Br. 38. Drugo izdanje. U DUBROVNIKU 22 Septembra 1900. Godina X. CRVENA HRVATSKA Pretplata i agoi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su sa a dopisi šalju se COredništvu. o ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- o, zahvale i ost. E se 20 hel. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmje pust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove či List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mštvu lista: na godinu kruna 9, na p0 gočine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem | iu u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruna, sa inosemstvo 9 krunA i poštarski troškovi, Pojedini broj | stoji 20 hel. sto polugodište. Za oglase, priopćen e ne prima ni uredništvo ni uprava. Poslije hrv. kat. sastanka. Prvi hrvatski katolički sastanak u Zagrebu, koliko god je vjerskoga značaja ima on i svoju veličanstvenu i velevažnu političku stranu: a ta je: manifestacija jedinstva hrvatskoga naroda. Od vremena nije bilo u tom pogledu slična dogogja- ja. Ali ovoga puta ideja jedinstva slavila je pravi trijumf. Tisuća je tu bilo učesnika iz svijuh hr- vatskijeh i slovenskijeh zemalja. Ta sama činje- nica po sebi i odviše je dovoljna da dokaže, da se svi Hrvati i Slovenci osjećaju jednijem naro- dom, da teže za ujedinjenjem i da priznavaju Za- greb svojom prijestolnicom. Nu govori i izjave ko- je su se na sastanku čule manifestirali su tu tež- nju tako jasno i tako odvažno, da bolje ne treba ni željet. U jedinstvu je temelj budućnosti svakomu narodu, pa i najvećemu. A nama Hrvatima u je- dinstvu je sve: bez toga ne može bit ni govora o ostvarenju našeg državnog prava; bez jedinstva nestaće i nas. Kad se suviše ima na umu kako u narodima, u opće, teško hvata korijena ideja u- jedinjenja, najskoli ako megju njegovijem djelovima postoje ma i neznatne razlike, onda je to u isti- nu vele radosna i utješljiva činjenica, da smo mi danas, svi Hrvati i svi Slovenci, i ako ne faktič- no, a ono duhom i težnjami po sve ujedinjeni: njedan narod“ i ,jedna krv“, kojim je , jedan te isti cilj“. Na sastanku, da tako rečemo, duša te ve- ličanstvene manifestacije jedinstva hrvatskoga na- roda bio je vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Šta- dler. On je prvi, koji je tako pred cijelijem svije- tom izrazio želju da se Bosna pripoji čim prije materi zemlji Hrvatskoj. A izrazio ju je tako o- dlučno i tako iskreno, da je svakoga, koliko na sa- stanku, toliko širom domovine ponosom napunio i pouzdanjem ohrabrio. Izjava Stadlera i s drugog pogleda jakon je dobro došla. U nmajzadnje vrijeme svega se toga čuje o prilikama u Bosni, a o tamošnjim Hrvati- ma nada sve. Vani Bosne izgledale su njezine nu- tarnje političke prilike pravi kaos, i samo po sve upućene osobe znale su kako tamo stvari u isti- nu stoje. Ali množina iz toga kaosa shvaćala je jasno jedno — klevetu sa straue Srba da su Hr- vati u toj zemlji pod stafažom tamošnje njemač- ko-magjarske vlade, a proti njima, Srbima i u opće proti Slavenima. Stadlerova izjava i pred mnoštvom i pred svijem ne dobro upućenijem ko- načno je razbistrila stvar, i srpsku klevetu sami- jem Srbima opet u grlo sasula. Danas je svako- mu jasno da najugledniji i najmoćniji dio Hrvata u Bosni, bori se tamo za Hrvatstvo, ali ne kako srpska kleveta hoće, nego u smislu hrvatskog dr- žavnog prava: za sjedinjenje s Hrvatskom, Zaplijenjeno. Zaplijenjeno Prvi hrvatski katolički sastanak. “) Na koncu XIX. stoljeće, u kojem ja sv. otac navijestio sv. godinu, te zaželjeo, da se osobitim načinom poklonimo gospodaru ovoga svijeta, i na- šem Otkupitelja; i Hrvati katolici odazvaše se pozivu veleumnoga Leona XIII., velebnog tog na- šeg duhovnog poglavice. Bilo je i te kakvog raz- loga, da i Hrvati koji su za ,krst častoi“ možda više prolili krvi, nego ikoji drugi narod na svije- tu, da i sada na koncu XIX. stoljeća na vidiku čitavoga svijeta Onomu počitanje iskažu, koji ih nije zapustio evo već trinaest stotina godina, što su ovdje na juga. Drugo se nije moglo ni očeki- vati od uas ponositih, odlučnih Hrvata katolika, nego da ćemo poput naših pragjedova, priznati Spasitelja za Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Nekako u isto vrijeme obdržavali su Nijem- ci katolici već svoj 48. katolički sastanak ili ti kongres. Ti njemački katolički sastanci upravo su svijetom pronijeli slavu njemačkih katolika. Čita- jući kojih trideset godina izvješća o tim divnim sastancim, mi smo