List izlazi svake subote kroz cijelu godinu. Cijena je listu unaprijeda u Otprav- | mštvu lista: na godinu kruna 9, na po gočine 450 kruna, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću i sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kru- na, na po godine 5 kruo&, sa inosemstvo 9 kruni i poštarski troškovi. Pojedini broj | više stoji 20 hel. U DUBROVNIKU 183 Oktobra 1900. li u jivi, a dopis o ne sto polugodište. Za oglase, priopće Pretplata i oglasi plaćaj u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su šalju se Oredništvu. list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za doša- no, zahvale i e se 20 hel. po retku, a oglasi koji se uta tiskaju po pogodbi i uz rasmj pust. | Rukopisi se ne vraćaju. Listove este ne prima ni uredništvo ni uprava Dubrovnik, 12/10 1900. U zadoje doba, poslije prvog hrvatskog ka- toličkog kongresa u Zagrebu, njeki listovi navali- še, da raskopavaju hrvatstvo, nada sve u Dalma - ciji. Osvrnućemo se samo na dva taka lista: or- gan crnogorske propagande, nazovi » Dubrovnik“ i organ hrvatske narodne stranke ,Jedinstvo“. Oba lista, kao što za istim idu, tako, za čudo, i for- mom se u glavnome istom služe. Hrvatima zbilja malo je stalo do toga, što mjesni štop crnogorske propagande viče kroz svoj list; oni su nam tugji i sve što od njih dolazi za tugje i primamo. Odatle dakle neznatne pogibli. Ali je sa svim druga stvar, kad jedan hrvatski list stane mutit i zavodit. Oba lista idu za tim da prikažu Hrvatstvo popovštinom jali klerikalizmom. Nazovi ,Dubrovnik“, kako je naravno, radi to bezobzirnije, jer su mu ruke slobodae, budući je list srpski. ,Jedinstvo“ naprotiv okolišava. Na- pada ,klerikalizam“, koji je po njemu sve pri- klopio, u ime liberalizma — ali za Hrvatstvo; di- že tužbe, proteste i žalbe, sve proti »'lerikalizmu “ ! Premda oba lista isto rade, ,Jedinstvo“ će, kao hrvatski list, kud i kamo imat više uspijeha. Dapače pisanija lista nar. stranke služi 1 podlogom prividne istinitosti onoj ,Dubr.“. Tim i ovaj mo- že uspješnije navaljivat, jer može pokazat prstom i na same hrvatske listove. ,Jedinstvo“ za podlo- gu svoga piskaranja, uhvatilo se čvrsto rijeći gro- fa Kulmera na hrv. kat. kongresu: da identitikuje hrvatstvo sa katoličtvom. Na tome snuje i gradi i rasteže svoja tendecijozna mudrovanja, tužaka- nja i proteste, te izgleda, kao da je hrvatstvo sve sami prefrigani klerikalizam. Na ovaj se način grade od mrvica prave i pogibeljne smutnje. Grof Kulmer je rekao da Hrvatstvo identifikuje sa ka- toličtvu 1? Pak što to mari? Grof je revan kato- lik, ima svojih ideja, te izrekao jeduu — pak? Ili mu se zar imalo to zapriječit? Po ,Jedinstvu“, da. Ali kakav je onda taj kukavni liberalizam, u koji se ,Jedinstvo“ zaodjeva, kad ne bi dopuštalo, da svak izreče svoju misao? U istinu liberalan ! Nu, nije za to, što je te riječi izustio grof Kul- mer, da će cijeli hrvatski narvd stat odma pro- gonit svoju rogjenu hrvatsku braću, jer su druge vjere Uvjereni smo, da na to sam grof ui mislio nije, a još bi manje to želio. Ali, bizantinski se tuži Jedinstvo“ : njegovim su riječima svi prisut- ni pljeskali! A da što bi Aatonije htio? Možda štogod, što bi samo jedan Antonije Stražićić uči- nio?! Nego nije ni bilo razloga, a da mu se ne plješće. Gosp. grof je bez sumnje svojim riječima htio kazat: da u hrvatskim zemljama katoličtvo mora da stoji čvrsto uz Hrvatstvo, i