Br. 40. List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- ništvu lista: na godinu kruna 9, na p6 gočine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem s poštom: na godinu 10 kru- | sto polugodište. n4, na po godine 5 kruva, sa inosemstvo 9 kruna i poštarski troškovi. Pojedini broj više u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu stoji 20 hel. U DUBROVNIKU 6 Oktobra 1900. CRVENA HRVATSKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su ivi, & LE šalju se Uredništvu. o ne list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- Za oglase, priopćeno , zahvale i ost. uta tiskaju po pogodbi i uz razmje e pisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Godina X. 8 sn s iri—————————————————————————————————— |S laća se 20 hel. po retku, a oglasi koji se Biskup Strossmajer.“) Prigodom biskunskog jubileja našega velikoga vladike djakovačkoga mnogi su i mnogi Njemu hvalospjeve i ispjevali i napisali. Prigodom prvo- ga hrvatskoga katoličkoga sastanka, kad se bijaše pojavio dični nadstarac Biskup, obuzelo je sve prisutmike upravo necpisivo oduševljenje: kao iz- lijev srca, što vide u svojoj sredini duševnog oca hrvatskoga naroda. Što je Strossmajer hbrvatsko- mu narodu, to:se ne da tako lasno izreći. Njemu vrstnika megju drugim narodim ne nahodimo. Ne mislimo tim reći ili ustvrditi, kao da je ou svo- jim veleumom nadvisio i natkrilio sve ostale ve- likane, ostalih naroda. Nu ono što je vladika dja- kovački hrvatskomu narodu, to nije nikoj barem u našem stoljeću bilo kojega naroda makar i naj- veći muž. Možda i nisu drugi narodi ni imali po- trebe, da se u njihovoj sredini pojavi jedan Stros- smajer. Jer drugi narodi bili su mnogo sretniji od hrvatskoga naroda, gdje su im i dvorovi i ve- likaši i vlada išli na ruku u njihovom prosvjet- nom razvoju; dočim nama Hrvatom ni od nikud one izdašne pomoći, kojom su, recimo, i Srbi i Magjari u svom duševnom razvoju bili snabdjeva- ni. Pak se ipak ne moramo postiditi ni pred jed- nima ni pred drugima. Što više, premda imadu Srbi dvije samostalne državice, ipak smo ih mi Hrvati natkrilili svagdje na prosvjetnom polju; a za Magjarima ne zaostajemo mnogo ! B:š u vrijeme, kad su Hrvati 48. godine i na bojnom polju pokazali što mogu za svoga kra- lja i za svoju otačbinu, kad je Jelačić čitavim svijetom pronio slavu hrvatskoga imena: baš u taj sgodni čas izaio je nezaboravni ban-junak, div — Biskupa djakovačkoga. Ban Jelačić, tako rekuć, rodio nam je Strossmajera. Što je on ma- čem urezao, to je ovaj oštrim perom bistrim u- mom za vjekove učvrstio. Poslije onih divskih napora što ih je Hrvat uložio 48. godine, da očuva ne samo kralju pri- jestolj, nego jošte više, da si očuva svoju hrvat- sku kraljevinu; nastadoše crni dani za nas Hrva- te. Mi smo se nadali neznam čemu, kao što su se uopće narodi uadali od bune svačemu; pa smo doživili zajedno s ostalim razočaranja. Drugačije u ono vrijeme nije ni moglo biti, jer je Austrija stenjala pod hegemonijom njemačkom. Pa je i o- nako dojedan narod htio sve na jedared gostići. A to ide polako. I u to doba postade Strossmajer vladikom dja- kovačkim. Nu kako su talijanski dogadjaji skršili moć i prevlast Nijemaca u Austriji, tako je po- čela svitati i za Hrvate zora bolje budućnosti. Nastala su ustavna vremena. Godina 61. opet je probudila Hrvate, i za čudo na tom nezaborav- nom saboru istakoše se Hrvati tolikom spremom, da se