RHNEeERNRENENRNREEEE E ET no ONE DEA AT NOO AZ E Br. 88. U DUBROVNIKU 29 ŠSeptembra 1900. Godini X. URVENA HRVATSKA List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijema je listu unaprijeda u Otprav- u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su n&, na po godine 5 kruna, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više stoji 20 hel. ta i oglasi plaćaj ništvu lista: na godinu kruna 9, na po godine 450 kruni, za Dubrovnik sa donašanjem io po m tr E mine, smatra se da je predbrojen i za dola- wu kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- | sto Za oglase, prio pćeno, zahvale i ost. plaća se 20 hel. po retku, a oglasi koji st uta tiskaju po pogodbi i uz razmj pust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove n e ne prima ni uredništvo ni uprava Poslije hrv. kat. sastanka. Prvi hrvatski katolički sastanak u Zagrebu, koliko god je vjerskoga značaja ima on i svoju veličanstvenu i velevažnu političku stranu: a ta je: manifestacija jedinstva hrvatskoga naroda. Od vremena nije bilo u tom pogledu slična dogogja- ja. Ali ovoga puta ideja jedinstva slavila je pravi trijumf. Tisuća je tu bilo učesnika iz svijuh hr- vatskijeh i slovenskijeh zemalja. Ta sama činje- nica po sebi i odviše je dovoljna da dokaže, da se svi Hrvati i Slovenci osjećaju jednijem naro- dom, da teže za ujedinjenjem i da priznavaju Za- greb svojom prijestolnicom. Nu govori i izjave ko- je su se na sastanku čule manifestirali su tu tež- nju tako jasno i tako odvažno, da bolje ne treba ni željet. U jedinstvu je temelj budućnosti svakomu narodu, pa i najvećemu. A nama Hrvatima u je- dinstvu je sve: bez toga ne može bit ni govora 0 ostvarenju našeg državnog prava; bez jedinstva nestaće i nas. Kad se suviše ima na umu kako u narodima, u opće, teško hvata korijena ideja u- jedinjenja, najskoli ako megju njegovijem djelovima pastoje ma i nezaatne razlike, onda je to u isti- nu vele radosna i utješljiva činjenica, da smo mi danas, svi Hrvati i svi Slovenci, i ako ne faktič- no, a ono duhom i težnjami po sve ujedinjeni: »jedan narod“ i ,jedna krv“, kojim je ,jedan te isti cilj“. Na sastanku, da tako rečemo, duša te ve- ličanstvene manifestacije jedinstva hrvatskoga na- roda bio je vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Šta- dler. On je prvi, koji je tako pred cijelijem svije- tom izrazio želju da se Bosna pripoji čim prije materi zemlji Hrvatskoj. A izrazio ju je tako o- dlučno i tako iskreno, da je svakoga, koliko na sa- stanku, toliko širom domovine ponosom napunio i pouzdanjem ohrabrio. Izjava Stadlera i s drugog pogleda jakon je dobro došla. U najzadnje vrijeme svega se toga čuje o prilikama u Bosni, a o tamošnjim Hrvati- ma nada sve. Vani Bosne izgledale su njezine nu- tarnje političke prilike pravi kaos, i samo po sve upućene osobe znale su kako tamo stvari u isti- nu stoje, Ali množina iz toga kaosa shvaćala je jasno jedno — klevetu sa straue Srba da su Hr- vati u toj zemlji pod stafaižom tamošnje njemač- ko-magjarske vlade, a proti njima, Srbima i u opće proti Slavenima. Stadlerova izjava i pred mnoštvom i pred svijem ne dobro upućenijem ko- načno je razbistrila atvar, i srpsku klevetu sami- jem Srbima opet u grlo sasula. Danas je svako- mu jasno da najugledniji i najmoćniji dio Hrvata u Bosni, bori se tamo za Hrvatstvo, ali ne kako srpska kleveta hoće, nego u smislu hrvatskog dr- žavnog prava: za sjedinjenje s Hrvatskom. Ovo je i još bolje potvrdio ukor