Br. 38.

Drugo izdanje.
U DUBROVNIKU 22 Septembra 1900.

Godina X.

 

CRVENA HRVATSKA

Pretplata i agoi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su
sa a dopisi šalju se COredništvu.
o ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša-

o, zahvale i ost. E se 20 hel. po retku, a oglasi koji se

više puta tiskaju po pogodbi i uz razmje pust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove či

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
mštvu lista: na godinu kruna 9, na p0 gočine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem | iu
u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
na, na po godine 5 kruna, sa inosemstvo 9 krunA i poštarski troškovi, Pojedini broj |

stoji 20 hel.

sto polugodište.
Za oglase, priopćen

 

e ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

 

Poslije hrv. kat. sastanka.

Prvi hrvatski katolički sastanak u Zagrebu,
koliko god je vjerskoga značaja ima on i svoju
veličanstvenu i velevažnu političku stranu: a ta
je: manifestacija jedinstva hrvatskoga naroda. Od
vremena nije bilo u tom pogledu slična dogogja-
ja. Ali ovoga puta ideja jedinstva slavila je pravi
trijumf. Tisuća je tu bilo učesnika iz svijuh hr-
vatskijeh i slovenskijeh zemalja. Ta sama činje-
nica po sebi i odviše je dovoljna da dokaže, da
se svi Hrvati i Slovenci osjećaju jednijem naro-
dom, da teže za ujedinjenjem i da priznavaju Za-
greb svojom prijestolnicom. Nu govori i izjave ko-
je su se na sastanku čule manifestirali su tu tež-
nju tako jasno i tako odvažno, da bolje ne treba
ni željet.

U jedinstvu je temelj budućnosti svakomu
narodu, pa i najvećemu. A nama Hrvatima u je-
dinstvu je sve: bez toga ne može bit ni govora
o ostvarenju našeg državnog prava; bez jedinstva
nestaće i nas. Kad se suviše ima na umu kako
u narodima, u opće, teško hvata korijena ideja u-
jedinjenja, najskoli ako megju njegovijem djelovima
postoje ma i neznatne razlike, onda je to u isti-
nu vele radosna i utješljiva činjenica, da smo mi
danas, svi Hrvati i svi Slovenci, i ako ne faktič-
no, a ono duhom i težnjami po sve ujedinjeni:
njedan narod“ i ,jedna krv“, kojim je , jedan te
isti cilj“.

Na sastanku, da tako rečemo, duša te ve-
ličanstvene manifestacije jedinstva hrvatskoga na-
roda bio je vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Šta-
dler. On je prvi, koji je tako pred cijelijem svije-
tom izrazio želju da se Bosna pripoji čim prije
materi zemlji Hrvatskoj. A izrazio ju je tako o-
dlučno i tako iskreno, da je svakoga, koliko na sa-
stanku, toliko širom domovine ponosom napunio
i pouzdanjem ohrabrio.

Izjava Stadlera i s drugog pogleda jakon je
dobro došla. U nmajzadnje vrijeme svega se toga
čuje o prilikama u Bosni, a o tamošnjim Hrvati-
ma nada sve. Vani Bosne izgledale su njezine nu-
tarnje političke prilike pravi kaos, i samo po sve
upućene osobe znale su kako tamo stvari u isti-
nu stoje. Ali množina iz toga kaosa shvaćala je
jasno jedno — klevetu sa straue Srba da su Hr-
vati u toj zemlji pod stafažom tamošnje njemač-
ko-magjarske vlade, a proti njima, Srbima i u
opće proti Slavenima. Stadlerova izjava i pred
mnoštvom i pred svijem ne dobro upućenijem ko-
načno je razbistrila stvar, i srpsku klevetu sami-
jem Srbima opet u grlo sasula. Danas je svako-
mu jasno da najugledniji i najmoćniji dio Hrvata
u Bosni, bori se tamo za Hrvatstvo, ali ne kako
srpska kleveta hoće, nego u smislu hrvatskog dr-
žavnog prava: za sjedinjenje s Hrvatskom,

Zaplijenjeno.

Zaplijenjeno

Prvi hrvatski katolički sastanak. “)

Na koncu XIX. stoljeće, u kojem ja sv. otac
navijestio sv. godinu, te zaželjeo, da se osobitim
načinom poklonimo gospodaru ovoga svijeta, i na-
šem Otkupitelja; i Hrvati katolici odazvaše se
pozivu veleumnoga Leona XIII., velebnog tog na-
šeg duhovnog poglavice. Bilo je i te kakvog raz-
loga, da i Hrvati koji su za ,krst častoi“ možda
više prolili krvi, nego ikoji drugi narod na svije-
tu, da i sada na koncu XIX. stoljeća na vidiku
čitavoga svijeta Onomu počitanje iskažu, koji ih
nije zapustio evo već trinaest stotina godina, što
su ovdje na juga. Drugo se nije moglo ni očeki-
vati od uas ponositih, odlučnih Hrvata katolika,
nego da ćemo poput naših pragjedova, priznati
Spasitelja za Sina Božjega i Spasitelja svijeta.