da mu bez Hrvatstva u hrvatskim zemljama nema opstan- ka. Kad se ima na umu, koliko su se Hrvati bo- rili za katoličku vjeru, čini nam se da to imamo i prava zahtijevati, A istina je živa i drugo, da je u ovim zemljama katoličtvu osjeguraa opstanak jedino uz Hrvatstvo. Treba tek malo pogledat u naokolo, i svak će se uvjerit u tome. Grof Kul- mer bez sumnje identifikovao je Hrvatstvo sa ka- toličtvom obzirom na ovo posljedaje; to jest, da je za katoličtvo u ovim zemljama Hrvatstvo ako pouzdano kao samo katoličtvo. Na taj mačiu se ima shvatit tu identifikaciju, 0 kojoj se ,Jediustvv“ toliko bavi. Jer ne sjećamo se, da smo igdje našli, da je ni g. Kulmer nit iko drugi, koliko na kongresu, toliko drugdje, rekao, da samo katolik može bit Hrvat, i da svaki Hrvat mora bit katolik, i da svi stanovnici hrvatskih zemalja moraju bit katolici. To nije nigda niko reko; a ako kada ko i reće, ne može se primit, no kao osobno mnijenje poje- dinca — i preći naprijed preko toga. Samo intri- ganti i naši dušmani mogu se objesit za takve ri- ječi i kovat kapital od njih. A kud i kamo veći neprijatelji moraju bit oni, koji iz riječi grofa Kulmera, izvagjaju da Hrvati ne smatraju Hrva- tima već same katolike i da hoće sve i svakoga pokatoličit. I onda, kao da je stvar gotova, uzdi- sat: koga prava mi imamo oduzimati muhame- dancima i hrišćanima njihovu vjeru; i suze ronit, da ćemo ih na ovaj način odbit od sebe, Dok u stvari takva se što nikome i me snijeva, već je to samo plod pokrivene dušmanske namjere pisca, protiv hrvatskog naroda. Da bude jasnije kazati ćemo i to, da od svih hrvatskih (1!!) listova tako pišu samo ,Jed.“ i ,Hrv. Pravo“. — Stražičić i Frank! : Ali ,Jedinstvo“ je pothvatilo i na drugi na- čin, da nam ruši hrvatstvo u Dalmagiji. Ne zna- mo, koji je delija onaj gosp. X. što piše Stanak i Razgovor i gdje se razgovaraju gosp. X i g. L. Zore, ali su ti sastavci upravo na porugu cijeloj hrvatskoj žurnalistici, a hrvatskoj narodnoj stran- ci na po se. To nije drugo, no prepredena slavo- srpština, dapače prava gloritifikacija srpstva. U zadnjem razgovoru gosp. pisac uišta manje, no raz- vija njekakvo Piemoatstvo Srba na Balkanu, Or- gan jedne hrvatske stranke da takva šta tura me- gju svoje urvatske čitatelje, e, to je pak odviše. Ne mislimo se ovdje puštat u kritiziranje sa- mih ideja, što se razvlače u tim razgovorima; već samo kontatiramo činjenicu. Gospodin pi- sac, govoreći i Slovencima, da će poprimit hr- vatski jesik, ne će da kaže, hrvatski, nego naš jezik, ali vrlo rado i otvoreno poslije govori da će Bugari poprimit srpski jezik. Ne marimo, ne- ka se gosp. pisac tješi, kad srbi ne mogu da pro- gutaju Hrvate, da će progutat Bugare. Samo ri- jet bi, da im se dogagja po onoj: chi molto ab- braccia, nulla stringe. Ne ćemo dalje. Poručujemo samo toj gospo- di, da im uzalud sva njihova rovarenja proti Hr- vatstvu, bilo pod formom liberalizma, klerikaliz- ma, slovinstva i kako se već sve to zove, hrvat- skom narodu ne će naudit, njemu je Hrvatstvo narodnost, za koju se od vjekova borio i za koju će se borit dok zadnjega Hrvata bude. Hrvatskom narodu narodnost nije ,kako njekim njegovim si- novima poput košulje jali obrazine, koju mijenja- ju prama mjestu i vremenu, Hrvatski narod mo- že živjeti u slogi i bratstvu sa kim god hoćete, pa i sa srbima, ali nije da mu se za to treba odreći svoje hrvatske narodnosti — kako bi to