitije od ovih. Do- kazom neka budu Istra i Primorje. Oni su tu sko- ro odaslali svoje zastupstvo u Rim na grob kra- lja Humberta i odnijeli Dalmatinsku zastavu. Kad su s njom prolazili mimo poslanstvo naše monar - hije, okrenuli su je naopako, te držalo izvrnuli gore. Drugo ne treba uz taki iskaz, a da se svak uvjeri, da bi oni najvoljeli podložit Dalmac'ju Italiji. Ipak dalmatinski su samozvani srbi vijerni saveznici tih iredentista. I dok mi Hrvati svi složno prote- stiramo proti tim lupeškim ikazima, njihovi sa- veznici srbi a samozvani ,Dubrovnik“ in prima mramorkom šute. Neka talijani kidišu i otimlju Hrvatima — što je njih manje, nama je lakše — toga se načela drže srbi. Ne mare za to, ko će doći na mjesto Hrvata. Ovo su što gore navedosmo sve same činje- nice, od kojih se ne dade ni jedna pobiti. Kako se vidi politika naših samozvanih Sr- ba nije samo po tugjinom nego pravo izdajstvo i bratoubojstvo I još ti ljudi imaju obraza govorit o slozi, slavenskoj uzajamnosti, isticat se kao mučenici i zastupnici slavenstva u našim zemljama! Takva šta ne može u istinu niko radit nego srbi — vlasi, Ako imaju još cigli gram savijesti i ljucko- ga značaja, nama se čini, da bi im imala bit prva miso, da sami sebe poprave i ostave se toga sra- motnoga rada, a ne da traže megju nami mrvice. Malo historijata. (Svršetak, v. br. 82. 33.) Kako to, da je ipak pod njim općina bila raspuštena. Poznati izgredi proti vojnicima u Splje- tu zbili su se dok je on bio na kupeljima, Ze- maljski odbor prihvati prigodu ouih izgreda, da upozori vladu na to nepresteno ponavljanje ne- reda u Spljetu, proti kojima je bila ne- moćaa, a mošda ih poticala, te na stanje spljetske općine. Upozorivši na to gemaljski odbor satražio, da se i i