Nekako u isto vrijeme obdržavali su Nijem-
ci katolici već svoj 48. katolički sastanak ili ti
kongres. Ti njemački katolički sastanci upravo su
svijetom pronijeli slavu njemačkih katolika. Čita-
jući kojih trideset godina izvješća o tim divnim
sastancim, mi smo upravo zavigjali Nijemcim, da
imaju u svojoj sredini tako uzornih katolika, koji
mogu uprilićiti ovako velebnih sastanaka. Veličina
današnje Njemačke ima mnogo i mnogo zahvaliti
Nijemcima katolicima i njihovim katoličkim sas-
tancima. Danas su upravo katolici njemački stup
veličine Njemačke, najodaniji gragjani njemačkoga
carstva. Bilo je burnih vremena, kad se je i ka-
tolike njemačke brojilo megju dušmane njemačko-
ga carstva, kad se je biskupe i zatvaralo; pa i-
pak premda su katolici njemački uvijek ostali isti ;
ipak ih danas i mjerodavni krugovi priznavaju za
najlojalnije gragjane njemačke.

Kako se danas opaža upravo neslućen napre-
dak u materijalnim znanostim, tako se ujedno o-
paža upravo nedohitan i nerazumljiv nazadak u
moralnom, ćudorednom pogledu. Pa čim više ma-
terijalno napredujemo, sve se više opaža da ću-
doredno nazadujemo. Ne samo u nas Hrvati, ne-
go posvud vidimo, da premda materijalno napre-
dujemo, premda bogatstvo raste, to ipak uza sav
taj napredak i bogatstvo na jednoj strani, bijeda,
siromaštvo, nezadovoljstvo raste na drugoj strani.
Tako da se može mirne duše reći, da baš danas
usuprot neslućenom napretku materijalnom, mi vi-
dimo gdje siromaštvo i nevolja i bijeda, pa s tim

. j člavak, od .
suri zuirE

i nezadovoljstvo nevjerojatno se množi, kako ni-
kada prije. To je nekako nerazumljivo Bilo bi po-
svema nerazumljivo, da nam kršćaustvo ne odgo-
vara: da bez Boga uzalud se gradi kuća, da nam
je bez Boga uzaludan, dapače štetan svaki napre-
dak. Gdje ne ima duševnoga mira i pokoja, tu ne
pomažu ni milijuni novaca. Bog je čovjeku pre-
pustio ovaj svijet, da njim vlada, ali i ovaj svijet
nije svojina ljudska, nego je samo dano čovjeku,
da njim se služi prema nakanam i namislim Bo-
žjim. S toga, ako hoće čovjek, da se služi ovim
svijetom po svojoj volji a proti Bogu: onda on zlo-
rabi ovaj svijet; te mu svijet ne služi za blago-
slov i sreću, nego mu je upravo za jad i bijedu.
Bog je stvorio čovjeka za sebe: te čovjek ne mo-
že biti sretan, a ko njemu ne služi.

S toga kako smo rekli usprkos ogromnomu,
neslućenomu napretku u svim granam materijal-
noga života, ipak tolika se bijeda i siromaštvo
vigja; a u tomu ineizrecivo nezadovoljstvo. Ovaj
pojav svim je očevidan. Nastoji se tomu doskočiti.
Nu kako se bez Boga ne može, tako je upravo
bezuspiješan svaki trud i muka, što se čini sa
bezvijerske strane. Katolički kongresi imadu upra-
vo taj poglaviti zadatak, da tu opreku, da taj jaz
izmegju materijalaoga napretka i moralne bijede
premoste, ako već ne mogu zatrpat ga.

A to je povod i razlog i prvomu katoličkomu
hrvat. sastanku. Kao što po čitavom svijetu, tako
se je i po hrvatskim zrajevim počelo osjećati 0-
no bezprimijerno nerazmjerje izmegju napretka
materijalnoga i moraloe bijede. I po hrvatskoj sa-
gradilo se željeznica, obragjiva se mnogo i mno-
go i mnogo više nego njekada, ima kojekakvih
poduzeća ; pa ipak opaža se sve više siromaštva,
društvene pokvarenosti i nezadovoljstva.

Na tom hrvatskom prvom katoličkom sastan-
ku pretresala su se znamenita pitanja. 1 prema
državi, koja u liberalnom magjaronskom dvhu
svojata prava patronatska. I prema društvu. Bilo
je govora o socijalnim pitanjim, naročito 0 agrar-
nom za nas Hrvate i te kako ozbiljnom; jer nam
tugjinci naročito Slavoniju poplavljuju. Bilo je go-
vora o novinštvu hrvatskom. Moramo priznati, na-
še hrvatsko novinstvo poprijeko je krćansko. Ri-
jetko koje čifutsko glasilo a la osječka ,Drau“
piše protukršćanski, ili recimo ,Jedinstvo“ u o-
sobnim polemikam češe se o popove i fratre, ina-
če popreko ne možemo se potužiti na hrvatsko
novinstvo. Književnici fieki te neki osobito zeleni,
nedozreli, nespremni mladići hoće da tugjinsko
naplavljenu kaljužu na hrvatsku ledinu dovedu
,...i tomu 86 ozbiljno mora stati na kraj.

Prvi taj hrvatski katolički sastanak prošao je
preko svake nade dostojanstveno. Vlada onoga hr-
vatskoga bana Khuen-Hedervarya, koji je bez i-
kakove potrebe ne samo glasovao nego i radio u
Budapešti za tako zvane crkveno-političke zako-
ne, nije ni mogla prema liberalnim veleitetom svo-

ga vogje učestvovati kod katoličkoga kongresa.
A što nije i jedno krilo oposicije učestvovalo, sa-
mo si je krivo: jer je bilo slobodno učestvovati
svakomu.

Mi Hrvati možemo biti zadovoljni tim prvim
hrvatskim katoličkim sastankom. Dali smo pred

svijetom i očitovali svoju vjeru u našega Gospo-

dina Spasitelja. Tu je vjeru upravo divotao u
svom govoru očitovao nadbiskup Štadler, A ujed