što je Sta- dleru prošle sedmice stigao od previšnje kancela- rije u Beču, po nalogu samoga kralja ali po inci- jJativi ministra Kallaya i dvaju ministara pre- sjednika, Korbera i Ssela. Ovaj ukor mu je bio podijeljen baš radi toga, što je na kongresu izra- zio želju da se Bosna čim prije sjedini sa mate- rom zemljom Hrvatskom. O magjarskijeh i nje- mačkijeh ministara hrvatski rodoljub, koji radi za svoj narod i koji se bori za njegova prava, dru- gome se ne može ni nadat, ako ne ukoru. Istina, već od njekoliko vremena vlada u Bos- ni nastoji stvorit drugu hrvatsku stranku proti Stadlerovoj, jer je njegovoj politici po sve protiv- na i boji se njegovog rada i njegove stranke, Hoćeli uspjeti u svojoj namjeri? Do njekle joj nije vele teško, jer se u Bosnu useljiva tugjega elementa, i katoličke vjere, i od toga kako prije tako i da- nas lako joj stvorit stranku koju god hoće, pa i hrvatsku. Ali pravi Hrvat ne će i nesmije se pu- štat uhvatit na lijepak. Jer je sad barem svakom pa i ludom djetetu jasno, da se ta politika dija- metralno protivi, sa životnijem interesima hrvat- stva. Prava hrvatska politika, u kojoj god hrvat- skoj zemlji, mora da vodi u Zagreb — bez toga nema nam spasa. Zagreb je maše središte, pod Zagrebom je jedino moguće okupit i ujedinit cl- jeli hrvatski narod. Prvi hrvatski katolički sastanak. *) Na koucu XIX. stoljeća, u kojem ja sv. otac navijestio sv. godinu, te zaželjeo, da se osobitim načinom poklonimo gospodaru ovoga svijeta, i na- šem Otkupitelju; i Hrvati katolici odazvaše se pozivu veleumnoga Leona XIII.; velebnog tog na- šeg duhovnog poglavice. Bilo je i te kakvog raz- loga, da i Hrvati koji su za ,krst častai“ možda više prolili krvi, nego ikoji drugi narod na svije- tu, da i sada na koncu XIX. stoljeća na vidiku čitavoga svijeta Onomu počitanje iskažu, koji ih nije zapustio evo već trinaest stotina godina, što su ovdje na juga. Drugo se nije moglo ni očeki- vati od uas ponositih, odlučnih Hrvata katolika, nego da ćemo poput naših pragjedova, priznati Spasitelja za Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Nekako u isto vrijeme obdržavali su Nijem- ci katolici već svoj 48. katolički sastanak ili ti kougres. Ti njemački katolički sastanci upravo su svijetom pronijeli slavu njemačkih katolika. Čita- jući kojih trideset godina izvješća o tim divnim sastancim, mi smo upravo zavigjali Nijemcim, da imaju u svojoj sredini tako uzornih katolika, koji mogu uprilićiti ovako velebnih sastanaka. Veličina današnje Njemačke ima mnogo i mnogo zahvaliti Nijemcima katolicima i njihovim katoličkim sas- tancima. Danas su upravo katolici njemački stup veličine Njemačke, najodaniji gragjani njemačkoga carstva. Bilo je burnih vremena, kad se je i ka- tolike njemačke brojilo megju dušmane njemačko- ga carstva, kad se je biskupe i zatvaralo; pa i- pak premda su katolici njemački uvijek ostali isti; ipak ih danas i mjerodavni krugovi priznavaju za najlojalnije gragjane njemačke. Kako se danas opaža upravo neslućen napre- dak u materijalnim znanostim, tako se ujedno o- paža upravo nedohitan i nerazumljiv nazadak u moralnom, ćudorednom pogledu. Pa čim više ma- terijalno napredujemo, sve se više opsža da ću- doredno nazadujemo. Ne samo u nas Hrvatid, ne- go posvud vidimo, da premda materijalno napre- dujemo, premda bogatstvo raste, to ipak uza sav taj napredak i bogatstvo na jednoj strani, bijeda, siromaštvo, nezadovoljstvo raste na drugoj strani, Tako da se