Br. 89.

CRVENA HRVATSKA

retplata i vi ,Crvene Hrvatske“
plvidlata i oglaci plaćala, se ira s u Dubrovniku, gdje su
list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša.

List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav-
mištvu lista: na godinu kruna 9, na po goćine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem i ute
u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru-
na, na po godine 6 kruvi, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj

stoji 20 hel.

.. w .. e

iječ prije izbora

Kako je bilo već javljeno, izbori jzastupnika
za carevinsko vijeće, obavit će se koncem ove i
početkom nove godine.

Ovoga puta kao da se većim zanimanjem 0-
čekuju izbori u Dalmaciji nego inače. Razloga i-
ma, a megju inim je i taj, što u narodnoj stranci
nema više njezinog vogje D.ra Bulata. A poznato
je, da poslije smrti ovoga čovjeka u stranci na-
stala je prava republika. Kako je u tom stanju za-
tekao ovako važan dogogjaj, kao što su izbori. po
sebi se namiče pitanje: što će sada stranka i ka-
ko će? S druge strane pravaši stupaju na izbore
sa jednom lijepom tekovinom — koja daj Bože
da se i moćnom pokaže — a to je: ,Hrvatsko
političko društvo“. U stranci pak samoj nastale
su njeke promjene.  Rijet bi, da se ovaj naš
razdor primiče kraju, zašto bi smo imali zahvalit
jedino katoličkom kongresu i proslavi u Djakovu.
Jer vogie tako zvane čiste straoke uvidjeli su naj-
bolje ovom prigodom, ko je i što je taj Frank
— po njegovom nehrvatskom i nekršćanskom pi-
sanju, koje je zgrozilo cijeli narod. S&m dn. Ivo
Prodan otvoreno je izjavio, da se ne može više
slagati sa Drom Frankom.

Srpska stranka čeka izbore takogje u razdo-
ru. Jaz je širok i dubok, koji je na javu izbio :
g jedne strane episkop Milaš sa pravoslavljem, a
s druge oni, te ne će da smotaju vrat pod pravo-
glavno svećenstvo, na čelu su im nazovi srbi ka-
tolici u Dubrovniku. Ovijeh, kako je poznato, nema
no šaka, dočim s Milašem je vas pravoslavni na-
rod. S toga jedva bi ih se moglo nazvati stran-
čicom — ,oni su pravo rekuć odmetnici Njima
kao katolicima gojuša se da im hrišćanska tri pr-
sta zapovijedaju i odatle protivština. To je u stva-
ri — a u formi se nazivlje liberalismom. Osobnim
prijateljstvima, a možda i neprijateljstvima pošlo
im je za rukom k sebi privuć njeke uglednije
hrišćane, ali te bi mogao na prate prebrojit. Ipak
s njima su naši ,liberalci“ spasili formu, u pr-
vom redu pred pravoslavnijem narodom — jer
bez njega nema mandata. Tom su ga formom oni
znali do sada lijepo zaularit, kad god im je trebalo.

Episkop Milaš, videći da, kako po ostalijem
našijem zemljama, tako i u Dalmaciji bez pravo-
slavlja nema srpstva, jednako kao što bez pravo-
slavnog svećenstva nema pravoslavlja, radi što bo-
lje, da ovome očuva zapovijed i vodstvo u srp-
skoj stranci. — Hoće li i u idućijem izborima sa-
mozvani srbi katolici ,liberalci“ otamo od ovamo,
smotat Milaša i njegove — to će se tek vidjet.

Ovo bi bilo u kratko stvarno stanje srpske
stranke na primorju. U moraloom pogledu srpstvo
sve ukupno duboko je palo. Ono se zametlo iz-
dajstvom hrvatske narodne stranke, i odreknućem
glavne tačke programa, sjedinjenja 8 Hrvatskom
— < na zapovijed i službu austrijske vlade, proti
Hrvatstvu. Ima li morala u takom zametku, ne
treba tek govorit. Daljajoj svojom politikom srbi
su išli naprijed istim putem: potkopavali hrvatstvo
i družili se sa talijanašima. Na taj način ocrnili
su se, pred svakim, koji drži da narodnosna po-
litika mora da ima pravedan cilj i da se služi
poštenim srestvima — inaće da je prosti inad
$ špekulacija, A na taj način su i sami sebe de-

RR TO OMR

U DUBROVNIKU 20 Septembra 1900.