njeki ljudi ,velikih ideja“ htjeli — jer to ne bi više bila sluga nego samoubojstvo. Sve spletke lažne teorije i programi ne će naudit hrvatskom narodu, jer on ima stranku, čiji je program, njegov program — jasan ko sun- ce, & to je stranka prava. Stranka prava ne pozna ni ,liberalizam“ ni ,klerikalizam“, ni sve te ostale nazive, koje naši neprijatelji prišivaju čas, ovome, čas onome da tim samo smutnju prave; stranka prava pozna samo: hrvatski narod i Hrvatstvo, ko će za ovo radit, ali iskreno i pošteno, pa bio taj katolik, hrišćanin, muhamedanac itd. dobro je došao. Stranka prava, kao što i hrvatski narod, poštuje svačigova prava i svačigovu vjeru; ne pi- ta nikoga koje je vjero, nego priznaje li se Hrva- tom. Stranka prava ne siluje nikoga silom, već samo Hrvata pozivlje da dobre volje radi za svoj narod. Jedino ovim načinom pravaštvo je uvjere- no da će hrvatski narod dovestit do konačne pobjede. Ovoliko na ustuk smutljivcima i rušiteljima hrvatstva. »IkO muti ?“ Prenosimo niže simpomatični članak, koji je pod gornjim naslovom izašao u mostarskom ,0- svitu“ od 6 tek., neka naši čitatelji vide kakvi su Machiaveliste, naša ,braća“ Srbi, koli prema nama, toli prema braći muhamedancima o Bosni i Hercegovini. Evo članka: »Saznajemo ponovo, da se u narod turaju i badava šire knjižice, koje su izašleu Novom Sadu, te koje se bave tobožnjim ,odnošajima“ u Her- ceg-Bosni. Ove su knjižice namijenjene muhame- danskome elementu, te imadu tu zadaću, da bi neistinitim prikazivanjem stvari i izmišljenih do- gogjaja u tom elementu pobudile trzavicu, koja bi imala služiti podlogom poznatom hrišćanskom pokretu. Ovo naprezanje hrišćanske radikalne stranke u Novom Sadu potsjeća nas na nješto, što je u svoje vrije ostalo neopaženo, nu što se danas ukazuje istinitim pretskazanjem budućih dogogjaja. Početkom godine 1899 još prije ,Osvitove“ mostarske proslave, u mjesecu veljači izišao je u našem listu izvorni dopis is Biograda — dakle uvrijeme, kad nije niko ni slutio bud kakovu ak- ciju, deputacije, spomenice i slične stvari. Taj,naš dopis stigao nam je od staroga prijatelja, odavna vrlo dobro upućena u beogradske, a i cetinske naj intimnije odnošaje, što mu je bilo vrlo lako postići, kao vrlo bogatu i uglednu čovjeku. U tom svom dopisu pod naslovom ,Rat pro- ti Islamu“ (,Osvit“ od 11/2 1899 br. 13.) naš dopisnik osvrnuo se na pisanje ruskoga lista ,No- vosti“ koje su donijeli njeki članak proti Islamu. »»Taj članak““ — veli naš beogradski dopisnik — »&bdio je amo u svim krugovima najbolje primljen i svi ga odobravaju. Tim ga više odobravaju, što drže, da bi taj put (oaime predlog ,Novosti“ gle- de Islama) najbrže doveo do ispunjenja srpskih aspiracija. I baš radi toga članka (u ,Novosti- ma“) pisao je ugledni crnogorac is okoline kne- ševe veoma uplivnoj ličnosti w Beogradu, kako to (na ime predlog ,Novosti“ za uništenje Islama) i na Cetinju odobravaju . ..,““ Naš dopisnik nadalje veli, da je hvaleć svo- me položaju, imao prilike da pročita pismo sa Cetinja iz knjaševe okoline, te nam saopćuje nje- gov sadržaj ovako : »»Svojoj akciji, što ju vode na Balkanu, sr- bi vide neprijatelje, kako god u Bugarima i dru- gim svojim narodnosnim suparnicama, tako isto i ga muhamedancima. Mi smo uvjereni — piše u cetinjskom pismu, — ,da u njima (muhamedaaci- ma) imademo tajne neprijatelje, pa makar nam kad što pošlo za rukom, da ih na čas k sebi pri