može mirne duše reći, da baš danas usuprot neslućenom napretku materijalnom, mi vi- dimo gdje siromaštvo i nevolja i bijeda, pa s tim PB vršćujemo ovaj članak, od 1000002 odo. *) Primamo i u nika na hrv, kat. kongresu i prijatelja našega | i nezadovoljstvo nevjerojatno se množi, kako ni- kada prije. To je nekako nerazumljivo Bilo bi po- svema nerazumljivo, da nam kršćaustvo ne odgo- vara: da bez Boga uzalud se gradi kuća, da nam je bez Boga uzaludan, dapače štetan svaki napre- dak. Gdje ne ima duševnoga mira i pokoja, tu ne pomažu ni milijuni novaca. Bog je čovjeku pre- pustio ovaj svijet, da njim vlada, ali i ovaj svijet nije svojina ljudska, nego je samo dano čovjeku, da njim se služi prema nakanam i namislim Bo- žjim. S toga, ako hoće čovjek, da se služi ovim svijetom po svojoj volji a proti Bogu: onda on zlo- rabi ovaj svijet; te mu svijet ne služi za blago- slov i sreću, nego mu je upravo za jad i bijedu. Bog je stvorio čovjeka za sebe: te čovjek ne mo- že b'ti sretan, a ko njemu ne služi. S toga kako smo rekli usprkos ogromnomu, neslućenomu napretku u svim granam materijal- noga života, ipak tolika se bijeda i siromaštvo vigja; a u tomu :neizrecivo nezadovoljstvo. Ovaj pojav svim je očevidan. Nastoji se tomu doskočiti. Nu kako se bez Boga ne može, tako je upravo bezuspiješan svaki trud i muka, što se čini sa bezvijerske strane, Katolički kongresi imadu upra- vo taj poglaviti zadatak, da tu opreku, da taj jaz izmegju materijalnoga napretka i moralne bijede premoste, ako već ne mogu zatrpat ga. A to je povod i razlog i prvomu katoličkomu hrvat. sastaoku. Kao što po čitavom svijetu, tako se je i po hrvatskim šrajevim počelo osjećati o- no bezprimijerno nerazmjerje izmegju napretka materijaluoga i moralne bijede. I po hrvatskoj'sa- gradilo se željeznica, obragjiva se mnogo i mno- go i mnogo više nego njekada, ima kojekakvih poduzeća ; pa ipak opaža se sve više siromaštva, društvene pokvarenosti i nezadovoljstva. Na tom hrvatskom prvom katoličkom sastan- ku pretresala su se znamenita pitanja. 1 prema državi, koja u hberalnom magjaronskom dvhu svojata prava patronatska. [ prema društvu. Bilo je govora o socijalnim pitanjim, naročito o agrar- nom za nas Hrvate i te kako ozbiljnom; jer nam tugiiuci naročito Slavoniju poplavljuju. Bilo je go- vora o novinstvu hrvatskom. Moramo priznati, na- še hrvatsko novinstvo poprijeko je krćansko. Ri- jetko koje čifutsko glasilo & la osječka ,Drau“ piše protukršćanski, ili recimo ,Jedinstvo“ u o- sobaim polemikam češe se o popove i fratre, ina- če popreko ne možemo «e potužiti na hrvatsko novinstvo. Književnici neki te neki osobito zeleni, nedozreli, nespremni mladići hoće da tugjinsko naplavljenu kaljužu na hrvatsku ledinu dovedu +++. i tomu se ozbiljno mora stati na kraj. Prvi taj hrvatski katolički sastanak prošao je preko svake nade dostojanstveno, Vlada onoga hr- vatskoga bana Khuen-Hedervarya, koji je bez i- kakove potrebe ne samo glasovao nego i radio u Budapešti za tako zvane crkveno-političke zako- ne, nije ni mogla prema liberalnim veleitetom svo- ga vogje učestvovati kod katoličkoga kongresa. A što nije i jedno krilo opozicije učestvovalo, sa- mo si je krivo: jer je bilo slobodno učestvovati svakomu. Mi Hrvati možemo biti zadovoljni tim prvim hrvatskim katoličkim sastankom. Dali smo pred svijetom i očitovali svoju vjeru u našega Gospo- dina Spasitelja. Tu je vjeru upravo divotno u svom govoru očitovao nadbiskup Štadler, A ujed- EI