Godina X.

 

sto polugodište.

morslizirali, s toga propadaju i uzmiču pred br-
vatskom idejom. Najbolji dokaz u Dubrovniku i
njegovoj okolici.

Srbi to osjećaju dobro i uvigjaju da im se
valja po što po to oporavit, inače vrlo zlo po njih.
U tu svrhu nema druge, 'nego činit kompromise
sa Hrvatima, naravno sa narodnom strankom. O-
bična manevra, koja se svuda i u društvenom ži-
votu vigja. Čovjek koji moralno pane, da se re-
habilitira, gleda se čim prije združit sa osobam
što boljim od sebe. To hoće i srbi. Pitanje je
sada hoće li im se dat zavestit narodnjaci. Zdru-
živši se sa srbima, oni bi ih moralno podigli i
ojačali samo na štetu hrvatstva, a sebi na nikakvu
korist. To bi se najbolje osjetilo u Dubrovniku,
koji je glavni nišan srpskoga svojatanja.

U Dubrovniku se takogje najbolje uvigja, ka-
ko napreduje hrvatstvo, kad složno i samostalno
radi. Da su ovamošnji Hrvati primili kompromes
srba prije prošlijeh općinskijeh izbora, bili bi po-
činili taku pogrešku, da bi je vrlo teško popravi-
li A ovako danas hrvatstvo je dobro slomilo sa-
mozvano tugje nam srpstvo, a u buduće će i bo-
lje i Dubrovnik posvema povratit narodnoj ideji.
Samo treba radit!

Prigovara se da bi bez kompromisa mogao
bit izabran jedan autonomaš. Ali s kompromisom
bio bi izabran jedan srb više. Suviše taj autono-
maš nije da mora bit izabran — stvar stoji po
sve u rukama srba. Ako učine kompromis 8 au-
tonomašima, ovi će imat zastupnika, ako ne, ne
će. Ali i sa svim kompromisom, po kojem talija-
našima daju jedan mandat, srbi ne će ništa više
imat, nego bez kompromisa. Njima je dakle u po-
gledu interesa sve isto u obim slučajevima. Stoga
samo mržnja na Hrvatstvo i ne slavenska njihova
politika ponukat će ih da bez ikakve svoje koristi je-
dnoga zastupnika dadu talijanašima, ragje nego da
ga dobiju Hrvati, bez ikakve njihove škode. Pita-
mo sada: moraju li Hrvati taku čeljad spašavati,
taka nedjela njihova na svoj račun uklanjat? Svak
neka na svoj obraz pazi. A zločin najposlije na

zločinca pada.
Radi navedenijeh razloga hrvatska narodna

stranka ne bi imala pod ni pošto sklopit kompro-
mes sa srbima. loteresi Hrvatstva to zahtijevaju.
Popuštanje prama Srbima moralo bi više prestat
i energično započet rad da se što bolje učvrsti
hrvatstvo, pravo hrvatstvo. Jer to je najglavnije.
Kompromisima sa srbima postić će cve protivno.
Narod je u Dalmaciji proti tijem kompromisima,
i ne će da zna za nikakvo združivanje sa tijem
samozvanijem srbima, koji su mu zakleti neprija-
telji i koji tijem kompromisima njegovoj narodao-

sti samo jamu kopaju.

 

Dubrovnik, 27/9 1900.

Dosta je više! — , Jedinstvo“ je slika i
prilika Antonija Stražičića — glavna mu je karakte-
ristika: zakidivanje i izvrćanje. Ima toliko vre“
mena da se tim poslom bavi okolo našega lista.
Mi smo puštali, ali oapokon dodije; s toga čemo
mu u par riječi odgovorit na zadnje napadaje.