moramo upravo u čudu pitati otkuda nami to? Ta bez sveučilišta, bez sredojih škola, bez i- kakvih strukovnih zavoda: eto u saboru brvat- skom muževa svemu doraslih, i za svaku struku spremnih. Sabor 61, godine pokazao je, što je za nas Hrvate vrijedila godina 48. i Jelačić ban. Beč nas je pred čitavim svijetom pripozuso za ravnopravne sa Magjarima, te nam stavio na vo- lju; na koju ćemo stranu? I tu stupa vladika dja- “ Od jednog prijatelja našega lista. Do potrebe, o gdječemu rijet ćemo i naša. —— aaaaamsrazmoanramatnanmmmm m mam | | kovački na bojno mezevo. On nije naginjao k Be- ču, jer je znao na što misle i snuju u Beču t. j. na same sebe i svoju prevlast; dočim je on želio ne samo slobodu i samostalnost za Hrvate, nego ujedno i za sve ostale narode austrijanske. Mislio je, da će Magjari ne samo raditi za sebe, nego ujedno i za sve ostale narode; znajući dobro, ka- ko im je bilo za njemačke hegemonije. U tom za onda neizvjesnom političkom komešanju Stros- smajer se je dosjetio svojim uvigjavnim veleumom, da je Hrvatom prije svega potrebna prosvjeta za pjihovu budućaost; jer u borbi sa daleko napred- nijimi narodima Nijemcima i Talijanims, bez pro- svjete morali bi podleći, što više izgubiti se. Uvidio je naš veliki Biskup, da pobjedonosni parodi nast«je čim više mogu potlačiti i uništiti u svladanom i upokorenom narodu njegovu pro- svjetu, njegove škole Doživio bijaše i sam, što se bijaše probtjelo Magjarim u Hrvatskoj: uvesti u naše škole magjarski jezik, kao što su to uči- nili kasnije Nijemci. Da obrani Hrvate ne samo u političnom, nego jošte više na prosvjetnom po- lju: on je nastojao osnovati i sveučilište i akade- miju i galeriju slika; jer to će biti u današnje vrijeme za nas Hrvate neoborive tvrgje našega narodnoga bivstva. Velimo neoborive tvrgje, jer njim doskočiti ne može politički dušman. A kao što je naš veliki Biskup djelovao na političkom polju za ravnopravnost svih austrijan- skih naroda, naročito Slavena; tako je on tom is- tom stazom pošao i na prosvjetnom polju. 1 sveu- čilište i akademija i sve ostalo imalo je biti osim Hrvata još i za ostalo jugoslavenstvo, naročito za Slovence i Srbe. Ništa nije on posebnoga stvarao gamo za Hrvate. I baš ta prosvjetna strana rada našega Biskupa upravo ga je iznijela svijetu na vidik. Za nas Hrvate od stostruke je vrijednosti, što je ou kao katolički Biskup onako se izvanre- dno zauzeo za prosvjetu razumije se kršćansku, za onu prosvjetu, za koju su Hrvati tako rekuć sve žrtvovali u prošlosti. Hrvatu je sveta njegova katolička vjera, pa mu je s toga upravo neizreci- vo omilio njegov Biskup, koji je upravo veleumno stao na čelo, kao vogja toj prosvjeti. Premda je upravo rimokatoličanstvo očuvalo prosvjetu Eu- ropi, ipak se naročito tamo od luterske reforma- cije širi bezumna nauka: kao di naročito naša vjera krati se sa naukom. Premda svaki znade, da to ne može biti: jer je našu vjera zasnovalo Slovo Božje, vječita istina; ipak kao što svaka ina ludost, tako je i ta protuslovna nauka naišla na mnogo i mnogo pristaša. Za nas Hrvate ta mračnjačka nauka neima nikakovoga smisla: na- ma je dosta pokazati prstom ma Vladiku djako- vačkoga, pa će svakom, naročito Hrvatu očevidno biti, kako je to bezumna tvrdnja, dok možemo Strosmajera mi Hrvati istaknuti kao onoga, koji je nami Hrvatima i ostalim jugoslavenima toliko toga učinio. S toga megju Hrvatima niti ima, niti može biti onako