Br. 89. CRVENA HRVATSKA retplata i vi ,Crvene Hrvatske“ plvidlata i oglaci plaćala, se ira s u Dubrovniku, gdje su list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- mištvu lista: na godinu kruna 9, na po goćine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem i ute u kuću s sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 6 kruvi, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 20 hel. .. w .. e iječ prije izbora Kako je bilo već javljeno, izbori jzastupnika za carevinsko vijeće, obavit će se koncem ove i početkom nove godine. Ovoga puta kao da se većim zanimanjem 0- čekuju izbori u Dalmaciji nego inače. Razloga i- ma, a megju inim je i taj, što u narodnoj stranci nema više njezinog vogje D.ra Bulata. A poznato je, da poslije smrti ovoga čovjeka u stranci na- stala je prava republika. Kako je u tom stanju za- tekao ovako važan dogogjaj, kao što su izbori. po sebi se namiče pitanje: što će sada stranka i ka- ko će? S druge strane pravaši stupaju na izbore sa jednom lijepom tekovinom — koja daj Bože da se i moćnom pokaže — a to je: ,Hrvatsko političko društvo“. U stranci pak samoj nastale su njeke promjene. Rijet bi, da se ovaj naš razdor primiče kraju, zašto bi smo imali zahvalit jedino katoličkom kongresu i proslavi u Djakovu. Jer vogie tako zvane čiste straoke uvidjeli su naj- bolje ovom prigodom, ko je i što je taj Frank — po njegovom nehrvatskom i nekršćanskom pi- sanju, koje je zgrozilo cijeli narod. S&m dn. Ivo Prodan otvoreno je izjavio, da se ne može više slagati sa Drom Frankom. Srpska stranka čeka izbore takogje u razdo- ru. Jaz je širok i dubok, koji je na javu izbio : g jedne strane episkop Milaš sa pravoslavljem, a s druge oni, te ne će da smotaju vrat pod pravo- glavno svećenstvo, na čelu su im nazovi srbi ka- tolici u Dubrovniku. Ovijeh, kako je poznato, nema no šaka, dočim s Milašem je vas pravoslavni na- rod. S toga jedva bi ih se moglo nazvati stran- čicom — ,oni su pravo rekuć odmetnici Njima kao katolicima gojuša se da im hrišćanska tri pr- sta zapovijedaju i odatle protivština. To je u stva- ri — a u formi se nazivlje liberalismom. Osobnim prijateljstvima, a možda i neprijateljstvima pošlo im je za rukom k sebi privuć njeke uglednije hrišćane, ali te bi mogao na prate prebrojit. Ipak s njima su naši ,liberalci“ spasili formu, u pr- vom redu pred pravoslavnijem narodom — jer bez njega nema mandata. Tom su ga formom oni znali do sada lijepo zaularit, kad god im je trebalo. Episkop Milaš, videći da, kako po ostalijem našijem zemljama, tako i u Dalmaciji bez pravo- slavlja nema srpstva, jednako kao što bez pravo- slavnog svećenstva nema pravoslavlja, radi što bo- lje, da ovome očuva zapovijed i vodstvo u srp- skoj stranci. — Hoće li i u idućijem izborima sa- mozvani srbi katolici ,liberalci“ otamo od ovamo, smotat Milaša i njegove — to će se tek vidjet. Ovo bi bilo u kratko stvarno stanje srpske stranke na primorju. U moraloom pogledu srpstvo sve ukupno duboko je palo. Ono se zametlo iz- dajstvom hrvatske narodne stranke, i odreknućem glavne tačke programa, sjedinjenja 8 Hrvatskom — < na zapovijed i službu austrijske vlade, proti Hrvatstvu. Ima li morala u takom zametku, ne treba tek govorit. Daljajoj svojom politikom srbi su išli naprijed istim putem: potkopavali hrvatstvo i družili se sa talijanašima. Na taj način ocrnili su