upravo zavigjali Nijemcim, da imaju u svojoj sredini tako uzornih katolika, koji mogu uprilićiti ovako velebnih sastanaka. Veličina današnje Njemačke ima mnogo i mnogo zahvaliti Nijemcima katolicima i njihovim katoličkim sas- tancima. Danas su upravo katolici njemački stup veličine Njemačke, najodaniji gragjani njemačkoga carstva. Bilo je burnih vremena, kad se je i ka- tolike njemačke brojilo megju dušmane njemačko- ga carstva, kad se je biskupe i zatvaralo; pa i- pak premda su katolici njemački uvijek ostali isti ; ipak ih danas i mjerodavni krugovi priznavaju za najlojalnije gragjane njemačke. Kako se danas opaža upravo neslućen napre- dak u materijalnim znanostim, tako se ujedno o- paža upravo nedohitan i nerazumljiv nazadak u moralnom, ćudorednom pogledu. Pa čim više ma- terijalno napredujemo, sve se više opaža da ću- doredno nazadujemo. Ne samo u nas Hrvati, ne- go posvud vidimo, da premda materijalno napre- dujemo, premda bogatstvo raste, to ipak uza sav taj napredak i bogatstvo na jednoj strani, bijeda, siromaštvo, nezadovoljstvo raste na drugoj strani. Tako da se može mirne duše reći, da baš danas usuprot neslućenom napretku materijalnom, mi vi- dimo gdje siromaštvo i nevolja i bijeda, pa s tim . j člavak, od . suri zuirE i nezadovoljstvo nevjerojatno se množi, kako ni- kada prije. To je nekako nerazumljivo Bilo bi po- svema nerazumljivo, da nam kršćaustvo ne odgo- vara: da bez Boga uzalud se gradi kuća, da nam je bez Boga uzaludan, dapače štetan svaki napre- dak. Gdje ne ima duševnoga mira i pokoja, tu ne pomažu ni milijuni novaca. Bog je čovjeku pre- pustio ovaj svijet, da njim vlada, ali i ovaj svijet nije svojina ljudska, nego je samo dano čovjeku, da njim se služi prema nakanam i namislim Bo- žjim. S toga, ako hoće čovjek, da se služi ovim svijetom po svojoj volji a proti Bogu: onda on zlo- rabi ovaj svijet; te mu svijet ne služi za blago- slov i sreću, nego mu je upravo za jad i bijedu. Bog je stvorio čovjeka za sebe: te čovjek ne mo- že biti sretan, a ko njemu ne služi. S toga kako smo rekli usprkos ogromnomu, neslućenomu napretku u svim granam materijal- noga života, ipak tolika se bijeda i siromaštvo vigja; a u tomu ineizrecivo nezadovoljstvo. Ovaj pojav svim je očevidan. Nastoji se tomu doskočiti. Nu kako se bez Boga ne može, tako je upravo bezuspiješan svaki trud i muka, što se čini sa bezvijerske strane. Katolički kongresi imadu upra- vo taj poglaviti zadatak, da tu opreku, da taj jaz izmegju materijalaoga napretka i moralne bijede premoste, ako već ne mogu zatrpat ga. A to je povod i razlog i prvomu katoličkomu hrvat. sastanku. Kao što po čitavom svijetu, tako se je i po hrvatskim zrajevim počelo osjećati 0- no bezprimijerno nerazmjerje izmegju napretka materijalnoga i moraloe bijede. I po hrvatskoj sa- gradilo se željeznica, obragjiva se mnogo i mno- go i mnogo više nego njekada, ima kojekakvih poduzeća ; pa ipak opaža se sve više siromaštva, društvene pokvarenosti i nezadovoljstva. Na tom hrvatskom prvom katoličkom sastan- ku pretresala su se znamenita pitanja. 1 prema državi, koja u liberalnom magjaronskom dvhu svojata prava patronatska. I prema društvu. Bilo je govora o socijalnim pitanjim, naročito 0 agrar- nom za nas Hrvate i te kako ozbiljnom; jer nam tugjinci naročito Slavoniju poplavljuju. Bilo je go- vora o novinštvu hrvatskom. Moramo priznati, na- še hrvatsko novinstvo poprijeko je krćansko. Ri- jetko koje čifutsko glasilo a la osječka ,Drau“ piše protukršćanski, ili recimo ,Jedinstvo“ u o- sobnim polemikam češe se o popove i fratre, ina- če popreko ne možemo se potužiti na hrvatsko novinstvo. Književnici fieki te neki osobito zeleni, nedozreli, nespremni mladići hoće da tugjinsko naplavljenu kaljužu na hrvatsku ledinu dovedu ,...i tomu 86 ozbiljno mora stati na kraj. Prvi taj hrvatski katolički sastanak prošao je preko svake nade dostojanstveno. Vlada onoga hr- vatskoga bana Khuen-Hedervarya, koji je bez i- kakove potrebe ne samo glasovao nego i radio u Budapešti za tako zvane crkveno-političke zako- ne, nije ni mogla prema liberalnim veleitetom svo- ga vogje učestvovati kod katoličkoga kongresa. A što nije i jedno krilo oposicije učestvovalo, sa- mo si je krivo: jer je bilo slobodno učestvovati svakomu. Mi Hrvati možemo biti zadovoljni tim prvim hrvatskim katoličkim sastankom. Dali smo pred svijetom i očitovali svoju vjeru u našega Gospo- dina Spasitelja. Tu je vjeru upravo divotao u svom govoru očitovao nadbiskup Štadler, A ujed