zlobaih 'dušmana naše svete vje- re, kao što ih ima u drugim narodima. Strosma- jer je istrgauo to zlokobno oružje iz gjihovih bez- vjernih ruka. Oa je sam svojim prosvjetnim ra- dom najbolja obrana naše svete vjere. Ta baš s toga, jer je kao katolički vladika radio za sloboda svijuh u Austriji naroda, a uje- dno i na prosvjetnom polju ne samo za Hrvate nego ujedno zi sve ostale narode jugoslavenske, mogao je on i zadnju riječ reći: sjedinite se u vjeri, naročito vi Srbi. Jer ta vjerska unija bit će zalog naše bolje budućnosti. Ali ta zadnja njego- va besjeda najvećma mu je omrazila Srbe. Prem- da oni za svoju vjeru slabo haju i mare, ipak vi- de da bez grčko-istočnjačtva nebi bilo Srba. Nu kako to krivoslavje nije spasilo Srba a ni Buga- ra od turskoga sužanjstva, tako neće ni u buduće. Mi možemo Bogu hvaliti, što nam je našega velikoga Biskupa tako dugo poživio. On nami i u svojoj visokoj starosti mnogo vrijedi. Nijesu mu badava zazorni dušmani Hrvata, naročito Magjari. Koliko bi oni dali da njega ne ima, što više, da njegovih djela prosvjetnih ne ima. Nu hrvatsko sveučilište, akademija, galerija slika i sve ostalo opstoji i opstojat će i poslije velikog Biskupa na vjekove. Dok nam je tih kulturnih stečevina, ne trebamo se bojati ni Njemaca ni Magjara a naj- manje Srba. Njima je to najviše u prilog da se mogu služiti hrvatskom prosvjetom a bez vlasti- toga truda. Evo u tom stoji tako rekuć jedinstvena po- java Strosmajera u hrvatskom narodu. On se je tako rekuć srastao sa hrvatskim narodom i nje- govim razvojem. On je bio upravo duševni pokre- tač hrvatstva i to ne samo za sada, nego za vi- jekove U to ime Bog nam ga jošte na mnogo ljeta poživio! Srpske i magjarske zadruge. U zadnjem članku smo tužakali, da se u Hr- vatskoj radi malo ili ništa na polju pučke vjere- sije i gospodarske organizacije. To valja za Hrva- te, za onaj dio pučanstva, koji se hrvatskim pri- znaje, i za one stranke i strančice u koje se vr- staju oni, koji se nijesu otugjil: hrvatskomu ime- nu. Ovi ne rade ništa, ovi su mlohavi, a drugi i- maju dobro otvorene oči i — rade marljivo. Onaj dio hrvatskoga naroda, koji se radi vje- re tugji hrvatskomu imenu i uazivlje srpskim, or- gauizuje se i nameće takogjer na polju vjeresije, kako se je znao laktima proturati u trgovini i mnogim drugim strukama. Pogledajte trgovački registar u Hrvatskoj i Slavoniji, čitajte nove tvrt- ke, pak ćete naći svako malo objelodanjenu po koju novu ,Srpsku zemljoradničku zadrugu“ pod predsjedništvom kakvoga Vasilije ili Pantelije. Do sada će ih biti okolo sedamdeset zavoda, a pred 4-5 godina nije se ni znalo za nje. — Svi ti za- vodi dobro uspjevaju i imaju novaca izobilja za udovoljiti potrebama kredita u svome djelokrugu. A od kuda im novac? Dava im ga ,Srpska ban> ka“ u Zagrebu, ustrojena god. 1895 da i na gos- podarstvenom polju ocijepi Srbe od Hrvata i po- sebno ih organizira, Utemeljena je sa glavnicom od 9 milijuna kruna, parazdijeljenoj u 45 hiljada akcija po 200 kruna, koje nisu bile odmah potpuno uplaćene. Izvješće Zagrebačke trgovačko -obrtae Komo- re piše o toj banci ovako; ,Srpska banka u Za- grebu radi za srpskim novčanim Zavodima, vjere- sijskim udrugama i trgovačkim tvrtkama u na- šim krajevima, te u daljnoj Ugarskoj dobrim u- spjehom.“ Trgovac i obrtnik Srbin, eto ima dovoljno potpore i oslona. Ako jeimalo dostojan vjeresije sa njegovu je novčanu potrebu priskrbljeno, a on