Crvena Hrvatska“ je doduše onomadne bila
zaplijenjena radi jedne vijesti o knjazu crnogor-
skomu, ali je istina i to, da tu vijest nijesmo iz
prsta isisali, nego do jednoga slova preštampeli
is Hrvatskog Branika“, koji izlazi u Mitrovici (mo-

Za oglase, priopćeno, grede 6 st tada
više tiskaju po pogodbi i uz razmj g.

pisi se ne vraćaju. Listove n

   

se 20 hel. po retku, a oglasi koji se
e n& prima ni uredništvo ni uprava

limo ga da je opet iznese) u kome nije bila ga-
plijenjena. A sad pitamo: smijeli jedan list pre-
štampat koju nezaplijenjenu stvarcu iz drugog li-
sta? , Jedinstvo“ nam najbolje odgovara, koje pre-
štampava i čitave članke. Kad je dakle tako, on-
da nam je upravo nepojmljivo — ako već osu-
gjuje objelodanjenje one vijesti — zažto nije ,Je-
dinstvo“ prigovorilo odma ,Hrv, Br.“ nego baš
»Crv. Hrv.“, i to kakvijem izrazima, a ipak mi
smo je samo preštampali, to jest iznijeli jednu
vijest već poznatu. Nepojmljivo je, da , Jedinstvu“
nije stalo do toga, ako se nješto o Crnojgori zna
u Slavoniji i okolišnim zemljama, kamo najvećma
salaši ,Hrv. Br.“, a odma i te kako skoči, ako
istu stvar raširi ,Crvena Hrvatska“ u Dubrovni-
ku, Boci i okolišnijem zemljama ? Ako uzmemo u
obzi. položaj zemalja rasprostranjenosti , Hr. Br.“
i onih ,Crv. Hrv.“ prama Crnojgori, onda jasno
izlazi, da ,Jedinstve“ nije stalo, da li se što zla
iz ove državice znade daleko od nje, ali ga. peće
ako se to isto dočuje u njezinoj blizini, i to baš
u zemljama, gdje Crnagora širi svoju propagandu
i svoje ideje, kao što su Dubrovnik i Boka. Suvi-
še nepojmljivo nam je i to, zašto u opće ,Jed.“
vrši neku vrst nadzora o tom, što ,Crvena“ piše
o Crnojgori, i redovno je kori i osugjuje, ,Crve-
nu Hrvatsku“, jedini hrvatski; list u ovijem  se-
miljama veoma islošenijem srpskoj propagandi, ko-
joj glavna forsa dolazi baš od Craegore. To ne-
možemo pojmit nikako; možda ipak dogje vrije-
me, te nam se stvar razbistri. Ali pojmimo ovo
— ito po zdravu razumu — da Crnojgori u i-
stinu malo stoji do toga, ako se za njezina viteš-
ka djela dočuje gdje u Slavoniji, ali ne može
tako indiferentoa bit prama tome što o njoj zna-
du i kako su prema njoj raspoleženi u zemljama,
koje su polje njezine političke djelatnosti, koje
spadaju u ,sferu njezinijeh interesa“. A pojmimo
i to, po zdravu razumu, da je Crnojgori mnogo
više u prilog, kad naše pisanje — na ustuk nje-
zinijeh veleiteta, jer su ovo hrvatske semlje! —
osugjuje i kori jedan susjedni hrvatski (!l) list, ne-
go kad to isto čini srpski list, suviše njezin or-
gan ,Dubrovnik“, jer onaj prvi postiže mnogo vi-
še efekta, koliko u hrvatskom pučanstvu, toliko
u onom što se nazivlje srpskim. Ovo je sve što
možemo rijet danas, a možda, opet kažemo, do-
gje vrijeme te nam se cijela ova zagonetka pot-
puno riješi.

Sad da progjemo na drugo.

»Jedinstvo nas napada, što je naš list u pro-
šlom broju tobože vrijegjao mrtva Stojanovića.
Take podvale s gaojušanjem odbijamo od sebe.
Crvena Hrvatska“ malo je što rekla o pok da.
Ivanu Stojanoviću. Uzrok je tome, što nas je —
a tako isto i sve Dubrovčane — tako zgadilo po-
stupanje našijeh samozvanijeh srba sa tim čovje-
kom u zadnje doba, a nada sve pak na njegovom
sprovodu, da nam se upravo nije htjelo više pi-
sat. Sasvim tim u onome što je rečeno, sastoji se
sve što bi se w šratko moglo kazat 0 pok. da. I-
vanu. O njemu bi se moglo napisati dosta zanimi-
vijeh podlistaka ali to bi bile samo crtice njegova ži-
vota. Ozbiljna i jezgrovita nije
o Stojanoviću pisat. S kijem
govorili, niko nam nije rekao,
netačna i nepravedna napisano.
govorili smo o njemu i dok je