se, pred svakim, koji drži da narodnosna po- litika mora da ima pravedan cilj i da se služi poštenim srestvima — inaće da je prosti inad $ špekulacija, A na taj način su i sami sebe de- RR TO OMR U DUBROVNIKU 20 Septembra 1900. Godina X. sto polugodište. morslizirali, s toga propadaju i uzmiču pred br- vatskom idejom. Najbolji dokaz u Dubrovniku i njegovoj okolici. Srbi to osjećaju dobro i uvigjaju da im se valja po što po to oporavit, inače vrlo zlo po njih. U tu svrhu nema druge, 'nego činit kompromise sa Hrvatima, naravno sa narodnom strankom. O- bična manevra, koja se svuda i u društvenom ži- votu vigja. Čovjek koji moralno pane, da se re- habilitira, gleda se čim prije združit sa osobam što boljim od sebe. To hoće i srbi. Pitanje je sada hoće li im se dat zavestit narodnjaci. Zdru- živši se sa srbima, oni bi ih moralno podigli i ojačali samo na štetu hrvatstva, a sebi na nikakvu korist. To bi se najbolje osjetilo u Dubrovniku, koji je glavni nišan srpskoga svojatanja. U Dubrovniku se takogje najbolje uvigja, ka- ko napreduje hrvatstvo, kad složno i samostalno radi. Da su ovamošnji Hrvati primili kompromes srba prije prošlijeh općinskijeh izbora, bili bi po- činili taku pogrešku, da bi je vrlo teško popravi- li A ovako danas hrvatstvo je dobro slomilo sa- mozvano tugje nam srpstvo, a u buduće će i bo- lje i Dubrovnik posvema povratit narodnoj ideji. Samo treba radit! Prigovara se da bi bez kompromisa mogao bit izabran jedan autonomaš. Ali s kompromisom bio bi izabran jedan srb više. Suviše taj autono- maš nije da mora bit izabran — stvar stoji po sve u rukama srba. Ako učine kompromis 8 au- tonomašima, ovi će imat zastupnika, ako ne, ne će. Ali i sa svim kompromisom, po kojem talija- našima daju jedan mandat, srbi ne će ništa više imat, nego bez kompromisa. Njima je dakle u po- gledu interesa sve isto u obim slučajevima. Stoga samo mržnja na Hrvatstvo i ne slavenska njihova politika ponukat će ih da bez ikakve svoje koristi je- dnoga zastupnika dadu talijanašima, ragje nego da ga dobiju Hrvati, bez ikakve njihove škode. Pita- mo sada: moraju li Hrvati taku čeljad spašavati, taka nedjela njihova na svoj račun uklanjat? Svak neka na svoj obraz pazi. A zločin najposlije na zločinca pada. Radi navedenijeh razloga hrvatska narodna stranka ne bi imala pod ni pošto sklopit kompro- mes sa srbima. loteresi Hrvatstva to zahtijevaju. Popuštanje prama Srbima moralo bi više prestat i energično započet rad da se što bolje učvrsti hrvatstvo, pravo hrvatstvo. Jer to je najglavnije. Kompromisima sa srbima postić će cve protivno. Narod je u Dalmaciji proti tijem kompromisima, i ne će da zna za nikakvo združivanje sa tijem samozvanijem srbima, koji su mu zakleti neprija- telji i koji tijem kompromisima njegovoj narodao- sti samo jamu kopaju. Dubrovnik, 27/9 1900. Dosta je više! — , Jedinstvo“ je slika i prilika Antonija Stražičića — glavna mu je karakte- ristika: zakidivanje i izvrćanje. Ima toliko vre“ mena da se tim poslom bavi okolo našega lista. Mi smo puštali, ali oapokon dodije; s toga čemo mu u par riječi odgovorit na zadnje napadaje. Crvena Hrvatska“ je doduše onomadne bila zaplijenjena radi jedne vijesti o knjazu crnogor- skomu, ali je istina i to, da tu vijest nijesmo iz prsta isisali, nego do jednoga slova preštampeli is Hrvatskog Branika“, koji izlazi u Mitrovici (mo- Za oglase, priopćeno, grede 6 st tada više tiskaju po pogodbi i uz razmj g. pisi se ne vraćaju. Listove n se 20 hel. po retku, a oglasi koji se e n& prima ni uredništvo ni uprava limo ga da je opet iznese) u kome nije bila ga- plijenjena. A sad pitamo: smijeli jedan list pre- štampat koju nezaplijenjenu stvarcu iz drugog li- sta? , Jedinstvo“ nam najbolje odgovara, koje pre- štampava i čitave članke. Kad je dakle tako, on- da nam je upravo nepojmljivo — ako već osu- gjuje objelodanjenje one vijesti — zažto nije ,Je- dinstvo“ prigovorilo odma ,Hrv, Br.“ nego baš »Crv. Hrv.“, i to kakvijem izrazima, a ipak mi smo je samo preštampali, to jest iznijeli jednu vijest već poznatu. Nepojmljivo je, da , Jedinstvu“ nije stalo do toga, ako se nješto o Crnojgori zna u Slavoniji i okolišnim zemljama, kamo najvećma salaši ,Hrv. Br.“, a odma i te kako skoči, ako istu stvar raširi ,Crvena Hrvatska“ u Dubrovni- ku, Boci i okolišnijem zemljama ? Ako uzmemo u obzi. položaj zemalja rasprostranjenosti , Hr. Br.“ i onih ,Crv. Hrv.“ prama Crnojgori, onda jasno izlazi, da ,Jedinstve“ nije stalo, da li se što zla iz ove državice znade daleko od nje, ali ga. peće ako se to isto dočuje u njezinoj blizini, i to baš u zemljama, gdje Crnagora širi svoju propagandu i svoje ideje, kao što su Dubrovnik i Boka. Suvi- še nepojmljivo nam je i to, zašto u opće ,Jed.“ vrši neku vrst nadzora o tom, što ,Crvena“ piše o Crnojgori, i redovno je kori i osugjuje, ,Crve- nu Hrvatsku“, jedini hrvatski; list u ovijem se- miljama veoma islošenijem srpskoj propagandi, ko- joj glavna forsa dolazi baš od Craegore. To ne- možemo pojmit nikako; možda ipak dogje vrije- me, te nam se stvar razbistri. Ali pojmimo ovo — ito po zdravu razumu — da Crnojgori u i- stinu malo stoji do toga, ako se za njezina viteš- ka djela dočuje gdje u Slavoniji, ali ne može tako indiferentoa bit prama tome što o njoj zna- du i kako su prema njoj raspoleženi u zemljama, koje su polje njezine političke djelatnosti, koje spadaju u ,sferu njezinijeh interesa“. A pojmimo i to, po zdravu razumu, da je Crnojgori mnogo više u prilog, kad naše pisanje — na ustuk nje- zinijeh veleiteta, jer su ovo hrvatske semlje! — osugjuje i kori jedan susjedni hrvatski (!l) list, ne- go kad to isto čini srpski list, suviše njezin or- gan ,Dubrovnik“, jer onaj prvi postiže mnogo vi- še efekta, koliko u hrvatskom pučanstvu, toliko u onom što se nazivlje srpskim. Ovo je sve što možemo rijet danas, a možda, opet kažemo, do- gje vrijeme te nam se cijela ova zagonetka pot- puno riješi. Sad da progjemo na drugo. »Jedinstvo nas napada, što je naš list u pro- šlom broju tobože vrijegjao mrtva Stojanovića. Take podvale s gaojušanjem odbijamo od sebe. Crvena Hrvatska“ malo je što rekla o pok da. Ivanu Stojanoviću. Uzrok je tome, što nas je — a tako isto i sve Dubrovčane — tako zgadilo po- stupanje našijeh samozvanijeh srba sa tim čovje- kom u zadnje doba, a nada sve pak na njegovom sprovodu, da nam se upravo nije htjelo više pi- sat. Sasvim tim u onome što je rečeno, sastoji se sve što bi se w šratko moglo kazat 0 pok. da. I- vanu. O njemu bi se moglo napisati dosta zanimi- vijeh podlistaka ali to bi bile samo crtice njegova ži- vota. Ozbiljna i jezgrovita nije o Stojanoviću pisat. S kijem govorili, niko nam nije rekao, netačna i nepravedna napisano. govorili smo o njemu i dok je